Priručnik Radoslava Dejanovića otkriva kako prepoznati lažne vijesti

Mediji, društvene mreže, ali i sami građani, stvorili su svojevrstan Bermudski trokut u kojemu često nestaju točne i provjerene informacije, ali zato na površinu isplivavaju mnoge, što nenamjerno, što ciljano, dezinformacije i poluinformacije.

Koliko god mozgali o ovom problemu, kao jedino rješenje nameće se edukacija te promicanje kritičkog razmišljanja kako se ne bismo upleli u zamku lažnih vijesti, što je ovih dana posebno izazovno postići kad svijet potresa kriza kolokvijalno zvana koronavirus.

Na tragu edukacije, prvenstveno samih medija, ali i šire javnosti, nastala je publikacija “Priručnik za provjeru informacija na internetu”, odnosno “Metode i alati za analizu lažnih vijesti, dezinformacija i ostalih online manipulacija” koju izdaje Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava, s potpisom Radoslava Dejanovića.

Radoslav je dugogodišnji računalni stručnjak, autor, ali i svojevrsni aktivist u borbi protiv širenja lažnih informacija putem interneta. Tako je angažiran na Facebook grupi “Cijepljenje / Vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice” jer je upravo oko cijepljenja količina dezinformacija ogromna, a ima direktne posljedice po zdravlje ljudi.

Sažet i pojednostavljen priručnik

Upravo je u toj borbi shvatio kako je, kako kaže, ovo važna tema koja se kod nas samo parcijalno obrađuje dobrom voljom pojedinaca koji se trude educirati druge ljude i produciraju uglavnom “kratke” informacije u obliku blogova, kraćih članaka i slično.

Ovo je moja vizija jednog pojednostavljenog uratka koji zainteresiranog čitatelja može uvesti u priču na nešto sveobuhvatniji način. Riječ je o ogromnom području koje uključuje od informacijskih znanosti do psihologije i antropologije i o tome bi se dale napisati knjige i knjige.

Ovaj priručnik vrlo je sažet i jako pojednostavljen kako bi prosječnog čitatelja educirao o osnovama novinarstva i novinarske etike, najčešćim pogreškama u razmišljanju, kako kritički ocijeniti neku vijest i “nagovorio ga” da počne kritički promišljati informacije kojima je svakodnevno bombardiran. Također, demonstrira i par on-line alata kojima je moguće provjeriti valjanost vijesti i multimedijalnih zapisa: primjerice, objašnjava jednostavnu metodu kojom je moguće provjeravati jesu li slike izvorne ili su “posuđene” od drugog izvora i jesu li možda falsificirane.

U doba pandemije, kako zaustaviti infodemiju?

Ako se osvrnemo na aktualnu situaciju, uz opasnost koja dolazi od pandemije virusa COVID–19, veliku opasnost predstavlja i takozvana infodemija, nepouzdane i neprovjerene informacije koje su zarazile društvene mreže, ali i medije. Ima li lijeka tome? Radoslav kaže – ne.

Postoji nešto što bi moglo ublažiti infodemiju, a to je pravodobno i transparentno izvještavanje javnosti o tome što se događa u zdravstvu, što se poduzima, što građani trebaju poduzeti. Trenutno smo, rekao bih, prilično zakinuti za takve informacije što nije čudno, jer medicinari imaju važnijeg posla od educiranja građanstva, no to ne znači da ministarstvo ne bi trebalo oformiti tim koji bi se fokusirao na pravovremeno i transparentno izvještavanje i edukaciju. U nedostatku tih informacija, nužno se pojavljuju informacije iz drugih izvora, ljudi špekuliraju, pokušavaju odgonetnuti što se uistinu događa i kakva im opasnost prijeti.

To je jednostavno u ljudskoj naravi – građani pandemiju shvaćaju ozbiljno i vide je kao ugrozu svog zdravlja i zdravlja svoje obitelji. Prirodno je da traže odgovore, a prirodno je i da pokušavaju sami dosegnuti neki odgovor i podijeliti ga s drugima. Tako se bez zle namjere stvaraju i šire loše i lažne informacije.

Što mogu napraviti mediji, platforme, građani?

Na upit kako predviđa da će se situacija s lažnim vijestima razvijati u idućim godinama, odnosno što bi po tom pitanju mogle i trebale napraviti tehnološke platforme, mediji i sami građani, navodi kako je jedino ispravno rješenje ono koje smo i naveli na početku – educiranje.

Građani moraju razviti sposobnosti kritičkog promišljanja i, ako je potrebno, istraživanja i provjeravanja vijesti – na taj način “cijepiti” ćemo populaciju i učiniti je otpornijom na fake newse. Mediji tu svakako mogu pomoći, kao i vlasnici društvenih mreža, no nemojmo zaboraviti kako su oni osjetljivi na utjecaje na koje građani mogu (i trebaju) biti otporni: političke pritiske, financijske ucjene, podmićivanje kroz oglasni prostor itd.

Izvrstan primjer je odluka Facebooka da ne cenzurira političku promidžbu na dezinformacije, dodaje.

To je iznimno opasno, i to čini Facebook primarnom platformom za širenje fake newsa, no to je njihova poslovna odluka i sve što možemo je imati tu činjenicu na umu.

Jedini način kojim možemo doskočiti širenju fake newsa je imati educiranu populaciju, ljude koji neće upijati vijesti poput spužve, slijepo i nekritički, već će o njima razmišljati i kritički ih propitivati.

A možda će mnogima prvi korak prema edukaciji biti Radoslavov priručnik, ali savjetujem da budete kritični i prema njemu – možda i tu naletite na kakvu ne baš potpuno točnu informaciju. 🙂