Učiti na poslu: Kako promijeniti obrazovanje da bismo preživjeli digitalnu revoluciju

Digitalna revolucija društvu je donijela je donijela mnoge prednosti. Svijet je povezaniji nego ikad prije, što povećava produktivnost, kolanje informacija i kvalitetu života. Kao i prijašnje revolucije, i ova stvara mnoge izazove, osobito za dio ljudi čija radna mjesta nestaju pred najezdom automatizacije i umjetne inteligencije.

Izazovi koje donosi digitalna revolucija još su veći jer se revolucije sad događaju u bržim ciklusima – od oko 20 godina, dok su prije za drastične promjene trebala desetljeća. Nekad se čovjek velikim društvenim promjenama trebao prilagoditi samo jednom u svom životnom vijeku, a možda niti jednom. Moćna suvremena komunikacijska infrastruktura koja nove ideje širi brzinom svjetlosti i strojevi koji postaju sve moćniji ubrzavaju promjene, što znači da se danas od čovjeka očekuje da se promjenama prilagodi nekoliko puta tijekom životnog vijeka.

Najbolji alat koji imamo kako bismo se suočili s inovacijama koje prijete pregaziti vještine pojedinca jest obrazovanje, međutim i sustav te način obrazovanja se moraju prilagoditi promjenama. I obrazovanje se treba inovirati iznutra kako bi stvaralo ljude koji su se spremni nositi s brzinom inovacija.

Kao osnivač tehnološkog startupa, suočavam se s nesrazmjerom kompetencija koje se stječu obrazovanjem i onih koje nama trebaju. U suvremenom, ubrzanom okruženju, kreativni umovi usmjereni na rješavanje problema stvaraju inovativna rješenja na svom radnom mjestu. Znanje se potom širi unutar ekosustava kako zaposlenici mijenjaju poslodavce. Obrazovni sustav kakav trenutno imamo zaostaje za tim i zapravo ne zna kako premostiti jaz između znanja i vještina onih koji iz njega izlaze te kompetencija koje trebaju poslodavci.

5 promjena koje bi mogle pomoći prilagodbi obrazovnog sustava

Ovo je pet promjena koje bi mogle pomoći prilagoditi obrazovni sustav svijetu digitalne revolucije i pomoći čovječanstvu da se s njom bolje nosi:

1. Cjeloživotno učenje

Danas nitko više ne može računati na to da će mu fakultetska diploma osigurati posao tijekom cijelog radnog vijeka, osobito jer se i životni vijek produžuje. Također, sve je vjerojatnije da ćete tijekom radnog vijeka promijeniti branšu. Bez obzira godine i iskustvo, tehnologija toliko brzo mijenja moderno tržište rada da vaša znanja itekako brzo mogu postati nepotrebna. Za svakoga tko želi ostati relevantan ključno je da kontinuirano uči.

Cjeloživotno učenje trebalo bi biti pravilo, a ne iznimka. Kako se poslovni svijet mijenja tako brzo, i stvaranje te dijeljenje obrazovnih programa treba se ubrzati kako bi se obrazovanje približilo poslovnim ciklusima promjene. Ako se ne krene brže mijenjati, obrazovni sustav riskira da izgubi dodir s tržištem rada za koje bi trebao stvarati kompetentne ljude.

2. Usvajanje znanja s izvora

Inovacije se događaju sve brže, opisi poslova mijenjaju se jednako brzo. Određena zanimanja te znanja i vještine potrebne za njih često se pojave u tvrtkama puno prije nego u programima obrazovnih institucija. Shodno tome, takva znanja trebalo bi se moći usvajati na izvoru te dijeliti s onima koji ga trebaju.

Vlade bi mogle poticati stvaranje edukacijskih partnerstva između obrazovnih institucija i kompanija, pa i financijski nagrađujući kompanije koje su voljne “posuditi” svoje stručnjake školama i sveučilištima kako bi podučavali nove generacije vještinama kao što je dizajn digitalnih proizvoda, online marketing ili podatkovna znanost.

Institucije koje predvode premošćivanje provalije između obrazovanja i poslovnog svijeta već postoje: inovativni i brzorastući model General Assemblyja, primjerice, dobar je primjer kako tvrtke mogu surađivati s edukatorima kako bi se ubrzalo širenje specijalističkih znanja novog doba.

3. Digitalizacija znanja

Prenošenje sadržaja sad se može digitalizirati, što znači da se metode poučavanja mogu mijenjati. Umjesto da svaki put ispočetka izlažu i ponavljaju isto gradivo, profesori se mogu usredotočiti na poticanje osobnih i međuljudskih vještina (soft skills) potrebnih da bi se uspjelo u današnjem ubrzanom svijetu.

Od Wikipedije pa sve do Khan Academyja i ogromnih online baza edukacija koje su razvile najbolje škole i sveučilišta – znanje postaje sve lakše dostupno. To znači da će lakše i brže napredovati ljudi koji su inteligentni, znatiželjni i brzo uče – uz želju za učenjem lako nadoknađuju nedostatak znanja iz određenog područja. Taj se trend treba nastaviti i postati prevladavajući, a u obrazovnom sustavu soft skills bi se trebale cijeniti više od štrebanja.

4. Željni učenja

Mogućnost pojedinca da se prilagodi u današnjem brzomijenjajućem profesionalnom okruženju sve manje ovisi o njegovim stručnim znanjima, a sve više o osobinama kao što su znatiželja, agilni um te želja i sposobnost brzog učenja. Sustav obrazovanja trebao bi se, dakle, usredotočiti na poticanje tih osobina od najranije dobi pa do visokog obrazovanja. A to znači odmaknuti se od tradicionalnih metoda poučavanja samo teorijskog znanja prema formatu koji zahtijeva veći angažman učenika, a krajnji rezultat mu je razvoj pravog načina razmišljanja.

Takav model već primjenjuju poslovne škole koje nude MBA i Executive MBA programe. Najveća vrijednost tih programa jest u aktivnom promišljanju kako riješiti zadane probleme i u razmjeni iskustava s kolegama različitih specijalizacija. Ecole 42 (neprofitna i besplatna škola programiranja koju je osnovalo nekoliko uspješnih francuskih poslovnih ljudi) nudi inovativni program koji, među ostalim, potiče studente da uče jedni od drugih te koristi gamification pri vrednovanju uspjeha.

Najveća vrijednost koju obrazovanje može dati je da nauči ljude kako učiti i brzo se prilagođavati, kako raditi u timovima i koristiti komplementarne vještine članova tima, da jača znatiželju i spremnost na rješavanje problema.

5. Kreativnost i empatija

Budući da automatizacija i umjetna inteligencija već sad brišu mnoga radna mjesta, obrazovanje sutrašnjice trebalo bi jačati ljudsku prednost u odnosu na strojeve. A naša prednost u usporedbi sa strojevima jest u dvjema osobinama koje oni ne mogu tako lako replicirati – u kreativnosti i empatiji. I na njima bi trebao biti naglasak u procesu obrazovanja.

Kreativnost je početak svake inovacije, društvene ili tehnološke. Ona je ljudima omogućila da se prilagođavaju kroz povijest i da stvaraju umjetnost u bilo kojem obliku – nešto što strojevi ne znaju. Kreativnost je dodana vrijednost koju roboti ne mogu zamijeniti.

Empatija je sposobnost stvaranja odnosa s drugima, stvaranja rješenja koja uzimaju u obzir niz različitih osjećaja i stvaranja konstruktivnog proizvoda koji uzima u obzir kontekst svih uključenih. I opet, to je vještina koju je nemoguće programirati, a ključna je za poslovni uspjeh.

Obrazovanje može učiniti itekako puno kako bi kod pojedinaca poticalo te vještine i naučilo ih kako ih razvijati tijekom života.

Kreativnost, agilnost, proaktivnost, rješavanje problema i timski rad su vještine koje mi u BlaBlaCaru tražimo od svakog zaposlenika.

Kao dijete i unuk učitelja te student najboljih tehničkih fakulteta u Francuskoj i SAD-u, pravi sam proizvod obrazovnog sustava i istinski me oduševljavaju prilike koje taj sustav može otvoriti za sve nas. Troškovi obrazovanja čine oko 11% javne potrošnje u Europi stoga bismo trebali razmisliti kako da to ulaganje iskoristimo da bi imalo najbolji učinak.

Kad bi javni obrazovni sustav kreirao programe koji pokrivaju cijeli životni vijek, a ne samo prvih 25 godina, u kojem se znanja i vještine mogu usvajati izravno od kompanija, koja razvijaju prave međuljudske vještine te digitalizacijom znanje čine lakše dostupnim – bio bi to veliki korak prema tome da sljedeća generacija ne mora brinuti o budućnosti tijekom cijelog svog radnog vijeka.