2649 učenika i učenica iz Hrvatske podijelilo svoja iskustva: koga se proziva za sastave, a koga za računanje?

Na završnoj konferenciji EU projekta „Jednakost IN Stereotipi OUT – nastavnici za buduće generacije“ predstavljeni su rezultati istraživanja provedenog s učenicama i učenicima iz 28 osnovnih škola u Hrvatskoj, a koji su pokazali kako samo manji broj nastavnika i dječaka smatra da su djevojčice dobre u tjelesnom te da djevojčice u višim razredima osnovne škole gube pouzdanje u sebe i svoje sposobnosti.

Takva razmišljanja formiraju se već u ranoj dobi, posebno na nastavi, u podjeli timova na tjelesnom, u praćenju igre i dodavanju lopte, u prozivanju za računanje ili čitanje…

Ne znate kako pristupiti problemu rodnih stereotipa u školama i vrtićima? Prođite edukaciju Treniraj trenera

Predstavljajući rezultate istraživanja Diana Kobas Dešković, predsjednica udruge MODE1, istaknula je kako se nastavnici nastavnici i nastavnice trude jednako tretirati učenike i učenice, što većim dijelom i uspijevaju. Međutim, vidimo kako u području tjelesnog, matematike i jezičnog izražavanja značajan broj njih još uvijek prednost daje učenicima u matematici, a učenicama u pisanom izražavanju uz općenito očekivanje da su dječaci bolji u tjelesnom.

Pokazatelj je to postojanja stereotipa koji utječu na kasnije profesionalne izbore mladih. U kombinaciji s nižim samopouzdanjem učenica takve pristranosti imaju negativan utjecaj na izbor STEM zanimanja te na buduće zdravlje uslijed nedostatka tjelesne aktivnosti kod djevojaka. Edukacijama koje smo proveli u okviru projekta radili smo na osvještavanju takvih, nesvjesnih pristranosti i njihovom otklanjanju.

Što je otkrilo istraživanje?

Istraživanje je provedeno s učenicima i nastavnicima u 4 hrvatske regije: Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, Osječko-baranjskoj županiji, Istri i Kvarneru te Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ukupno je time obuhvaćeno 2649 učenika i učenica iz 28 osnovnih škola u Hrvatskoj.

Jedna od glavnih stereotipnih podjela u školama tiče se jezičnih i matematičkih vještina uz tjelesne aktivnosti učenika i učenica. I ovo istraživanje tako polazi od toga da provjeri koliko su ti stereotipi još uvijek prisutni u 2023. godini.

Najveća razlika u tome tko smatra da je u čemu bolji vidi se u hrvatskom jeziku, gdje i učenici i učenice smatraju da su u 70% slučajeva u hrvatskom bolje djevojčice.

Za matematiku se na prvu čini kao da ni učenici ni učenice nisu u prevelikoj oscilaciji i da oba spola smatraju kako su podjednako dobri u matematici, s nešto većim postotkom na strani dječaka.

Međutim, veliku razliku primjećujemo u odgovorima nastavnika koji će znatno češće reći da su dječaci bolji u matematici, a djevojčice u hrvatskom.

Tjelesna aktivnost još je jedna stavka školskog života koja je podložna stereotipima. Čak 63% nastavnika i 95% učenika smatra da su dječaci dobri u tjelesnom, dok bi samo 41% nastavnika i 49% nastavnika isto reklo za djevojčice. Učenice pak za razliku od nastavnika i učenika, ne smatraju da su lošije u tjelesnom od dječaka.

Nažalost, takvi stereotipi se s godinama pojačavaju. Percepcija da su dječaci dobri u tjelesnom raste tijekom godina dok za djevojčice opada. Tek 36% dječaka u 7. i 8. razredu smatra da su djevojčice dobre u tjelesnom, a sve više djevojčica do kraja osnovne također preuzima mišljenje da im tjelesni – ne ide.

Problem s takvim razmišljanjem preslikava se kasnije u životu gdje, kao i za matematiku, čujemo kako djevojčice misle kako “nisu za računanje”, da im “ne idu sportovi”, čime se stigmatizira tjelesna aktivnost kao nešto što “jednostavno nije za njih”, a karijerna usmjerenja koja sadrže matematiku kao nešto što je “bolje ostaviti dečkima”.

Stereotipi se potvrđuju ili opovrgavaju i kroz najmanje situacije na nastavi…

Prozivanje na ploču mnogi ne bi doživjeli kao situaciju u kojoj se potvrđuju stereotipi, ali upravo su takve, benigne, situacije one koje pomalo, ali sigurno utječu na percepciju djece (i odraslih). Jedno od anketnih pitanja tako se posvetilo upravo tom svakodnevnom događaju u školama.

Na pitanje koga će nastavnici češće prozvati za pisanje sastava odnosno za računanje, učenici i učenice su dali odgovore koji ne samo da potvrđuju rodnu stereotipičnost već pokazuju i kako je kod učenica stereotipna podjela više zastupljena.

Ova anketa tako izvrsno ukazuje na stereotipna razmišljanja koja se stvaraju pred našim očima, a da ih nismo ni svjesni. Znamo da je teško objektivno istražiti koga se zapravo više proziva na kraju dana, međutim, to nikoga od uključenih ne sprječava da donose subjektivne zaključke. Subjektivnost je često neizbježna, ali problem je što su takvi zaključci najbolji prijatelji stereotipima… Kako i vidimo niže, učenice i učenici imaju drugačiju percepciju toga koga se zapravo proziva za određene stvari.

Tim je bitnije da upravo nastavnici i stručni suradnici aktivno prate i koordiniraju ovakve situacije i svoje djelovanje kako bi mogli prepoznati obrasce koji dovode do krivih odluka odnosno mišljenja, a koji se potom projiciraju i na sve uključene.

Isto tako, da kroz nastavu, prakticiranje introspekcije o načinima ponašanja i razmišljanja prenose i na svoje učenike. Jer, kako vidimo, i djevojčice i dječaci veoma subjektivno gledaju na stvari koje se odvijaju za vrijeme nastave, a to je očito već iz jednog primjera: obične prozivke na ploču.

Uz osnovno pitanje o prozivanju, anketa je ušla i dublje u promišljanja učenika i učenica. Tako su saznali da dječaci češće smatraju kako ih se proziva za računanje jer se smatra da su u tome općenito bolji, dok za djevojčice smatraju kako je to slučaj samo kada je neka od njih u tome dobra.

Ove brojke se nadovezuju na podatke o opadajućem samopouzdanju djevojčica te nam ukazuju kako se lako i iskrivljeno u jednom razredu može oblikovati percepcija o tome tko je dobar u nečemu. Nastavnici mogu biti prvi koji će takvo što moći primijetiti i na to pravovremeno djelovati.

Samopouzdanje djevojčica u vlastite sposobnosti značajno opada tijekom godina, zato razgovori ne smiju prestati

Nastavnici i stručni suradnici osviješteni po pitanju utjecaja rodnih stereotipa i važnosti rodne ravnopravnosti u obrazovanju, imaju mogućnost i priliku mijenjati budućnost obrazovanja od najranije dobi. Razgovori i nastava koje budu provodili te način kako se budu odnosili prema svojim učenicima i učenicama mogu imati značajan učinak na povećanje rodne jednakosti i smanjenje rodnih stereotipa u učionicama, posebice u nastavi predmeta iz STEM područja.

Ohrabrujuće je stoga vidjeti u istraživanju kako nastavnici temu jednakosti u obrazovanju smatraju važnom, no ispostavlja se da o njoj nedovoljno razgovaraju sa svim učenicima, pogotovo starijima.

Možemo to gledati s pozitivne strane kako je bolje što ranije početi razgovarati o tim temama, no istraživanje je isto tako pokazalo i zašto je veoma važno održavati te razgovore i kasnije u obrazovanju. Naime, kako vidimo, samopouzdanje djevojčica u vlastite sposobnosti značajno opada tijekom godina.

Uzroci tome mogu biti razni, s obzirom na trenutno okruženje prožeto nekontroliranim utjecajima društvenih mreža, ali – gledajući sve podatke koje smo dosad prošli – škola je sigurno dio uzroka. Djeca u školi provode veći dio svog odrastanja te one obrasce ponašanja koje vide, čuju i usvoje tada ostat će s njima dugo kroz život.

Ako njihovi prijatelji i kolege u klupama kao i nastavnici i razrednici potvrđuju njihov manjak samopouzdanja u vezi određenih predmeta ili pridonose stvaranju sumnje u njihove sposobnosti – obilježili su samopuzdanje te djevojčice ili dječaka ne ovaj sat ili školsku godinu nego za njihovu čitavu karijeru.

Jedan od većih problema jest što smo nekad sami slijepi na svoje stereotipično ponašanje ili pristranost. Zadaća svakog od nas, uz nastavnike i razrednike koji pripremaju našu djecu za život, jest da preispitujemo kako se odnosimo prema djevojčicama i dječacima u najranjivijoj dobi.

Naglasak je tu na oba spola, jer iako se šteta trenutno najviše vidi kod djevojčica, svaka situacija, svaki razred i osoba je specifična. Jednako je problem što djevojčice ne priznajemo kao snažne i odvažne, kao što ne cijenimo emocije i kreativnost u dječaka! Zato moramo paziti da brinemo o našem odnosu prema svakom djetetu ponaosob.

Znamo probleme, sad ih treba rješavati

Iz svega navedenog jasno je kako se rodni stereotipi mogu smanjiti već i kroz sitne intervencije, koje prije svega trebaju poteći iz obitelji te se nastaviti u obrazovnom sustavu. U okviru projekta „Jednakost IN Stereotipi OUT“, osim istraživanja, zato je razvijena edukacijska platforma kao podrška nastavnicima i stručnim suradnicima, a za njih preko 600 su održane edukacije za trenere koji svoje znanje mogu prenositi dalje.

Besplatni edukativni materijali ostaju dostupni na službenoj stranici projekta za sve zainteresirane. Tamo ćete pronaći niz svakodnevnih situacija kojima se izražavaju i podržavaju rodni stereotipi u obrazovanju, a koji vam mogu pomoći da osvijestite ako se slično događa u vašim školama i vrtićima.

Važno je napomenuti kako su u kreiranju tih primjera sudjelovali su učenice i učenici koji su prenijeli osobno iskustvo doživljaja rodnih stereotipa u nastavi i njihovoj međusobnoj komunikaciji. To su priče vaše i naše djece, poslušajte ih.

Projekt „Jednakost IN Stereotipi OUT“ provodi MODE 1 u partnerstvu s Gradom Zagrebom i udrugom AFA, financira ga Europska komisija kroz program „Prava, jednakost i građanstvo“, a sufinancira Ured za udruge Vlade RH.