Čemu sada stroži kriteriji o oporezivanju ‘influencera’, YouTubera i – esport igrača?

Proteklih tjedana se, osim o Onom Kojeg Nećemo Spominjati, u domaćim medijima podosta govorilo o mogućim novim porezima i nametima, ovoga puta svima onima koji su, po mišljenju onih koji su ideje prezentirali ministru financija, sjedili kod kuće i igrali igre dok je sav ostali pošten narod plaćao poreze. E, pa neće više ići, gameri, influenceri, YouTuberi i svi ostali – dosta je vaših off-shore računa, jahti i helikoptera!

Kako je poznato da su domaći influenceri i igrači igara bezobrazno bogati bez ikakvog prava da to budu, uskoro će i njih dodirnuti dugačak prst Porezne, kako bi gricnuo njihov slatki novčani kolač, što je nepošteno, korumpirano i baš ono, nimalo kul, brate.

Osim ako se već ne oporezuju.

Vidite, nije li logično da plaćate porez, ako radite u Hrvatskoj i od svog rada zaradite nešto? Mislim, zaista se ne čudim previše što je netko tek sad shvatio kako postoji esport, ali ako vi naplatite reklamu brendu na vašem Instagramu i ne platite porez, bez obzira ima li takvih kao vi 3 ili 30.000 u državi – ne radite li nešto krivo?

Nikamo bez poreza

Naravno, ništa nije ovako jednostavno, a kako su moja razmišljanja ipak samo moja, za pomoć sam se obratio Mojci Volk, računovotkinji i direktorici tvrtke Moj Kod 15, kako bih vidio tko je tu, računovodstveno i pravno, u pravu, a i tko bi trebao plaćati što i kome.

Moje prvo pitanje Mojci ticalo se toga kakva su njena dosadašnja iskustva s naplatom poreza kod reklamiranja na društvenim mrežama.

Oglašavanje koje za agencije ili direktno za klijente rade fizičke osobe, preko svojih društvenih mreža, YouTubea ili ostalih online kanala komunikacije, podmiruje se temeljem ugovora (autorski ugovori ili ugovori o djelu, ovisno o načinu oglašavanja). Takvu zaradu država je regulirala te je jasan način na koja se ona oporezuje i isplaćuje. Zarada se smatra isplatom drugog dohotka, što znači da isplatitelj mora platiti pripadajuće doprinose i poreze na isplatu takvog dohotka u trenutku kada ga isplaćuje. Drugi dohodak po definiciji uključuje široki raspon dohodaka koji ljudi ostvaruju, a nije plaća, odnosno ne ostvaruju se iz redovnog radnog odnosa.

U principu, ako vam netko plati 1000 kuna za reklamiranje nečeg na vašem YouTube kanalu, on i po sadašnjem zakonu mora platiti porez jer je postupak plaćanja reklame reguliran zakonom, nebitno je li ona plakat ili YouTube video.

Dakle, velika vijest zapravo – nije vijest?

Zakon je jasan

Zakon jasno govori i o tome što se treba oporezivati i u situacijama kada strane tvrtke plaćaju usluge fizičkih osoba u Hrvatskoj, prema tome – temelj u zakonu postoji, ali ipak vi odlučujete hoćete li primati zaradu na račun otvoren u Hrvatskoj ili neki kojem se, barem za sada, malo teže uđe u trag. Ovaj tekst pretpostavlja da za primanje uplata koristite svoje račune u Hrvatskoj, naravno, jer i vi i ja znamo kako postoje načini za one koji to žele raditi na drugi način.

Ovdje je zanimljiva činjenica da sam primatelj mora prijaviti svoj dohodak poreznoj upravi i platiti poreze i doprinose. Dakle, ako vas plaćaju izvana, država želi da joj to i kažete kako bi mogla uzeti svoj dio, što je ponekad relativno optimistično.

Porez na influencanje

Sveprisutni influenceri jedna su od skupina koja u posljednje vrijeme dobiva ogromnu pozornost. Svi su neka vrsta influencera, svatko je popularan i ima stotine i tisuće pratitelja. Ono što je logično jest da je to više-manje posao kao i svaki drugi, iako percepcija javnosti često i nije takva. To je ista ona javnost koja se prva pobunila protiv ovih “poreza”, iako oni uopće nisu novi.

Mojca kaže kako se sav dohodak od YouTubea, Instagrama i drugih “influencanja” već oporezuje kao drugi dohodak, a nedavni napisi mogli bi se odnositi prije svega na pojačanu kontrolu tih procesa, a ne same procese. Ipak, kada je riječ o procesu oporezivanja, kaže:

Ako (influenceri) oglašavaju neke proizvode ili usluge i to naplaćuju, isplatitelj im je dužan na te naknade obračunati doprinose i poreze, tj. iz ugovorene bruto svote odmah po isplati dio platiti državi, a ostatak influenceru na račun.

Jasno nam je kako mnogi ovo jednostavno ne rade, ali to ne znači da ne bi trebali. Ipak, kada je riječ o situacijama kada za vašu promociju dobijete neki predmet ili uslugu koja nije novčana, Mojca kaže kako je isplatitelj i dalje dužan platiti državi doprinose, samo u slasnim kunama, eurima ili dolarima, a ne Kylie ruževima ili Steam kodovima.

Prije poreza – definiranje

Ono što bi svakako bila novost je oporezivanje esport dohotka, pri čemu je glavni problem upravo to što država još uvijek nije definirala esport te se samim time on ne može tek tako oporezovati. Ipak, logično je kako će esport zadesiti ista porezna skupina kao i ostale tehnološke grane, samo je pitanje kada će se to dogoditi i na koji način.

Mojcu sam pitao i što misli o tome kako će se ove eventualne promjene odraziti na tržište kada je riječ o svima onima koji žive od ovakvih, tehnoloških prihoda:

S obzirom na to da agencije već i sada plaćaju poreze i doprinose na oglašavanje koje za njih rade fizičke osobe, ne očekujem da će biti neke veće promjene, jedino možda od dohodaka iz inozemstva za koje ljudi potencijalno nisu bili svjesni obveze prijave.

Usluge su djelomično već poskupjele početkom ove godine, kada su za isplatu autorskih honorara uz poreze uveli i plaćanje doprinosa (zdravstveno i mirovinsko), dok se prije nije trebalo na takve honorare tj. dohotke plaćati doprinose, već samo porez.

Novi dan, nova industrija, novi porez

Čini se kako u 2017. državi i nije lako biti dijelom nekog od poreznih sektora bilo koje države, jer se, uz sve više tvrtki poput Ubera ili Airbnba, razvija i čitavo novo tržište esporta i drugih grana djelatnosti koje do prije nekoliko godina uopće nisu postojale, a države kao takve prirodno traže mehanizme oporezivanja svih onih koji zarađuju, na ovaj ili onaj način.

S ovom se analizom slaže i Mojca:

Kako se u današnje doba načini ostvarivanja zarade i poslovanje uopće konstantno mijenjaju i stvaraju se novi oblici, temeljeni na tehnologiji, logično je i da država mora prilagođavati svoje zakone i širiti definicije djelatnosti na koje se oporezivanje mora primjenjivati. Iz tog aspekta, to nije ništa neobično, samo zato što je nešto novo, ne znači da treba biti izuzeto od primjenjivosti postojećih zakona.

Oporezivanje je primjenjivo na sve oblike dohotka, tj. onoga što se definira dohotkom, stoga ako je ovo po definiciji dohodak, država smatra da se porez treba ubirati. To je cijela mudrost i u tom kontekstu to je ispravno.

Dakako, uvijek će se naći oni koji (s pravom) znaju reći kako neke stvari zaista znaju biti nepoštene kada se sagleda šira slika situacije u Hrvatskoj. Naravno, ići u dubinu toga kome i kamo novci od poreza idu tema je nekog potpuno drugog teksta, ali to ne umanjuje činjenicu da prema važećim propisima jednostavno svi trebamo platiti porez, bez obzira na to kako ostvarili prihode:

Ljudi biraju različite načine kako ostvariti svoj dohodak/zaradu, neki se zaposle i primaju svaki mjesec plaću, neki rade kao freelanceri, neki se bave sportom (profesionalno) itd.. Svatko od nas je slobodan odlučiti kako će zarađivati za život, ali suština priče je ista… svi na to moramo plaćati poreze i davanja, bez obzira koji model zarade smo izabrali. Tako gledam i na ostvarivanje dodatne zarade. Ako netko, primjerice, uz redovan posao odluči u slobodno vrijeme odrađivati i neke honorarne poslove, bilo da prevodi tekstove (autorski honorar) ili osvaja nagrade na esport turnirima, u oba slučaja ostvaruje dodatan ili tzv. drugi dohodak zar ne?

Teško je očekivati da će država imalo zažmiriti na ijednu djelatnost kada je riječ o porezu, jer je, naravno, poreznoj službi u interesu primiti novac od vas kao osobe koja je nešto zaradila. Prema tome, samo zato što kod nas ima vrlo malo influencera, YouTubera i esport igrača, ne znači da bi oni trebali biti magično izuzeti iz plaćanja davanja.

Jasno, stope i vrste poreza, kao i iznosi doprinosa, s cijelom pričom o tome “kamo idu ti novci”, potpuno su na mjestu i o tome se treba govoriti, ali to ne mijenja činjenicu da obveza postoji te da je postojala i prema dosadašnjim propisima – a kako će se oni sada provoditi, uskoro ćemo doznati.