Preko trnja (internetskog startupa) do zvijezda (poslovnog uspjeha) iz Hrvatske: kako država zaista može pomoći

Preko trnja (internetskog startupa) do zvijezda (poslovnog uspjeha) iz Hrvatske: kako država zaista može pomoći

Što bi startup tvrtke trebale od države? Teško pitanje. I puno i ništa. Jer do sad su uglavnom dobili malo ili ništa. Kako države ili lokalna zajednica pomaže startupima, odnosno tvrtkama s ograničenim poslovnim iskustvom, ovisi od zemlje do zemlje. Startupi su u načelu novoformirane tvrtke u fazi razvoja i traganja za tržištem te načinima kako im ponuditi svoje usluge - može li im u tome pomoći i država? Zaboravite poticaje koji startupe često više frustriraju nego pomažu, barem po kriterijima koje ih se dijeli. Podrška treba ekosistemu koji potom kroz podršku može pomoći stvoriti internetski, tehnološki, mobilni startup kojem tržište neće biti ograničeno domaćim granicama.

Novi startup, nova prilika, ali što im treba?

Što bi startup tvrtke trebale od države? Teško pitanje. I puno i ništa. Jer do sad su uglavnom dobili malo ili ništa. Kako države ili lokalna zajednica pomaže startupima, odnosno tvrtkama s ograničenim poslovnim iskustvom, ovisi od zemlje do zemlje. Startupi su u načelu novoformirane tvrtke u fazi razvoja i traganja za tržištem te načinima kako im ponuditi svoje usluge – može li im u tome pomoći i država?

Zaboravite poticaje koji startupe često više frustriraju nego pomažu, barem po kriterijima koje ih se dijeli. Podrška treba ekosistemu koji potom kroz podršku može pomoći stvoriti internetski, tehnološki, mobilni startup kojem tržište neće biti ograničeno domaćim granicama.

Mnogo se govori o Čileu, ali i iskustvima ljudi koji nisu bili zadovoljni tamošnjim modelom. Generalno, pomaganje startup tvrtkama, pogotovo tehnoloških odnosno mobilnih i internetskih buzzword koji većina zemalja oko nas često koristi. Beč je na Startup Weeku 2011 kojeg je pratila Netokracija najavio svoju želju da postane svojevrsni centar, hub, za spajanje zemalja srednje i istočne Europe sa „starom Europom“ i SAD-om.

Europski prostor za startupe

No i Berlin traži svoje mjesto. Pokušavaju se odmaknuti od kopiranja tuđih ideja i vratiti se inovativnim startupima. London je oduvijek centar za mnogo toga u financijama, pa je tamo smješten i po mom, ali i mišljenju mnogih drugih kolega s Netokracije, najbolji akcelerator  s ove strane bare – Seedcamp.

U Hrvatskoj je malo toga vezano za startupe. Neke sporadične inicijative se pojavljuju na lokalnim nivoima, niču razni inkubatori, centri za transfere tehnologija, razvojne agencije i slično. Sve skupa nikad nije do kraja definirano: fali odgovarajući prostor (primjer Zagreba) ili imamo odličan prostor (primjer Čakovca – TIC – Redea ) no ne i dovoljno startupa.

Ono što nama treba, a treba nam što prije, dok nas ne preteknu susjedi iz šire regije je sustav poticaja startupima i organizacijski oblik povezivanja koji bi omogućio da preko Zagreba (ipak je većina ekonomske moći u Zagrebu) naši i startupi iz regije istrče na svjetsko tržište.

Mentorstvo i prostor su sve što trebamo

Ti poticaji ne smiju biti napravljeni na način da se za njih prijavljuje na neko Ministarstvo ili Agenciju, niti da se za njih rade veliki planovi i dokumentacija. O njima ne smiju odlučivati ljudi koji sjede u državnim Agencijama ili Ministarstvima. Neka se ne ljute, ali oni to ne znaju. Mi koji investiramo i pratimo startupe ipak znamo više. I mi iza svoje odluke stajemo svojim novcima. Ne tuđima. Kod nas zato nema protekcije pa ni korupcije. Samo oni za koje vjerujemo da imaju šansu, prolaze. Nismo uvijek u pravu, ali bar imamo drugačije, realnije kriterije.

Od strane države ili lokalne zajednice, primarno treba prostor. Neka industrijska nekretnina, paviljon u vojarni, paviljon na velesajmu ili neko staro skladište propalog industrijskog giganta, koja se sastoji od velikog, otvorenog prostora, koji bi uz prilagodbu, mogao biti preuređen u radni prostor. Onda osim prostora treba i neka osnovna infrastruktura. No, takvih objekata ima u izobilju, često su van uporabe. Potrebna su vrlo mala sredstva. Urediti u radni prostor i prostor za druženje mlađih i starijih geekova, poduzetnika, ljudi sa idejama, ljudi sa znanjem i ljudi s kapitalom. U tome loncu bi se svašta dobrog moglo skuhati. Zaista bi se moglo sve na jednom mjestu – potpuna podrška za male tvrtke – početnike.

Ono što fali sadašnjim takvim centrima u Zagrebu je mentorstvo, gdje se može uključiti i Crane. Uz kvalitetno mentorstvo, iskusni poduzetnici i potencijalni investitori mogli bi pomoći novim tvrtkama u preskakanju prepreka u kraćem roku. Mentorstvom i prostorom dobijamo mali akcelerator, poput Venturesa u San Franciscu, čiji je prostor dijelom organiziran kao caffe bar u kojem se tijekom dana i večeri okuplja internetska i startup zajednica te gdje se organiziraju predavanja i vezani događaji.

Bliži primjer je u Beču, gdje se nalazi tamošnji The Hub, dio globalnog projekta koji pokušava omogućiti ljudima s zanimljivim idejama jesto za rad te okolinu u kojoj mogu ostvariti svoje potencijale. U takav centar treba privući i startupe iz okolnih zemalja, pogotovo onih koje tek gledaju kako bi prišli Europskoj uniji poput Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Albanije i Kosova. Hrvatska bi u toj situaciji imala komparativnih prednosti pri čemu bi se i tamošnjim projektima isplatilo razvijati u Zagrebu. Dok bi se tu razvijali, oni bi učili od nas, a mi od njih.

Neka od “sjemenki” koje sam spomenuo mogla bi se potom pretvoriti u neki pravi izvozni, tehnološki proizvod – Made in Croatia. Ključna razlika je način rada, način prijave, ulaska i izlaska. Bez formalnih barijera. Ukoliko bi se uključila država i lokalna zajednica, siguran sam da bi se našao i suinvestitor. Bar jednoga znam. Taj je dovoljno lud za investiciju u takvo što, čim piše ovaj članak na Netokraciji, a ne pakira se na odmor.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. goran

    goran

    17. 02. 2012. u 11:15 am Odgovori

    Mislim da država može pomoći kad bi umjesto kupovinom stranog softwara odlučila se za domaći pa možda i onaj koji je temeljen na open source. Nažalost tu se nebi pomoglo onima koji mogu i hoće već onima koji imaju najviše podmazati za proviziju.

    Što se tiče starupova mislim da većina projekta griješi u tome što ne nudi ništa novo sa tehnološke strane u webu i drugačijem pogledu na primjenu tehnologije. Ulaganje u većini naših startupa nije ulaganje u znanje već ulaganje u ljude koji vjeruju u svoj projekt, koji su spremni raditi na tom projektu i kad zaškripi. U biti to je ulaganje u ljude a ne u proizvod i znanje. Nebi htio zvućiti podcjenjivački ali većina naših projekta nekom tko ima par stotina tisuća dolara viška može biti dostupna za par mjeseci, problem je u tome što onda on ima plaćenike na projektu a ne ljude sa vjerom. Znaći treba nam to nešto što će podići granicu onog što nudimo a naše znanje ako se proba zamjeniti past će kvaliteta.

    Za primjer Chatroullete vs Omegle. Chatroullete je napravio neki “klinac” sa budgetom od 10000$ (nešto što većina nas može sanjati) no njegov proizvod nije bio ništa komplicirano ali dan danas (2-3godine poslje) se još uvijek vrti u tehnologiji koja je bila u beti.
    Odnosno uzeo je max. što tehnologija pruža i jednostavno to primjenio.

    I mislim da ta dimenizija fali u našim starupovima, ne guraju tehnologiju do krajnosti.

  2. Matija Kopić

    Matija Kopić

    17. 02. 2012. u 11:38 am Odgovori

    Saša, osobno smatram da bi startup osovina Slovenija-Hrvatska-Srbija mogla postati najznačajniji inovacijski prostor u jugoistočnoj Europi. Potencijal postoji, jer sam u proteklih godinu dana upoznao mnogo mladih ljudi koji žele raditi nešto novo ali kojima fali upravo mentorstva da bi samostalno krenuli sa realizacijom ideje. Prostor kojega ima I/O u SF-u je nešto nevjerojatno – sve je podređeno poduzetniku tamo. Od zajedničkog radnog prostora, caffe-a, mentoring sastanaka do tematskih predavanja, radionica. Nije potrebno uložiti mnogo da bi tako nešto zaživjelo i kod nas, i država bi što prije trebala razmisliti o organizaciji takvog prostora. Novi Campus London (http://www.campuslondon.com) bi također mogao biti dobar ogledni primjer. Što se tiče mentorstva, prilično sam siguran da bi i svi domaći startupi bili spremni podijeliti vlastita iskustva i na taj način pomoći zajednici.

    • Saša Cvetojević

      Saša Cvetojević

      20. 02. 2012. u 7:20 pm Odgovori

      MAtija, u potpunosti se slažem s tobom. Radimo na tome, tj. radi nas nekoliko u nekoliko grupa. Imamo različite postavke, ali cilj je isti. Trebamo inkubator, pravi inkubator koji će projekte iz HR ali i iz regije pripremiti i lansirati u svijet i/ili EU.
      Trebamo prve prave uspjehe, poput vaših, Salespodovih, Shoutemovih itd. Još koji mjesec i biti će sigurno dodatnih dobrih vijesti.

  3. zlatko turkalj

    zlatko turkalj

    17. 02. 2012. u 12:25 pm Odgovori

    Slažem se sa Vama Saša, regiji definitivno treba akcelerator, u funkciji koju on zaista treba imati. Za dobar startup više nije dovoljna odlična ideja i odličan team. U visoko konkuretnom okružju i ozračju novac nije presudan. Ono što mi startupi najviše trebamo je mentorstvo u ključnim (ranim) fazama razvoja. Ponekad je do proizvoda uz samofinaciranje potreban period od godine i više dana, što opasno dovodi u pitanje opstanak ideje i business modela. Mi netrebamo spore aparate u kojima ćemo ponovno biti u nemilosti birokracije ili postati robovi nerealnih očekivanja investitora. Trebamo “nowhow” mentorstvo, iskustvo i networking. . Dok u cijelom procesu na svakom nivou nisu uključena osobna sredstva i interesi stvar se neće odvijati zadovoljavajućom brzinom. Državu i njene aparate ponekad nije loše zaobići, a Vama Saša i sličnim “luđacima” (kako ste vi to slikovito opisali :-)) želim da se okupite oko ove hvalevrijedne inicijative i omogućite najboljima od nas višemjesečne kampove, pristup znanju,kontaktima i internacionalnu perspektivu.

  4. Internet Agencija

    Internet Agencija

    18. 02. 2012. u 11:27 am Odgovori

    Treba naći dobre investore ali i čuvati se od investora. Treba se čuvati Andjela koji pomaže startup-e a na kraju su oni vlastnici svega i ideje i projekta. U Slovačkoj i Češkoj se organizuju skupovi kde se programatori, finansijeri i ljudi uspešni u internetu skupe na 2 dana i prave prototype web starta-upa. Takodje se treba čuvati kradja ideja. Ideje se kradu ko lude. Od 100.000 startupa ideja za projekte uspe samo 1000 projekata i iza ovih projekata su velike firme i inostrani finacijski fondovi. Mali startupa onemanshow uspevaju mnogo manje.

    • Saša Cvetojević

      Saša Cvetojević

      20. 02. 2012. u 7:24 pm Odgovori

      Uz fužno poštovanje, ovo je totalni nonsens. Kakve krađe ideja? Ideja se ne može ukrasti. Ideja se ne može patentirati. Treba se čuvati budala, a investitore pažljivo birati. Ako ste u mogućnosti birati. S idejom, koliko god dobra bila, nećete moći birati ništa. Jer ništa za ideju nećete dobiti. To je pogreška jer novinari preko medija iskrive sliku. Nitko nije DOBIO INVESTICIJU na ideju. Na projekt – možda. Ali na proizvod, i to vrhunski i dokazan – to već može. Sve ostalo o uspjehu startupa je jasno i logično. Ali opet, to s člankom nema baš nikakve veze. Završno, kakva češka i slovačka? Pa takvi eventi se rade svuda u svijetu, pa čak i kod nas. Otkrili ste toplu vodu 🙂 Ali na to otkriće nećete dobiti investiciju 🙂

  5. pluspon CEO

    pluspon CEO

    18. 02. 2012. u 7:02 pm Odgovori

    Zlatko je potpuno u pravu kada kaze da se nemoze nesto razvijati godinu i nesto dana i propadne biznis… Primer: Ja sam imao ideju da napravim agregator dnevnih ponuda na mapi ali neki mesec nakon moje ideje pojavio se sajt thedealmap.com i nakon nekoliko meseci kupio ga je gugl a ja i moj tim i dalje tapkamo u mestu iz mnogoraznih stvari:(

  6. Goran

    Goran

    20. 02. 2012. u 2:54 pm Odgovori

    Pa neslažem se sa mišljenjem o krađi ideja ili o tome da neki anđeo postane vlasnik određenog projekta ili ideje. Dakle – ideja ili početni projekt su u početku samo to. I večina njih nestane tiho kao što se i pojavila. I šta onda vlasnik ideje ili malog projekta ima – propalu ideju ili projekt. Ulaskomanđela i njihovog kapitala ideja ili projekt može prerasti u nešto puno veće. I onda i anđel i idejni vlasnik imaju nešto. Anđeo – investiciju koju mora naplatiti i na njoj zaraditi ( recimo 40% svega ) i vlasnik kojem ostaje 60% svega. Razlika je u tome što anđeo investira i savjetuje a vlasnik ideje ili projekta radi, no bez investicije vlasnik nema na čemu raditi. Dakle dobit, ma kako velika bila se mora podjeliti.
    Pitanje je što ako ideja ili projekt u koncu propadne? Koliko gubi anđeo – 100%.svoje investicije Vlasnik gubi ideju ili projekt koji bi ovako i onako propali, sa investicijom ili bez. Dakle – anđeo preuzima rizik, investira surađuje, savjetuje i dijeli dobit. Nemože drugačije biti.
    Krađa ideja – pa svako od nas ima puno dobrih ideja. Samo je problem što ih nikada ne realiziramo. Anđeo – pa on je u biti investitor, ne radnik. Neće on ukrasti ideju pa raditi. Nema potrebe – ima puno drugih ideja u koje se isplati investirati. To što mi mislim da imamo jedinstvenu ideju je u pravilu netočno. Več neko drugi ima istu ili sličnu i radi na njoj, dok je naša samo u našim mozgovima. Dakle – ideje na papir, tražiti sredstva i od ideje napraviti projekt i početi zarađivati. lako je ( ili teško, kako kome ) djeliti zarađeno, no 100 kn je lako podjeliti – KAD IH IMAŠ

  7. Kadder

    Kadder

    20. 02. 2012. u 10:47 pm Odgovori

    Nisam siguran da li je autor svjestan da sam sebi uskače u usta. No krenimo redom.
    Ja bi volio vidjeti koji su to razlozi zašto bi država trebala poticati internet startupe? Na svakom startup okupljanju inkubatoru i neformalnom razgovoru čuje se da treba razmišljati o većem tržištu te da HR tržište nije dovoljno za ozbiljan poduhvat. Drugim riječima savjetuje ih se za otvaranje tvrtki izvan hrvatske (UK, USA). Ako pogledamo primjere napoznatijih hrvatskih .hr projekata (Kolektiva, UX Passions, Shoutem, Pauza i sl.) to su tvrtke koje u 2010. zajedno nemaju ni 10 milijuna kuna prihoda. Naravno biti će zanimljivo vidjeti izvještaje za 2011. ali ne vjerujem u rast veći od 50%. Isto tako tvrtke koje svoje prebace izvan hrvatske, ne vjerujem da će svoju dobit reinvestirati u HR.
    Drugu stvar koju autor ističe je potreba za osiguravanjem prostora za rad i cijelokupne infrastrukture od strane države. Ali da država nema nikakav nadzor nad investiranim sredstvima jer eto država je korumpirana. Država je korumpirana upravo u toj transaciji između državnog u privatni sektor te je baš u tom segmentu potreban nadzor, a to je moguće ostvariti jedino formalnim procedurama ali ne nužno kompliciranim i birokratskim.

    • Kaddder

      Kaddder

      23. 02. 2012. u 9:47 am Odgovori

      – smanjiti trosak osnivanja drustva/obrta (neracunam udruge).
      Trošak osnivanja d.o.o. je 3500kn kod bilo kojeg javnog bilježnika (ne računajući minimalni ulog od 20tkn)

      – olaksati izvoz robe
      Ovo bi trebalo biti omogućeno ulaskom u EU, s tim da bi za ne EU država mogla nešto napraviti.

      – mentorstvo
      Ovo država ne zna napraviti.

  8. Greetings.

    Greetings.

    04. 03. 2012. u 9:36 pm Odgovori

    Postovanje,

    Ispricavam se unaprijed radi gramatike, buduci da mi
    Hrvatski nije materinji jezik, ono sto nisam uspio prevesti
    sam ostavio na Engleskom jeziku.

    Procitao sam vas clanak na netokraciji:
    “Preko trnja do zvijezda iz Hrvatske: kako drzava zaista moze pomoci”

    Pa sam vam odlucio napisati komentar/email sa sljedecim sadrzajem
    tako da mozete skociti na sto vas zanima:
    Uvodna razmatranja
    Kritika problema / rjesenja
    Prijedlog rijesenja (selfless, not business)
    Zakljucak

    Vrijeme citanja: < 3min
    Potrebna koncentracija: 3 / 5 min.

    link: http://pastebin.com/zETsziPi
    enjoy 😉

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

Kako je Estonija postala “startup nacija”, može li to Hrvatska, kako – i kad?

Može li novoosnovana udruga Cro Startup ponoviti uspjeh koji je postigla Startup Estonia? Eve Peeterson iz te udruge ispričala je koje su promjene, inicijative i angažmani bili ključni za uspjeh.

Digitalni marketing

Na digitalno oglašavanje u Hrvatskoj u 2021. potrošeno 1,65 milijarde kuna, 75% otišlo Googleu i Meti

Na digitalno oglašavanje u Hrvatskoj u 2021. godini potrošeno je milijardu i 657 milijuna kuna, pokazalo je istraživanje digitalni AdEx koje su za HUDI (Hrvatsku udrugu digitalnih izdavača) proveli austrijska agencija Momentum i lokalni partner Ipsos.

Digitalni mediji

Urednik ukrajinskog Forbesa: “Dezinformacije nam zapravo nisu predstavljale veliki problem – Rusi su izgubili informacijski rat”

Grad bombardiraju doslovno, a vas vijestima i dojavama, "ne možete se usredotočiti na bilo što duže od 10 minuta...", prisjeća se Mykhailo prvih tjedana rata u Ukrajini. Ispričao nam je kako su u ukrajinskom Forbesu operativno i mentalno pripremali redakciju za rad u takvim okolnostima.

Što ste propustili

Sponzorirano

Još ne primate kartice? Uvjerite se sami zašto bi trebali uz Visinu besplatnu inicijativu

U 2022. posve je jasno: kartično plaćanje ključna je stavka za poslovanje malih i srednjih poduzetnika. No, samo ta konstatacija ne znači mnogo ako u isto vrijeme ne komuniciramo kako vam konkretno to može pomoći u privlačenju novih kupaca. Skupili smo za vas dovoljno razloga, a jedan od najbitnijih je i taj da kroz inicijativu Digitalna Hrvatska imate pravo isprobati kartično plaćanje besplatno pola godine!

DevDev

Kako je jedan Riječanin kao srednjoškolac postao YouTube guru JavaScripta?

Činjenica da se mučio s učenjem programiranja za Adriana je bila ključna da u sebi otkrije poziv i talent za podučavanjem, a to ga je dovelo do vlastitog biznisa koji razvija na YouTubeu i izvan njega.

Kolumna

Isplati li se uložiti skoro 5000 eura u polaganje UX certifikata?

Za skoro 5000 eura možete kupiti polovni auto, otići na putovanje iz snova, otplatiti manji kredit ili pokrenuti manji posao. Biste li platili toliko za profesionalnu edukaciju?

Startupi i poslovanje

Sabol iz New Yorka poručio: U Hrvatskoj možete doći do 50 zaposlenika, ali za 50 milijuna dolara morate ići u Ameriku

Američka dijaspora okupila je u New Yorku predstavnike različitih generacija hrvatske tehnološke i startup scene kako bi se povezali i dogovorili konkretne korake kojima im mogu pomoći da bi skalirali poslovanje i postali globalno uspješni, poput spajanja s kupcima, partnerima i ulagačima.

Karijere

Kako je Ana Urlić nakon 30-e karijeru iz politike prebacila u programiranje!

Ana Urlić netokratima je poznata prvenstveno kao bivša voditeljica Odjela za online komunikacije Vlade Republike Hrvatske i aktivistkinja, tako da bi ste se mogli iznenaditi kad doznate da je - postala programerka!

Sponzorirano

Iako ih se tome ne uči, inženjeri imaju izbora: Voditi programere ili programirati, pitanje je!

Ne nalaze svi zadovoljstvo u vođenju ljudi, tim manje ako su se školovali da razmišljaju samo o kodu i tehnologiji. Kako onda, ako ne znate što vas čeka - ni jeste li za to - otkriti što bi bila prava karijerna odluka za vas?