Noćna mora, mit ili stvarnost: Što je kineski sustav društvenog rejtinga građana?

Dobrodošli u jednu od najmaglovitijih tema na svijetu čija se radnja odvija u jednoj od 4 zemalja svijeta (Kuba, Laos i Vjetnam) koja je organizirana po marksizam-lenjinizmu, autoritarnoj komunističkoj ideologiji koja je bila najpopularnija tijekom 20. stoljeća. Dobrodošli u najmnogoljudniju zemlju na svijetu, Narodnu Republiku Kinu.

I will be your guide 🇨🇳

Kina je poznata po mnogočemu, ali ovim tekstom želimo istražiti, razumijeti i – ako je to moguće – doći do istine o Kineskom sustavu društvenog rejtinga građana. Taj pojam je već nekoliko godina unazad postao pravi buzzword uz kojeg obično vežemo riječi “orvelijanska stvarnost” i “veliki brat” te “život kao u videoigri”. Ovdje zapravo govorimo o sustavu koji spada pod određeni tip vladanja koji tek treba ući u knjige politike i gospodarstva, a to je Algocracy, vladavina pomoću algoritama.

Cestu niste prošli na zebri? Kasnite s plaćanjem računa? Previše provodite vrijeme igrajući videoigre? Za razna postignuća ili propuste dobivate ili gubite bodove? Nesumnjivo je kako je sami sustav došao na razinu gdje je teško razlikovati što je istina, a što mit. Zbog toga, probali smo istražiti o čemu se tu zaista radi i vidjeti je li stvarnost ono što je Li Keqiang, premijer Narodne Republike Kine, 2018. rekao o pojedincima koji nemaju dovoljno bodova:

Oni koji izgube kredibilitet teško će napraviti i mali korak u društvu.

Počnimo od osnova – što je uopće Kineski sustav društvenog rejtinga građana?

U potrazi za definicijom China’s Social Credit Systema ili po “naški” kineski sustav društvenog rejtinga (bodovanja) građana, internet ih nudi pregršt. Izdvojili smo jednu prema kojoj je taj sustav skup baza podataka i inicijativa koje prate i procjenjuju pouzdanost pojedinaca, tvrtki i državnih tijela.

Bazama podataka upravljaju Kineski ekonomski planer, Nacionalna komisija za razvoj i reforme (NDRC), Narodna banka Kine (PBOC) i sudski sustav zemlje. On se dijeli na 4 manja podsustava:

• Business trustworthiness system – na crnu listu stavljaju poslovna poduzeća.
• Government trustworthiness system – usredotočeni na državne službenike.
  
• Social trustworthiness system – usredotočen na diskreditirane pojedince.
• Judiciary public trust system – usredotočen na diskreditirane pojedince.

Čak kineska vlada sama ne bi znala definirati sustav, što pokazuje koliko je on zapravo neuređen, objašnjava nam Vincent Brusse, analitičar u Mercator institutu za Kineske studije, njemačkom think-tanku i najvećem europskom think-tanku usredotočenom na Kinu. Ipak, on kao stručnjak usudio se dati svoju definiciju koja glasi:

Kineski sustav društvenog rejtinga građana je prilično kaotičan zakonski kišobran (pruža zaštitu izvan postojećih ograničenja i pokrića drugih zakona) za provedbu tržišnih propisa.

Na primjer, regulator sigurnosti hrane u Kini može koristiti sustav društvenog rejtinga za kažnjavanje restorana ako štakori divljaju u njihovoj kuhinji, porezne vlasti mogu ga koristiti za kažnjavanje pojedinaca koji počine poreznu prijevaru, a sudovi mogu kazniti pojedince koji odbijaju platiti svoje kredite:

Sustav koristi crne liste, koje su u biti digitalizirani zapisi o prekršajima na koje se drugi mogu pozvati pri procjeni državnih dozvola ili poslovanju.

Ali to ne uključuje nikakav zamršen oblik bodovanja, dodaje Vincent, o kojem često slušamo u medijima kad se govori o ovoj temi. Štoviše, bodovanje je jedan od segmenata koji stvara veliku pomutnju u shvaćanju ovog ogromnog sustava, kojeg ćemo bolje razjasniti, ali prije toga, krenimo od početka.

Inspiracija sa Zapada

Kineski društveni rejting građana kao projekt počeo je 1999. godine s ciljem pojednostavljivanja provedbe zakona, posebno u pogledu otplate kredita i prijevara.

Od samog početka, sustav je prilično inspirian praksama sa zapada. Kako se sustav odnosi prema vraćanju duga mogli smo već vidjeti kod evaluacijskih agencija poput FICO-a u SAD-u ili Schufe u Njemačkoj. Crne liste sliče idejama iz Europe, a kao primjer možemo uzeti Nizozemsku koja ima crne liste za bolnice koje ne zadovoljavaju određene kriterije ili opet možemo uzeti SAD kao primjer s njihovom No Fly Listom – osobe koje se ponašaju neprimjereno u zrakoplovima.

Vijesti o sustavu u Europu stižu tijekom 2014. nakon što je pokrenut takozvani Planning Outline, dokument koji definira budućnost sustava:

Nakon toga uslijedili su mnogi čudni eksperimenti, poput kazni za pogrešno razvrstavanje smeća i jaywalkinga. Neki od njih bili su uspješni, drugi su bili čisti neuspjesi.

Iz tih je eksperimenata također nastala većina mitova vezanih uz bodovanje, ali to su bili dodatni sustavi koji su više nalikovali programu nagrađivanja vjernosti kao što su milje za česte letove. Nije bilo kazni, samo stimulacija:

Dok su ti eksperimenti postali sinonim za cijeli taj sustav u Europi, kineska je Vlada tijekom 2019. i 2020. ugasila te eksperimente. Shvatili su kako su dvosmisleni, a građani i stručnjaci izrazito su kritizirali Vladu.

Hranilište mitova o visokotehnološkoj distopiji

Kineski sustav društvenog rejtinga građana s vremenom je postao hranilište mitova pa čak i zlonamjernih zavjera diljem svijeta, pojašnjava nam Vincent.

Najveći mit je taj kako je sustav društvenog kreditiranja neka vrsta sustava masovnog bodovanja koji određuje mjesto građana u društvu. Ovo je potpuna neistina.

Uz to, sustav nije uopće visokotehnološki – gotovo sve još uvijek rade ljudi, a čak i kineska vlada redovito žali zbog nedostatka digitalizacije. Također, sustav je više usredotočen na poduzeća nego pojedince:

Sustav društvenog rejtinga zapravo nije previše zainteresiran za to koliko videoigara igrate i ne ocjenjuje automatski sve što napišete na internetu.

Jedan od primjera niske digitaliziranosti sustava o kojem Vincent priča možemo vidjeti u reportaži Vice Newsa u kojem je Vlada zaposlila umirovljenicu kao “prikupljača informacija” za svojih 3000 susjeda.

50 nijansi nagrađivanja vjernosti

Vincent nam je dao i svoj osvrt na reportaže dva pouzdana medija. Govorimo o reportažama A Look Inside China’s Social Credit System u produkciji NBC Newsa i China ranks ‘good’ and ‘bad’ citizens with ‘social credit’ system televizije France24. Vincent ističe kako je u reportažama rečeno 90% laži i 10% istine. Evo kako i to objašnjava:

Reportaže ne govore o kineskom sustavu društvenog rejtinga građana, već o Alibaba’s Sesame Creditu, sustavu rejtinga iz privatnog sektora. Govorimo o pilot projektu koji je pokrenut kako bi se procijenilo tko može tražiti bankovni kredit.

Također, Narodna banka Kine, kineska središnja banka, 2018. opozvala je Alibabi kreditnu licencu jer taj sustav jednostavno nije radio. Više je mjerio jeste li lojalni Alibabin kupac nego stvarno kreditno sposobni.

Sesame Credit i dalje postoji (dakle i videozapisi koji ga spominju), ali to je isključivo program nagrađivanja vjernosti za Alibabu. Poput programa za česte putnike s većinom zrakoplovnih prijevoznika diljem svijeta, nudi male nagrade vjernim kupcima poput posudbe bicikala bez pologa ili dodatnog pristupa uslugama Alibabe, ali ništa više.

Nema luksuza dok ima dugova

NBC je u svojoj reportaži spomenuo grad Rongcheng u kojem su stvarno bili provođeni eksperimenti s društvenim bodovanjem, a jedan od njih je onaj kojeg smo malo prije spomenuli, “bakice informantice”. Ipak, prošle godine je došlo do promjene, ističe Vincent:

Rongcheng je donio odluku kako sudjelovanje u sustavu mora biti dobrovoljno što znači kako građani moraju dati svoju privolu kako bi ih se moglo bodovati. Štoviše, nacionalnim dekretom rezultati se ne mogu koristiti kao osnova za kazne. Najviše, daju neke male nagrade poput popusta na ulaznice za muzeje.

Reportaža ima još netočnosti, dodaje, a odnosi se na poveznicu između Rongchengva sustava bodovanja i kazni koje uključuju nemogućnost kupovanja karata za vlak. Ova vrsta kazne – zabrana rezerviranja letova ili karata za brzi vlak (vlakovi koji nisu brzi i dalje su dopušteni u drugom razredu) – primjenjuje se samo za osobe koje ne izvršavaju sudske naloge, unatoč tome što imaju mogućnost to učiniti:

Ideja je ova: ako vam sud naredi da platite kaznu od 10.000 juana, ali vi to odbijete učiniti, iako imate mogućnost da to učinite, definitivno ne biste trebali trošiti svoj novac na skupe letove ili hotele s zvjezdicama.

Jeste li uzoran građanin?

Javno sramoćenje ljudi pomoću društevnog rejtinga svakako postoji, ali ni to nije povezano s bodovima koje građani skupljaju putem spomenutih sustava. Tako možemo vidjeti u javnosti na velikim ekranima i kinima slike ljudi koji nisu “uzorni građani”:

Javno sramoćenje obično se odnosi na ljude koji odbijaju platiti sudske naloge iako su sposobni platiti ih. Ipak, postoje zabrinjavajući primjeri poput kina u Shenzhenu gdje su prikazana lica i imena “neplatiša sudskih presudi” prije prikazivanja filma.

Iako je sustav daleko od orvelijanskog Velikog brata, pojma kojeg često možemo vidjeti u medijima, Kineski sustav društvenog rejtinga građana svakako nije benigan, ističe Vincent. Iako sustav provodi zakon, taj zakon nije uvijek pravedan:

Poznati su slučajevi u kojima je lokalna vlast koristila sustav kako bi kažnjavala građane za “zločine” poput organiziranja prosvjeda ili komentiranja na internetu. Crne liste podložne su zlouporabi od strane revnih lokalnih autoriteta, ali teško je išta poduzeti oko tih malverzacija kroz pravni sustav.

Nadzor u Kini je stvaran i zastrašujući, ali ima vrlo malo veze sa sustavom društvenog bodovanja građana, ističe Vincent. Koliko zastrašujuć? Pa… procijenite sami…

U masi od 6 milijuna stanovnika, kamera te pronađe za 7 minuta

Zanimljiv je primjer BBC-jevog novinara Johna Sudwortha koji je sudjelovao eksperimentu čiji je cilj bio pokazati koliko je kineski sustav video nadzora učinkovit. Video nadzoru bilo je potrebno 7 minuta da pronađe Johna u Guiyangu, gradu od skoro 6 milijuna stanovnika.

Taj podatak zapravo ne bi trebao biti iznenađujuć ako znamo kako se u Kini nalazi 54% nadzornih kamera cijelog svijeta što iznosi otprilike 540 milijuna kamera. Prema tome, 327 kamera postavljeno je na 1000 ljudi. Opasnost kako bi sustav mogao postati maligan je poprilično očit. Inače, John je napustio Kinu zbog pritiska i prijetnji od Vlade početkom 2021. godine i trenutno boravi u Taipeiju.

Također, poznat je slučaj novinara Liu Hua koji piše o cenzuri i korupciji u Vladi. Zbog svog rada uhićen je i novčano kažnjen te naposlijetku stavljen na crnu listu. Stavljen je na popis osoba od nepovjerenja koji prema odluci Vrhovnog narodnog suda postaje “nekvalificiran” za kupnju avionske karte, zabranjeno mu je i putovanje nekim željeznicama, kupnja nekretnine ili uzimanje kredita. Za The Globe and Mail Liu je izjavio:

Nije bilo dokumenta, nikakvog policijskog naloga, nikakvog upozorenja unaprijed. Samo su me odrezali od onoga na što imam pravo. Ono što je zapravo strašno je to što ne možeš učiniti ništa u vezi toga. Nemaš kome to prijaviti.

Ako znamo kako je sustav bodovanja namijenjen da spriječi dužnike da luksuzno troše, dok sam politički sustav kažnjava novinara koji kritizira Vladu i upućuje na korupciju, jasno je gdje su pravi problemi.