Može li aplikacija zamijeniti logopeda – ili barem uskočiti u pomoć kad logopeda nema?

Svi smo negdje čuli da djeca nemaju zašto biti pred bilo kakvim ekranom prije druge godine života, da upotreba ekrana negativno utječe na rani razvoj djece, koncentraciju, strpljenje, empatiju, pa čak i razvoj govora. Isto tako, većina nas je svejedno posegnula za nekim ekranom za koju minutu mira i uz utjehu da je sadržaj barem “edukativan”.

I nismo usamljeni u tome – istraživanja pokazuju kako su roditelji skloniji zažmiriti na jedno oko na smjernice ako medijski sadržaji ili igre imaju edukativnu komponentu, a ne nedostaju ni anegdotalni primjeri kako je nečije dijete progovorilo engleski “samo gledajući Peppu Pig”. (I sama se tješim činjenicom da je moja kći “pohvatala” znakovni jezik i par riječi engleskog iz kontroverznog Baby Einsteina u trenucima kad sam htjela na miru otići na wc.)

Razvoj koji se događa kroz igru se mora odviti u ključnom periodu – ili se više neće dogoditi!

No ta edukativnost sadržaja ne igra veliku ulogu kada pričamo o negativnim utjecajima koji ekrani imaju u ranom djetinjstvu, pogotovo na razvoj govora, objašnjava Ivana, logopedica s preko 20 godina radnog staža:

Takve tvrdnje i vjerovanja nisu potvrđena istraživanjima. Generalno, istraživanja pokazuju da djeca mlađa od tri godine nikako ne napreduju na taj način. Štoviše, pokazalo se suprotno. Digitalni i medijski sadržaji za djecu pažljivo se dizajniraju vodeći računa o tome da su djeci zanimljivi i da ih satima mogu držati prikovane za ekranom što dovodi do problema s koncentracijom i pažnjom, a nerijetko i do ovisnosti – ekranizma.

Televizija i drugi medijski uređaji mogu usporiti razvoj, ističe Ivana, zato što ne uključuju istraživanje, igranje i vrijednu interakciju s roditeljima i drugim ljudima – a upravo su te aktivnosti ono što zapravo potiče učenje i zdrav fizički te psihosocijalni razvoj:

Cilj pravilnog razvoja mozga u prve tri godine života jest stvoriti bijelu moždanu tvar, tj. sinapsama povezati maksimalan broj neurona. To je posebno važno za područja mozga koja su zadužena za pamćenje i apstraktno mišljenje. Više konstruktivne igre dovodi do više sinapsi, a socio-emocionalni, motorički kao i govorni razvoj razvijaju se upravo igrom.

Ako u tom razdoblju igru podredimo zabavljanju ispred ekrana, bilo koje vrste, onda se zaista trebamo zabrinuti za razvoj djeteta. Naime, ako se razvoj koji se događa kroz igru nije dogodio u tom ključnom periodu, na žalost, neće se više nikada ni dogoditi! Optimalno vrijeme je prošlo.

I dijete i roditelji moraju biti uporni – ali i motivirani

Nemojte misliti da logopedi na tehnologiju gledaju kao neprijatelja. Dapače, kao i mnogim drugim strukama, tehnološki napredak je i logopedima olakšao posao. Ivana i sama kaže kako se u posljednjih dvadeset godina, koliko ona radi u struci, mnogo toga promijenilo:

Nove tehnologije i saznanja nude čitavu lepezu mogućnosti u neposrednom radu s djetetom koje nam prije nisu bile dostupne. Danas je mnogo ICTAAC aplikacija koje nam uvelike olakšavaju posao, a djeci tretmane čine lakšima i zabavnijima. U konačnici radimo isto, ali na malo drugačiji način, djeci zanimljiviji.

Posebno mi je drago to čuti, s obzirom na to da se “tehnologija” u devedesetima, kad sam ja imala priliku pohoditi logopeda, sastojala od golemih slušalica, magnetofona i beskrajnog ponavljanja riječi na listićima, koje, moram vam priznati, nije bilo niti pretjerano zabavno niti motivirajuće. Kao što je bjelodano očito svima koji su ikad poslušali neki Netokracijinih podcastova u kojem sam sugovornik, svoj “staž” kod logopeda nisam odradila do kraja.

Rekla bih da je riječ bila ponajviše o nedostatku motivacije, a s njom i upornosti, koje su vrlo bitan dio terapije smatra Ivana:

Jasno je da bez kontinuiranog i predanog rada nema rezultata ni u čemu pa tako ni u logopedskoj terapiji. Vježbe za korekciju izgovora često znaju biti dugotrajne i naporne ako im se neozbiljno pristupi. One zahtijevaju određeni dril, vrijeme i trud kojega mora uložiti roditelj koliko i dijete.

Važan je sustavan rad i pridržavanje uputa, a onda i rezultati vrlo brzo dođu. Rezultat je svakako najbolja djetetova motivacija. Nerijetko se zna dogoditi da je roditelj spreman platiti privatne tretmane, ali odgovornost prebacuje samo na logopeda što je krivi put i neće imati puno učinka jer dijete treba svakodnevni rad. 

Sve veća potreba za logopedima – sve manje dostupnih stručnjaka

Još jedan problem kod rane intervencije, ističe Ivana, je nedostatak logopeda i njihova neravnomjerna rasprostranjenost u Hrvatskoj:

Činjenica jest da smo deficitarna struka što se može vidjeti po potražnji i listama čekanja na tretmane. Međutim, ima nešto i u tome kako smo raspoređeni. Dok je u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske situacija zadovoljavajuća, u ostalim dijelovima zemlje je bitno drugačija. Jug Hrvatske, otoci, Slavonija i Lika vape za logopedima i tu ih možete pronaći samo u većim gradovima. Tamo gdje nemamo razvijene sustave rane intervencije pomoć je manjkava, nedovoljna I često zakašnjela. Socioekonomski status obitelji i velika udaljenost čest su razlog odgađanja traženja pomoći, a upravo je vrijeme u toj ranoj dobi ključan faktor.

I tu tehnologija ponekad dobro dođe – pa čak i ako je riječ o alatima za video komunikaciju koji su nam cijelo vrijeme bili dostupni, ali su u mnogim strukama postali svakodnevni alat tek za vrijeme pandemije. Tako su i mnogi logopedi, poput psihoterapeuta, posegnuli za ovim alatima kao najboljim zamjenskim rješenjem u nedostatku boljih opcija i nemogućnosti direktnog kontakta.

Mogu li se iste vježbe provesti na drukčiji način?

I sve nas to na kraju dovodi do Kokolinga, aplikacije koju je razvio E-Glas, tvrtka rođena na riječkom sveučilištu koja već godinama radi na razvoju asistivnih tehnologija.

Kokolingo je, ukratko, digitalna logopedska vježbalica za djecu s izgovornim poremećajima. Ili drugim riječima, oni listići i vježbe koji su ključan dio logopedske terapije pretvoreni u šareno, interaktivno i digitalno iskustvo kakvo bi se moglo svidjeti djeci.

Osim toga, Kokolingo teži biti odgovor na gore spomenute probleme motivacije i samostalnog rada, ali i “prva pomoć” kada logoped nije pri ruci.

Zamišljen je kao zabavna gusarska igra kroz koju dijete prolazi kao pomorsku avanturu, a svaki uspjeh nagrađen je gusarskim novčićima koje može zamijeniti za nešto u virtualnom dućanu. Ukratko, svi klasični elementi igre su tu, da zagarantiraju zabavu i motivaciju, a kroz sve potrebne upute djecu i roditelje pomoću video zapisa provodi veseli gusar.

Kroz elemente gamifikacije, Kokolingo uvodi dodatnu motivaciju – svaki prelazak avanture i zarađeni novčić dijete potiče da nastavi s igrom, a posljedično i s vježbama, dok ne “proradi” motivacija vlastitim napretkom u terapiji koji je spomenula Ivana.

Kako sam “igrivi” dio izgleda možete provjeriti i sami, jer Kokolingo možete besplatno isprobati. Ivana nam je pak objasnila što se događa ispod “haube”, barem kad je riječ o terapeutskom dijelu igre:

Tim logopeda zajedno je izrađivao materijale vodeći računa o najmanjim detaljima. Sve vježbe imaju glavu i rep, prate razvojnu liniju glasova i osiguravaju temeljitu poduku. Vodilo se računa da će iza ekrana sjediti dijete i njegov roditelj bez pomoći logopeda u realnom vremenu.

Da bi ozbiljne vježbe postale zabavne potrudili su se programeri koji su od vježbenice napravili igricu u kojoj se djeca natječu sama sa sobom i bez problema prihvaćaju rad.

Kako sam napomenula, roditelj je taj koji kontrolira vrijeme provedeno za računalom i kvalitetu odrađenog posla. On je taj koji vrednuje djetetovo postignuće dok ne dođe do logopeda.

Treba napomenuti kako je Kokolingo odlična nadopuna terapiji, a ne njena potpuna zamjena – iako će, u nedostatku boljih opcija, kaže Ivana, i aplikacija dobro doći kako bi se što prije počelo raditi na problemu:

Nijedna aplikacija, program ne može zamijeniti živu riječ i individualan rad u direktnoj terapiji. Razvoj govora je živo tkivo koje je promjenjivo i stalno iziskuje intervencije koje se ne mogu programirati i zadati. Logoped kao stručnjak zna kakvu i koliko poduke dijete treba u datom trenutku. Često je potrebno vraćanje korak unatrag i utvrđivanje naučenog što u aplikaciji dijete neće uraditi.

Nadalje, moramo se pomiriti da roditelj ne može biti objektivan jer ne „čuje“ ono što logoped čuje. Međutim, kada nemaš na raspolaganju logopeda iz bilo kojeg razloga onda je Kokolingo zaista spas! Najgori mogući izbor je čekati da se problem riješi sam od sebe ili kada dijete pođe u školu. Tada smo poprilično zakasnili.

I sama koristi Kokolingo u radu, napominje, ne samo kao logopedsku vježbenicu, već i za čitanje, pisanje, razumijevanje pročitanog, razvoj jezika, rječnika, razvoj pažnje i koncentracije.

“Ekrane ne možemo zabraniti”

Jesu li onda razne edukativne aplikacije i igre poput Kokolinga korisne? Svakako mogu biti. No i dalje stoji preporuka da djeca do druge godine života ne budu pred bilo kakvim ekranima (iako je Američka udruga pedijatara u jeku pandemije pomaknula tu granicu na godinu i pol).

I sam Kokolingo namijenjen je djeci od 4 godine nadalje, a najbolja praksa bi bila da ekrane i sadržaje na njima uvijek djeci nudite umjereno, a ako ikako možete, da u njima uživate zajedno kako bi igra ili gledanje crtića i dalje bilo društveno iskustvo kakva su djeci potrebna u bilo kojoj dobi.

Kako Ivana kaže:

Bespredmetno je tvrditi da su ekrani isključivo loši i zabrana njihovog korištenja bi bila kontraproduktivna jer današnja djeca pripadaju generaciji Z. Međutim, kao roditelji odgovorni smo za odgoj djece i dužni smo im pružiti svu ljubav, sigurnost i okruženje koje doprinosi razvoju, pogotovo u toj najranijoj dobi.