Hrvatski MeshPoint u finalu ‘Oscara za startupe’ – nagrade The Europas

No, vratimo se nešto unatrag – zadnji put kad smo pisali o ekipi koja stoji iza Meshpointa, a koja je usko povezana s inicijativom Otvorena mreža, “ostavili” smo ih u Opatovcu, odnosno ispred tamošnjeg kampa za izbjeglice, jer je bilo potrebno dosta nagovaranja i pregovaranja kako bi volonteri, koji su postali poznati po tome što su izbjeglicama u ruksacima “donosili” internet, uopće ušli u kamp, objašnjava mi u razgovoru jedan od suosnivača, Valent Turković.

Ograda ih nije zaustavila u naumu – dok nisu ušli u kamp, osiguravali su pristup internetu osobama koje su ulazile i izlazile iz njega, što je mnogim volonterima olakšalo komunikaciju. Dok je stanje u Belom Manastiru, Tovarniku i Opatovcu bilo kaotičnije, u Slavonskom Brodu, idućem odredištu izbjeglica, tim se mogao bolje pripremiti – u kamp su došli prije svih, stoga su imali nekoliko dana za konfiguriranje opreme na tornjeve javne rasvjete, koju su potom održavali.

Kamp se zatvorio u ožujku, a volonteri su preuzeli svoju opremu i odlučili da priča tu ne staje. Tako se i rodila ideja o Meshpointu, uređaju koji će omogućavati pristup internetu i pokrivenost većeg područja, ali koji će znati postaviti svaki volonter.

Kroz rad s humanitarnim organizacijama shvatili smo da oprema koju koristimo nije prilagođena uvjetima na terenu. Za osobe koje su mrežni stručnjaci, postavljanje i održavanje opreme je bilo jednostavno, ali za volontere nije, posebice ako je opremu potrebno seliti. Zbog toga smo odlučili svu opremu staviti u jedno kućište, kako bi se volonterima pojednostavilo postavljanje opreme.

Open-source i prodaja gotovih uređaja

Raznolik tim, koji sad, osim Valenta, čine Srđan Kovačević, Ivan Jelušić, Vlatko Matijević, Milica Miloslavljević i Vjekoslav Radišić, osmislio je kućište koje se 3D printa, a u kojemu se nalaze routeri, baterija i ostala oprema. Sve će biti open-source, tako da će uređaj moći isprintati i sastaviti svatko tko to želi, pa čak i raditi na unaprjeđenju dizajna i komponenti, a cilj je i prodavati gotove proizvode humanitarnim organizacijama. No, iako je tu riječ o socijalnom poduzetništvu, proizvodu za humanitarne svrhe, za njegov daljnji razvoj i proizvodnju potrebno je i financiranje.

Od osmišljavanja proizvoda do danas, tim je MeshPoint prezentirao na nekoliko događanja i natjecanja, kao što je OECD-ovo natjecanje u društveno korisnim inovacijama, nakon čega su bili pozvani i na OECD-ovu godišnju konferenciju u Parizu. Svakako treba istaknuti i konferenciju u Londonu koju je organizirala inicijativa TechFugees, čiji je pokretač opet, među ostalima, TechCrunchov Mike Butcher. Inicijativa je organizirala nekoliko događanja, uključujući i ono u Beogradu, a želi djelovati kao medijator između startupa koji mogu unaprijediti rad humanitarnih organizacija, kao što je MeshPoint, i samih organizacija koje su nerijetko trome i sporije reagiraju na stanje na terenu, pogotovo ako je riječ o većima. Da je to tako, u to se uvjerio i hrvatski tim – i uz događaje u kampovima i uz komunikaciju te pokušaj ostvarivanja suradnje s raznim organizacijama:

Pretpostavljali smo da ćemo partnerstvo s humanitarnim organizacijama postići preko crowdfundinga, ali to u praksi ide puno sporije. Odgovori se čekaju mjesecima i potrebno je uporno ići na sastanke, dogovore, pregovore. TechFugees to radi za tvrtke koje su dio zajednice, jer su shvatili koliko su humanitarne organizacije prespore u inoviranju, a startup zajednica to može pomaknuti.

Disrupcija pristupa komunikacijskoj krizi

MeshPoint želi djelovati na komunikacijski aspekt, jer je pristup internetu iznimno važan i za volontere i za osobe pogođene krizom, kao što su izbjeglice. Postoje organizacije koje se time bave, i to kvalitetno, objašnjava Valent, ali njihovi su resursi ograničeni – oprema koju nose je skupa i ne mogu biti toliko fleksibilni te pokrivati više područja istodobno. S druge strane, MeshPointovi se uređaji, koji će biti daleko povoljniji od alternative, lako mogu dostaviti s prvim humanitarnim paketima ili čak bacanjem iz aviona, a plan je da postavljanje bude jednostavno da to može učiniti svatko – i time brzo omogućiti pristup internetu od 100 do 200 osoba po uređaju, ovisno o terenu.

Doista je zanimljivo vidjeti razvoj ovog hvalevrijednog uređaja koji bi mogao napraviti značajne promjene u trenutcima kad je nesmetan pristup internetu i svaka informacija koja se njime može prenijeti ili dobiti važna, a još je zanimljivije kad se sjetimo da je sve nastalo od nekolicine volontera kojima nije bilo teško spremiti opremu u ruksak i zaputiti se prema izbjeglicama – i ostati s njima danima, tjednima, uvidjeti koje su potrebe i izazovi na terenu i osmisliti adekvatno rješenje.

Sutra ćemo doznati i hoće li im u ruke stići i nagrada za najbolji humanitarni tehnološki proizvod, iako su priznanja manje važna – važnije je da ključne osobe u ključnim humanitarnim organizacijama što ranije prepoznaju potencijal ovakvog proizvoda koji bi uvelike olakšao situacije na terenu, a, vjerujem, u nekim slučajevima čak značio i razliku između života i smrti.