Osveta: Može li Mandarić uzeti domenu plavakamenica.hr?!

Vrhunski chef zna kako servirati osvetu. Donedavni glavni chef zagrebačkog Noela Mario Mandarić nije šutke promatrao kako ga Davor Butković na svom gastro portalu Kult Plave Kamenice opetovano posipa negativnim komentarima. Temperamentni Splićanin s Michelinovom zvjezdicom otkrio je slabu točku svog najvjernijeg kritičara te mu odlučio odgovoriti u istom tonu – dovesti u pitanje njegovu profesionalnost.

Butković, naime, nije zaštitio svoj brend. Još prošle godine, Mario se registrirao kao vlasnik žigova Kult Plave Kamenice i Plava Kamenica i strpljivo čekao pravi trenutak da ga javno ponizi.

Trenutak je došao prije nekoliko dana.

Uvreda s umakom

Na Butkovićevu portalu objavljeno je da Mandarić odlazi iz Noela, a uslijedila je i “gorka” analiza poslovanja tog restorana.

Između ostalog, samo da dobijete malo dojam kojeg su okusa uvrede plasirane na račun Mandarića, u tekstu stoji kako se u “zadnje dvije godine, Noel izbrisao iz zagrebačke kolektivne restoranske memorije” te kako je kao novi chef Mandarić izazvao interni skandal:

Uz niz beskrakternih jela, za desert su dobili nešto s umakom od smrznutog šumskog voća: smrznuto šumsko voće u Michelinovom restoranu — What the fuck?!?  Nitko od tih ljudi kasnije se nije htio pojaviti u Noelu.

To je samo djelić “atmosfere”, ako tako možemo nazvati vjetrove koji pušu s Kulta Plave Kamenice prema hrvatskom chefu koji je poznat i po tome što promovira društveno-odgovoran fine dining i zero waste filozofiju.

Ništa to nije se dojmilo nekadašnjeg glavnog urednika Globusa i zamjenika glavnog urednika Jutarnjeg. Moram priznati da tretman koji Noel i Mario Mandarić imaju na Kultu Plave Kamenice već neko vrijeme pozorno pratim jer mi je chef, kad sam o njemu pisala članak za Forbes i pitala ga o tim kritikama, otkrio da “marinira osvetu s posvetom”.

Hladno servirana osveta

Izvještavanje o njegovu odlasku iz Noela i budućnosti tog restorana bio je trenutak koji je Mandarić čekao. U nedjelju je objavio na svom Facebook profilu kako je službeni nositelj žigova Kult Plave Kamenice i Plava Kamenica i kako traži ideje za što ih koristiti.

Nije ni on ostao dužan na sve uvrede koje je godinama primao na svoj račun, kao što možete pročitati u njegovoj objavi:

Njegovu objavu lajkalo je gotovo 3,5 tisuća ljudi, što govori ponešto o omiljenosti kreatora sadržaja o gastronomiji u Hrvata. Svojim se oštrim, ali ne nužno i pravednim perom, zamjerio brojnim ugostiteljima.

I najžešći kritičari imaju ‘putra na glavi’

Mandarić je za Večernji pojasnio kako mu motivacija za ovu akciju nije bila započeti rat, već pokazati da onaj koji sve ostale proziva kako ne obavljaju dobar posao i sam ima “putra na glavi”:

Od 2019. naovamo ne reagiram na njegove negativne komentare i kritike. I to ne samo upućene meni nego i po ljudima za koje pouzdano znam da su odlični u svom poslu. Stvarno pretjeruje, a imam osjećaj da je baš mene osobno uzeo na zub. Pri tom, mislim da zadnjih pet, šest godina nije pojeo niti jedno moje jelo…

Zaštitom imena Plava kamenica pokazao sam da jednostavno nije adekvatan za svoj posao. Ako nemaš osnove poslovne pismenosti, nisi zaštitio svoj brend, tko si ti i odakle ti pravo da ikoga prozivaš za neprofesionalnost. Ne želim ulaziti u kuloarske priče, ali puno sam puta vidio da neke ljude na našoj gastro sceni uzdiže u nebesa bez razloga, dok one koji bi to zaslužili kritizira.

Može li u plamenu osvete izgorjeti i domena?

Nećemo sada otkrivati javne tajne o modusu operandi tog portala (koji se konzumira s dozom zabavljenosti i krivnje poput čipsa), ionako su javne. Nas više zanima može li ugostiteljski Robin Hood koji je u ime potlačenih “ukrao” malo zločeste medijske pažnje i preusmjerio je na njezina uobičajenog pošiljatelja, sada kada posjeduje žig oduzeti i domenu Kultu Plave Kamenice.

Iako je zaveden u registru Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo RH kao vlasnik registriranih žigova Kult Plave Kamenice i Plava Kamenica, hrvatskom chefu to ne daje automatski pravo vlasništva nad web domenom plavakamenica.hr.

Potvrdili su nam to i iz Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET-a:

Posjedovanje žiga ne predstavlja isključivo pravo na registraciju određenog naziva .hr domene. Ako je određeni naziv domene već registriran od strane treće osobe, a određeni subjekt smatra da se time krši njegovo pravo, može pokrenuti arbitražni postupak.

Kako u arbitražni postupak

Ako je odluka ići u arbitražni postupak i zahtijevati prijenos domene na vlasnika žiga moraju biti ispunjena tri uvjeta, stoji lijepo crno na bijelom.

Prvi je ime domene, ono mora biti isto ili “zbunjujuće slično” onom za koji ima zaštićeno ime ili znak. Drugi uvjet je dokazati da korisnik domene nema pravo ili legitiman interes za korištenje domene takvoga naziva, a treći da ju je registrirao “suprotno načelu savjesnosti i poštenja”.

Iz CARNET-a su nam kazali kakva su pravila, no nisu komentirali konkretan slučaj. Razumijemo, to ne bi bilo profesionalno (a ovaj tekst je djelomično baš i o toj temi, tako da nećemo kukati oko toga).

Prema Pravilniku o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (NN 83/2023), u takvom sporu odlučivali bi arbitri, odnosno jedan kojeg bi Povjerenstvo za upravljanje .hr domenom imenovalo za ovaj slučaj i odluka bi morala biti donesena u roku od 60 dana.

Ne možemo prejudicirati

Trenutno i nije baš neka navala, barem u usporedbi s nekim drugim pravnim tijelima, u takvom su postupku četiri domene – aplus.hr, hotel-bristol.hr, hotel-astoria.hr i mercedes.hr. No, arbitar kojeg smo pronašli na listi i kontaktirali, kaže nam kako se godišnje pokreće svega nekoliko takvih postupaka.

Ovakav slučaj je u Hrvatskoj rijetkost, to pokazuje i veliki interes medija koji je pobudio, kaže nam Ivo Špigel, suosnivač i konzultant IT tvrtke Perpetuum Mobile. Već godinama on je na listi arbitera za domene i u kratkom telefonskom razgovoru pojašnjava nam drugi i treći uvjet za pokretanje arbitražnog postupka oko prijenosa domene.

Legitiman interes i načela savjesti odnose se na to koristi li se naziv s nekim valjanim uporištem ili samo kako bi se domena kasnije prodala originalnom vlasniku, ta je pojava poznata kao cybersquatting. Priznaje da je slučaj Mandarić vs. Kult Plave Kamenice dosta kompliciraniji od klasičnog skvotiranja:

Brend Kult Plave Kamenice postoji godinama, ali nisu registrirali žig. Ako Mandarić zatraži domenu, a služba CARNET-a koja upravlja domenama odluči da zahtjev može na arbitražu, o tom će slučaju odlučivati arbitar. On bi po pravilima kontaktirao obje stranke i zahtijevao da se izjasne. Temeljem njihovih argumenata i činjenica kojima raspolaže donio bi odluku i ne bi bilo mogućnosti žalbe. Ni ja ni nitko drugi ne možemo prejudicirati što bi arbitar odlučio.

Za sve vas koje je ovaj slučaj prenuo iz drijemeža i osvijestio da postoje i žigovi i da je moguće da ih netko drugi registrira za vaš brend, informacija je kako se zahtjevi za registraciju žigova predaju Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, a postupak traje između šest i devet mjeseci. Zamolili smo ih za više detalja, no do zaključenja teksta nismo dobili odgovor.

Dobra vijest koju smo naučili iz ovog slučaja jest da domena automatski ne pripada onome tko ima zaštićen žig, ali i da bi se pod određenim uvjetima i to moglo dogoditi. Ima tu i drugih pouka, ali njih možete lako izvući i sami.