Lean Startup: Minimalni održivi proizvod (MVP) kao strategija i proces

Ako se nalazite u startup industriji, pretpostavljam da ste barem jednom čuli nekog kako priča o tome da izrađuje Minimum Viable Product ili kraće MVP, pogotovo ako ste investitor ili poslovni anđeo. No zapravo najčešće se događa da spomenuti startup ne izrađuje MVP, već minimalni proizvod, što nikako nije isto. U svojem zadnjem članku dobio sam zanimljiv komentar vezan uz MVP, koji me je potaknuo da napišem nešto više o samom konceptu. Kad sam odgovarao na ranije spomenuti komentar, pokušao sam prenijeti sljedeću poruku koja ga najbolje opisuje, iako govori o tome što MVP nije:

Minimalni održivi proizvod nije uvijek jednostavnija/jeftinija verzija završnog proizvoda.

– Steve Blank

Spomenuti citat odražava najčešću zabludu koju velika većina startupa ima (ovdje mislim na one koji tvrde da rade po Lean Startup principima), gdje umjesto minimalnog održivog proizvoda izrađuju minimalni proizvod tj. proizvod s manje značajki nego što bi najraniji korisnik htio ili s lošim značajkama ili pak s previše značajki. Svakako treba ponoviti da MVP nikako nije lošija/jednostavnija verzija gotovog proizvoda.

Kad govorimo o MVP-u, moramo ga staviti u kontekst Lean Startupa. Kod Lean Startupa poznat je krug Izradi-Mjeri-Uči koji bi trebao pomoći startupima pronaći održivi poslovni model baziran na validiranom učenju u što kraćem vremenu.

Proces Izradi-Mjeri-Uči trebao bi biti što brži, zbog čega se javlja potreba izrade takvih proizvoda koji će prvenstveno imati zadaću omogućiti brzo validirano učenje, ponajprije o korisničkom segmentu, zatim o problemu i na kraju o rješenju. Tu u priču ulazi MVP.

O čemu ovisi uspjeh MVP-a?

Kao i kod svakog drugog koncepta, postoje neke pretpostavke o kojima ovisi sam uspjeh MVP-a.

1. Prva pretpostavka je da postoji razlika između najranijih korisnika i mainstream korisnika
2. Druga pretpostavka je da najraniji korisnici žele biti dio razvojnog procesa startupa
3. I treća je pretpostavka da najraniji korisnici predstavljaju primjer potreba budućih mainstream korisnika

S druge strane, osnovna zadaća MVP-a je spriječiti stratupe da rade gomilu značajki na svojim proizvodima, bez da ih validiraju preko svojih korisnika.

MVP se sastoji od kombinacije tri riječi, tako osim riječi “proizvod” sadrži – minimalni proizvod. On omogućuje fokus na izradu značajki koje korisnici žele, a ne onih za koje osnivači startupa smatraju da su cool. Iako, kad bi proizvod bio samo minimalni vjerojatno ne bi bio dobro prihvaćen među korisnicima, stoga je potrebno da on bude održiv. Kad se kaže da proizvod mora biti održiv, misli se na to da postoji prag ispod kojeg proizvod postoje neiskoristiv ili neprivlačan korisnicima. Naravno da je najveći izazov kod ovog koncepta, odrediti taj prag tj. što je to što korisnici smatraju održivim. Možda će lakše biti odgovoriti na to pitanje ako prođemo kroz jedan pozitivan primjer primjene Lean Startup koncepta kod pokretanja startupa.

Primjer: Kako je CaseTrek koristio MVP strategiju

Po naslovu biste mogli zaključiti da sam nešto pogriješio napisavši da je MVP strategija, ali nije greška, upravo je to ono što bi htio u ovom dijelu naglasiti. Kod razvoja startupa, MVP nije samo minimalni održivi proizvod, već je to strategija kojom se traži održivi poslovni model. Vjerujem da će primjer CaseTreka najbolje objasniti ranije napisano.

Na Netokraciji ste već ranije čitali o uspješnom startupu koji rješava problem vođenja odvjetničkih spisa. Upravo je jedan od osnivača CaseTreka, Aleksandar Gvozden, izjavio:

MVP nikako nije minimalni proizvod, već je strategija i proces usmjeren prema izradi i prodaji proizvoda kupcima.

Dakle, radi se o startupu koji odvjetnicima olakšava vođenje spisa. Startup je poprilično uspješan u smislu pronalaska investicija (za sad više od 100.000 €), ali i korisnika što prema Aleksandrovim riječima mogu zahvaliti između ostalog i Lean startup pristupu kojeg su korisitili.

Imao sam priliku razgovarati s Aleksandrom, koji mi je ukratko opisao kako je izgledala njihova MVP strategija. Cijela ideja započela je kao problem koji je imao jedan od osnivača, Ivan Rašić, inače pravnik po struci, a koji je tijekom rada u jednoj većoj međunarodnoj kompaniji imao problem upravljanja i praćenja spisa. Problem je u njegovom slučaju bio riješen preko Excel tablica, a Ivan je smatrao da se ovaj problem može riješiti na bolji način. I tu počinje CaseTrek priča.

U nastavku je kroz četiri koraka prikazana MVP strategija korištena kod razvoja CaseTrek startupa.

1. Prvi MVP bio je skica rješenja izrađena na papiru

Nakon što su dečki iz CaseTreka definirali korisnički segment, odlučili su provjeriti sve pretpostavke koju su imali. Osmislili su kratki upitnik i krenuli razgovarati sa svojim potencijalnih korisnicima.

U prvim razgovorima nismo spominjali rješenje koje planiramo izraditi, već smo s potencijalnim korisnicima razgovarali o problemima s kojima se susreću i načinima na koje ih trenutno rješavaju.

Razgovore su obavljali telefonski, a za intervjue su koristili odvjetnike s kojima su već bili ranije na neki način povezani. Upravo su ovim pristupom uspjeli potvrditi svoju pretpostavku da problem postoji i to u ranije definiranom korisničkom segmentu, što im je dalo odličnu podlogu za uspješan start. Sakupivši na ovaj način dovoljno informacija o korisničkom segmentu i problemu kojeg rješvaju izradili su prve skice proizvoda.

2. Druga iteracija i novi MVP

U drugoj iteraciji izradili su odredišnu stranicu (landing page) i na njoj postavili mogućnost da se prijave svi oni koji bi bili zainteresirani koristiti njihovo rješenje. Na taj su način dobili 50 kontakata koje su u ovoj drugoj fazi uključili u intervjue. Paralelno s promocijom i sakupljanjem najranijih korisnika, koristeći alat Bootstrap Tour, izradili su virtualni intervju. Pojednostavljeno rečeno, taj virtualni intervju bio je izrađen na način da su najranijim korisnicima pokazali sliku proizvoda te su kroz nekoliko dodatnih pitanja htjeli saznati smatraju li da je određeni dio potreban ili suvišan.

Dakle, iako nisu imali gotov proizvod, 48 (od 50) najranijih korisnika prošlo je kroz intervju te su ponovno dobili odličnu sliku o tome u kom smjeru se kretati dalje. Zanimljivo je bilo što su otkrili jednu interesantnu stvar vezano uz važnost značajki koje su osmislili, kako je Aleksandar izjavio:

Prvo smo smatrali da je najveći problem koji korisnici imaju upravo vremensko praćenje određenih spisa (scheduling), na što smo planirali uložiti i najviše resursa, ali nam se u intervju pokazalo da je praćenje financija (billing) puno veći problem za naše korisnike, te smo shodno tome prilagodili naše prioritete.

3. Treća iteracija i novi MVP

U trećem koraku izradili su framework proizvoda i angažirali su dizajnera koji im je uredio dizajn. U ovom koraku izradili su samo front-end svojeg proizvoda te su ga napunili dummy podacima, kako bi olakšali simulaciju rješenja.

To što smo imali ovakav opipljiv proizvod pomoglo nam je kod traženja investitora i klijenata, jer su na taj način oni imali nešto što mogu isprobati.

4. Četvrta iteracija i novi MVP

U četvrtoj iteraciji će odraditi i back-end programiranje. Ovo sad i ima smisla budući da su od najranijih korisnika naučili koje probleme imaju i hoće li koristiti njihovo rješenje.

Osim osnovnih značajki koje planiraju ugraditi u proizvod, ugradit će i alate koji će im omogućiti praćenje aktivnosti koje korisnik radi kroz aplikaciju. Na taj će način ponovno uključiti učenje u svoj proizvod, što će zasigurno voditi prema još kojoj iteraciji. Također korisnici će moći dati feedback i moći će glasovati za određene značajke.

Prikazan je odličan primjer primjene Lean Startupa i MVP strategije. Kako vjerujem da postoji još ovakvih primjera, htio bih čuti o njima, pogotovo od startupa sa ovih naših područja. Slobodno me kontaktirajte ukoliko imate svoju priču za podijeliti ili želite saznati više o Lean Startupu i MVP konceptu.