Maja Bilić iz londonskog Googlea seli u njujorški gdje postaje Global Programmatic Ads Lead

Ove smo godine u Netokraciji pomalo nostalgični, zato što smo navršili deset godina – cijelo desetljeće službeno pratimo digitalnu i poslovnu scenu u Hrvatskoj i regiji.

Među osobama koje su gradile tu scenu zasigurno je Maja Bilić, jedna od prvih zaposlenica tada jedne od prvih social media agencija u Hrvatskoj, iStudio, danas digitalne agencije Degordian. No, tu je tvrtku napustila još prije četiri godine, kao i ovdašnju digitalno-marketinšku zajednicu (barem fizički) u čijem je kreiranju i sama sudjelovala.

Koliko joj je bilo izazovno otići, otkriva mi u razgovoru.

Prije četiri godine, kad sam otišla, bilo je užasno teško. S razlogom sam bila emocionalno vezana za posao, za cijeli taj put stvaranja agencije i projekata, ali i za ljude.

Sad, s odmakom od nekoliko godina, jasno vidim da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu. Ne samo jer sam otišla iz Degordiana i jer sam otišla u Google, nego jer sam promijenila svoj život iz temelja, u potpuno novoj situaciji i novoj državi. To je ono što me ponovo izgradilo i nadogradilo osobno i poslovno. Zadnje četiri godine za mene bile su učenje i ogromna škola koja mi je prvenstveno pokazala da imam još puno, puno za učiti.

“Nekolicina dovoljno ludih i ambicioznih ljudi izgradila je jednu granu marketinške industrije”

Ljudi koje je ostavila iza sebe su i dalje uz nju, kaže, a na ono u čijoj je izgradnji sudjelovala, i dalje je ponosna. No, morala sam upitati kako gleda na rane dane digitalne industrije u regiji. Sa smijehom, s nostalgijom, s ponosom?

Haha, svaki put kad me netko to pita, prvo što kažem je – ne znam kako su nama, tada djeci, veliki brendovi poklonili toliko odgovornosti. Znali smo mi što radimo i bili smo među rijetkima koji su to doista znali, ali imati 22 godine i biti na sastanku s čelnicima Agrokorovih kompanija na vrhu Ciboninog tornja, sad zvuči smiješno.

Te rane godine u meni će uvijek buditi ponos i nostalgiju. Nekolicina dovoljno ludih i ambicioznih ljudi izgradila je jednu granu marketinške industrije na kojoj ljudi danas grade svoj biznis. Kako ne biti ponosan. Bilo je tu “cringe” momenata i aplikacija kojima se i dan danas smijem, ali biti dio jedne tako velike priče baš je čast 🙂

Možeš li izdvojiti neke kampanje na koje danas gledaš sa smijehom, a tad su bile ludilo? Na nedavno održanom panelu u sklopu Weekend Media Festivala, baš na ovu temu, Daniel Ackermann je spominjao kečap, blagdanski stol… Je li to, iz današnje perspektive, bilo mudro ulaganje u eksperimente ili baš i ne?

Moja omiljena ekstravagantna kampanja tad je bila Konzum QR (jer valjda jedina ja na svijetu volim QR kodove i mislim da su praktični) koja je na kraju ispala urnebesna. Napravili smo potpuno prilagođeni QR kod za Konzumove dućane s logom i svim detaljima i dali u print naljepnice koje su trebale biti na fizičkim lokacijama. Osoba koja skenira QR kod “sletjela” bi na lajkanje Konzumove stranice na Facebooku. To je tad bilo ludilo. Na kraju su na fizičkim lokacijama zalijepili QR kod na – pokretna vrata.

Više-manje tad su ludilo bile skupljalice (nešto moraš skupiti i frendovi ti to šalju), a sad mi je urnebesno koje smo sve priče uspjeli ugurati u taj koncept – od punjenja hladnjaka, blagdanskog stola, do puzli. 🙂

“Trebala sam upisati FER, ali nije mi žao što nisam”

Kod Maje je zanimljivo što je studirala fonetiku i informatologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a ostvarila pravu digitalnu karijeru. Pitala sam je koliko joj je obrazovanje pomoglo ili odmoglo u razvoju karijere do sada te je li ikada zažalila što nije studirala nešto drugo?

Ponekad se ozbiljno zamislim i zapitam zašto nisam išla na FER ili na neki tehnički faks. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da sam i ja “žrtva” sistematskog nametanja stereotipa kroz odrastanje jer sam i ja sama sebi uvijek govorila da ja nisam za prirodne i tehničke predmete i da nisam dovoljno dobra za FER ili tehnički faks. 10 godina kasnije – jesam i trebala sam ići na tehnički faks.

Ali, apsolutno nimalo ne žalim što sam išla na filozofski. Studirala sam informatologiju koja je točno ono što je sad “hot stuff”. Diplomirala sam prije 10 godina na tezi semantičkih tražilica – moja hipoteza bila je da ćemo u dalekoj budućnosti (!!) moći pretraživati uspješno prema parametrima tipa: vegetarijanski restorani koji su otvoreni sad.

Nisu prošle ni dvije godine od moje diplome i to je bilo dostupno 🙂 Tako da apsolutno ne žalim, moj faks mi je dao širinu razmišljanja i “future proofao” moje razmišljanje.

Dobro, prijeđimo na stvar, jer znam da to mnoge zanima. Kako si uopće završila u Googleu?

Koliko god da to zvuči bizarno, ali u Google sam doista došla slučajno. Kolega je poslao moj životopis interno na tri pozicije, bez da sam uopće znala koje su to pozicije. Nakon inicijalnog intervjua s “recruiterom” za jednu od tih pozicija, sami su mi ponudili da razmislim o poziciji Analytics Premium Platform Specialista u Londonu jer sam se uklapala u profil koji za to traže. Nakon toga je proces išao iznenađujuće brzo i trajao je svega 3–4 tjedna.

Drugi intervju s “hiring managerom” održao se preko telefona i bio je super ugodan (i danas smo dobri frendovi), a za kraj su me doveli na intervjue u London. Tad mi je to bilo nepojmljivo jer su mi platili put na 24 sata u London koji je koštao vise nego moja tadašnja mjesečna plaća. Bila su četiri intervjua, što je standardni proces, i održavali su se jedan za drugim. To je dosta naporno jer već nakon trećeg nemaš više što izgovoriti iz sebe, ali svi se uvijek trude da ti iskustvo bude što ugodnije.

Ništa te ne može pripremiti za Google

Maja je dobila ponudu, koju je i potpisala već dva tjedna kasnije, ali nije odmah počela raditi samo zbog papirologije. S obzirom na to da je Velika Britanija tada imala restrikcije na rad Hrvata, proces je trajao dva mjeseca.

Sad se sa smijehom sjetim sebe u prvih par tjedana, ali to bi ti rekao vjerojatno svaki “gugler” – ne postoji nešto što te može pripremiti na toliku količinu zbunjenosti i informacija koje moraš naučiti pronaći i procesuirati kad dođeš u tu košnicu. Velik je to sustav, imamo svoj sleng i kratice i treba par mjeseci da sve sjedne na svoje mjesto. Moj tadašnji tim i menadžer su bili iznimno dragi i pomogli su mi da se osjećam što bolje.

Tada je došla na mjesto Analytics Premium Platform Specialista, što nije bila platforma koju su mnogi tada poznavali. No, Maja jest.

Kolege iz tima dali su mi bedž za najbrže “onboardanje” jer sam prvog klijenta i projekt odradila nakon manje od dva tjedna na novoj ulozi. S obzirom na to da u agencijama uvijek imaš ono što ti je posao i ono što ti nije posao, ali ipak radiš jer nema tko drugi, tako sam se ja bavila Analyticsima od prvog dana u Degordianu. Analytics Premium nije puno drugačiji od besplatne verzije, samo je puno, puno moćniji.

Ono na što se trebalo naviknuti je da mi mozak ne stane kad vidim brojke pagevieowa, korisnika i dolara u milijardama kad odem u klijentski račun. Ja sam uvijek radila sa, u usporedbi s time, smiješno malim brojkama.

“Google je fluidna organizacija”

Provela je četiri godine na toj poziciji i istom timu, ali to ne znači nužno da se njen posao nije mijenjao.

Ono što je bitno shvatiti je da je Google fluidna organizacija i da se moraš prilagoditi onome što je trenutno primarno u organizaciji. Moja pozicija prije četiri godine i prije mjesec dana su tehnički iste, ali praktički potpuno drugačije. Prestala sam raditi toliko s klijentima prije dvije godine i počela definirati “servicing” strategiju za naše prodajne partnere.

To je ono što je bio ključni trenutak u mojoj karijeri – kad su me upoznali s idejom “job craftinga”. Svatko na gotovo svakoj poziciji ima dovoljno slobode da si sam kroji koliki postotak posla ide na koji projekt. Malo pomalo, sve sam više vremena provodila na strateški bitnijim projektima, a manje na dnevnim klijentskim angažmanima.

S obzirom na to da su moje hipoteze bile točne i da je projekt od pilota do globalnog lansiranja bio vrlo uspješan, imala sam odlične rezultate i samim time je došlo i više potpore od senior managementa i promaknuće. Kod nas promocije ne idu po titulama nego po senioritetu, odnosno odgovornosti koja ti se povjerava. Naravno, za “job crafting” i cijelu tu priču najbitnije je biti proaktivan i sam gurati ono što misliš da je ispravno. Nitko te u Googleu na donekle senior poziciji neće voditi za ruku i govoriti što da radiš 🙂

No, pozicija na kojoj se sada nalaziš, Global Programmatic Ads Lead, potpuno je drugačija od dosadašnje, iako se baviš setom proizvoda koji poznaješ.

Spomenula sam da sam radila “servicing” strategiju za naše prodajne partnere, a sad ću raditi “go to market” strategiju za najveće klijente, agencije i prodajne partnere za Analytics i programatsko oglašavanje. To u praksi znači da ću s proizvodom odlučivati što će se od opcija razvijati za koji segment klijenata i s prodajnim timovima graditi strategiju kako to lansirati na tržište (beta testiranja, cijena, segment klijenata, komunikacijska strategija, ciljevi).

Uzbudljivo je jer je prodajna strategija nešto što moram naučiti, a ekosustav oglašavanja vrlo je dinamičan. Jednako tako, dolazim iz tima, u kojem sam bila senior, u tim u kojem sam na najnižem nivou. To me veseli jer ima prostora za učenje novih vještina.

Maju, dakle, opet očekuje nova država, novi grad, novo radno mjesto. Je li ta promjena zastrašujuća?

U New Yorku sam tjedan dana, a i dalje imam osjećaj da sam se preselila u drugi kvart u Londonu koji samo izgleda kao New York. 🙂 Grad je drugačiji, ured je drugačiji, tim je drugačiji, posao je drugačiji, sve je veliko i američko. 🙂

Sad, šalu na stranu, New York je fantastičan grad i jedva čekam vidjeti što nudi i kakav će mi biti ovdje život. Promjena se ne bojim i uvijek ih objeručke prihvaćam jer te promjene tjeraju na to da se mijenjaš i učiš, ali i zato što uz sebe imam najboljeg partnera na svijetu koji razumije da su promjene stresne i ide “out of his way” da nam tranzicija bude što lakša. Ujedno, razumije da uz život sa mnom dolazi i dobra šansa da mijenjamo države ili kontinente svakih nekoliko godina. 🙂 Nas troje, jer imamo i psa, sad smo već uhodan tim koji zna što sve obuhvaća selidba iz države u državu – papirologija, birokracija, porezi, stanovi, kutije… Ne bojimo se istraživati što dolazi iza ugla.