Novinarenje, Popularenje i Hrvatske tragedije: Ismijavanje hrvatske stvarnosti u tri poteza

Hrvatske tragedije, odnosno #Croatiantragedies, hrvatski je meme koji u posljednjih nekoliko dana “hara” internetom. “Bitni” su to problemi hrvatskih građana, poput činjenice da kakav praznik pada na nedjelju, da su uplatili listić u kladionici te da ih je “zeznuo” Juventus, da nije bilo mjesta za parkiranje ispred zgrade, pa su se morali odvesti auto iza… No, tko stoji iza toga? Kao što smo i spomenuli u prethodnom tekstu, isti tim koji stoji iza Novinarenja i Popularenja, stranica koje pokušavaju ukazati na neobjektivnost, neprofesionalnost i nepismenost u domaćim medijima. To su Nandi Butara, Davorin Ćuti i Ivan Alagić, s kojima smo porazgovarali o cijelome fenomenu.

Kako nam otkrivaju autori, koji se, inače, bave psihologijom, povijesti ili rade s djecom s posebnim potrebama, sve je krenulo s Novinarenjem prije dvije godine. Ivan Alagić je objavio nekoliko novinskih isječaka na posebnoj stranici, koje je povremeno objavljivao na svom Facebook profilu, a koji su naišli na dobre reakcije prijatelja i poznanika.

Osnovna ideja je bila kritički pogled na formu i sadržaj vijesti u medijima, prvenstveno novinskim člancima. Nakon nekog vremena pokrenuli smo i Popularenje koje se tematski djelomično preklapa s Novinarenjem, ali je više usmjereno na popularnu znanost, umjetnost i pop-kulturu. Hrvatske tragedije su nastale nedavno, po uzoru na neke slične stranice, kao serija memeova na Popularenju. Reakcije čitatelja su bile prilično dobre pa smo odlučili pokrenuti poseban projekt.

Utjecaj modernih tehnologija na novinarstvo

Sva tri njihova projekta, a posebice Novinarenje, pokazuju kako su nove tehnologije, a posebice društvene mreže, utjecale na novinarstvo. Kako kažu, mediji nikada nisu bili prisutniji i dostupniji, što je i dvosjekli mač.

Zbog nekritičnosti medijskih urednika prestala je postojati razlika između bitnih i manje bitnih vijesti te zanimljivosti. Sada su to sve vijesti, news. Tako pored vijesti o uvođenju novih poreza imate vijest o “fatalnoj ujni” ili o tome kako je Žanamari Lalić provela dan na plaži. Drugi dio problematike odnosi se na jezik u medijima. Vijesti zbog dinamike današnjeg vremena i “mentaliteta društvenih mreža” postaju sve sažetije, kraće i šturije. Kad tomu dodate i potpuno nepoznavanje pravopisa onda dobijete gomilu poluinformacija koje zapravo ne služe ničemu osim popunjavanja medijskog prostora. Nije ovo samo naša posebnost, taj problem je globalan. Postoje istraživanja utjecaja interneta te brzih i lako dostupnih informacija na kognitivne procese i rezultati nisu ohrabrujući.

Naravno, u ovakvim se razgovorima uvijek povuče i ono “kokoš-jaje” pitanje – jesu li mediji takvim sadržajem reagirali na zahtjeve čitatelja ili čitatelji jednostavno konzumiraju ono što im se servira, a naši sugovornici odgovaraju da samo pitanje zvuči kao “nekakav prirodni mehanizam obrane koji je nesvjesno proizašao iz samih medija“, odnosno, alibi koji opravdava postojanje tih vijesti.

Zapravo ovdje se može vidjeti ono što francuski filozof Jean Baudrillard kaže, da je upravo to “masmedijatizacija”. Na naslovnicama portala i novina uz neka glavna politička zbivanja stoji Jelena Rozga u svojoj minici. Može se reći da pojedinačno možemo izabrati od toga što ćemo pročitati, ali kada vam se na naslovnici pojave ovakve stvari, onda ne možemo reći da se radi o nekom izboru već da je to model koji se nameće. Ekran je za razliku od tiskanog izdanja novina tu razliku još više učinio transparentnom.

Inspiraciju je lako naći

Upravo zbog tih pojava autori ovih projekata imaju i previše materijala iz kojega crpe inspiraciju. Priznaju kako je dovoljno tek površno pročitati naslovnice bilo kojih portala i već će se naići na nekoliko spornih stvari o kojima mogu pisati – nekoj novoj znanstvenoj “spoznaji” koja je već odavno spoznata ili čak niti nije spoznaja.

Čitatelji često šalju svoje pronalaske i na tome smo im i više nego zahvalni. Bilo je puno objava koje su imale dobar odjek, posljednja koja mi je ostala u sjećanju je osvrt na vulgarnosti iz naslova jednog od portala. Nakon toga smo bili proglašeni komunistima i optuženi za propagiranje režimskog novinarstva. Dobro prolaze banalne pogreške novinara (npr. sumljati), memeovi i sličan sadržaj.

Ironična popularnost hrvatskih tragedija

Hrvatske su tragedije najpopularniji sadržaj ovog trojca, a ovih su dana o njima pisali razni mediji. Autori su time iznenađeni, s obzirom na činjenicu da je blog nastao tek prošloga tjedna. No, u istom trenutku, sa smiješkom priznaju kako su svjesni ironije da su popularnost one stekle upravo putem medija koje nerijetko prozivaju na Novinarenju i Popularenju.

Popularne su zato što se većina ljudi može “pronaći” u tim rečenicama. Niti jedna nije izmišljena, to su sve stvari koje možemo čuti svaki dan. Jadikovanje je kulturološki fenomen. Posebice je to uočljivo kada imate profesionalnu deformaciju psihologa.

Autori ovih projekata iskoristili su moć društvenih mreža, stoga su prvo otvorili Facebook stranice, a tek su Hrvatske tragedije dobile svoj blog. Za ostale projekte planiraju selidbu na web stranice ukoliko se interes bude širio, a voljeli bi u budućnosti i monetizirati uspjeh. Uz sve to, priprema se i suradnja s osječkom Udrugom Novi film za snimanje dokumentarca o novinarskom manipuliranju.