Ponekad me pitaju zašto investitori ulažu tolike svote u internetske startupe, a ne tvornice ili proizvodnju nečeg konkretnog, dugotrajnog… sigurnog. Morate razumjeti kako za razliku od potonjeg, startupi po svojoj prirodi imaju potencijal eksponencijalnog rasta. Dodavanje servera i developera manji je trošak ako se pokaže da startup korisnici žele koristiti i dakako - platiti (kroz plaćanje usluge ili oglašavanje).
Na žalost, tek rijetki marketinški profesionalci, voditelji primjerenih odjela ili pak direktori tvrtki u nas razmišljaju poput investitora. Umjesto ulaganja u internetske neobičnosti koje bi jednog dana mogli postati internetski fenomeni i vratiti im višestruko investiciju, oni igraju na sigurno. Planiraju, ali nikad ne profitiraju.
Ponekad me pitaju zašto investitori ulažu tolike svote u internetske startupe, a ne tvornice ili proizvodnju nečeg konkretnog, dugotrajnog… sigurnog. Morate razumjeti kako za razliku od potonjeg, startupi po svojoj prirodi imaju potencijal eksponencijalnog rasta. Dodavanje servera i developera manji je trošak ako se pokaže da startup korisnici žele koristiti i dakako – platiti (kroz plaćanje usluge ili oglašavanje).
Na žalost, tek rijetki marketinški profesionalci, voditelji primjerenih odjela ili pak direktori tvrtki u nas razmišljaju poput investitora. Umjesto ulaganja u internetske neobičnosti koje bi jednog dana mogli postati internetski fenomeni i vratiti im višestruko investiciju, oni igraju na sigurno. Planiraju, ali nikad ne profitiraju.
Uzmimo primjer Instagrama, fotografske aplikacije dostupne isključivo na iPhoneu, koja uljepšava vaše fotografije (hipsterskim) efektima. Jeste li znali da ga službeno već koriste Playboy, Threadless, CNN, NBC News, Red Bull i Jaime Oliver?
CNN iReport primjerice potiče korisnike Instagrama koji ih prate da tagiraju svoje fotke hashtagom “cnnireport, nakon čega najzanimljivije fotografije objavljuju svim svojim pratiteljima na toj… fotografskoj aplikaciji? Kako sad već i sami zaključujete, Instagram nije tek neka fotografska aplikacija, već web servis koji se pretvara u svojevrsnu, jednostavnu, društvenu mrežu.
Pobogu, zašto?
Iskreno rečeno, to sam se i sam pitao kad sam vidio neka od spomenutih imena na Instagramovom blogu. Lisa Barone u svom članku smatra kako mnogi “poslovnjaci” nisu prestari za društvene mreže, već prelijeni da ih da ih pokušaju razumjeti. Baronein argument jest da mnogi društvene mreže smatraju dječjom igračkom u vidu poslovanja, ne pokušavajući razumjeti poslovne koristi koje zaista postoje (i to ne samo za marketing putem Twittera i Facebooka). Pročitavši njen članak pa pogledavši Instagram još jednom sam razmislio o tome što prije navedene tvrtke rade i zašto sam sumnjičav.
Ulažu minimalno: netko u uredu ili na terenu ima iPhone s kojim slika stvari koje bi vjerojatno ionako zabilježio i objavljuje na društvenoj mreži koja je u ožujku imala 2 milijuna korisnika. Ukoliko Instagram nastavi rasti i proširi se na druge platforme, već bi mogli imati web stranicu čija bi publika mogla biti itekako interesantna. Prije nekoliko godina pitali smo se što će biti s Facebookom, a prije četiri godine nisam ni sanjao da ću imati poslovne koristi od 30 tisuća tvitova na Twitteru.
No vratimo se na investitore i njihov način razmišljanja. Ukoliko pitate nekog investitora koja im je računica, vjerojatno će vam reći da računaju kako će od deset investiranih startupa dio propasti, dio biti profitabilan te jedan uspjeti i nadoknaditi im sve gubitke te još bitnije – zaraditi mnogo novca. Ulože određenu svotu, očekujući da će zaraditi više na bar jednoj od investicija.
Isplativost se testira
Čak i ako ne Instagram ne postane značajna društvena mreža, CNN-ovo ili Threadlessovo ulaganje je tako malo da će im se čak i isplatiti ako samo nekoliko tisuća ljudi više prati njihove web stranice ili kupi majicu. Na žalost, većina nas poslovno ne riskira s novim društvenim mrežama, servisima ili uslugama.
Ne ulazi nam u budžet, interni mehanizmi nam otežavaju pokretanje novih projekata, nije predviđeni trošak ili nam uprava neće odobriti. Već ste čuli te ili slične argumente od svojih šefova, kolega ili čak sebe. Zbog takvog pristupa (i to ne samo u nas) većina tvrtki propustit će priliku iskoristiti najnoviji trend i kasnije se pitati zašto je to tako skupo.
Klikovi na AdSenseu ili Facebook Ads bili su jeftiniji kad nije bilo konkurencije, zašto niste probali? Vaša nagradna igra na Facebooku bila bi zapaženija kad nije bilo drugih (deset) igara koje također dijele iPad, ali zašto niste probali kad je bilo isplativo i jeftino? Oglašavali biste se na Netokraciji, ali sljedeće godine kad će biti skuplje 😉 Sumnjičavo ste stajali sastrane i gledali što će sve ostale tvrtke raditi i tvrdili kako ne možete ništa učiniti sami.
Tko prvi, njegov potencijalni profit
Koliko se sjećam, Chipoteka je bila prva hrvatska tvrtka s Twitter profilom, jer ga je neslužbeno pokrenuo jedan tviteraš. Konzum trenutno isprobava Foursquare, jer je netko u Agrokoru bio dovoljno tvrdoglav da pokrene cijelu priču. U svakom od članaka u kojim spominjemo nove metode pojavit će se barem jedan komentar koji sumnja u njihove poteze, pitajući se zašto to rade kad servis ili web stranica nema korisnika, pregleda ili jednostavno – nema smisla.
Biti prvi nikad nema smisla u početku, tek kasnije kad je svima jasno da se itekako isplati investirati. Nije imalo smisla ni pokrenuti Netokraciju pa sad odjednom ima smisla svakodnevno na njoj raditi. Svaki početni korak je težak na bilo kojem tržištu. Potražnja je prvo slaba, ali ukoliko počne rasti morate odmah biti u situaciji da možete investirati sredstva ili barem pažnju kako biste je iskoristili. Zašto? Svaki trend, kao i svaki proizvod, ima svoj životni ciklus. Kao prvi na određenom “tržištu” većina korisnika će vas znati i bez kasnijeg oglašavanja (Apple? Kolektiva?) pri čemu će vas konkurencija pokušati stići.
Na Internetu možemo testirati sve i vidjeti imamo li koristi od Facebook fan stranica, Twitter profila, oglašavanju na Googleu i checkinova na Foursquareu. Možete testirati s manjim budžetom ili sami krenuti na toj (trenutno) malenoj društvenoj mreži. Ne mora svaki vaš potez krasiti PR kampanja. Tiho, bez rizika, testirajte što se događa i isplati li vam se biti prisutni.
Što rade startupi? Naprave prvu verziju pa ako ne radi, izmijene je. Shoutem trenutno traži svoje tržište, a Twitter svoj oglašivački model. Hoće li uspjeti? Ne znam iako se nadam, ali možete biti sigurni kako će njihovi investitori biti itekako sretni što su pokušali.