Kako su OPG-ovci postali najtraženiji ljudi (i zašto je nužno njihovo digitalno opismenjavanje)

Onog dana kada je odlučeno da tržnice više neće raditi, na kanalima društvenih mreža krenule su objave u kojima se traži preporuka dostave domaćih proizvoda na kućni prag. I to ne samo voća i povrća, već i jaja, mesa i mliječnih proizvoda.

Nije do sada to bilo nemoguće kupiti online jer i sama sam, tamo negdje 2015. godine kada mi je prvo dijete krenulo s dohranom, naručivala većinu povrća i voća iz nekoliko OPG-ova. No, imala sam i svoje “kumice” na placu kod kojih sam uzimala sezonske namirnice pa sam s vremenom prestala s online narudžbama jer nisam imala kamo s proizvodima u vrijednosti 100-150 kuna, koliko je bila minimalna cijena dostave.

No, kad su javili da se tržnice zatvaraju, odmah sam posegnula za online kanalima jer sam odlaskom u jedan od trgovačkih lanaca, u kojem je inače ponuda voća i povrća bila više nego izvrsna, na policama pronašla slabu ponudu i proizvode koji izgledaju kao da su danima van hladnjače.

Online platforme za iskusnije kupce, Facebook grupe za sve

Od 23. ožujka 2020. godine Facebook news feed preplavljen mi je upitima prijatelja gdje nabaviti domaće proizvode te preporuke drugih od koga ih nabaviti jer do sada nije bilo platformi koje bi takvu ponudu objedinjavalo, a mnogi nisu ni znali da postoje Facebook grupe koje već godinama okupljaju neke od OPG-ovaca.

Prva platforma namijenjena okupljanju OPG-ovaca brzo je osvanula (barem na mom news feedu) –  naruči2GO osječke tvrtke BambooLab i, koliko vidim, ima dobru ponudu na jednom mjestu.

Portal Journal.hr koji je još prošle godine pokrenuo platformu We Love Local s ciljem okupljanja domaćih proizvođača sada ju je aktivirao i uz ponudu domaćih proizvoda, nudi i registraciju volonterima koji žele pomoći drugima, ali i onima kojima je pomoć potrebna. Koliko sam vidjela, ponuda na ovoj platformi nije velika, ali je tek nedavno aktivirana pa očekujem da će se s vremenom povećati.

Naravno, postoji i nekoliko internetskih trgovina koje u svojoj ponudi imaju domaće voće i povrće te one i dalje rade i dostavljaju kao i prije.

U akciju lakšeg dolaska do domaćih proizvoda uključili su se i food blogeri, kao što su Matejka Buča i Nastasja Chiara Petrić, koje su svoje Instagram profile i Facebook stranice ponudile kao mjesto oglašavanja OPG-ovcima. To je hvalevrijedan postupak jer obje imaju veliki broj pratitelja i njihove objave dolaze do velikog broja ljudi. No, unatoč tome, nije im se puno OPG-ovaca javilo.

View this post on Instagram

Ovdje je veći doseg pa objavljujem i ovdje… Moj instagram postaje privremeno besplatni oglasnik ☺️ Pozivam OPG-ove i druge male proizvođače hrane koji osiguravaju dostavu za RH ili njezin dio da mi se jave porukom, napišu nešto o svojoj ponudi i stave link na svoj ig i/ili web. Ja ću onda podijeliti s vama kroz storije njihovu ponudu kako biste mogli odabrati, ako želite, što od koga naručiti te na taj način sebi napuniti hladnjak ali i podržati rad malih proizvođača u vrijeme koje je za sve nas izazovno 💪☺️ Može? Krenimo! #likechocolate

A post shared by Matejka, blog Like chocolate (@matejka_likechocolate) on Mar 19, 2020 at 1:16am PDT

No, ono što je doživjelo “bum” su Facebook grupe. Gotovo preko noći aktivirale su se brojne postojeće grupe koje su nudile i do sada mjesto lokalnim OPG-ovcima da se oglase te nastale neke nove poput “Virtualni zagrebački plac” u koju sam se i sama uključila. Jadni “Zeko”, koji je i u vrijeme prije pandemije koronavirusa radio dostavu voća i povrća domaćih OPG-ova, je u subotu objavio da mora stati s narudžbama jer su pretrpani i ne mogu više primati nove.

Zašto su OPG-ovci odabrali Facebook grupe

Moje iskustvo je da većina OPG-ovaca koja je do sada nudila svoje proizvode na tržnicama nije dovoljno digitalno pismena. Tome svjedoči i premali broj njihovih Facebook stranica, a internetske stranice neću ni spominjati. Tako da je nerealno i za očekivati da koriste recimo Instagram ili Twitter. Naravno, iznimke uvijek postoje.

Kako su OPG-ovci ljudi koji od jutra do večeri rade na zemlji kako bi nam na tržnice donijeli fine i svježe proizvode, tako nemaju vremena baviti se društvenim mrežama, a realno, do sada, nisu ni imali potrebu.

Ono što su do sada imali su Facebook profili koje su koristili u privatne svrhe, a koje sad viđam po brojnim Facebook grupama. Javljaju se s ponudama i fotografijama svojih proizvoda, ljudi dijele njihove objave, a nerijetko viđam i da njihovi susjedi ili netko iz obitelji objavljuje ponude onih koji nisu vični online komunikaciji.

Facebook je u Hrvatskoj popularnija platforma od bilo koje druge, naročito za generaciju 40+ koja nije navikla na internetsku kupnju, ali je navikla na komunikaciju i kupnju kroz Facebook poruke. Iako je takva kupnja vrlo nesigurna jer je veća vjerojatnost da ćete dobiti “mačka u vreći” od nekoga na Facebooku nego što će vam se to dogoditi u internetskoj trgovini koja će vam ponuditi dokaze svoje sigurnosti, ljudi više vole “porazgovarati” kroz poruke i tako naručiti.

I to je razlog zbog kojeg su Facebook grupe i Facebook općenito postali mjesto gdje ćete naći proizvode domaćih OPG-ovaca.

Znaju li OPG-ovci komunicirati online?

Kad je online komunikacija u pitanju, definitivno većini treba dodatna edukacija. I tu ne pričam samo o OPG-ovcima, nego i o naručiteljima.

Dogodilo mi se tako da sam sa svog news feeda podijelila objavu o dostavi svježeg povrća u grupu “Virtualni zagrebački plac”. Ne poznajem osobu čiju sam objavu podijelila, ali ljude čije proizvode nudi viđala sam na našem malom placu na Savici i kupovala kod njih ponekad. Ispod moje objave počeli su stizati upiti o cijenama i traženje ponuda u inbox. Iznenađena, dodatno sam editirala objavu da napomenem da nemam veze s ponuđačem, samo sam podijelila informaciju, no upita je i dalje bilo.

S obzirom na naviku naše nacije na kupnju preko Facebook poruka, i zabrani koju je Facebook imao prije više godina da se ne smije na toj platformi prodavati, većina komentara na većini objava s ponudama ima isto pitanje: “Može ponuda i/ili cijena u inbox?” Facebook je davno uklonio tu zabranu te kreirao i poseban tab Shop/Trgovina baš za te potrebe, ali navike se teško riješiti. Registrirani OPG-ovi mogu slobodno i bez straha objaviti svoje cijene javno na Facebooku.

Nenavikli na toliku količinu poruka i poziva, mnogi OPG-ovci nisu se najbolje snašli te su brojne poruke i pozivi ostajali neodgovoreni, što je izazvalo ljutnju kupaca. Ali, malo razumijevanja za njih bi pomoglo u ovim vremenima jer, kao prvo, našli su se u potpuno novoj situaciji u kojoj većina nema iskustva, i kao drugo, nude nešto što je u ovom trenutku najtraženija roba na tržištu (uz maske, rukavice i dezinficijense).

No, kako u komunikaciji treba uvijek biti ljubazan, ne samo na društvenim mrežama, nego i u životu općenito, neki od OPG-ovaca ispričali su se svojim kupcima istaknuvši da se pokušavaju snaći u, za njih, potpuno novoj situaciji.

OPG-ovi koju su i do sada koristili društvene mreže za svoju promociju, sada su se samo priključili novonastalim grupama i nastavili svoju uobičajenu komunikaciju. Oni su i bolje organizirani što se tiče prikupljanja ponuda jer imaju iskustvo, a i naučili su komunicirati sa svojim kupcima na Facebooku.

Online plaćanje kod većine nije moguće

Jedan od problema izazvan pandemijom koronavirusa je i da ljudi žele što manje fizičkog kontakta, a ono što većina OPG-ovaca koji su svoje proizvode nudili na gradskim tržnicama sada ne nudi je online plaćanje. Doskočili su mnogi i tome nudeći unaprijed složene košarice u vrijednosti 100 kuna, jer računaju na to da iz bankomata možeš uzeti novčanicu od 100 kuna i predati je dostavljaču, što smanjuje količinu fizičkog kontakta.

No, što ako netko ne želi sve proizvode iz košarice pa se i njena cijena mijenja? Tada je potreban fizički kontakt kako bi nam se vratio “kusur” ako nemamo točan iznos i to počinje komplicirati stvar. Zašto onda ne nude mogućnost online plaćanja?

Kao i svaki poslovni subjekt, tako i OPG mora imati poslovni račun i u biti ne bi trebalo biti tako komplicirano omogućiti ljudima plaćanje online jednostavnim davanjem broja računa za uplatu. Pretpostavljam da se razlozi kriju u više stavki.

Ako pogledamo neka ranije provedena istraživanja, u Hrvatskoj još uvijek ljudi za online narudžbe preferiraju plaćanje pouzećem. Vjerujem da je razlog tome što žele znati da ne dobivaju “mačka u vreći”, već platiti kada proizvode i dobiju. Isto tako to nepovjerenje funkcionira i obrnuto, iako ponuđači lako mogu ne dostaviti proizvode ako ne vide uplatu na svom računu.

Drugi razlog bi mogla biti niska informatička pismenost, tj. strah od novog načina poslovanja kojeg ne poznaju i boje se da se s njime neće znati nositi. A kako nam je opća razina informatičke pismenosti u državi ionako niska, gurat će plaćanje pouzećem dokle god bude išlo (a ići će još dugo, ako mene pitate).

Treći razlog koji mi pada na pamet je da na tržnici za kupljene proizvode ne dobivate račun jer „obveznikom fiskalizacije ne smatra se porezni obveznik za promete ostvarene prodajom vlastitih poljoprivrednih proizvoda na tržnicama i otvorenim prostorima sukladno čl. 5. st. 4. Zakona, bez obzira na porezni status obveznika fiskalizacije definiran u čl. 3. Zakona.“ To bi iz mog laičkog poznavanja zakona značilo da prijavljuju promet koliki žele tj. neki prosječan kako bi opravdali troškove, a omogućavanjem online plaćanja na račun OPG-a dobio bi se uvid u točan iznos prodanog. Ako je kod mnogih takva situacija, nije ni čudno da oklijevaju uvesti online plaćanje, posebice jer ne znaju koliko će dugo povećana potražnja za online naručivanjem potrajati. 

Nadam se da će mnogim OPG-ovcima ovo novo iskustvo pomoći da opstanu i nakon prestanka pandemije jer svježe voće i povrće uvijek će biti tražena roba. Ono u što će sigurno trebati uložiti u budućnosti su edukacije, kako o online poslovanju, tako i o komunikaciji na online kanalima kako bi spremno dočekali iduću izvanrednu situaciju, ali i održali odnos s postojećim kupcima.