Nela Dunato, Marijan Palić i Sanja Mijac samoizdali su tiskane knjige uz pomoć interneta

Napisati stručnu knjigu nije šala, a još manje baciti se u izdavaštvo i distribuciju u vlastitoj režiji – i to bez prethodnog iskustva. Kako izgleda avantura samoizdavanja knjiga, objasnili su mi novopečeni autori Marijan Palić, Nela Dunato i Sanja Mijac.

Digitalno je uzdrmalo razne industrije, pa tako i izdavačku. Osim što je interes za knjige postao manji, promijenio se i odnos prema “redovnom” procesu njihovog izdavanja. Umjesto da se obraćaju izdavaču i knjižarama, autori, posebice oni koji su se već dokazali u zajednici svojim radom i trudom te okupili oko sebe značajnu brojku fanova, nerijetko će se upustiti u avanturu samoizdavaštva te prodaju knjiga preko vlastitih (ali i tuđih) digitalnih kanala.

U posljednjih nekoliko mjeseci uočila sam nekoliko takvih slučajeva na domaćoj digitalnoj sceni, stoga sam s troje autora, koji su nedavno izdali svoje prvijence, provjerila kako je tekao cijeli proces te koliko je, u doba interneta, uopće izazovno izdati vlastitu knjigu, i to ne samo digitalnu, nego papirnatu.

Nije tu riječ o beletristici, nego o specijaliziranim knjigama koje su nastale temeljem iskustva i znanja autora, a iako dolaze iz različitih područja, zajedničko im je što su knjige objavili nakon godina bloganja i dijeljenja znanja u zajednici.

Dok se odgađala organizacija online tečaja – nastala je knjiga

Dijeljenje znanja, informacija i iskustava toliko je bitno ovim autorima da je dizajnerica Nela Dunato sažela sve s čime se susrela pri izdavanju knjige – od ideje, pisanja, preko produkcije i distribucije, do marketinga – i detaljno opisala na svom blogu.

Njezina knjiga The Human Centered Brand, koja uz tiskanu verziju postoji i u električnom obliku, svojevrstan je priručnik za male biznise namijenjen kreiranju što jedinstvenijeg iskustva za njihove korisnike. Naravno, ideja o knjizi nastala je mnogo prije nego se Nela odlučila da ju zbilja i planira realizirati. Teme o kojima je Nela pisala i koje su djelomično objavljene na njenom blogu tada su bile namijenjene budućim radionicama ili online tečaju, koji je također bio u planu. Međutim…

Kako sam s pripremom tečaja odugovlačila, knjiga mi se činila sve primamljivijom, mislila sam da ću to lakše izvesti jer mi je pisanje bliži medij od videa i livestreama. Krajem 2016. definitivno sam odlučila aktivno početi raditi na knjizi i bacila se na posao. Jedan kratki tečaj o izdavanju vlastite knjige koji sam prolazila u to vrijeme bio mi je okidač, ne znam kad bih se inače na to odlučila.

Kada stići pisati? Na godišnjem odmoru.

View this post on Instagram

I na godišnjem uvijek uz laptop i kavu 🙈 #mojakuća #odmor #itspossible #iskustvo Hvala za 📸 @renatopalic

A post shared by Marijan Palić (@marijanpalic89) on May 4, 2018 at 8:02am PDT

Marijan Palić svoju je knjigu Atomski marketing predstavio prije desetak dana, a samo u prvih 48 sati rasprodao je svih 300 komada, koliko je i planirao ponuditi u prvom naletu.

Kao i Nela, sjedio je na ideji pisanja knjige dulje vrijeme, oko dvije godine, odnosno od kada je shvatio da je mogao izbjeći mnoge situacije u poslovanju da ga je netko na njih upozorio. Pomoć koju je i sam prije trebao, odlučio je ponuditi drugima kroz knjigu, u koju je skupio svoja korisna iskustva i znanja.

Dugo je ta ideja bila na čekanju, do travnja prošle godine, kada sam rekao sad ili nikad i odlučio ići u tu priču – taman dok sam bio na godišnjem odmoru. Godišnji odmor bio je “projekt Atomski marketing”, a nakon povratka s godišnjeg krajem svibnja, kreće ponovno ludi tempo na poslu i tek u prosincu hvatam vremena za završno poliranje i puštanje prema van.

Znati što želiš – i kreni sama ako treba

Sanji Mijac, poznatoj kao Domaćica Sanja, kraj prošle godine također je bio posvećen knjizi, kuharici Iz života domaćice, jer se žurila predstaviti knjigu početkom prosinca kako bi zahvatila kupce taman uoči Božića. No, ona je na ideju o knjizi došla vrlo brzo nakon što se upustila u svijet bloganja.

Uvijek sam sanjala da jednog dana u ruci držim nešto svoje otisnuto na papiru. Prijelomni trenutak se dogodio kada sam otvorila svoj obrt i upisivala djelatnosti kojima će se on baviti i kada sam skužila da je izdavanje knjiga nevezana djelatnost i da knjigu mogu izdati sama, onako kako sam ju ja zamislila, ako nitko drugi na to ne pristane.

Tako je i bilo, ponudila sam ju nekim izdavačima, no nitko nije mogao ispuniti moje želje oko izgleda, odabira papira, fontova… I to je bio znak: Sanja kreni sama.

Pisanje bloga i knjige razlikuje se u vremenu – i cijeni

Iako su moji sugovornici redom blogeri, ipak se pisanje knjige razlikuje od pisanja za blog.

Nela kao glavnu razliku navodi vrijeme – kod bloga je period između pisanja i objavljivanja sadržaja kraći, a samim time autor brže dobije osobnu satisfakciju jer je posao gotov, kao i feedback čitatelja. S druge strane, dugotrajni proces pisanja knjige sa sobom donosi i (dugotrajnije) destruktivne misli – što ako ovo uopće ne valja, što ako se ljudima ne svidi, što ako to nitko ne bude htio kupiti, što ako tratim vrijeme…?

Nisam navikla na taj veliki odmak između pisanja i objave i morala sam naučiti kako se s time nositi.

Promjena između besplatnog sadržaja i plaćenog sadržaja također je veliki korak. Postavljanje cijene na svoj rad koji sam dosad nudila besplatno bio je veliki izazov.

Marijanu je pisanje knjige bilo nešto lakše jer je koncept knjige posložen slično kao blog. Naime, knjiga se sastoji od 84 priča na 190 stranica, a te su priče kratke i jasne.

U knjizi sam želio objediniti najizazovnije trenutke iz svog života, najčitanije stvari o kojima sam pisao, baš kao i neke zanimljive stvari koje sam čitao od drugih autora iz marketinga. Idemo reći da je to nekakva zbirka raznih priča koje bi čitatelje trebale upozoriti, motivirati, inspirirati i naučiti o marketingu. Najveći mi je izazov bio to sve smisleno povezati, da jedna priča ide iza druge i da sve ne bude samo tako nabacano. Mislim da sam to uspio postići.

Kako je Sanjina knjiga kuharica, a njen se sadržaj sastoji od recepata, netko bi mogao pomisliti da je to možda najjednostavniji oblik za napisati od ova tri. No, teret odgovornosti koji izdavanje takvog sadržaja nosi sa sobom može biti zastrašujući, priznaje.

Baš zato što su recepti u pitanju – što ako nekome nešto ne bude jasno ili nekome nešto ne uspije? Nema nazad. Imam sreću da sam aktivna u online svijetu i gotovo svi kupci moje kuharice me “poznaju” pa čak ako i nisu sigurni u neki korak, znaju mi se javiti: hej Sanja, jel’ stvarno sve samo ide u posudu, ne odvajaš bjelanjke? I tako. 🙂 Mene to raduje, samim time jer znam da ljudi žive s njom i koriste ju i na dnevnoj bazi.

Engleski ili hrvatski jezik?

Sanjina kuharica, kao i Marijanova knjiga, pisani su na hrvatskom jeziku jer su smatrali da je to najbolje za njihovu ciljanu skupinu, a ističu i glavne faktore zašto im je fokus ostao na hrvatskom tržištu. Kod Sanje su ključni bili sastojci u receptima koji su svojstveni ovom podneblju, a i sama jela koja će mnogi povezati s djetinjstvom. Dok je Marijanova “kuharica” za marketing, kako je njegovu knjigu na predstavljanju nazvao Mate Mijić, nešto što je, smatra, nedostajalo našem tržištu u području marketinga.

Međutim, Nela se odlučila na pisanje na engleskom jeziku jer je to smatrala profitabilnijim.

Kako pišem blog na engleskom jeziku, moja je publika međunarodna. Nema smisla da pišem samo za dio svoje publike kada mogu pisati za sve. Voljela bih da se knjiga prevede na druge jezike pa vjerujem da će ovako biti puno lakše naći zainteresirane izdavače nego da sam krenula s hrvatskim rukopisom.

OK, imate knjigu. Kako je prezentirati svijetu?

Što se tiče izdavanja i distribucije, Nela kaže kako se tu dobro pripremila, detaljno proučila članke, knjige, tečajeve i česta pitanja o toj temi. No, ipak ju je jedna stvar iznenadila – trajanje procesa. Naime, naišla je putem na probleme koji su zakočili napredak, poput činjenice da neki servisi ne rade s hrvatskim autorima, na što nije računala. Uz to, ne treba zanemariti ni regulativu.

Zbog EU PDV regulative koja je malim izdavačima nevjerojatno zakomplicirala život, odabrala sam prodaju elektroničkih knjiga i paketa preko Gumroad servisa, umjesto da ih prodajem putem svoje web stranice i PayPala. Sada se regulativa opet mijenja i razmišljam da prebacim prodaju izravno preko svoje stranice, jer će to značajno smanjiti cijenu knjige za kupce. Još uvijek čekam da se Europska komisija i Porezna uprava odluče i donesu neke konkretne zaključke, ovo je sve još nejasno.

Nela stoga tiskanu verziju svoje knjige prodaje na svim većim online knjižarama, zahvaljujući distribuciji preko servisa Lightning Source iz Velike Britanije, dok prodaju i tisak knjiga u Hrvatskoj obavlja Redak iz Splita. Dok se ona oslonila na snagu vlastitog weba samo za distribuciju elektroničke verzije knjige, Marijan i Sanja to su napravili za tiskane knjige.

Marijan je također objavio zasebnu web stranicu i nudi plaćanje knjige pouzećem, dok je Sanja dodala WooCommerce plugin svom blogu, a uz plaćanje pouzećem, omogućila je i kartično plaćanje putem CorvusPaya. Priznaje da, iako je odlučila da će biti izdavač, nije očekivala da će se baviti i distribucijom, ali nakon što je shvatila da bi u slučaju da taj dio prepusti nekom drugom cijena knjige morala biti značajno viša, odlučila je i taj dio preuzeti na sebe.

Snaga zajednice za promociju i prodaju

Nakon što su riješili “tehničke” izazove, svi troje su pustili knjigu u svijet… Odnosno u svoju zajednicu. Zastrašujuć je to trenutak, ali Marijan je bio pozitivno iznenađen interesom, a i ne skriva ponos:

Praktički sam knjigu promovirao na svojim društvenim mrežama kao što su LinkedIn, Instagram, Facebook i Twitter. Sve je praktički došlo kao potpora prijatelja, poznanika i online zajednice, a sada ćemo vidjeti i kako će tržište reagirati.

I Nela i Sanja također su zahvalne svojoj zajednici na širenju glasa, povezivanju, kupovini…

Najvažnije lekcije nakon avanture samoizdavaštva

Za kraj, zamolila sam Nelu, Marijana i Sanju da podijele najvažnije lekcije koje su naučili kroz cijeli proces samoizdavanja knjiga.

Nelina je lekcija jednostavna – uštedi više novca nego što misliš da ti treba za ovakav pothvat.

Za kvalitetnu knjigu ipak je potrebno uložiti nešto novca i, da sam ga imala više, platila bih neke profesionalne usluge umjesto da gotovo sve radim sama, što me dosta iscrpilo.

Proces objave e-knjige dosta je jednostavniji, a i pruža mogućnost verzioniranja, tako da, ako i prvo izdanje knjige nije besprijekorno, uvijek se može kasnije doraditi i svima poslati ažurirana verzija. Tisak dodatno komplicira stvari i produljuje rokove, a svaka se korekcija plaća.

Marijan ističe drugu vrstu ulaganja – vrijeme.

Kada uzmem period od travnja do siječnja, to je praktički 10 mjeseci rada na knjizi, prije nego se vidi finalni proizvod. I oko distribucije sam se dosta namučio, budući da sam na tome radio praktički sam, za to ću morati pronaći neki drugi modalitet.

Sanja zaključuje da cijeli proces nije jednostavan, ali to ne znači nužno da je i težak – posebice jer ovakav projekt nastaje iz ljubavi.

Zato mi je ova knjiga posebno draga i na nju sam ponosna, jer je odraz ljubavi i htijenja.

Posao oko knjige ne staje njenim izdavanjem, dokazuju moji sugovornici, pa tako Sanja priprema nove naklade kuharice, a razmišlja i o prijevodu na engleski jezik, dok Marijan razmišlja i o drugoj verziji knjige koju će pisati s Matom Rajićem, koji je radio s Marijanom i na prvoj verziji. U isto vrijeme, radi i na istoimenom podcastu u kojemu će ugostiti razne stručnjake s područja digitalnog marketinga. A i Nela, iako joj je još u fokusu prva knjiga, zbog čega radi na njenoj promociji izvan zajednice i traži izdavače koji bi je preveli na druge jezike, već planira i nova djela. No, hoće li se upustiti u avanturu samoizdavaštva?

Bit će u budućnosti svakako još knjiga, hoću li se opet odlučiti na samoizdavanje i u kojem obliku – ovisit će o prilikama.