
LinkedIn je Instagram našeg (lažnog) poslovnog života. Dokle?! Da smo bar opušteni, kad ne možemo biti iskreni!
Postoji samo jedna društvena mreža koja se svojom lažnom slikom stvarnosti može konkurirati Instagramu: LinkedIn. Vrijeme je za “close colleagues” i fakestagram na Linkaču!
#Dollypartonchallenge meme koji se posljednjih tjedana širi po društvenim mrežama (brendovi, prestanite!), a čija je poanta da pokažete kako izgledate na LinkedInu, Instagramu, Facebooku i Tinderu podsjetio me kako već neko vrijeme LinkedIn sliči na Instagram.
Sudeći po broju komentara što uživo, što u obliku objava na samom LinkedInu, ali i članaka u medijima koji godinama pišu da LinkedIn ‘sucks‘, većini nas je dosta idealiziranih, dosadnih i predvidljivih LinkedIn objava u kojima se čini da svima ide “gore udesno” kao i u svim korporativnim grafovima rezultata ikada:
Podsjetimo se: Instagram je bajka
Ako je Facebook društvena mreža na kojoj su ljudi i teme koje znamo iz stvarnog života i iz srednje škole; Twitter navodno društvena mreža na kojoj su ljudi s kojima smo htjeli ići u srednju školu (i prave se pametni kao i mi), onda je Instagram zaista društvena mreža na koju bježimo u svijet koji je lažan i idealan.
Dapače, jedan 19-godišnjak je uz malo jače korištenje vizualnih alata uspio potpuno lažirati svoj luksuzni život. Uostalom, Mia je još prije 4 godine pitala jesmo li na toj društvenoj mreži svi pomalo Marko Grubnić?

Žao mi je što sam Instagram prije desetak godina kad je krenuo doživljavao isključivo kao fotografsku društvenu mrežu i više vizualnu varijantu drugih mreža poput Facebooka i Twittera. Da sam umjesto stvarnog života (što sam imao naviku s Twittera) objavljivao jako kvalitetne, sređene fotografije istaknutih trenutaka i više razmišljao o toj mreži strateški, sigurno bih danas imao više pratitelja na Instagramu.
Lažni profil. Više pratitelja. Da, da – to je taj Instagram koji svi želimo, jer nas opušta kad želimo pobjeći od stvarnosti.
Zašto smo tako prokleto pozitivni na LinkedInu?
Glavna zamjerka koju sam čuo po pitanju lažnosti LinkedIna je što smo svi tako… prokleto… pozitivni na njemu. U usporedbi s drugim društvenim mrežama koje sam ranije spomenuo, LinkedIn je očito društvena mreža gdje su ljudi koje smo upoznali tijekom karijere, a koji se svi lažno smještaju i druškaju kao na najgorem korporativnom božićnom tulumu.

To se metaforičko lažno smještanje na LinkedInu pretvara u praksu naivnih objava, koje zvuče još naivnije kad se umjesto na engleskom pišu na hrvatskom. Mislim, ima i bisera na engleskom, kako otkriva dedicirani Twitter profil @craponlinkedin:
Steve is an easily pleased fella #linkedin pic.twitter.com/GcObOCYqCX
— Crap On LinkedIn (@CrapOnLinkedIn) January 28, 2020
Svaka čast što je Steve našao tako pozitivnog Gen Z kandidata, ali… Hoće li napisati kad ta ista osoba ne bude dobre volje, zakasni ili ne postavi nijedno pitanje? Zašto ne pišemo realno o tome što zaista radimo, o problemima s kojima se susrećemo, svemu onome što svi znamo da je stvarnost bilo kojeg radnog mjesta?
Ako vam posao ovisi o LinkedIn objavi
Za razliku od objavljivanja sadržaja na Instagramu, Facebooku ili Twitteru gdje većina nas ima prijatelje ili poznanike, na LinkedInu nam je većina kontakata iz industrije: Kolege, partneri, klijenti, šefovi – što sadašnji, a što naravno – budući.
Objavom bilo kakvog edgy sadržaja na LinkedInu riskiramo da se osramotimo, što je ekvivalentno osjećaju kao da smo napravili neku glupost na poslu. Svi znamo nekoga tko je nakon što je dobio otkaz to na LinkedInu upakirao u objavu da “traži nove prilike”!
Ni poduzetnicima koji su pokrenuli svoj projekt ili startup nije ništa lakše, jer se u startup svijetu očekuje pozitivnost kako biste pokazali da vam projekt raste. Ako ne raste i ne uspjeva, kako ćete doći do dobrih zaposlenika i novih kupaca? Takav je svijet u ‘startuplandu’.
Ni teme na LinkedInu nisu slične onima na Instagramu. Jedno je jasno se izraziti na Instagramu o hobiju, strasti ili nečemu što nas zaista, zaista nervira, a drugo je isto učiniti na najvećoj profesionalnoj društvenoj mreži. Da, na Twitteru ćete možda objaviti da je konobar u restoranu bio bezobrazan, ali hoćete li se žaliti na kolegu, partnera ili klijenta nakon poslovnog sastanka na LinkedInu? Vjerojatno ne, što zbog toga što možda tu osobu imate u “networku”, a što zbog toga što jednostavno – nije profesionalno.
Bolje ništa ne reći, nego…
Lakše je ne objaviti ništa ili objavljivati samo pozitivno… sigurno… dosadno – napisano po generičkim savjetima o tome kako pisati LinkedIn objave. Primjerice, ovakve objave čine 90 posto mog Linkedin feeda većinu vremena:
- Automatizirana poruka da smo promijenili radno mjesto;
- Novi projekt na kojem smo radili je konačno gotov pa nas HR i PR potiču da “shareamo” zbog employer brandinga;
- Zapošljavamo toliko ljudi, jer rastemo;
- Pročitao sam ovaj odličan članak o kojem mogu reći samo sve pozitivno.
U poslovnom kontekstu, bilo na LinkedInu ili u uredu, koliko god naša organizacija bila opuštena, vjerojatno ćemo biti svjesniji i oprezniji oko toga kako se ponašamo. Instagram je možda lažan, ali je definitivno opušteniji od LinkedIna.
Dovoljno o tome koliko se – ne samo u regiji, nego i u svijetu – ne posvećujemo sadržaju za LinkedIn govori činjenica da od LinkedInovih više od pola milijarde korisnika, samo 3 milijuna na redovitoj tjednoj bazi objavljuje sadržaj. Dapače, samo je milijun korisnika, odnosno 0.2 posto, ikada objavilo “članak” na toj društvenoj mreži.
Unatoč nedostatku sadržaja na LinkedInu, strah nas je nešto objaviti na LinkedInu, a i kad krenemo objaviti – sadržaj nije autentičan.
Ako shareate na LinkedIn, vjerojatno vas je natjerao HR ili šef
Poslovna društvena mreža ne zvuči kao nešto što će nas većina koristiti svakodnevno, osim ako se ne bavimo prodajom u tvrtki ili prodajemo svoje usluge pa tražimo nove klijente s kojima bi se povezali, zar ne? Osim ako vrlo proaktivno ne koristite LinkedIn kao izvor informacija i pratite aktivne korisnike poput Marvina Liaoa iz 500 Startups koji redovito objavljuje korisne članke iz tehnološkog svijeta, vjerojatno ste HR-ovac, poduzetnik ili se bavite prodajom.
Ako vam je HR proaktivan, moguće je da su vam objasnili osobne koristi od korištenja LinkedIna, a time potaknuli i da shareate sadržaje o svom radu u tvrtki. Napokon, LinkedInovo vlastito istraživanje je pokazalo da će isti sadržaj imati dva puta više klikova ako ga objavi zaposlenik, a ne sama tvrtka.
U tom slučaju vam LinkedIn nije društvena mreža na kojoj provodite vrijeme, već strateški alat za postizanje ciljeva.
Neautentičnost i netransparentnost na LinkedInu odraz su stvarnog poslovnog svijeta
Unatoč tome, iako bi vam u postizanju vaših ciljeva pomogla autentična i transparentna komunikacija, poslovna kultura komunikacije na LinkedInu u Hrvatskoj i dalje nije dosegla razinu koja podnosi transparentnost, iskrenost i autentičnost.
Krenemo li samo od oglasa za poslove u kojima tvrtke ne žele jasno komunicirati barem okvir plaća ili što će osoba raditi, u Hrvatskoj i regiji se i pod poslovanje podrazumijeva tajnost, rijetko kad transparentnost.
Kako onda možemo očekivati iskrenost od članova svoga tima na LinkedInu, kad ni sami ne želimo, primjerice, komunicirati s medijima i javnosti kad sve ne ide baš po planu?
Za autentičnost na LinkedInu trebamo ‘close friends’ ili Fakestagram
Dok na Instagram često bježimo upravo zato što nam daje idealiziranu sliku stvarnosti u kojoj pratimo lijepe slike s putovanja i drugih područja koja nas zanimaju (u mom slučaju restorane, food blogere i kulturu stola uopće), na LinkedInu nas netransparentnost i neautentičnost nervira.
Jedino rješenje koje trenutno vidim je da olakšamo autentičnost na ovoj društvenoj mreži tako da nam LinkedIn omogući da o poslu govorimo iskreno kako bismo samo određenom krugu prijatelja i kolega.
- LinkedIn bi trebao posuditi “close friends” mogućnost koja nam na Instagramu omogućava da objave ograničimo samo na bliske prijatelje. Dok istu opciju na Instagramu koristimo za intimnije objave (primjerice, roditelji dijele slike djece samo s najbližim prijateljima na Instagramu), na LinkedInu bi ju mogli koristiti za komuniciranje stvarnosti svog posla. Napokon da si damo oduška, jer ipak volimo o takvim stvarima pričati na kavi, zar ne? Potaknimo teme za kavu i tijekom radnog vremena!
- Alternativa je stvaranje lažnih LinkedIn profila po uzoru na tzv. Fakestagrame na kojima nećemo prihvaćati svaku pozivnicu koja nam dođe, nego samo uzak broj istih tih prijatelja koji će znati što se stvarno događa.
Treće i najmanje vjerojatno rješenje je da će se kultura komunikacije u hrvatskom poslovnom pa tako i tehnološkom svijetu okrenuti transparentnosti i autentičnosti što će se potom preliti na LinkedIn. Osim individualnih pokušaja, ne vidim da će se to dogoditi. Kao u #dollypartonchallenge objavama, naše objave uvijek će nositi karijeru i imati zadnji gumbić zakopčan.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Milica Slijepcevic
31. 01. 2020. u 12:21 pm
Pa sjajno. Možda ću se odvaxiti i napisati nešto sto je aktuelna problematika u mojim projektima:))
Marko
31. 01. 2020. u 1:11 pm
Spot on, IBB 🙂
Problem je da mreže forsiraju neprirodne površne veze sa nepoznatim ljudima pa dolazi do gomile problema. Naravno da nepoznatima nećeš pisati o svojim problemima, niti ih zanima što imaš reći.
Živimo u dobu fake kulture u kojoj nikoga nije briga šta drugi ima za reći, a ovaj drugi trudi li se trudi
ludi panj
31. 01. 2020. u 2:01 pm
pa ti si Brko bar u poziciji da budeš sa Netokracijom drugačiji i objektivniji,
pa napiši zašto nisi,
hoće li manje love kapati ako recenzije firmi, ljudi i proizvoda budu realnije ?
Ćulibrk
07. 02. 2020. u 1:08 pm
Ovaj ludi panj je trebao dati sebi ime ludi konj. Jer ako je mislio na sebe onda bi mu bilo dovoljno da napiše samo panj jer to u suštini i jeste. A da je napisao ludi konj dobio bi malo respekta jer je životinja pozitivna a to što je luda je na drugom mestu. Nadam se da me razumete. Možda on neće jer je niža rasa.