Poslušali smo: O čemu je Mate Rimac jučer pričao na Stanfordu?

Iako na pitanje s početka teksta nitko nije dignuo ruku, u publici je ipak bilo predstavnika ove poznate tvrtke koja proizvodi električne automobile. Ne samo njih, tu su bili i zaposlenici Googlea te raznih drugih relevantnih kompanija, a ne samo studenti Stanforda, stoga nije ni čudo što se Mate dugo nakon predavanja upoznavao i razgovarao s mnogima od njih.

U sklopu niza predavanja, od kojih su neki od budućih sudionika, kao što su Radu Georgescu ili Irena Chaushevska, već poznati čitateljima Netokracije, govori se o razlici startup ekosustava između Europe i Silicijske doline te se studente želi upoznati s posebnostima Europe gdje je poduzetništvo, za razliku od SAD-a, kompleksnije – tu su razni izazovi, poput prekograničnog poslovanja, malih sredina, birokracije, mentaliteta ili tradicije, koji utječu na sam razvoj posla.

Kompleksnost razvoja poslovanja u Hrvatskoj

Mate Rimac je priču o kompleksnosti poslovanja iz Europe doveo na novu razinu, objašnjavajući gdje je točno Hrvatska, usporedivši njen BDP s godišnjim prihodima Googlea ili BMW-a, ali i govoreći o vlastitom poduzetničkom putu te izazovima na koje je naišao. Mnogi su već tu priču čuli uživo ili o njoj čitali, ali idemo ju prenijeti ponovno u kratkim crtama. Mate se, nakon što je osvojio niz nagrada u srednjoj školi na hardverskim natjecanjima, počeo baviti utrkama automobila, da bi potom izradio svoj prvi električni automobil. Prvotno je on bio predmet ismijavanja, priznaje, ali nakon niza poboljšanja, krenule su pobjede na utrkama, a zatim i rušenje Guinnessova rekorda.

Slijedi investicija, stvaranje prave tvornice, razvoj proizvoda… Ali i prvi veliki problemi.

S jedne je strane dolazak do željenih dijelova bio kompliciran i skup, pogotovo za nekoga tko želi izraditi vrlo male serije vozila, a s druge je investitor povukao novac u želji da se tvrtka preseli u Abu Dhabi, što Mate nije želio – odlazak iz Hrvatske nije bila opcija.

Tvrtka je potom počela izrađivati dijelove za druge kompanije, ali i za sebe, zbog čega je uspjela i “preživjeti” teško razdoblje. Danas izrađuje sve dijelove potrebne za svoja vozila, uključujući i softver, osim nekih standardnih kao što su kočnice. Proširili su se i na druga područja osim automobila, poput električnih motocikala, nautike, pa čak i na kolica za invalide.

Automobili Rimac postali su profitabilni 2012., nakon čega je slijedila i investicija. Trenutno ima 150 zaposlenih, a do kraja godine taj se broj želi udvostručiti.

Želim dokazati da se može uspjeti iz Hrvatske

Matina priča izazvala je nekoliko podizanja obrva u publici. Bilo da je riječ o plaći inženjera početnika u Hrvatskoj ili o “tvrdoglavosti”, odnosno ostanku na području gdje klima za razvoj ovakvog posla nije blagonaklona, a koje čak i nije tržište za njegove proizvode. Kako je Mate rekao, idealno B2B tržište za Rimac Automobile je Kina (gdje je tvrtka i dobila investiciju), dok je tržište za njegove superautomobile SAD. Zbog toga planira osnivanje nekolicine ureda izvan Hrvatske, ali proizvodnju će zadržati u matičnoj zemlji.

Pljesak je izazvao odgovor na pitanje – zašto. Zašto ostati u zemlji u kojoj nije lako naći financiranje, koja nije tržište za proizvode, a i u kojoj je sve veći izazov pronaći talente?

Teško je reći bi li lokacija napravila bitnu razliku za naše poslovanje. Otvorit ćemo urede na nekoliko lokacija u svijetu svijeta, ali proizvodnju zadržavamo u Hrvatskoj. Možda nije najlakši način, ali želim dokazati da se može.

Uz Matu, predavanje održao i Igor Žáček, arhitekt iz Slovačke, koji sa svojim timom kreira EcoCapsule. Riječ je o samoodrživom i cjenovno prihvatljivom domu, koji je lako prenosiv i mogao bi biti koristan u slučajevima katastrofe. Kako je za tu vrstu kuće bitno napajanje, odnosno baterija, Mate i Igor već su počeli pregovore o suradnji.