30% manje u ured, ali 24% više u parkove – što je Google otkrio o našim navikama u ‘novoj normali’

Kako ste vjerojatno svjesni, Google je internetski gigant koji vrti većinu toga što trenutno radimo online – da li preko najpoznatijeg pretraživača, preglednika ili koristeći mobilni operativni sustav Android. U pozadini pak, nalazi se lokacijska opcija koja, ako je uključena, konstantno bilježi podatke o tome gdje se nalazimo i otkud pretražujemo te podatke. Svoju lokaciju s Googleom možete i ne morate podijeliti, ali u ovakvim situacijama, lokacijski podaci su se pokazali iznimno vrijedni. Googleov izvještaj o kretanju milijardi korisnika najveći je set podataka dostupan zdravstvenim vlastima o tome poštuju li ljudi mjere izolacije.

S obzirom na to da je iza nas već nekoliko mjeseci borbe sa širenjem bolesti COVID-19 uzeli smo si vremena da proanaliziramo prethodne izvještaje kako bi usporedili kretanja s mjerama i okolnostima širenja zaraze. Zbilja je zanimljivo vidjeti kako samo par brojki može opisati čitava društveno-ekonomske promjene u pozadini…

Kako nam je izolacija izokrenula navike?

Mnogo toga se mijenjalo kroz prethodna četiri mjeseca u načinu kako provodimo svoje radno i slobodno vrijeme. Kretanja korisnika stoga je Google pratio po nekoliko lokacijskih kategorija, što uključuje:

• Prostore maloprodaje, zabave i ugostiteljstva (npr. restorani, trgovački centri, muzeji, kina)
• Kupovinu osnovnih potrepština (npr. trgovine namirnica, tržnice, drogerije, ljekarne)
• Zelene javne površine (parkovi, parkovi za pse, javni vrtovi, nacionalni parkovi i trgovi)
• Tranzitne lokacije (javni prijevoz, postaje javnog prijevoza poput autobusnih stanica i kolodvora)
• Odlazak na radno mjesto
• Prebivanje u stambenim prostorima

U jeku prvog vala pandemije za Hrvatsku i Europu, u proljeće, mnoge vlade su izdale mjere kako bi ograničile kretanje ljudi i tako spriječile širenje koronavirusa. To je utjecalo na mnoga poslovanja, kako smo imali priliku i sami biti svjedoci. Odgađale su se i otkazivale velike svjetske i regionalne konferencije, a tvrtke u turizmu, različitim uslužnim i kulturnim djelatnostima – ostale su bez kupaca, korisnika, posjetitelja – prihoda.

Rekreacija i maloprodaja

Ožujak i travanj bili su posebno zeznutu za trgovačke centre, kulturne i ugostiteljske objekte. Ako se sjetimo, tada su izolacijske mjere bile najrestriktivnije. Tek je krajem mjeseca donesena odluka o omogućivanju rada svim poslovnim subjektima koji obavljaju djelatnost trgovine, a i tad je to isključivalo one koji posluju unutar trgovačkog centra. Kupovina i zabava, jednom riječju nisu postojale, vidljivo je to i po podacima.

Situacija se nešto poboljšava krajem travnja i početkom svibnja s obzirom na navedenu odluku od 27. travnja kada se omogućio rad maloprodajnih trgovina, knjižnica, muzeja, galerija, antikvarijata i knjižara.

Ulazimo duboko u svibanj, a sredinom kojeg se napokon omogućava rad trgovačkih centara, uz poštovanje posebnih epidemioloških mjera. Napokon je primjetan konzistentan rast. Ljudi se pomalo sve slobodnije kreću, kupuju i koriste priliku da napokon uživaju u pivi nakon posla.

Ipak, rast nije akcelerirao u pozitivu kako smo mislili. Krajem lipnja uz par incidenata širenja koronavirusa u Hrvatskoj, započeo je drugi val pandemije, a koji nam je naplatio sva pretjerano bliska druženja. Broj zaraženih doseže svoj vrhunac. Zabava i rekreacija ne vraćaju se na staro i opet vidimo stagnaciju.

Osnovne potrepštine

Kako nas je zadesila pandemija bolesti COVID-19 koja se širi ljudskim kontaktom i kapljičnim putem, tako smo se pomalo distancirali od nepotrebnih susreta s drugima. Obavljale su se samo osnovne stvari. Opskrba namirnicama bila nam je glavni prioritet, kako bi bili osiguran u slučaju zaraze i moguće samoizolacije od 2 tjedna. Pomama je posebno bila velika za toaletnim papirom, a koja će ostati zabilježena kroz niz šala i memova na internetu. Ipak, ona manje smiješna, a prijeko potrebna stvar bile su zaštitne maske. Svi su u jednom trenutku znali što je N95, a uskoro je i uslijedila nestašica zaštitnih maski po ljekarnama.

Na Googleovim podacima na samom početku pandemije ipak vidimo značajan pad u odlasku u trgovine namirnicama i ljekarne (-30%). No, to ne znači da smo manje kupovali, dapače. Svojih smo nekoliko odlazaka u trgovinu tijekom tjedna zamijenili s jednim velikim kupovnim pohodom. U međuvremenu smo se snalazili i s naručivanjem hrane putem poznatih servisa Pauze, Wolta i Glova pa i čitavog popisa namirnica putem Konzum Klika ili listanjem objava OPG-ova po Facebooku.

Situacija se sredinom svibnja (+24%) poboljšala kada smo prvi put došli do nekoliko dana bez zaraženih, ali kako vidimo, krajem šestog i početkom sedmog mjeseca (+15%) opet smo se vratili starim navikama kupovanja na veliko odjednom.

Parkovi

Ako imate djecu ili bližnje s djecom, vjerojatno se jako dobro sjećate kada su sredinom ožujka zbog pandemije koronavirusa zatvoreni vrtići i škole. U jednom trenutku svi roditelji imali su priliku godine, provoditi s klincima više vremena. A ta prilika došla je i s jednim velikim minusom – s njima je trebalo provoditi cijele dane, animirati ih u svoje radne i slobodne sate.

Pad u posjetama zelenih površina obilježilo je zatvaranje Nacionalnih parkova i parkova prirode 21. ožujka, ali i zabrana okupljanja na dječjim igralištima dan prije.

Međutim, kad smo nakon dva tjedna shvatili što znači čamiti u kući danonoćno, oteli smo se kontroli. Što će nam dječja igrališta, kad imamo parkove. Kroz travanj smo koristili svaku priliku da izađemo na zrak, a odjednom su, pred zatvorenim restoranima i kafićima – parkovi postali omiljeno mjesto izlaska nakon posla. Bliski kontakt kao pojam kao da nije postojao na zelenim površinama.

Promatrajući situaciju, Stožer za civilnu zaštitu odlučio je reagirati i upozoriti nas: “Dobro je da smo svi mi – i djeca na zraku, ali ne da se međusobno družimo!” Zadržalo se to u mnogih pa porast nije bilo toliko značajan.

No, čim su se otvorila dječija igrališta te se stabilizirala situacija s brojem zaraženih, kao da smo prodisali punim plućima – vratili smo se majci prirodi u još većim postotcima. Rastu je sigurno pomoglo i što su se pojedini Nacionalni parkovi potrudili sniziti cijene s obzirom na okolnosti.

Postaje javnog prijevoza

Jedna od dvije kategorije koja je bila u konstantnom “minusu” od početka pandemije.

Očigledno, javni prijevoz potpuno je opao još kada je aktiviran prvi veliki paket mjera Stožera krajem ožujka. Obustavljeni su međugradski i međužupanijski prijevozi, a pečat na to je bila i odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta. Mjesec dana nakon, pomalo se aktivira javni promet uz konkretne smjernice o radu.

U petom i šestom mjesecu vidimo rast i pomalo vraćanje u normalu, uz povremene poremećaje kako se primicao ponovni val širenja zaraze. Odluka o obveznom nošenju maski u javnom prijevozu donekle nas je ohrabrila da se vozimo busevima, tramvajima i vlakovima, no, mnogi su upravo zbog toga još manje voljni nabavljati iste.

Poslovni objekti

Smanjenje kretanja do danas bilježimo i na lokacijama radnog mjesta. Nakon prvotnog “zaključavanja” koje je uslijedilo u velikim tvrtkama koje su zabilježile prve slučajeve s koronavirusom u Hrvatskoj, rad od doma postao je nužda koja se ne raspravlja. Preko noći, već uigrana IT industrija snašla se nešto bolje u remote radu, dok su se ostali morali prilagoditi kako su znali.

Zanimljivo, nakon prvog udara širenja zaraze, kao da se odjednom sve moglo. Pokazali smo kako digitalizacija različitih javnih i poslovnih usluga nije toliko neizvediva – niti da za nju trebaju mjeseci. Nevoljkost prema promjenama ovaj put nije imala priliku aktivirati se. Morali smo se držati pravila ako smo htjeli u svom dvorištu suzbiti bolest koju smo imali priliku vidjeti kako nekontrolirano preplavljuje tuđa.

Tvrtke i poslodavci nisu htjeli niti su smjeli dodatno riskirati poslovanje širenjem zaraze među zaposlenicima. Remote je postao novo normalno, a kroz travanj i svibanj stvari se nisu mnogo mijenjale. Neki su se tada pomalo vraćali u urede, kako se širenje zaraze suzbijalo, ali ništa više u brojkama koje smo imali prije koronavirusa.

U uredima se tako prepolovio broj ljudi pa se uvodila i izmjena skupina koji će raditi u uredu, a koji od doma. Za neke industrije rad od doma nije opcija, no za one koji mogu dobro, ako ne i bolje, funkcionirati u hibridnom načinu rada – stvari se više ne vraćaju na isto. Vjerojatno ćemo još neko vrijeme pratiti smanjen protok ljudi do radnih mjesta u globalu.

Stambeni objekti

I za kraj, dragi naš dom. U vrijeme izolacije doma je postalo i doma i posao i kafić i kino.
Iako porast boravka doma nije bio jednako drastičan kao pad spomenutih kategorija prije, trend kretanja je primjetan. Ili bolje rečeno – nekretanja.

Najznačajnija promjena u našem boravku doma bila je činjenica da smo i svoj posao preselili doma. Remote rad nas je tako zatekao s laptopima na kuhinjskim stolovima, balkonima, krevetima, kaučima… Neki su već imali svoj radni kutak, neki su se snalazili. Svoja iskustva u radu od doma digitalci su podijelili i s nama.

A posebno će ovo vrijeme donijeti promjene za same tvrtke koje su se tek sad ozbiljno uhvatile u koštac s radom na udaljenost. Mnogo savjeta i primjera kruži zajednicom, no naučena lekcija će biti tek ako nakon svega hibridni rad zbilja zaživi.

Na lokalnoj razini?

Google je svaku kategoriju pomno pratio i na razini svake županije. Možemo tu također primijetiti neke uspone i padove u pojedinim trendovima kretanja koji se ocrtavaju na razini države. Ali koliko sam mogla iščitati, a da ne idem u detalje svake županije – primjetno je koliko ima razlika između centralnog dijela Hrvatske, konkretno Grada Zagreba, i drugih županija.

Naime, dok su Zagrepčani hrlili u parkove za malo zraka, velik dio ostatka zemlje – nije. Zašto? Paralelu mogu povući i s iskustvom života u mom rodnom mjestu. Manje sredine imaju manju cirkulaciju ljudi i na neki način već jesu izolirani. Tako je u manjim mjestima i gradovima život dijelom nastavio teći kao i prije, samo s nešto više opreza. Isto tako može se primijetiti kako su urbane i gospodarski naprednije županije imale veći pad odlaska na radna mjesta. Što ujedno možemo pripisati većoj cirkulaciji ljudi, ali i činjenici da se veći dio tehnološke industrije nalazi upravo u gradovima, a koji su najduže ostali i ostaju u remote načinu rada.

Za više uvida, svakako i sami prolistajte najnovija izvješća.