Sličan sam uvod imao u prošlogodišnjoj kolumni, istipkanoj u trenutku kada se prvi hrvatski korona-slučaj šepurio Milanom. U tadašnjem sam tekstu plasirao tezu da je uslužni IT jednako vrijedan proizvodnom; dok se Ivan u predznaku klanjao razvoju proizvoda kao glavnom potencijalu hrvatske IT industrije.

Pandemijska godina koja je uslijedila, ekspresno je demonstrirala zrelost kompletne IT vertikale –  i product i service su izbili na scenu k’o brčići zaigranog sedmaša.

Infobip je evaluiran na milijardu dolara, a Rimac im također diše za vratom; Microblink i Photomath su zaprimili podeblje investitorske čekove dok je Nanobit prodan Stillfrontu za potencijalnih milijardu kuna. Moja SQL učiteljica Algebra je proglašena EY poduzetnicom godine, Porsche i Infinum su zaplesali u zajedničko ulaganje da bi Five, u crescendu ovog uvoda, zakucao s prodajom Endavi koja je sifonirala 250 milijuna kuna prema Heinzelovoj. Ana Marija prenosi i golu statistiku za skeptične – HGK-ovo izvješće potvrđuje ranije prognoze i pokazuje da uslužni sektor čini 60% hrvatskog IT izvoza i 70% ukupnog IT prihoda.

No aktualni ping-pong i nepoznanice oko Nacionalnog Plana Obnove i Oporavka (NPOO) dokazao je i jedan dugoročan feature hrvatske digitalije – navedene tvrtke su uspjele usprkos državnom ignoriranju IT vertikale i prema tome ćemo rotirati ovaj tekst.

Lavina birokratske indolentnosti postaje ručna kočnica razvoju IT sektora, a do takvog stanja, objašnjenog kroz prva dva internetska vala, nismo došli preko noći. S druge strane, Hrvatsko društvo ima potencijal iznjedriti i ergelu jednoroga; a za takav izlet nam je potrebna simbioza s državom i tri akcije za treći nadolazeći val kojeg ću opisati u sutrašnjem nastavku.

Prvi val internetskih tehnologija

Anarho-kapitalisti koji ovo čitaju si misle, “ma što će nama država; pa cijelu Silicijsku dolinu su stvorili pioniri, individualci valovito plavih kosa, surfajući tu libertarijansku dasku i osmišljavajući AltaViste.”  Na pamet vam vjerojatno padaju i GeoCities. Yahoo ili krčkanje US Robotics modema pri spajanju na mrežu svih mreža. U tom pokretu je rođena i toksična kultura Silicijske doline i tech bro momaka koji su s razvojem aplikacija i bez utjecaja države mislili samostalno mijenjati društvo. No kao što legendarni i bogato argumentirani esej “The Californian Ideology” opisuje, realnost je dijametralno suprotna.

Rođenje interneta u eri Ronalda Regana

Internet “plumbing” iz 80-ih je ovisio o radu decentraliziranih pionira, no zapravo je DARPA bila ta koja je arhitekturirala prvu verziju interneta i paketni internet protokol. Navedeni TCP/IP je nastao otprilike 1975., a omogućio je slanje datoteka, e-maila ili remote login između dva računala. Uz to, američke vlade su ranih 80-ih ulagale masivna sredstva u Silicijsku dolinu, ostale države i njihovu poslovnu infrastrukturu.

S druge strane Atlantika (i otprilike 15 godina kasnije) u akademskom se CERN-u kuhala prva verzija HTTP-a i HTML-a. Tim Berners Lee je tada mozgao kako da pošalje znanstvene radove na udaljena računala. DARP-in rad na internet protokolu omogućio mu je da osmisli koncept opisivanja hyper teksta (HTML) i njegovog protokola (HTTP) koji pak omogućava transfer i prikaz formatiranih podataka između dva računala i voila; upravo smo u jednoj rečenici opisali kičmu svih web aplikacija. Timov fetiš na objavljivanje online znanstvenih radova je doveo i do izuma HTML tablica, kasnije glavobolje svih web dizajnera i photoshop slajsera.

Ostvarena simbioza centraliziranih institucija, akademije i decentraliziranih IT poduzetnika dovela je do masivnog uspjeha prvog vala internetskih tehnologija, bez čega vjerojatno ne bi niti čitali ovaj tekst.

Tadašnja tehnologija je generirala društvene promjene, nova radna mjesta, a i pozamašno dokoličarenje – sjetite se Winamp skinova, dugonoćnih skidanja torrenta ili (r)evolucionarnog Diabla. Usenet je izumio threaded vatrene diskusije, a i oglašavanje je bilo pionirski nastrojeno…

Inicirana je i nova kasta virtualnih poduzetnika, izrasla na temeljima spomenute kalifornijske ideologije biztech samodostatnosti. Egzemplar takve sljedbe je recimo Marc Andreessen, tvorac Netscape preglednika i proklamator najpoznatije programerske maksime s kojom ćemo poentirati neke kasnije tvrdnje.

Što je hrvatska vlada radila 90-ih?

Uzdizanje te virtualne poduzetničke kaste i eksplozija digitalnih aplikacija koja je slijedila bila je zapanjujuća – osim na Markovom trgu. No nitko ne kaže da je Hrvatska trebala stajati bok uz bok Silicijskoj dolini, DARPA-i ili CERN-u te omogućiti otvaranje osječkog Netscape ureda.

Čast iznimkama poput CARNET-a i sličnih, no hrvatske vlade realno nisu  mogle išta tražiti u pokretanjima svjetskih tehnoloških trendova. Jer vjerojatno bi i mi završili u nekom HBO “San Francisco, we have a problem” mockumentaryu.

Pravi propust vladajućih u devedesetima se zapravo krije iza jednog prozaičnog menadžerskog pravila – “The Shirky Principle”. On kaže da će organizacije svim silama zadržavati problem za koji one imaju soluciju.

Uličnim jezikom, letargija pravosuđa i održavanje naslijeđenog birokratskog aparata koji je poduzetnike defaultno smatrao lopovima, glavni je grijeh vlada iz 90-ih.

Shirky princip je zapravo bio kamen temeljac svih kasnijih vladajućih poteza prema gospodarstvu, a taj “birokratski pristup” se osjeća i u NPOO-u, aktualnim horizontalnim potporama ili pak povratu sredstava za potresene dimnjake (nisam stavio link… probajte sami doći do popisa potrebne dokumentacije :/)

vi se ode zajebavate, a oni iz nanobita sutra ujutro mora opet na šalter.

— mali iznajmljivač (@_kostanic) April 5, 2021

Ali tko zna, možda su vladajući predmnijevali da se nešto prevarantski kuha i s internetom, pogotovo kako su se 90-e bližile kraju!?

Između 1995. i njegovog vrha u ožujku 2000., Nasdaq Composite Index dioničkog tržišta narastao je za 400% – narodno digitalno veselje je trajalo cijelih 90-ih. U napeti balon umiksajte i patuljaste kamatne stope koje su pak omogućavale poplavu Venture Capital novca i slijedno, kontinuirano rađanje novih startupa.

Andreessen i ekipica su ispijali tone šampanjca, a zvuk krckajućih modema je odzvanjao kroz sve više i više balkona, no kao što nam je GameStop pokazao, biztech ima tendenciju napuhavati prilično osjetljive balone. Alan Greenspan jest 1996. upozoravao na moguće ispuhivanje balona, a tko želi kvariti zabavu kada sve ide prema mjesecu!?

Drugi val internetskih tehnologija

Od Y2K do SARS-CoV-2 virusa

Za razliku od Y2K virusa koji jedva da je okrznuo koji hard disk, prsnuće dot.com balona 2000. pomelo je skoro pa cijeli internetski ekosustav – kompanije poput WorldCom, Global crossing, Pets.com, Webvan ili Boo.com su jednostavno bankrotirale. Ja nabrajam, a vi se pitate “tko su ti, čovječe?”.

Mnogi se jesu razbježali i opečenih ruku proricali krah internetske industrije (i naši vladajući među njima?), no dogodio se suprotni efekt – nadogradnja. “Plumbing” je ostao, kao i uporni sljedbenici weba i digitalnog. Tvrtke poput Amazona, Qualcomma ili Cisca (pad od 86%) su izgubile masivni dio tržišne kapitalizacije, ali su preživjele.

Simbolički, kreatori drugog vala su za svoje tehnologije govorili da se radi o web 2.0 aplikacijama za novo tisućljeće, a iako se tada radilo o načelno malim tvrtkama, nisu bili u krivu. Naši vladajući su propustili vidjeti sve buduće prilike, kontinuirano nakon toga opisivane i na Netokraciji…

Leti Kiwijem pa pozovi Uber do AirBnba

Pogledajte glazbu recimo. Muzikalna ekipa je 90-ih prodavala i uređaje za sviranje i fizičke kopije albuma, no od 2000. se sve seli u oblak. Danas nećete izgubiti playliste ako mijenjate Android za iPhone – “Pristup” je zamijenio fizičko vlasništvo. Cijela glazbena industrija je uprihodila nešto manje od 20 milijardi USD, dok je samo Apple inc. inkasirao preko 260 milijardi USD. Niže imate i graf najmoćnijih kompanija svijeta nastalih u 20 godina drugog vala. Spoiler alert: sve su iz IT sektora.

Tesla nam je dvostrani primjer gdje ga bikovski dio tržišta smatra softverskom kompanijom, a medvjeđi dio tržišta automobilskom kompanijom. Elonovi ciljevi poput produljenja trajanja baterije, korisničkog iskustva vožnje ili autonomije (kao par excellence programerskog izazova), pokazuju da Musk upošljava istu ekipu kao i Google.

Mogli ste riječ “Tesla” zamijeniti s “Rimac” i dobili biste moment zašto ekipa iz Sv. Nedelje uz ljubitelje oktana (ha!) privlači i birokrate i digitalce.

Opisane tržišne promjene su elokventno sumirane od našeg Marc Andreessena kada je 2011. u vrhuncu drugog vala poentirao da “Softver jede svijet”.

Jer pazite, u prvom valu su kompanije poput IBM, Oraclea ili Microsofta prodavale softver drugim industrijama; da bi u drugom valu kompanije poput Applea, Ubera ili AirBnba same ulazile u neku industriju i platformski je uzdrmale naopačke.

Uz to, poticanje velikih promjena i brojki je urođeni porok drugog vala:

• Andreessenov padawan Zuckerberg i njegov Facebook imaju 2 milijarde korisnika koji objavljuju i komuniciraju 100 milijardi puta na dan. Za usporedbu, globalni SMS sustav dnevno procesuira 25 milijardi poruka.
• Prisjetite se i eksperimenta iz 2010. gdje je Facebook jednom vizualnom promjenom na oglasu “pogurao” dodatnih 340.000 ljudi na birališta (Washington Post ilustrira da je za Trumpovu pobjedu 2016. prevagnulo samo 79.646 ljudi).

Tektonske promjene koje je IT stvorio u 20 godina ovog tisućljeća, stvorile su novi gospodarski poredak. Je li Facebook izdavač? Medij? Telekomunikacijska kompanija? Mi ne znamo odgovor na to pitanje, a zagonetnije je što ne znamo niti tko bi to trebao znati ni regulirati.

Ako vas ne tangiraju ovi poslovni primjeri te poput premijera radije sanjate o sljedećem haklu; vadim grafiku novog poretka i za vas.

IT ne samo da je promijenio društvene procese već i aktivno utječe na pozicioniranje NBA igrača i njihovog petka Spaldinga. Strojno učenje i video post-analiza utakmica koja se razvila od 2000. do 2020. omogućila je košarkašima efektivnije treninge i preciznije dinamike utakmica, a htjeli vi to ili ne htjeli, i vaš sentiment prema “igri” i količinu pogrickanih noktiju.

Spomenimo i Twitterovu bananu Trumpu kada smo već kod košarke. Dorseyevo blokiranje, ni manje ni više, nego predsjednika Sjedinjenih Američkih Država demonstrirao je utjecaj interneta i ranije spomenutih tech-bro momaka pri kraju drugog vala. Političari svijeta su uzeli dalekozor i počeli skenirati horizontalno/vertikalno kako jahati taj IT val, jer pošto je softver pojeo svijet, svi su se društveni problemi počeli reflektirati kroz softver…

A kako su surfale hrvatske vlade od 2000. do 2020.?

Vlade kao da su pročitale prošlu sekciju i zaključile – “pa IT utječe na sve vertikale i svim kompanijama nosi masivni benefit!”. Problem je što forsirajući horizontalne potpore svima, vlade zaboravljaju na IT vertikalu i sve njezine specifične potrebe. Točnije, jedino Hrvatska i Cipar nemaju definiran IT unutar EU S3 pametnih specijalizacija što je opisao i Dražen Oreščanin.

Političari su plasirali filozofiju da je horizontalna potpora ujedno i pomoć IT vertikali, a realnost je (opet) dijametralno suprotna. Horizontalne potpore pomažu svim domaćim kompanijama u iznajmljivanju ili kupnji raznih IT proizvoda i usluga, no taj dio kolača uključuje i značajno rashodovanje prema inozemnim tvrtkama gdje domaći ekosustav ne vidi niti kune – licence, hosting dobavljači, oglašivačke platforme, AWS-ovi, Salesforcevi, SAP-ovi…

Isti problem leži u graditeljstvu gdje hrvatska vlada ulaže sredstva u infrastrukturne projekte, da bi iste realizirali međunarodni konglomerati ili para-privatni sektor kako je to u analizi NPOO-a opisao Velimir Šonje. Novac se ne zadržava u našem bazenu, ne potiče se istraživanje i razvoj, ne otvaraju se radna mjesta; što je i Hrvoje Balen objasnio u prvoaprilskom Otvorenom.

Licemjerna teza vladajućih je da tako povećavaju konkurentnost, ali vidjet ćete u tablici niže efekte te politike. Tipičan para-privatni primjer je i trošenje 4,5 milijuna kuna za “cijepise” web sustav, a to je već tema za opasnije institucije (Telegramovo lazy writing degradiranje WordPressa je bio posebno besmislen moment).

I naravno da se oko kanaliziranja novaca nikada nećemo usuglasiti – situacija je prekompleksna da bi ju opisali u podnevnoj kolumni, pogotovo uz vječnu socijalističko-tržišnu kavgu željenog utjecaja države. Nije IT niti jedina vertikala oko koje treba razbijati glavu, dapače. Ali kada uzmete Shirkijeve birokratske temelje prvog vala, zapaprite s konceptom pomoći IT-ju samo kroz horizontalne potpore, a to onda sve zapakirate indolentnošću vladajućih prema prikazanim drugo-valovskim trendovima; dobijete ovakvu nemilosrdnu tablicu, točno u stilu Tim Berners Leea:

Ćelije prikazuju tehnološke i ekonomske metrike 40 zemalja europskog kontinenta. Sortirajte ove redove s kojim god strelicama želite no nećete vidjeti Banske dvore niti na jednom vrhu, daleko od toga…

• SUCS (Starting Up cost) – trošak otvaranja firme, izražen kao postotak dohotka per capita, trenutna pozicija: među zadnjih 7 država.
• NET (Mbps) prosječna internet brzina, trenutna pozicija: među zadnjih 8 država
• COMP (Competitiveness Index) – kompozitna ocjena sazdana od cca. 98 ekonomskih varijabli, trenutna pozicija: među zadnjih 8 država.
• CCR (Composite Credit Rank iliti Trading Economics credit rating) – kompozitna ocjena sazdana od investicijskih kreditnih rejtinga, Moody’s, S&P, Fitch, trenutna pozicija: među zadnjih 11 država (iako se vlada hvali zadržanom BBB- ocjenom).
• GDP-PC-PPP (Gross Domestic Product Per capita – Purchasing Power Parity), trenutna pozicija: među zadnjih 11 država.
• EASE (Ease Of Doing Business) – kompozitna ocjena sazdana od više ekonomskih metrika, trenutna pozicija: među zadnjih 12 država.
• CORR (Corruption Index) – kompozitna ocjena korupcije i nepotrebne birokracije, trenutna pozicija: među zadnjih 13 država.
• Anomalija koja ulijeva veselje je IPCTI tj. broj IP adresa na tisuću stanovnika koji je začuđujuće visok s obzirom na ostale parametre. Po toj metrici držimo “visoko” 20. mjesto. Ili hrvatski DevOpsi toliko razvaljuju ili je brojka možda refleksija akademskih aktivnosti (?).

Suma sumarum, po svim parametrima spadamo u zadnju trećinu, a po većini parametara bitnim za IT vertikalu (SUCS, NET, COMP) spadamo čak i među zadnju petinu navedenih država. Statističar u vama pretpostavlja da bi pozicije bile i lošije da sam obradio samo zemlje Eurozone, kojoj tako vatreno stremimo.

Lavina opisane indolentnosti odradila je svoje, a tablična druženja sa zadnjom klupom dokazuju da nismo iskoristili potencijal koji je drugi val svesrdno nudio. No 2020. nas je upoznala s vrlim digitalnim transformatorom, Sars-Cov-2 virusom. Postoji li šansa da on zarotira sentiment i od vladajućih napravi gorljive geekove koji privlače radnu snagu, strane projekte i friški kapital!?

Odgovor i nastavak priče slijedi sutra u … “Povratak u budućnost II: Ovo su 3 stvari koje hrvatska vlada može napraviti za IT industriju!”.