Vi bježite u Irsku, oni su pobjegli u Hrvatsku. Evo tko, i evo zašto (iako nisam pitala)

Jutros sam ponovno na nekoj od društvenih mreža pratila raspravu o tome gdje je trava zelena, a gdje je gnjila, koruptivna i nedostojna života. U raspravi ništa novo - navode se primjeri rođaka, prijatelja, rođaka od prijatelja, prijatelja od rođaka koji su se dobro snašli i tu i tamo i koje je zlo snašlo i tu i tamo. No, ako ništa drugo, rasprava me potaknula da konačno završim davno obećanu priču o strancima koji su se odlučili privremeno ili stalno nastaniti u Hrvatskoj. A koji razloga za to, ne biste vjerovali, imaju napretek.

Hermes i Julian u Oradianovom uredu.
Hermes i Julian u Oradianovom uredu.

Neki od njih već su vam možda poznati, bilo uživo ili bilo da ste čitali priče slične ovoj o njima. Tu je suosnivač Oradiana, Julian Oehrlein, koji nam je već ranije pričao o tome kako ga umara hrvatska negativnost, a tu je i voditelj prostora u kojemu je Netokracija bila smještena posljednjih gotovo godinu dana, Impact Huba, punim imenom Hermes Adan Nandayapa Arriaga Sierra, koji je u svojih nekoliko godina ovdje naučio da drugi najvažniji sport u Hrvatskoj nakon nogometa – prigovaranje (jedan od meni najdražih intervjua s njim o ovoj temi objavljen je prije nekoliko mjeseci na Tportalu). U zagrebačkom Gornjem gradu, gdje se smjestio ured Oradiana, porazgovarala sam s njima dvojicom, ali i nekolicinom drugih suradnika te zaposlenika ove tvrtke, čiju polovicu zaposlenika čine stranci. Tu su i programer Joao Horta Alves, koji je iz Portugala došao u Hrvatsku na mjesec dana, Simi Adeyeye Nigerijac je koji se bavi tehničkim menadžmentom i u Hrvatskoj će biti do daljnjega, Andreas Novko i Jan Schotte dolaze iz Njemačke (iako je Jan prije Hrvatske boravio u Meksiku) i bave se financijama.

Oradianova, a time i Julianova priča mnogima je iz tehnološke scene poznata – prije tri godine trebali su donijeti odluku o tome gdje će biti sjedište njihove tvrtke koja kreira proizvod za afričko tržište. Trebalo im je mjesto s dobrom infrastrukturom, kvalitetnom radnom snagom, da odgovara geografski (prometna povezanost) te da troškovi života nisu visoki. Hrvatska tada nije bila u Europskoj uniji, ali bila je pred ulaskom, stoga je, vjerovali ili ne, odgovarala savršeno. I danas, godinama kasnije, smatraju da je to bila dobra odluka – Julian ne zatvara oči pred problemima koji muče mnoge ovdašnje poduzetnike te sve ostale, ali smatra da ima mnogo više prednosti nego mana.

Hrvati, a opušteni

Jedna od prednosti oko koje su se složili svi moji sugovornici jest opuštenost. Opušteni životni stil, opušteni ljudi. Unatoč tome što volimo prigovarati, što je životni standard daleko od idealnog, stranci, a pogotovo oni iz Njemačke, zavide nam na nasmijanosti, bezbrižnosti i otvorenosti. Da, i ja sam nehotice napravila izraz nevjerice u ovom trenutku. Jan čak smatra da ovdje postoji mnogo mladih koji su motivirani, žele nešto napraviti i promijeniti, pozitivni su, unatoč težoj situaciji, a, za razliku od sjeverne Njemačke gdje većina njegovih poznanika ne voli baš izlaziti iz kuća i klubova, smatra Zagreb vrlo živahnim.

S druge strane, zamjera nam što okolišamo. Treba mnogo vremena da prijeđemo na stvar, a u to uključuje i birokraciju – ekipa je već puna internih šala oko žigova i potrebe da se on na sve “lupi”.

Polovicu Oradianovih zaposlenika čine stranci, a to nije ni čudno kad se po kuloarima širi glas o ovoj tvrtki kao idealnoj za one koji žele najbolje od obje strane – internacionalnu atmosferu i hrvatski životni stil. Primjerice, Andres je ovdje došao završiti magisterij, a tražio je praksu u internacionalno orijentiranoj kompaniji. Za Oradian je doznao na tečaju hrvatskog jezika i sada već nekoliko mjeseci radi u njemu.

Zašto, zašto, zašto?

Iako sam dobila odgovor na pitanje “zašto Hrvatska”, pazila sam da nigdje direktno to ne upitam. Radije sam pitala svoje sugovornike koliko im se puta postavilo to pitanje – smijeh i okretanja glava otkrili su da se to događa i prečesto. Hermes priznaje da je prvih mjeseci i godina redovito odgovarao na to pitanje, a danas odgovara protupitanjem – a zašto ne?

Hrvatska je geografski dobro locirana. Voda je kvalitetna, prirodni resursi su odlični. Obala je divna. Ako je na kopnu loše vrijeme, za dva sata već možete biti na moru. I da, birokracija je užasna, ali to se polako mijenja. Danas je bolje nego prije šest mjeseci. Prije šest mjeseci bilo je bolje nego prije tri godine.

Stranci u Hrvatsku dolaze ili zbog ljubavi ili zbog posla. Ostaju ili zbog ljubavi ili zbog životnog stila, kaže.

"Nasmiješite se kao da ste u Hrvatskoj!"
“Nasmiješite se kao da ste u Hrvatskoj!”

“Ako valjaš, moraš radit’ vani”

Zašto Hrvati ne mogu Hrvatsku gledati istim očima kao stranci? Julian smatra da je to nešto što je duboko ukorijenjeno u ovdašnju kulturu. Nisu iseljavanja iz Hrvatske novost – kroz povijest su oni koji “vrijede” odlazili. Da bi postigli nešto vani. Jer se tu nije moglo. Danas se može, kaže Julian.

Danas nije nužno otvarati tvornice da bi se nešto postiglo. Zahvaljujući razvoju tehnologije i tehnološkoj sceni, može se promijeniti svijet iz Zagreba. Možemo diljem Hrvatske imati tvrtke koje imaju drugačiji mentalni sklop, a nije riječ samo o čisto tehnološkim tvrtkama. Može to biti i inovativna proizvodnja vina, ulja – bitno je da se radi nešto novo.

Farmeron je u Osijeku, Agrivi je u Kutini. U Kutini, povikao je Hermes, a Julian se nadovezao usporedbom sa zemljama s kojima se volimo uspoređivati. Možda se u jednom SAD-u više zarađuje, ali teže je doći do onih stvari koje se ovdje uzimaju zdravo za gotovo, poput zdravstvenog osiguranja. Ljudi odlaze u Irsku ne bi li radili u, primjerice, Googleu, samo zbog veće plaće. Dio njih se ipak poželi vratiti u Hrvatsku jer im nedostaje upravo onaj životni stil o kojemu se već pričalo. Zahvaljujući sve većem broju zanimljivih tvrtki koje su internacionalno orijentirane mogu danas mogu imati oboje – radnu kulturu kao u kakvoj inozemnoj tvrtki i sve one prednosti koje nudi Hrvatska, kaže.

S druge strane, sugovornici su se upitali zašto se Hrvatska toliko želi uspoređivati sa Zapadom (iako se slažu da se na njega treba ugledati). Tom je prigodom Simi ispričao nekoliko horor-priča o korupciji u Nigeriji, a Jan se prisjetio da je birokracija daleko gora u Meksiku. Osim toga, internet je tamo loš. Vruće je. Ceste su prekrcane vozilima.

Od egosustava do ekosustava

Iako dio mojih sugovornika nisu poduzetnici, ne znači da ne razmišljaju o svojim poduzetničkim pothvatima. Na upit gdje bi pokrenuli svoje tvrtke, nijedan od njih nije isključio Hrvatsku – ali samo ako je to poslovno smisleno.

Da bi sve više ljudi to prepoznalo, mora se pokazati zajedništvo. Evo i još jednog problema male Hrvatske, rekoše mi. Nemogućnost suradnje. Trebamo izaći iz egosustava u ekosustav, kaže Hermes. Prestanite se žaliti, napravite nešto!

Kad bismo brojali krvna zrnca, što je također jedan od omiljenih sportova ovih dana, rekli bismo da Oradian nije hrvatska tvrtka. No, svakako je hrvatska uspješna priča – i to ne više toliko rijetka. Ali i dalje će proći, prema procjenama mojih sugovornika, i do desetak godina prije no što promijenimo mišljenje o takvim pričama, prestanemo pitati strance “zašto Hrvatska” i prestanemo odmahivati rukom kad nam odgovore. Jer što stranci znaju? Čak i ako bismo njihove domovine rado zamijenili našom?

ponuda

Komentari

  1. Filip

    Filip

    19. 06. 2015. u 3:09 pm Odgovori

    Oradian je i hrvatska tvrtka i hrvatska uspješna priča. Privlačenje talentiranih ljudi je jedan od najtočnijih pokazatelja napretka države. Oko krvnih zrnaca, ne znam ko je iritantiji, oni koji ih broje, ili oni koji stalno potenciraju to brojanje.

  2. Maja Grubic

    Maja Grubic

    19. 06. 2015. u 7:20 pm Odgovori

    “Ljudi odlaze u Irsku ne bi li radili u, primjerice, Googleu, samo zbog veće plaće”
    To je glupo i besmisleno. Ljudi odlaze u Irsku zbog vece place. Ljudi koji odlaze u Google niposto ne odlaze SAMO ZBOG vece place. Ljudi zele karijeru, zele da njihov rad ima utjecaj, zele radit na inovacijama, zele radit na stvarima koje imaju milijune, miljarde korisnike, optimizirat, usavrsavat sebe i proizvode. Zele iskoristit svoj potencijal. Placa je posljedica, ne uzrok.

    • Antonio

      Antonio

      24. 06. 2015. u 4:19 pm Odgovori

      Maja – good point. however I must add that individuals wishing to unleash their full potential do so in a young companies not in large corporations. Google, Amazon, Microsoft see talent leaving to startups to leverage opportunity, while most joining these establish corporations are doing to for financial and professional stability.

  3. Vanai

    Vanai

    20. 06. 2015. u 1:09 am Odgovori

    Nebitno je tko je gdje i zašto. Svatko ima pravo tražiti svoje mjesto pod suncem koliko god se to nekome sviđalo ili ne i iz kojih god razloga…

      • Vanai

        Vanai

        20. 06. 2015. u 7:56 pm Odgovori

        Mediji su uvijek odraz stanja društva i nitko normalan ne seli negdje vani samo zblog novinskih napisa.
        Mene npr. više smetaju razna javna prepucavanja i opravdavanja tipa, zašto sam pošao, zašto sam ostao.
        Treba biti realan i priznati da u HR je situacija nije dobra i da nije loše kritizirati ako nešto može i treba biti bolje.
        Amen.

  4. goran

    goran

    25. 06. 2015. u 7:07 pm Odgovori

    Mislim da je standard života ipak važniji od plaće, a i hrvatska je sigurno pogodnija zbog nižih plaća, tu su uštede u milijunima.
    Sa strane specijalizirani developeri koliko god hrvatski projekti bili zanimljivi oni ipak pružaju limitiran broj sjedila. Sa druge strane full stack developeri u hrvatskoj nisu prepoznati. Osim standarda, pitanje što raditi u hrvatskoj?
    Laste ne čine proljeće.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

EU fondovi pozdravljaju startup scenu u Hrvatskoj sa 150 milijuna kuna

Europskim fondom za regionalni razvoj osigurano je 150 milijuna kuna bespovratnih sredstava koja su isključivo namijenjena novoosnovanim mikro, malim i srednjim poduzetnicima.

Kolumna

Zaposli, umreži, zadrži: Novi pristup zadržavanju zaposlenika

Najbolja praksa zadržavanja zaposlenika nije stalna nabava novih igračaka za vaše zaposlenike. Neće vas spasiti novi stol za ping-pong. Spasit će vas strategija "hire & wire": zaposli, umreži i zadrži.

Kultura 2.0

Tonči Huljić, Pitbull i ništavilo osrednjosti iliti zašto Zapad prihvaća promjene, a Balkan ne.

Digital Shapers konferencija iz glazbenog aspekta. Tonči Huljić i Christopher Ludwig o prilikama i neprilikama novih digitalnih promjena u industriji.

Što ste propustili

DevDev

Je li programiranje prava karijera za tebe? Riješi kviz i saznaj!

Zanima te programiranje, ali ne znaš je li karijera programera pravi odabir za tebe? Imamo nekoliko pitanja koja će ti pomoći u tome - a nakon toga i odgovore.

Startupi i poslovanje

Uz investiciju od 2.8 milijuna funti, Cognism se okreće enterprise klijentima

Cognism, startup za lakše i kvalitetnije pronalaženje prodajnih kontakata osigurao je investiciju od gotovo tri milijuna funti.

Digitalni mediji

Gdje su ti influenceri i YouTuberi kada treba braniti profesore i vršnjake od nasilja?

Uz sav utjecaj mladih utjecajnika i YouTubera na klince, rijetko kada ćete nabasati na osvrt na neku ozbiljniju temu, poput recimo - problema školskog sustava ili nasilja u školama. Lakše je zabavljati, nego zaista utjecati!

Startupi i poslovanje

Iz perspektive odlikaša: Kako uspjeti na Clutchu, društvenoj mreži za B2B sektor?

Činjenica je kako su recenzije jedna od najvažnijih stavki koje će b2b klijentima pomoći donijeti odluku za buduće suradnje. Kako vaš profil može postati upravo ono što traže?

Intervju

Buduća liderica studira računarstvo, vodi vlastiti startup i bori se protiv korupcije, a tek su joj 22!

Priča Kaje Pavlinić, buduće 22-godišnje liderice iz Varaždina zainteresirala je sve okupljene na Leap Women Summitu, a mi smo odlučili provjeriti kako joj polazi za rukom studirati, voditi startup, biti uključena u preko 6 organizacija, raditi i - disati?