Zašto sam, usprkos ljubavi prema tehnologiji, upisala filozofski, a ne FER

Među više od stotinu prijava djevojki u sklopu spomenutog natječaja, Ivanin je životopis žiriju, u kojem sam se i sama nalazila, posebno zapeo za oko. Iako je neki od gore navedenih vanjskih faktora nisu spriječili da sama savlada osnove programiranja, priznaje da u tom znanju, uslijed manjka sustavnog obrazovanja, ima rupa. Kako je navela u prijavi:

Jeste li na internetu zapazili šale o komentarima u kodu poput “nemam pojma što ovaj dio radi” ili “ovo radi, ali ne znam zašto”? E, tako nekako izgledaju i moji pokušaji programiranja. Sramota je priznati, ali neke elemente web programiranja još uvijek nisam savladala. Iako sam samostalno naučila HTML, CSS i nešto JavaScripta, PHP mi je velikim dijelom nepoznanica. To nije zbog nedostatka interesa, već upravo suprotno – mnogo toga učim istovremeno, ali ne jednakom brzinom.

Upravo se zbog toga prijavila na natječaj za besplatno pohađanje Algebrina programa obrazovanja Programer internet aplikacija PHP i MySQL, koji je i osvojila, ali nisam mogla ne popričati s njom detaljnije ne bih li ušla u dubinu problema – zašto se u ključnom trenutku budućeg daljnjeg razvoja mlade osobe, pri odabiru fakulteta, nije odlučila na tehnički smjer kad ju je to toliko privlačilo? U razgovoru smo krenule od knjige spomenute na početku priče, koju je kupila prilikom izleta u srednjoj školi na sajam knjiga Interliber.

Bilo je to u drugom ili trećem razredu srednje škole. Tada nisam znala što mi točno treba da bih svladala programiranje, niti je bilo toliko dostupnih resursa na internetu. Iako sam išla u matematičku gimnaziju, program pojačane informatike nije zadovoljavao moja očekivanja. Radili smo s Pascalom, Basicom i C-om, što mi se nije baš činilo toliko jednostavnim. S druge strane, HTML i CSS su mi se činili takvima.

‘Jezici’ su bili jednostavnije rješenje

Roditeljska reakcija na njene interese? Uobičajena – piši zadaću, uči za školu. Njena? Strpati interes za izradom weba u slobodno vrijeme. Prisjeća se kako je računalo dobila kasno, u odnosu na vršnjake, stoga se osjećala kao da nešto propušta – pokušala je nadoknaditi ono što je smatrala da joj nedostaje uz tehnološke časopise. Čak je maštala o tome da će napraviti svoj operativni sustav, kad je prvi put vidjela Windowse koji su joj se nisu svidjeli. Nije to napravila, naravno, ali je danas uključena u Linux zajednicu. 🙂

No, nisam upisala fakultet poput FER-a jer sam smatrala da mi neki predmeti, poput fizike, ne bi išli dobro. Odlučila sam se na jednostavnije rješenje, jezike, no strast prema tehnologiji uvijek je ostala u pozadini – hobi, kojim se bavim u slobodno vrijeme, koji i dalje učim, ali ne znam ga dovoljno da bih to nazvala profesijom.

No, to ne znači da svoju profesiju ne može povezati s onim za čime je strastvena. Osim što je danas volonterka u udruzi Linux za sve, gdje se bavi komunikacijom, počela je pisati i za strane portale o temama vezanim za otvoreni softver, čime danas zapravo i zarađuje za život – kreiranjem tutorijala i vodiča, poput onoga kako prijeći s Windowsa na Linux, a ujedno se bavi i prevođenjem te lokalizacijom softvera te doprinosi projektu MediaWiki.

‘Prestala sam u nekom trenutku žaliti što nisam upisala tehnički fakultet’

Nisam je mogla ne pitati – kako misli da bi njen život izgledao da se za vrijeme studija odlučila za programiranje?

Ne znam. 🙂 Prestala sam u nekom trenutku žaliti zašto nisam upisala tehnički fakultet i odlučila sam nešto napraviti od ovoga što imam. Možda bih imala bolji posao s obzirom na to da je industrija razvijena i programeri su traženi.

Danas želi primijeniti programiranje na probleme iz sfera društvenih znanosti i jezika, poput izrade jezičnih alata. Kako kaže, postoji kroničan manjak takvih alata, a i njihovog razumijevanja, posebice među studentima društvenih znanosti koji često nemaju razvijene tehničke vještine, osim osnovnog znanja korištenja interneta, što je i jedan od razloga zbog kojeg smo i mi u Netokraciji pokrenuli projekt Digitalna karijera. Ivana smatra kako im razni alati mogu pomoći u profesionalnom radu, samo ih treba učiniti dostupnijim, a njihova sučelja jednostavnijim.

Djevojkama je važna podrška obitelji i prijatelja

Iako u razgovoru Ivana ulijeva optimizam, njeni razlozi zbog kojih zapravo i nije upisala fakultet tehničkog smjera to ne čine:

Kod mene su bili raznoliki razlozi poput nepovjerenja u vlastite vještine, znanje i mogućnosti da bih mogla to sve savladati.

Mislim da u Hrvatskoj veliku važnost ima okolina – djevojkama je važna podrška obitelji i prijatelja, a ako ste iz nekih krajeva Hrvatske gdje je patrijarhalni modus izraženiji, očevi imaju veliku ulogu. Ima slučajeva gdje glava obitelji otvoreno kaže: “Nema šanse, studirat ćeš ono što ti ja kažem.” Možda zvuči ekstremno, ali i dalje je prisutno.

Odakle krenuti sa samoedukacijom?

Za kraj, zamolila sam Ivanu da, za one koji su željni samoedukacije, izdvoji nekoliko izvora koji su njoj bili najviše korisni:

Što se tiče mojih preporuka izvora za učenje, istaknula bih prije svega Smashing Magazine. Mislim da je to čak najstariji feed u mom RSS klijentu. Pratim stranicu gotovo od samog njezinog početka jer mi se sviđa detaljan pristup temama koje autori obrađuju – a to nisu samo web dizajn i development, već i dizajn općenito, tipografija, UX/UI… Ako vas dizajn zanima samo površno, Smashing Magazine može učiniti da se baš jako zagrijete za temu, i potaknuti vas da istražujete i učite dalje.

Od nešto “konkretnijih” izvora za učenje samog HTML-a i CSS-a izdvojila bih Mozilla Developer Network. Sve početničke nedoumice mogu se brzo otkloniti pretraživanjem MDN-a i čitanjem bilo njihovih vodiča, bilo natuknica pisanih jednostavnim i razumljivim stilom. Tu je još i HTML Dog (nažalost, nije pravi pas koji vas uči HTML-u); također jedna od dugovječnijih stranica s tutorijalima za sve razine znanja.

Od relativno novih izvora spomenula bih Codecademy i njihovu Learn to Code seriju lekcija iz raznih programskih jezika, gdje se može interaktivno rješavati zadatke izravno u web browseru.

Za učenje o GNU/Linux sustavima zapravo i nisam koristila neki specifičan izvor, već sam naprosto počela svakodnevno koristiti taj operacijski sustav i usput prikupljala znanje pretražujući internet. Općenito smatram da je vještina pretraživanja interneta i pronalaženja relevantnih informacija među prvima i najvažnijima koje bi trebalo usvojiti bez obzira na područje kojim se želite baviti.

Ipak, moram istaknuti Arch Linux wiki kao primjer fantastične dokumentacije iz koje se može toliko toga naučiti, a pritom uopće ne morate biti korisnik Arch Linuxa. Još jedan možda neuobičajen način učenja o tome kako funkcionira GNU/Linux sustav je čitanje sistemskih logova. Kad nisam imala ništa pametnije za raditi, čitala bih logove i upisivala neke fraze iz njih u Google da vidim što znače i na što se odnose.

Ivana ide dalje – uz samoedukaciju i edukaciju u Algebri, želi se upustiti i u neke projekte koje bi htjela sama napraviti uz znanje koje ima. A tu je i još jedan cilj – proći edukaciju za pisanje tehničke dokumentacije i dobiti certifikat technical writera. To bi bila idealna kombinacija njenih znanja i vještina – pisanja, prevođenja i znanja kako softver funkcionira. Njen primjer pokazuje da je teško pobjeći od strasti za tehnologijom te da ona može pronaći svoj put, čak i ako ste “cura s filozofskog”, ali, da su okolnosti bile drugačije, i njen put bio bi daleko jednostavniji.