Predrag Pale pomogao je izgraditi hrvatsku internetsku infrastrukturu dok je Europa još raspravljala o protokolima. Trideset godina kasnije kaže da nismo iskoristili potencijale, ali i da smo izgubili konkurentsku prednost što se tiče iznadprosječnosti u kvaliteti IT kadrova...
Ne sluša vam se ili ne gleda? Zahvaljujući AI-ju, donosimo najvažnije momente!
Dolazak interneta i neiskorišteni tehnološki zamah
Nikolina: Kad se govori o vama, uvijek se ističe kako ste doveli internet u Hrvatsku.
Predrag: Uvijek mi je malo neugodno kada se to tako kaže. Internet bi u Hrvatsku došao i bez mene. Puno je važnije spomenuti ljude koji su taj posao stvarno odradili i cijelu ekipu koja je radila na tome.
Nikolina: Ako smo bili toliko rano uključeni u razvoj interneta i imali stručnjake kakve drugi nisu, zašto nismo bolje iskoristili potencijal?
Predrag: Zašto Hrvatska ne hrani Europu, nego uvozi pola hrane? Zašto su Nijemci zaštitili bavarski Haupt i turopoljsku svinju?
Jako smo se se trudili, ali nismo uspjeli sagraditi mrežu za državnu upravu, za pravosuđe, za zdravstvo, za školstvo u ono doba. Htjeli smo, ali nismo uspjeli. Ne možeš u tuđem dvorištu ti nešto raditi, ako njegov vlasnik to ne želi. Da bi nešto dobro menadžirao, moraš suštinski razumjeti projekte, promjene, ljude, sastanke i takve stvari. Mi nemamo ljude koji to znaju. Mi u politici i ministarstvima, u izvršnoj vlasti nemamo menadžere i lidere koji znaju prepoznati vizionare i podržati ih.
Opasnosti AI-ja
Nikolina: AI je velika prekretnica u obrazovanju, riskiramo li da prepuštanjem sve više zadataka AI-ju ljudski mozgovi zakržljaju?
Predrag: AI nosi brojne rizike. Jedan od njih je da ljudi postupno prestaju koristiti vlastite sposobnosti. Nedavno sam u medijima ispričao primjer koji me prošle godine zgrozio: studenti su rješavali psihološki upitnik, a na kraju su, kako bi izračunali rezultat, trebali zbrojiti tri jednoznamenkasta broja. Umjesto da to naprave napamet, posegnuli su za kalkulatorom. To pokazuje koliko se lako naviknemo da tehnologija razmišlja umjesto nas. Ako se više ne trudimo zapamtiti ili razumjeti ni najosnovnije stvari, dolazimo do točke u kojoj postajemo manje sposobni i manje produktivni.
Drugi, možda i veći rizik, jest način na koji koristimo tehnologiju. AI može biti opasan zato što stvara dojam da može donositi odluke umjesto nas. U njega unesemo problem, dobijemo odgovor i primijenimo ga bez kritičkog promišljanja. Najveća opasnost nije sama tehnologija, nego ljudska nekompetentnost. Ako ljudi ne razumiju podatke na temelju kojih se donose odluke i ne razumiju samu srž problema, mogu donositi pogrešne odluke, a da toga nisu ni svjesni. Uz to, uvijek postoji i rizik da će pojedinci takve alate svjesno zloupotrebljavati na štetu drugih.
Obrazovanje za svijet koji više ne postoji
Nikolina: Ima li smisla više obrazovati se za informatičara na ovaj način?
Predrag: Iskreno, ne. Većina obrazovnih institucija koje danas imamo nastala je za potrebe industrijskog društva. Taj model funkcionirao je desetljećima, ali svijet se promijenio puno brže nego što su se promijenile škole.
Nikolina: Što je danas najveći problem?
Predrag: Učimo ljude kako pamtiti informacije u trenutku kada je gotovo svaka informacija dostupna u nekoliko sekundi. Puno je važnije naučiti ih kako razmišljati, postavljati pitanja, surađivati i rješavati probleme.
Znam da ću zvučati kao utopist i kao starac, ali ako vi u društvu nemate nekakav pokret, neku klimu, neki mentalitet u kojem je znati nešto super „Gle, ona zna. Daj zovi nju.“, ako vrhunsko postignuće prikazujete kao natjeravanje lopte ili biti zabavljač…
Lijepo je biti zabavljač, nije ni to lak posao, kao što ni natjeravati loptu nije lako. Ali koja je korist za društvo od natjeravanja lopte?
A mi postajemo poznati – televizija nam je puna priča o tome kako nam profesionalni sport na svjetskoj razini donosi veliku vidljivost. Samo, zamislite koliko bi nam vidljivosti donijelo da smo poznati po tome što je netko u Hrvatskoj otkrio nešto što se jede svaki dan ili po nekom antibiotiku koji je nastao u Hrvatskoj. Nitko nije uložio toliko novca u marketing nekog hrvatskog proizvoda, meda ili izuma koliko je uloženo u profesionalni sport.
Profesionalni sport jako malo donosi zajednici, a mladima prikazuje krive vrijednosti. Treba učiti, raditi, griješiti, pokušavati, ustati, ponovno pokušavati, ponovno ustati.
Naši IT kadrovi više nisu iznadprosječni
Nikolina: Kaže se uvijek da imamo jako kvalitetne IT kadrove, to nam je navodno najveća prednost. Što vi kažete na to?
Predrag: Za moju generaciju to je sigurno vrijedilo. Iz jednog razloga, mi smo bili u relativnoj neimaštini u odnosu na razvijene zemlje. A kad si u neimaštini, onda se dovijaš, onda izmišljaš.
Ova generacija nije gluplja i nije manje sposobna. Ali žive u blagostanju. Nema tih izazova. Oni su sada jednaki kao njihovi vršnjaci u razvijenim zemljama. I tu konkurentsku prednost više nemamo. Danas je imaju Indijci, Kinezi i mnogi Afrikanci. Mi jednostavno svoju djecu ne tjeramo da nauče pet jezika, ne uključujemo ih dovoljno rano u stvarne probleme.
Flop: Europa gleda na drugu stranu
U drugom dijelu podcasta donosimo redakcijske topove i flopove tjedna.
Nikolina: Moj flop tjedna je što je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otišla na neki event vezan uz automobile kad je izvršni direktor Protona Andy Yen tumačio problem tehnološke ovisnosti Europe o Big Techu. Istom onome za što se sada Europska komisija žestoko zalaže.
Marin: Moj flop dolazi iz svijeta kibernetičke sigurnosti. Na TechRadaru sam naletio na istraživanje među sigurnosnim stručnjacima prema kojem je više od 90 posto ispitanika zabrinuto zbog AI-generiranog koda. Problem nije samo u tome što modeli ponekad griješe, nego što često predlažu nesigurne obrasce programiranja i uvode ranjivosti koje developeri kasnije moraju otkrivati i ispravljati.
Top: Google je odgovoran za AI Overviews
Nikolina: Moj top je presuda suda u Münchenu koji je ustvrdio kako je Google odgovoran za netočne tvrdnje generirane AI Overviewsom. Presuda utvrđuje da tvrtka koja dizajnira, trenira, upravlja i održava AI sustav mora preuzeti pravnu odgovornost za svaku štetu uzrokovanu odgovorima koje taj sustav generira. Google je već najavio žalbu i tko zna kako će to završiti, ali za širu AI industriju, to je upozoravajući signal da obrana „to je samo halucinacija modela” možda neće preživjeti susret sa sudnicom
Marin: Moj top je nešto optimističniji i dolazi iz svijeta otvorenog koda. Linux je prvi put premašio pet posto udjela među desktop operativnim sustavima. Na prvu to možda ne zvuči spektakularno, ali riječ je o važnoj prekretnici za platformu koja je godinama rasla vrlo sporo. Dio tog rasta dolazi iz gaming zajednice jer Linux danas podržava sve veći broj videoigara, ali i iz činjenice da sve više korisnika aktivno traži alternativu Windowsima. Čini se da Linux polako izlazi iz niše rezervirane za entuzijaste i postaje opcija koju razmatra širi krug korisnika.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.