Mirta Stantić nakon Facebooka: “Hrvatske su tvrtke nekonzistentne kod ranih promaknuća mladih žena”

Za početak, kako je za tebe protekla prošla 2020.? Gdje te zatekla pandemija?

Početak pandemije ulovio me u Londonu samo nekoliko dana nakon povratka s putovanja u Švicarsku. Engleska je na početku pandemije reagirala dosta sporije nego što se očekivalo, pa je prvotni lockdown nastupio tek krajem ožujka, dokad se epidemiološka situacija toliko zakomplicirala da smo u praktički potpunom lockdownu bili do kraja lipnja. Početkom lipnja postalo je moguće putovati pa smo se automobilom zaputili u Hrvatsku, gdje smo proveli divno, čudno ljeto u radnom raspoloženju, ali barem bili bliže obitelji i prijateljima.

Od kraja kolovoza sam u Londonu, odakle nisam makla i ne znam niti kada ću. Drugi je val Engleska dočekala bolje, a zatim i treći val zaraza novom varijantom, pa su mjere donesene na vrijeme i proporcionalno situaciji. U svakom slučaju, na poslu nisam uživo bila od veljače prošle godine i očekujem da sigurno do kraja ove akademske (a možda i kalendarske) godine niti neću.

A da se vratim i malo više u prošlost, kako si od kognitivne neuroznanosti došla u big tech?

Studij na Harvardu bio je zapravo uvelike fokusiran na metode istraživanja i na statističku pripremu za daljnji rad, kakav god on bio. Ja sam se nakon studija odlučila okušati u radu u velikoj korporaciji, gdje sam zapravo više primjenjivala te tehničke vještine (programiranje, statistiku, itd.) nego sam sukus studija.

Mislim da je to u Americi prilično često, a sve mi se češće čini i u Hrvatskoj i Europi – mladi ljudi studiraju određenu granu znanosti, ali taj studij zapravo nudi mogućnosti za rad i izvan najuže definiranog polja onoga što se studira.

Dok si radila u Facebooku, sada s odmakom, koliko su zalaganja za raznolikost unutar njega bila plodonosna po tebi – je li bilo dobro (u okviru čega) ili smatraš da je moglo bolje (zašto)?

Izvrsno pitanje s odmakom od nekoliko godina. Dok sam bila u Facebooku ponekad sam imala dojam da je sve što radimo besmisleno, premda zapravo nije bilo. Bila sam mlada i pomaci od 1 ili 2% godišnje činili su mi se zanemarivi i nevažni. Tijekom priprema za predavanje na Ladies of New Business za koji tjedan, provjerila sam kako stvari stoje trenutno i shvatila da su godine u kojima sam radila u Facebooku bile početak uzlaznog trenda i po pitanju zapošljavanja i po pitanju promaknuća.

Budući da su inkrementalni pomaci maleni, nekad se može činiti da je stvar besmisleno ulaganje, ali mislim da ovako, s odmakom od 6 godina od svog prvog dana u Facebooku, vjerujem da su i mali pomaci bili važan korak u pravom smjeru. Bolje može uvijek, a primarno tu mislim na to da je za neke pomake u Facebooku jednostavno trebalo puno vremena (recimo, DSA aplikacije implementirali smo gotovo dvije godine), a kasnije su se pokazale plodonosne.

Voljela bih da smo ranije pokušali u paraleli izvoditi nekoliko strateških planova pa ih onda eliminirati ako se nisu pokazali korisni, međutim politika firme (vjerojatno razumna, unatoč mom entuzijazmu za to da stvari radimo brzo) bila je da se promjene uvode jedna po jedna i to funkciju po funkciju i evaluiraju nakon određenog perioda kako bi se odlučilo treba li ih proširiti na čitavu firmu.

Kratak uvod temi predavanja

Što bi istaknula kao dobre primjere iz prakse američkih korporacija kad su u pitanju radni uvjeti i podrška ženskom liderstvu? Što bi hrvatske mogle od njih naučiti?

Možda me lovi nostalgija za Hrvatskom, ali ja zapravo mislim da su hrvatske firme, tamo gdje ima dobre volje, izvrsno pozicionirane da ženske karijere rano postave na solidne temelje. Naime, mislim da su američke korporacije, čak i kad imaju najbolje namjere i nekoga kao što je Sheryl Sandberg na čelu, i dalje često suočene s nehumanim limitima i nedostacima američkih zakona i socijalnog sistema, koji disproporcionalno afektiraju žene (primarno mislim na bolovanja, porodiljni, cijenu brige za djecu, cijenu života u gradu, itd.).

Ono što hrvatske firme još uvijek rade relativno nekonzistentno je rana i agresivna (na najbolji mogući način) promaknuća mladih žena i nedostatak programa mentorstva u većini netehnoloških firmi. Jednostavno, kao da nismo osvijestili problem zato što nemamo kulturu mjerenja pravih stvari – odlazaka i razloga odlazaka, promaknuća, jednakosti u plaćama, itd.

Moja će poruka na predavanju, dakle, biti primjeri stvari koje su se u većim korporacijama u Americi pokazale uspješnima (u Facebooku, ali i u drugim firmama s kojima smo redovito razmjenjivali iskustva), ali naravno da jedno rješenje nije opcija za sve firme.

Preporučit ću zato da se o ljudskom kapitalu u firmi počne misliti čim prije, i to upravo u okviru brige o raznolikosti tog kapitala. Mislim da “people analytics” funkcije postaju krucijalni dio ljudskih resursa sve ranije u razvoju firme, a taj se trend u Hrvatskoj još nije “ulovio”. Čim prije se to dogodi, tim će prije HR funkcija postati integrirani dio razvoja poslovanja, što je ključna postavka za brzorastuće kompanije.

“Ženski kružoci ne moraju biti trač partije…”

Kroz Facebook Mirta je bila dosta angažirana i oko programa Lean In koji je pokrenula sama Sheryl Sandberg (COO Facebooka), a koji je postao dio globalnog pokreta za ravnopravnost spolova.

No, Mirta je i za vrijeme svog studija već s nekoliko kolegica osnovala Lean In Chapter na Harvardu, a potom i Lean In ogranak u Hrvatskoj s Idom Pandur. Kroz grupu i događanja koja su pratila Lean In upoznala je mnogo inspirativnih članica te skupila vrijedna iskustva koja su joj poslije bila značajna i u realizaciji programa raznolikosti u Facebooku.

Što bi istaknula kao najvažniju lekciju koju si izvukla iz takvog udruženja?

Uvijek sam govorila da je Lean In nudio dvostrane benefite – jedan je od njih bio izrazito praktičan, utoliko da smo na radionicama često vježbale pregovaranje, intervjuiranje, i slično, ali drugi je bio čisto društvene prirode, a to je da smo kroz Lean In upoznale fenomenalno snažne i zanimljive žene koje su ostale dio naših života, kao i normalizirale ideju da ženski kružoci ne moraju biti trač partije nego mogu služiti i kao prijateljske platforme za rast i razvoj.

Prvi Lean In circle kojeg sam bila članica bio je onaj koji su formirale predsjednice kampus odjeljenja u 2012. I dan danas sam u kontaktu s mnogima od tih žena, redovito se čujemo u procesima mijenjanja posla ili prijava na daljnje studije, a dvije od njih i dan-danas su u mojoj najbližoj grupici prijateljica ovdje u Londonu (nijedna od nas nije odavde… život piše čudne puteve).

Mislim da je Lean In normalizirao ideju da se žene ne natječu nego podržavaju u životnim stremljenjima, koja je meni osobno beskrajno olakšala navigiranje korporativnih politika, a nadam se da je isto učinila i za žene s kojima danas radim.

U potrazi za akademskom slobodom

Mirta je trenutno na doktoratu na Oxfordu, stoga smo se morali dotaknuti i te teme.

Je li doktorat bio i jedan od razloga zašto si otišla i iz Facebooka? Možeš li nam reći i više o tome što radiš na doktorskom? Barem osnovno… 🙂

Da, otišla sam iz Facebooka zbog povratka u akademski život i istraživačkog doktorata na Oxfordu. Voljela sam svoj posao u Facebooku i brzinu napredovanja u njemu, ali osjećala sam da mi nedostaje akademske znatiželje, odnosno da često ne uspijevam naći vremena pitati najzanimljivija pitanja na koja bi se iz podataka mogao naći odgovor zato što rješavam neki (manje zanimljiv, ali za poslovanje važniji) problem. U akademskom sam svijetu, unatoč svim njegovim nedostacima, puno slobodnija slijediti puteve najzanimljivijeg pitanja koje mogu naći za sebe.

Trenutno se tako bavim svojom prvom ljubavi – vizualnom percepcijom lica – i kao dio svog doktorata pokušavam prokljuviti bihevioralne i neuralne značajke poteškoća u percepciji ljudskih lica. Za to koristim djelomično neuralne, djelomično bihevioralne i kognitivne, a djelomično komputacijske metode. Neću ureći, ali doktorat zasad ide izvrsno i u njemu stvarno uživam, tako da mi nikad nije žao što sam ostavila posao u Facebooku da preselim ovamo.

“Trava se uvijek čini zelenija preko ograde”

Za sve koji se misle kao ti, “vratiti” se u akademiju po doktorat u sred karijere, što bi im savjetovala?

Joj 🙂 savjetovala bih im da dobro razmisle. Svaka je situacija, dakako, jedinstvena, tako da nema savjeta koji mogu ponuditi svima, ali ono što mogu reći sa sigurnošću je da se trava uvijek čini zelenija preko ograde. Preporučila bih svima koji razmišljaju o skoku iz akademske u industrijsku karijeru, ili industrijske u akademsku, da se dobro raspitaju o različitim aspektima posla o kojem razmišljaju i odluče ima li za njih takva odluka smisla.

Svaki posao ima prednosti i mane – recimo, ja jako volim raditi sa studentima, silno volim dizajnirati eksperimente i analizirati podatke, a najviše od svega volim slobodu koju u tome imam tijekom doktorata, međutim niti je svaki doktorat takav (mnogi nemaju slobodu, ne dobiju prilike raditi sa studentima ili ne dizajniraju samostalno eksperimente), niti je ovaj posao bez mane – strašno je potplaćen za broj radnih sati, ne prestaje ni noćima ni vikendima, i pun je administrativnog posla koji nema veze sa znanošću.

Ja sam u ovom trenutku u karijeri u poziciji da mi takav balans prednosti i mana još uvijek čini ostanak u akademiji smislenim, ali ne mogu niti garantirati da će to biti tako za 5 godina, niti bih mogla tvrditi da bi za svakoga takav balans prevagnuo u ovom smjeru. Moj je najbolji savjet, dakle, da se osoba prije takve promjene dobro raspita o drugoj strani i razmotri je li ona za nju, u tom trenutku, smislena odluka.

I za kraj, koji su ti planovi za dalje? Misliš li se nakon doktorata vratiti u IT industriju, ostati u znanosti?

Teška pitanja uvijek na kraju! Nemam pojma 🙂 Gore sam se raspričala o prednostima i manama akademskog života, a o prednostima i manama korporativnog života u Americi nešto već i znam, tako da ću na kraju doktorata morati odlučiti u kojem smjeru krenuti.

U ovom času ljubav prema znanosti i slobodi naginje prevagnuti, ali daleko je to od toga da sam sigurna jer sam svjesna da će se u akademskoj zajednici s godinama povećavati količina administrativnog, a smanjivati količina znanstvenog, što mi ne leži. U svakom slučaju, opcije su otvorene i prevagnut će sigurno ono što u tom trenutku bude najzanimljiviji sljedeći korak.

Mirta uzorITa!

Uz podršku Raiffeisen banke, proljetno izdanje Ladies of New Business koferencije bit će posvećeno ženskim uzorima u IT industriji. Mirta će otvoriti prvi dan Ladiesa koji će se održati kroz dva dana – 18. i 19. ožujka. U svom predavanju osvrnut će se detaljnije na to kako hrvatske korporacije mogu stvoriti radne uvjete i potporu za ženski leadership.

Konferencija se održava online, i naravno, kao i svaki put – konferencija je u potpunosti besplatna! Sve informacije i kako pratiti konferenciju možete provjeriti na službenoj stranici.

Medijski partner konferencije je Zadovoljna.hr.