Prvi nastavak provest će vas kroz prvi i drugi val internetskih tehnologija koji nas dovode do trenutnog stanja i mogućih rješenja, njima se bavimo u ovom tekstu.

Na uvodno pitanje, veliki plavi IBM, consiglieri svjetskih vlada pa i onih omraženih, kažu – “DA”! U 365 pandemijskih dana dobili smo 5 godina IT adopcije, open source programeri lansiraju robote na Mars, eCommerce čini više od trećine ukupne potrošnje, a semafori nam upozoravaju pješake zadubljene u mobitel.

Dobrodošli u…

Treći val decentraliziranih automatona

Odahnite ako ste se pribojavali da ću na početku trećeg vala naprasno izvući umjetnu inteligenciju (AI) ili blockchain (DLT) kao spasonosne mesije hrvatskog IT-a.

Fetišizirane izjave poput “Data je nova nafta” ili “AI će nam oteti sve poslove” su rijetko konstruktivne Deus Ex Machine. Povjesničar David C. Brock naziva te momente “Wishful Worries” tj. probleme koji bi ljudi voljeli imati, umjesto postojećih agonija. Političari i LinkedIn pitcheri obožavaju takve narative budući da glatko skreću pozornost s dosadno nezahvalnih, no glavnih izazova.

Trebamo li svejedno poticati kreaciju nišnih AI startupa? Naravno! McKinsey kaže da se AI već koristi na preko 50% IT projekata, a pogledajte i napore CroAI-a ili naš Gideon, Mindsmiths, airt, Microblink ili ExRey. Može li Hrvatska postati sigurno utočište decentraliziranih financijskih (DeFi) platformi? Nitko sretniji od nas!

Ali “nitko” ne živi u vakuumu – takve strategije su prisutne u svim državama iz drugo-valne tablice, a uspješnost njihove provedbe leži u operativi i tajmingu; tamo gdje svi oratori počnu gubiti zrak kada se krene u detaljiziranje plana. Iskusniji programeri će uvijek ukazati na tu realnost – ljudska, vremenska i novčana ograničenja su prave teme na kojima IT projekti padaju u vodu.

Neuronske mreže ne čekaju da se Hrvati međusobno dogovore, Izvor:  https://thispersondoesnotexist.com/, Stanford AI Index, Pubmed, StateOfAi, Elsevier

Nemojte odmah vaditi omču, AI i DLT su potentne tehnologije trećeg vala, no kao što je prvi pokazao, promocija tehnologije leži i na decentraliziranim poduzetnicima, udrugama, razvojnim centrima i akademiji. Na vladama je pak da osiguraju sustavnu i poticajnu poduzetničku klimu, “framework uspjeha”, a to se ne radi kroz prepucavanja s udrugama, kojih se u isto vrijeme optužuje za političku obojenost.

Da skratim, cijeli će IT (uključujući AI & DLT) procvasti u Hrvatskoj ako vladajući, uz simbiotičku diskusiju s industrijom, hrabrije nagaze na ove tri točke:

• (A) povećanje neto plaća
• (B) ukidanje poreza na dobit
• (C) olakšavanje i ubrzavanje regulative

A. Veće plaće svima, a ne samo njima!

Znam da nije u skladu s dramatiziranjem tabloida, no brojke pokazuju da hrvatske IT tvrtke isplaćuju natprosječne bruto2 plaće.

Pogledajte niže u tablici, recimo, BRUTO2/UP omjer – postotak prihoda koji odlazi na bruto2 plaće je veći u Hrvatskoj nego u prosječnoj EU zemlji. Također, kompletniji kontekst o plaćama se dobije kada se bruto2 ukriži s faktorom novostvorene vrijednosti po zaposleniku gdje se Hrvatska nalazi tek na 43% prosjeka EU.

S druge strane, pogledajte “Neto/Vrijednost” omjer koji prikazuje veličinu neto plaće s obzirom na novostvorenu vrijednost (veći omjer znači veći neto za isti output) – iza nas je samo Mađarska.

Slon u hrvatskoj dnevnoj sobi je zapravo ogromna diskrepancija između onoga što poslodavca košta (bruto2 množen stopom efektivnosti) i onoga što posloprimac dobije na tekući račun (neto).

Glavni grad je dobar primjer – poslodavac će za zagrebačku neto plaću od 10.000 HRK imati ukupan bruto2 trošak od 17.600 HRK (prosječni neto iznos sam uzeo iz iscrpne analize Tomislava Grubišića). U trošak trebamo dodati i interni omjer komercijalnih i nekomercijalnih aktivnosti tj. efektivnost outputa. Uslužni IT recimo ima Billable Rate (BR), a proizvodne ekipe Team Velocity ili Release Burndown kao slične metrike kompanijskih analiza… ma kužite poantu – nisu svi zaposlenici efektivni 100% vremena.

Za BR od recimo 60%, zaposlenik će morati uprihoditi firmi barem 30.000 HRK kako bi održao svoj mjesečni hladni pogon. O dobiti kompanije ili investicijama nismo niti počeli pričati, a trošak poslovanja se već popeo do 3x neto plaće. Generator neefektivnosti jest, kako Japanci časno kažu, vodstvo firme, ali između ostalog i prvovalni Shirky, što ćemo obraditi u C sekciji.

Jelena Jelušić (počinje oko 52. minute) objašnjava istražene želje programera u Hrvatskoj. Procesi (interne neefektivnosti), kultura i plaće su prva tri izvora frustracija. Naravno, 78% ispitanika kaže da je bolja plaća najbitniji faktor pri promjeni posla.

To sve ne tišti domaćeg digitalca jer on “remotea” za bilo koji dio svijeta i to je fascinantan feature IT sektora – ekipa odgojena u kulturi hedonističkog individualizma će uzimati u obzir samo neto iznos i neće ih brinuti ekonometrija ili bruto2 jadikovke direktora lokalca. To je sasvim razumljivo i jasno većini poduzetnika o čemu smo pričali i na zadnjim employer branding danima (video, pogled gore).

I nije ideja niti potreba da se ministar Marić odmah izuje iz cipela – pogledom na gornju tablicu se može zaključiti da bi bilo dovoljno smanjiti ukupna davanja sa 76% na 65% kako bi Neto/Vrijednost narasla iznad 0,395 (EU prosjek).

Smanjenjem davanja će se otvoriti i veća mogućnost tvrtkama za izjednačavanja plaća svim dionicima digitalne produkcije – Hrvatska dokazano ima odlične inženjere, ali to isto vrijedi i za copywritere, projektne menadžere ili pak UX dizajnere, ekstremno bitne i za novovalne DeFi projekte.

Man. Croatia is on my radar for their design community. You guys are killing the web design game right now. 🇭🇷

— Ben Burns (@mrbenburns_) March 8, 2021

Povećanje neto plaće će se odraziti na zadržavanje domaćeg, ali i na privlačenje inozemnog kadra (na Relocate alatu imamo najveća davanja) kojem više znači ugodna neto platna klima nego digitalna viza. Takvi digitalni nomadi će biti krucijalni za jahanje željenih machine learning ili DLT projekata s obzirom na to da nam IT kadra već opasno nedostaje – kako za već prikazane IT perjanice, a tako i za novovalne startupe.

B. Porez na dobit? Što je to?

Povećanje plaća trebamo poticati i na još jedan način – ukidanjem poreza na dobit. To je ionako klasična (legitimna!) navlakuša stranih investitora. 

Pretpostavljam da IT sektor svoju dobit u velikoj mjeri reinvestira. Zadržani višak bi se stoga prelio i na poliranje internih neefektivnosti (što posljedično gladi programere i indirektno oplemenjuje plaće); ali nećemo ovdje obrađivati pretpostavke. Tri sanjarenja su interesantnija…

O kreiranju novih startupa iz gnijezda postojećih kompanija već je pisao i IBB, a radi se o moćnoj alatki. Povećanje cash-cushiona koji uslijedi nakon ukidanja poreza na dobit, omogućit će češće seed investiranje kompanija u startupe svojih zaposlenika tj. “recikliranju talenta”.

Kakve brojke tu možemo očekivati? Za početak, Atomico prikazuje da se tri četvrtine europskih seed investicija događa lokalno – Hrvatska IT industrija je u 2019. uprihodila 26,9 milijardi kuna. Prosječna dobitna marža iznosi 8,1% što nas dovodi do godišnje dobiti od 2,178 milijardi kuna. 10% poreza na dobit je 217 milijuna kuna (iliti 8,65 USD per capita), a to je olimpijski bazen sredstava za seed investiranje.

HGK prenosi da u Hrvatskoj realno djeluje 4000 IT poduzeća. Da samo 5% njih odluči podržati jedan startup, dolazimo do brojke od 200 novih tehnoloških firmi koje kreću uz pomoć zdravog neopterećenog kapitala. McKinsey pak prezentira da 1% startupa u koje se investiralo u seed fazi postane jednorog, a to preneseno znači da bi Hrvatska uz ove (čak sramežljive) brojke potencijalno mogla dobiti 2 “Infobipa”.

Interesantan (realniji?) je i efekt spin-offa kompanije koje nastaju kao posljedica zadržane dobiti. Recimo da imate IT firmu koja ima dva milijuna kuna dobiti. Po postojećem zakonu ta će firma platiti 200.000 HRK poreza na dobit, ali i akontaciju poreza na buduću dobit. Takvih kumulativnih 400.000 HRK kroz godinu dana je legitiman seed kapital koji tvrtka veselije alocira u kreiranje SaaS spin-offa. Primjer je ekipa iz osječkog Prototypa kojoj je trebalo cca. pola godine za lansiranje v.1.0 estimacijskog SaaS-a Propoze. Slavonski, a svjetsko!

Pivotiranje kompanije je još i veći pomak od spin-offa, a ako mislite da tipkam basne, pogledajte Basecamp ili Mailchimp koji je evaluiran na 4,5 milijarde dolara – oni su osmišljeni upravo na takav način.

C. Reguliraj me nježno

Rođenje Mailchimpa se dogodilo na samom početku drugog vala i to u sustavnoj, poduzetnički-nastrojenoj Atlanti. Američki dokument oporavka, 2 trilijuna dolara težak, prezentira nam tu poduzetnost – tekst jasno uključuje IT vertikalu, elektrifikaciju vozila ili punjača, širenje optičkog pristupa internetu, a i čistih 50 milijardi dolara za razvoj domaćih čipova. I Kina se spominje često.

Amerikance ne bi trebali kopirati, niti je to realno, ali možemo nešto naučiti – za procvat industrije treba simbiotički poticati diskusiju na razini država-gospodarstvo-akademija-udruge kao što nam je prvi val pokazao. A kakve to diskusije mi trebamo poticati? Dobrih primjera već ima!

O hrvatskim vizama za digitalne nomade i birokratskim komplikacijama je već tvitao i Ivan, a pomaci su uslijedili. Od 2021. godine, za programere ili UX dizajnere više ne postoje kvote, niti su potrebne posebne dozvole za zapošljavanje državljana trećih zemalja na čemu je radio HUP ICT i Hrvoje Balen. Zakonom o strancima su bolje definirane studentske vize te mogućnost rada stranih studenata putem Studentskog centra u pola radnog vremena.

Davor Runje (CISEx) je opisao potencijalnu promjenu oko oporezivanja privatnih investitora. Ideja, po uzoru na britanski SEIS (Seed Enterprise Investment Scheme), je da 75 posto iznosa investicije u kvalificirane tvrtke bude porezna olakšica, neovisno o uspjehu startupa. Trenutno se s HUP-ovom ICT sekcijom radi na zakonskom prijedlogu za uvođenje takvih olakšica.

Smanjivanje birokracije i olakšavanje inozemnih ulaganja je jedan od ciljeva pitke regulative. Estonija je tipičan primjer takve vrste poželjnog investicijskog odredišta.

Na tom tragu je i UBIK/HANFA dinamika koju je na svom blogu opisao i Vlatko Hrdalo. Naime, Hrvatska je bila među prvim EU državama koja je uvela 5. reviziju AML (Anti-money laundering) direktive u svoj zakon o sprječavanju pranja novca. Isti je stupio na snagu u siječnju 2020. no jedna stvar je ostala nedorečena – trebaju li se crypto-to-crypto transakcije, kakve recimo rade decentralizirane burze poput Uniswapa, provjeravati radi pranja novca? HANFA kaže da ne trebaju, otvarajući time Hrvatsku za moguću poplavu DeFi startupa i raznovrsnih decentraliziranih aplikacija tj. mogla bi postati DeFi heaven.

OK, obećao sam na početku da nam DLT ili AI tehnologije nisu ovdje specifična tema i to je točno osim u jednoj stvari – tajmingu!

Početak trećeg vala izvlači iste uzorke ponašanja, ali i prilike slične ranijim valovima.

Pojavljuje se isti idealizam i destabilizacija etabliranog sustava – pogotovo kroz utjecaj DLT-a na financijski sektor. Aktualan je i prvovalski “opijeni” naboj AI dev energije, a uz njega dolazi i garnitura podeksponiranih pionira koji slažu neke nove algoritme. Šlag na tajming su i aktualna bespovratna EU sredstva za NPOO kojih će, po svemu sudeći, za Hrvatsku biti najviše izdvojeno (Hrvatska je na prvom mjestu po alociranim sredstvima u postotku BDP-a).

Gdje ćemo biti 2031.?

No za daskanje na trećem valu neće biti dovoljno da država glumi startup svijet izbacivši FINA Frendi aplikaciju ili pak nalijepi “umjetnu inteligenciju” na uvod svog NPOO dokumenta (istinita priča).

Država se treba otrgnuti iz opisanih obrazaca ponašanja i početi rješavati temeljne probleme. Jer prvovalna birokratska (Shirky!) letargija vladajućih možda nije vidno utjecala na tadašnju IT vertikalu, no drugovalna dvadesetogodišnja lavina indolentnosti nas je definitivno cijepila od digitalnog El Dorada.

I za kraj, dio odgovornosti leži i na nama kao industriji. Analitička razmatranja kakva mi očekujemo od države se očekuju i od bilo kojeg profesionalca digitalca koji čita ovaj tekst. Stoga bi i mi trebali biti i jasniji i glasniji ako želimo da “Povratak u budućnost III” okupamo pozitivom. Jer ako propustimo i treći val, neće biti niti bitno što o kasnijim trendovima mislimo.