Kokolingo: Može li aplikacija zamijeniti logopeda?

Može li aplikacija zamijeniti logopeda – ili barem uskočiti u pomoć kad logopeda nema?

Mnoge studije pokazuju kako vrijeme provedeno za različitim ekranima usporava razvoj govora kod male djece. Može li onda jedna aplikacija, paradoksalno, pomoći djeci s teškoćama u razvoju? O aplikaciji za logopedske vježbe Kokolingo, ali i razvoju govora u svijetu prožetom ekranima, imala sam priliku popričati s logopedicom Ivanom Kujundžić.

Svi smo negdje čuli da djeca nemaju zašto biti pred bilo kakvim ekranom prije druge godine života, da upotreba ekrana negativno utječe na rani razvoj djece, koncentraciju, strpljenje, empatiju, pa čak i razvoj govora. Isto tako, većina nas je svejedno posegnula za nekim ekranom za koju minutu mira i uz utjehu da je sadržaj barem “edukativan”.

I nismo usamljeni u tome – istraživanja pokazuju kako su roditelji skloniji zažmiriti na jedno oko na smjernice ako medijski sadržaji ili igre imaju edukativnu komponentu, a ne nedostaju ni anegdotalni primjeri kako je nečije dijete progovorilo engleski “samo gledajući Peppu Pig”. (I sama se tješim činjenicom da je moja kći “pohvatala” znakovni jezik i par riječi engleskog iz kontroverznog Baby Einsteina u trenucima kad sam htjela na miru otići na wc.)

Razvoj koji se događa kroz igru se mora odviti u ključnom periodu – ili se više neće dogoditi!

No ta edukativnost sadržaja ne igra veliku ulogu kada pričamo o negativnim utjecajima koji ekrani imaju u ranom djetinjstvu, pogotovo na razvoj govora, objašnjava Ivana, logopedica s preko 20 godina radnog staža:

Takve tvrdnje i vjerovanja nisu potvrđena istraživanjima. Generalno, istraživanja pokazuju da djeca mlađa od tri godine nikako ne napreduju na taj način. Štoviše, pokazalo se suprotno. Digitalni i medijski sadržaji za djecu pažljivo se dizajniraju vodeći računa o tome da su djeci zanimljivi i da ih satima mogu držati prikovane za ekranom što dovodi do problema s koncentracijom i pažnjom, a nerijetko i do ovisnosti – ekranizma.

Televizija i drugi medijski uređaji mogu usporiti razvoj, ističe Ivana, zato što ne uključuju istraživanje, igranje i vrijednu interakciju s roditeljima i drugim ljudima – a upravo su te aktivnosti ono što zapravo potiče učenje i zdrav fizički te psihosocijalni razvoj:

Cilj pravilnog razvoja mozga u prve tri godine života jest stvoriti bijelu moždanu tvar, tj. sinapsama povezati maksimalan broj neurona. To je posebno važno za područja mozga koja su zadužena za pamćenje i apstraktno mišljenje. Više konstruktivne igre dovodi do više sinapsi, a socio-emocionalni, motorički kao i govorni razvoj razvijaju se upravo igrom.

Ako u tom razdoblju igru podredimo zabavljanju ispred ekrana, bilo koje vrste, onda se zaista trebamo zabrinuti za razvoj djeteta. Naime, ako se razvoj koji se događa kroz igru nije dogodio u tom ključnom periodu, na žalost, neće se više nikada ni dogoditi! Optimalno vrijeme je prošlo.

I dijete i roditelji moraju biti uporni – ali i motivirani

Nemojte misliti da logopedi na tehnologiju gledaju kao neprijatelja. Dapače, kao i mnogim drugim strukama, tehnološki napredak je i logopedima olakšao posao. Ivana i sama kaže kako se u posljednjih dvadeset godina, koliko ona radi u struci, mnogo toga promijenilo:

Nove tehnologije i saznanja nude čitavu lepezu mogućnosti u neposrednom radu s djetetom koje nam prije nisu bile dostupne. Danas je mnogo ICTAAC aplikacija koje nam uvelike olakšavaju posao, a djeci tretmane čine lakšima i zabavnijima. U konačnici radimo isto, ali na malo drugačiji način, djeci zanimljiviji.

Posebno mi je drago to čuti, s obzirom na to da se “tehnologija” u devedesetima, kad sam ja imala priliku pohoditi logopeda, sastojala od golemih slušalica, magnetofona i beskrajnog ponavljanja riječi na listićima, koje, moram vam priznati, nije bilo niti pretjerano zabavno niti motivirajuće. Kao što je bjelodano očito svima koji su ikad poslušali neki Netokracijinih podcastova u kojem sam sugovornik, svoj “staž” kod logopeda nisam odradila do kraja.

Rekla bih da je riječ bila ponajviše o nedostatku motivacije, a s njom i upornosti, koje su vrlo bitan dio terapije smatra Ivana:

Jasno je da bez kontinuiranog i predanog rada nema rezultata ni u čemu pa tako ni u logopedskoj terapiji. Vježbe za korekciju izgovora često znaju biti dugotrajne i naporne ako im se neozbiljno pristupi. One zahtijevaju određeni dril, vrijeme i trud kojega mora uložiti roditelj koliko i dijete.

Važan je sustavan rad i pridržavanje uputa, a onda i rezultati vrlo brzo dođu. Rezultat je svakako najbolja djetetova motivacija. Nerijetko se zna dogoditi da je roditelj spreman platiti privatne tretmane, ali odgovornost prebacuje samo na logopeda što je krivi put i neće imati puno učinka jer dijete treba svakodnevni rad. 

Sve veća potreba za logopedima – sve manje dostupnih stručnjaka

Još jedan problem kod rane intervencije, ističe Ivana, je nedostatak logopeda i njihova neravnomjerna rasprostranjenost u Hrvatskoj:

Činjenica jest da smo deficitarna struka što se može vidjeti po potražnji i listama čekanja na tretmane. Međutim, ima nešto i u tome kako smo raspoređeni. Dok je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske situacija zadovoljavajuća, u ostalim dijelovima zemlje je bitno drugačija. Jug Hrvatske, otoci, Slavonija i Lika vape za logopedima i tu ih možete pronaći samo u većim gradovima. Tamo gdje nemamo razvijene sustave rane intervencije pomoć je manjkava, nedovoljna I često zakašnjela. Socioekonomski status obitelji i velika udaljenost čest su razlog odgađanja traženja pomoći, a upravo je vrijeme u toj ranoj dobi ključan faktor.

I tu tehnologija ponekad dobro dođe – pa čak i ako je riječ o alatima za video komunikaciju koji su nam cijelo vrijeme bili dostupni, ali su u mnogim strukama postali svakodnevni alat tek za vrijeme pandemije. Tako su i mnogi logopedi, poput psihoterapeuta, posegnuli za ovim alatima kao najboljim zamjenskim rješenjem u nedostatku boljih opcija i nemogućnosti direktnog kontakta.

Mogu li se iste vježbe provesti na drukčiji način?

I sve nas to na kraju dovodi do Kokolinga, aplikacije koju je razvio E-Glas, tvrtka rođena na riječkom sveučilištu koja već godinama radi na razvoju asistivnih tehnologija.

Kokolingo je, ukratko, digitalna logopedska vježbalica za djecu s izgovornim poremećajima. Ili drugim riječima, oni listići i vježbe koji su ključan dio logopedske terapije pretvoreni u šareno, interaktivno i digitalno iskustvo kakvo bi se moglo svidjeti djeci.

Osim toga, Kokolingo teži biti odgovor na gore spomenute probleme motivacije i samostalnog rada, ali i “prva pomoć” kada logoped nije pri ruci.

Molimo da prihvatite sve kolačiće kako biste mogli vidjeti ovaj sadržaj

Zamišljen je kao zabavna gusarska igra kroz koju dijete prolazi kao pomorsku avanturu, a svaki uspjeh nagrađen je gusarskim novčićima koje može zamijeniti za nešto u virtualnom dućanu. Ukratko, svi klasični elementi igre su tu, da zagarantiraju zabavu i motivaciju, a kroz sve potrebne upute djecu i roditelje pomoću video zapisa provodi veseli gusar.

Kroz elemente gamifikacije, Kokolingo uvodi dodatnu motivaciju – svaki prelazak avanture i zarađeni novčić dijete potiče da nastavi s igrom, a posljedično i s vježbama, dok ne “proradi” motivacija vlastitim napretkom u terapiji koji je spomenula Ivana.

Kako sam “igrivi” dio izgleda možete provjeriti i sami, jer Kokolingo možete besplatno isprobati. Ivana nam je pak objasnila što se događa ispod “haube”, barem kad je riječ o terapeutskom dijelu igre:

Tim logopeda zajedno je izrađivao materijale vodeći računa o najmanjim detaljima. Sve vježbe imaju glavu i rep, prate razvojnu liniju glasova i osiguravaju temeljitu poduku. Vodilo se računa da će iza ekrana sjediti dijete i njegov roditelj bez pomoći logopeda u realnom vremenu.

Da bi ozbiljne vježbe postale zabavne potrudili su se programeri koji su od vježbenice napravili igricu u kojoj se djeca natječu sama sa sobom i bez problema prihvaćaju rad.

Kako sam napomenula, roditelj je taj koji kontrolira vrijeme provedeno za računalom i kvalitetu odrađenog posla. On je taj koji vrednuje djetetovo postignuće dok ne dođe do logopeda.

Treba napomenuti kako je Kokolingo odlična nadopuna terapiji, a ne njena potpuna zamjena – iako će, u nedostatku boljih opcija, kaže Ivana, i aplikacija dobro doći kako bi se što prije počelo raditi na problemu:

Nijedna aplikacija, program ne može zamijeniti živu riječ i individualan rad u direktnoj terapiji. Razvoj govora je živo tkivo koje je promjenjivo i stalno iziskuje intervencije koje se ne mogu programirati i zadati. Logoped kao stručnjak zna kakvu i koliko poduke dijete treba u datom trenutku. Često je potrebno vraćanje korak unatrag i utvrđivanje naučenog što u aplikaciji dijete neće uraditi.

Nadalje, moramo se pomiriti da roditelj ne može biti objektivan jer ne „čuje“ ono što logoped čuje. Međutim, kada nemaš na raspolaganju logopeda iz bilo kojeg razloga onda je Kokolingo zaista spas! Najgori mogući izbor je čekati da se problem riješi sam od sebe ili kada dijete pođe u školu. Tada smo poprilično zakasnili.

I sama koristi Kokolingo u radu, napominje, ne samo kao logopedsku vježbenicu, već i za čitanje, pisanje, razumijevanje pročitanog, razvoj jezika, rječnika, razvoj pažnje i koncentracije.

“Ekrane ne možemo zabraniti”

Jesu li onda razne edukativne aplikacije i igre poput Kokolinga korisne? Svakako mogu biti. No i dalje stoji preporuka da djeca do druge godine života ne budu pred bilo kakvim ekranima (iako je Američka udruga pedijatara u jeku pandemije pomaknula tu granicu na godinu i pol).

I sam Kokolingo namijenjen je djeci od 4 godine nadalje, a najbolja praksa bi bila da ekrane i sadržaje na njima uvijek djeci nudite umjereno, a ako ikako možete, da u njima uživate zajedno kako bi igra ili gledanje crtića i dalje bilo društveno iskustvo kakva su djeci potrebna u bilo kojoj dobi.

Kako Ivana kaže:

Bespredmetno je tvrditi da su ekrani isključivo loši i zabrana njihovog korištenja bi bila kontraproduktivna jer današnja djeca pripadaju generaciji Z. Međutim, kao roditelji odgovorni smo za odgoj djece i dužni smo im pružiti svu ljubav, sigurnost i okruženje koje doprinosi razvoju, pogotovo u toj najranijoj dobi.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Društvene mreže

Biste li plaćali za korištenje Facebooka i Instagrama? A YouTubea i X-a?

Nova epizoda Netokracijina podcasta kao da se nije odmaknula od Noći vještica jer strava se nastavlja - big tech ekipa uvodi pretplate na sve strane. No, dogodila se jedna stvar koja nam daje nadu... Elon Musk održao je prvi "all hands" sastanak!

Ekskluzivno

Daytona osigurala 2 milijuna dolara od investitora poput CEO-a Stack Overflowa i Damira Sabola

U najranijoj, pre-seed rundi financiranja, Daytona je osigurala investiciju od čak 2 milijuna dolara, primarno od poznatih američkih i hrvatskih (su)osnivača.

Netokracija Podcast

Ovo je email strategija kojom je Burazin privukao investitore poput direktora Stack Overflowa

U novoj epizodi ulazimo u detalje o: (vjerojatno) najvećoj pre-seed rundi u hrvatski startup; tome kako SAD namjerava kontrolirati AI sustave koji bi mogli napraviti atomsku bombu te zašto osnivača Netokracije Ivana Brezaka Brkana izbacuju iz zagrebačkih kavana?

Što ste propustili

Najava

Kako esport industrija izgleda danas – iz perspektive partnera, sponzora, igrača i regulatora?

Ovoga prosinca u Zagrebu čeka nas prvo izdanje Beyond Esports konferencije koja se, kao što joj i ime kaže, bavi esport industrijom i svemu onome što ju pokreće.

Mobilne aplikacije

Vinare čeka EU regulativa, ali Kovačević i Drmač imaju rješenje: Craft Technology E-etikete!

Tko god je imao doticaja s EU regulativama zna da nisu jednostavne niti ih se smije shvatiti olako. Jedna takva stiže i u svijet vinara, a hrvatski Craft Technology mogao bi im tu biti od velike pomoći.

Tvrtke i poslovanje

LAQO opet u potrazi za najodrživijim tech rješenjima koja će nagraditi s 18 tisuća eura

Nakon uspješnog prvog izdanja s više od 250 prijava, krenule su prijave za drugo izdanje LAQOthona, nagradnog natječaja idejnih tech rješenja na temu održivosti u organizaciji Croatijinog LAQO osiguranja, prvog 100 posto digitalnog osiguranja.

Analiza

Hoće li robotaksiji na ulice Zagreba i – kad?

I je li uopće realno očekivati da će se to dogoditi? U ovoj epizodi Netokracijinog podcasta pretresli smo tu vruću temu i to iz svih kutova - tehnološkog, operativnog, financijskog i komunikacijskog.

Tvrtke i poslovanje

10 godina Lean Startup Hrvatska: Ekosustav nekad i danas, što je plan za Smion?

Nakon 10 godina i na desetke radionica, edukacija i događaja Lean Startup Hrvatska postaje Smion te se nastavlja još više fokusirati na razvoj poduzetničkog i inovacijskog ekosustava. U velikom intervjuu, komentiramo desetljeće iza njih, kao i okolnosti na domaćoj sceni nekada i danas.

Analiza

Diskriminira li PlayStation Store Hrvate? Popusta nemamo, euro se tek uveo, a plaćali smo bonovima…

Domaće obožavatelje PlayStation konzole ova godina nije nimalo mazila. Štoviše cijelu godinu obilježio ih je osjećaj "zadnje rupe na svirali" jer sve do sredine studenog nisu mogli kupovati karticama. Zašto? PlayStation Store 11 mjeseci nije prešao na euro niti je dvojno iskazivao cijene...