'Tko je ovdje iz Tesle?' Upitao je u ponedjeljak poslijepodne na inženjerskom kampusu Stanforda dr. Burton H. Lee, tamošnji profesor koji organizira niz predavanja o europskom poduzetništvu. Pitanje nije bilo neobično jer je predavanje uskoro održao Mate Rimac, osnivač Rimac Automobila, koji proizvode najbrži električni superautomobil. Kako smo i sami trenutno u San Franciscu, u sklopu turneje koju organizira Visoko učilište Algebra, nismo nikako mogli propustiti ovo događanje - evo što smo na njemu čuli i vidjeli.
Iako na pitanje s početka teksta nitko nije dignuo ruku, u publici je ipak bilo predstavnika ove poznate tvrtke koja proizvodi električne automobile. Ne samo njih, tu su bili i zaposlenici Googlea te raznih drugih relevantnih kompanija, a ne samo studenti Stanforda, stoga nije ni čudo što se Mate dugo nakon predavanja upoznavao i razgovarao s mnogima od njih.
U sklopu niza predavanja, od kojih su neki od budućih sudionika, kao što su Radu Georgescu ili Irena Chaushevska, već poznati čitateljima Netokracije, govori se o razlici startup ekosustava između Europe i Silicijske doline te se studente želi upoznati s posebnostima Europe gdje je poduzetništvo, za razliku od SAD-a, kompleksnije – tu su razni izazovi, poput prekograničnog poslovanja, malih sredina, birokracije, mentaliteta ili tradicije, koji utječu na sam razvoj posla.
Kompleksnost razvoja poslovanja u Hrvatskoj
Mate Rimac je priču o kompleksnosti poslovanja iz Europe doveo na novu razinu, objašnjavajući gdje je točno Hrvatska, usporedivši njen BDP s godišnjim prihodima Googlea ili BMW-a, ali i govoreći o vlastitom poduzetničkom putu te izazovima na koje je naišao. Mnogi su već tu priču čuli uživo ili o njoj čitali, ali idemo ju prenijeti ponovno u kratkim crtama. Mate se, nakon što je osvojio niz nagrada u srednjoj školi na hardverskim natjecanjima, počeo baviti utrkama automobila, da bi potom izradio svoj prvi električni automobil. Prvotno je on bio predmet ismijavanja, priznaje, ali nakon niza poboljšanja, krenule su pobjede na utrkama, a zatim i rušenje Guinnessova rekorda.
Slijedi investicija, stvaranje prave tvornice, razvoj proizvoda… Ali i prvi veliki problemi.
S jedne je strane dolazak do željenih dijelova bio kompliciran i skup, pogotovo za nekoga tko želi izraditi vrlo male serije vozila, a s druge je investitor povukao novac u želji da se tvrtka preseli u Abu Dhabi, što Mate nije želio – odlazak iz Hrvatske nije bila opcija.
Tvrtka je potom počela izrađivati dijelove za druge kompanije, ali i za sebe, zbog čega je uspjela i “preživjeti” teško razdoblje. Danas izrađuje sve dijelove potrebne za svoja vozila, uključujući i softver, osim nekih standardnih kao što su kočnice. Proširili su se i na druga područja osim automobila, poput električnih motocikala, nautike, pa čak i na kolica za invalide.
Automobili Rimac postali su profitabilni 2012., nakon čega je slijedila i investicija. Trenutno ima 150 zaposlenih, a do kraja godine taj se broj želi udvostručiti.
Želim dokazati da se može uspjeti iz Hrvatske
Matina priča izazvala je nekoliko podizanja obrva u publici. Bilo da je riječ o plaći inženjera početnika u Hrvatskoj ili o “tvrdoglavosti”, odnosno ostanku na području gdje klima za razvoj ovakvog posla nije blagonaklona, a koje čak i nije tržište za njegove proizvode. Kako je Mate rekao, idealno B2B tržište za Rimac Automobile je Kina (gdje je tvrtka i dobila investiciju), dok je tržište za njegove superautomobile SAD. Zbog toga planira osnivanje nekolicine ureda izvan Hrvatske, ali proizvodnju će zadržati u matičnoj zemlji.
Pljesak je izazvao odgovor na pitanje – zašto. Zašto ostati u zemlji u kojoj nije lako naći financiranje, koja nije tržište za proizvode, a i u kojoj je sve veći izazov pronaći talente?
Teško je reći bi li lokacija napravila bitnu razliku za naše poslovanje. Otvorit ćemo urede na nekoliko lokacija u svijetu svijeta, ali proizvodnju zadržavamo u Hrvatskoj. Možda nije najlakši način, ali želim dokazati da se može.
Uz Matu, predavanje održao i Igor Žáček, arhitekt iz Slovačke, koji sa svojim timom kreira EcoCapsule. Riječ je o samoodrživom i cjenovno prihvatljivom domu, koji je lako prenosiv i mogao bi biti koristan u slučajevima katastrofe. Kako je za tu vrstu kuće bitno napajanje, odnosno baterija, Mate i Igor već su počeli pregovore o suradnji.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Gost
18. 02. 2016. u 9:31 am
Pričao? Nije li bolji izraz “govorio”. Rimac ne priča priče…
Mia Biberović
18. 02. 2016. u 10:44 am
Ne bih se složila. Rimac je ispričao svoju priču, nije držao govor. A njegova priča je jedna smislena cjelinu. Ne treba to dovoditi u negativan kontekst s izrazom “pričanja priča”.
Brankica Sobota Šalamon
20. 04. 2016. u 2:49 pm
Poštovani gosp. Rimac, sigurna sa da Vaša poslovna priča od Verna do vlastite tvornice automobila ima same uspone sa puno pikova i pred Vama je cijeli svijet.