Evo kako priča o Nanobitu, Outfit7 i Nordeusu može biti priča o uspjehu hrvatskog startupa

U svojoj današnjoj kolumni na Indexu, ministar poduzetništva i obrta Republike Hrvatske Gordan Maras piše o svom oduševljenju Rovijem, finskom tehnološkom tvrtkom koja je u tehnološkoj industriji bila aktualna prije dvije do tri godine. Radi se, dakako, o kreatoru popularnog Angry Birdsa, koji se od igara proširio na plišane igračke, šalice i cijeli spektar proizvoda koji, kao svaki drugi, ima svoj prodajni ciklus koji se približio kraju, s obzirom da je Rovio morao dati otkaz značajnom broju zaposlenika.

U Hrvatskoj neuspjeh ne bi bio ni tragedija, već komedija

U Hrvatskoj u takvom slučaju Ministarstvo vjerojatno “spasilo” radna mjesta financiranjem neuspjelih ljutih ptičica, koje bi na kraju na državnu grbaču stavile stotine inženjera koji su, umjesto neuspjelog proizvoda jedne tvrtke, mogli stvoriti stotinu uspješnih startupa. Naravno, Ministarstvo i Vlada bi se tada hvalili kako su spasili radna mjesta, a ne kako će ti veliki talenti s velikim idejama stvoriti nove uspješne tvrtke. Slučaj koji se dogodio jednom drugom finskom gigantu kojeg Maras ne spominje u kolumni, jer vjerojatno nije više simbol uspjeha. Makar je upravo izlaskom iz Nokije tisuću ljudi dobilo priliku stvoriti neke nove finske uspjehe – prave startupe.

Prije Angry Birdsa, Rovio je MOGAO imati niz neuspješnih projekata

Prilikom posjeta Finskoj, gdje sam ovoga tjedna na konferenciji Business Opportunities in Croatia predstavljao mogućnosti ulaganja u Hrvatskoj…

Umjesto odlaska na Slush, koji je u Finskoj u (doslovno) isto vrijeme okupio preko 14 tisuća startupera iz cijele Europe, investitora te uspješnih projekata koji ne uključuju isključivo one kojima će predstavnici finske vlade voditi naše ministre.

Uspjeh je došao tek iz 52. pokušaja. Jednostavan koncept igrice za mobitele preko noći je “zarazio” stotine milijuna ljudi. No, tržište igara danas je toliko dinamično pa se u Roviju moraju boriti za svoj dio kolača, ako žele opstati.

Ta 52 pokušaja omogućilo je gospodarstvo koje olakšava poduzetnicima rad, ne nameće im već stotinama pa i tisućama puta navedene namete. Tržište igara je toliko dinamično da tvrtke koje se na njemu njemu žele “igrati”, makar iz Hrvatske, ne bi smjele strahovati o tome imaju li plan evakuacije iz jedne prostorije kako ne bi dobili besmislene kazne (umjesto upozorenja). Nije da bi to vrijeme mogli potrošiti na usavršavanje razvoja za novu mobilnu platformu i 53. pokušaj…

Brendirane šalice i majice očiti su put do uspjeha tehnoloških tvrtki

U nastavku članka spominje se kako je Angry Birds proširio svoju djelatnost kroz licenciranje likova Angry Birdsa, crtanog filma pa i šalica koje “nećete kupiti za manje od 150 kuna”. Toliko o tehnologiji, kad nam je pojam uspjeha prodaja proklete šalice za 150 kuna. Mnogo mi se više sviđa primjer beogradskog Nordeusa o kojem već godinama pišemo na Netokraciji, koji ne mora prodavati šalice, jer ima učinkovitiji poslovni model te publiku koja je, za razliku od casual gamera koji kupuju Angry Birdse, spremna platiti.

Više od 650 radi u Finskoj, a ostatak u ispostavama u cijelom svijetu. I to je ono što je veliki značaj ovakvih projekata – imate gotovo 100 posto izvozni projekt, a na njemu zapošljavate vlastite ljude i sav prihod ostavljate u vlastitoj zemlji.

Ne, veliki značaj tehnoloških projekata jest što iz zemlje s malim internim tržištem omogućavaju stvaranje izvoznog proizvoda temeljenog isključivo na intelektualnom radu nedovoljno cijenjenog sektora koji stvara potpuno izvozne proizvode i zapošljava sve više ljudi, ali ne ide na ulicu kako bi tražio da im se omogući da izvoze još više i zaposle još više. A možda bi trebao.

Ostavljate prihode u vlastitoj zemlji? Nein. No.

Što se tiče ostavljanja prihoda u “vlastitoj zemlji”, čini se kao zaista idealna priča – ukoliko je ta zemlja Hrvatska. Žao mi je, ali startupi ne otvaraju svjetske ispostave samo kako bi prodavali preko njih, već kako bi i – pojednostavljeno – fakturirali svoje prihode. Estonija, Irska, Finska, pa i Bugarska financijski su isplativije zemlje za držanje silnih milijuna od šalica koje potom, po potrebi, usmjeravate na hrvatske tvrtke za jedino bitno – plaće i dobre uvjete svojih zaposlenika. Dobit? Pa da se porezna zainteresira ili da pak temeljito naplati isplatu pošteno zarađenog novca? Ne bih rekao.

Sjećam se još kad mi je bivši ministar financija Slavko Linić na pitanje o tome misli li da će hrvatske tvrtke odlaziti na inozemstvo odgovorio kako onda ne mogu očekivati prednosti poput zdravstvene zaštite. Da su finski nameti poput hrvatskih, silni milijuni ostali bi u susjednoj Estoniji.

Poslovni model koji je lansirao Angry Birds može se primijeniti i na, primjerice, nedavno objavljenoj aplikaciji PhotoMath. Ta aplikacija za rješavanje matematičkih jednadžbi, u svega nekoliko tjedana na App Storeu je skinuta gotovo 9 milijuna puta. Nije trebalo puno da aplikacija postane globalno prepoznata pa tako i u Finskoj.

Ne… ne može. Ne želeći umanjiti uspjeh PhotoMatha, osnovni poslovni model Sabolove tvrtke je namijenjen B2B poslovanju, odnosno prodaju drugim tvrtkama. PhotoMath je tek (zaista popularan) prikaz korištenja njihove tehnologije. Čak i ako se odluče na daljnju komercijalizaciju, nalaženje kvalitetnih product menadžera s iskustvom takve komercijalizacije, bit će veliki izazov napraviti to sve u Hrvatskoj, zemlji gdje – i postajem sam sebi više dosadan – tvrtke ne mogu zaposliti sve kadrove koje žele kako bi ih educirale i osposobile.

Nokia je, primjerice, stvorila kadrove sa znanjem razvoja proizvoda koji danas stvaraju Angry Birds. Nedostatak kadrova prilagođenih potrebama tržišta je neka druga priča, na koju se nedavno osvrnuo i Farmeronov Matija Kopić.

Slovenski uspjeh ciparske tvrtke

Još bliži od uspjeha Angry Birdsa je uspjeh Talking Toma, slovenske tvrtke Outfit7 sa sjedištem na Cipru. Milijarde preuzimanja, čak i crtić. No slovenski nameti su također ovu tvrtku potaknuli da svoje prihode te administrativno sjedište uspostavi na malom otoku usred Mediterana. Ne radi se o usamljenom slučaju s obzirom da i giganti poput Googlea bježe u porezne oaze poput Irske. Slovenski uspjeh na Cipru. Hrvatski uspjeh u Irskoj, Finskoj…

Potencijal projekta prepoznaju tržište, korisnici, investitori – ne država

Takav potencijal prepoznali smo i mi u Ministarstvu poduzetništva i obrta te smo odobrili 500 tisuća kuna za daljnji razvoj te aplikacije za koju vjerujemo da može postići veliki uspjeh.

Znači, poticaji su odobreni zato što je BESPLATNA aplikacija skinuta 9 milijuna puta – za njen daljnji razvoj? Umjesto da su odobreni zato što je MicroBlink kroz rad sa nizom europskih klijenata, poput Erste banke, te potom PhotoMathom pokazao da postoji jasna primjena i interes za njihove proizvode. Zaista se nadam da je MicroBlink pivotirao i namjerava naplaćivati PhotoMath, jer inače preporučam svim startupima da krenu putem Facebooka kupovati korisnike s obzirom da je freemium očito idealan poslovni model za dobivanje poticaja od države.

Scenarij koji se pak odvija u ostatku svijeta, a odigrao se i s više puta spomenutim Rovijem, jest: Veliki inicijalni uspjeh potaknuo je investitore rizičnog kapitala da ulože u kreatora Angry Birdsa u Finskoj, a ne novu englesku ili američku tvrtku zbog straha i nepovjerenja prema hrvatskom zakonodavstvu. Inače, radilo se o 42 milijuna dolara kapitala koji je mnogo više nego što bi Finska ili pak Hrvatska mogle uložiti u aplikaciju s potencijalom Angry Birdsa ili pak PhotoMatha.

Vaš jedini zadatak: Omogućiti stotinu, a ne samo jedan uspjeh

Scenarij koji se trebao odigrati je da se tvrtkama poput MicroBlinka omogući jednostavnije nalaženje investitora i stranog kapitala kroz smanjivanje rizika ulaganja u hrvatske tvrtke. Bilo bi mnogo jeftinije, utjecalo bi na više tvrtki, ne samo jednu, a i dugoročno bi bilo još bolji PR za Ministarstvo poduzetništva, Vladu i sve uključene. Ali traje više od jednog mandata.

Maras spominje kako mu je sve lijepe priče (od prije nekoliko godina) ispričao Teemu Suila, operativni direktor koji je u Rovio došao tek sredinom prošle godine, i koji zapravo je tamo doveden kako bi ju stabilizirao za izlazak na burzu. Znači, u praksi čovjek koji nema veze s poduzetničkom crtom koja je zaista stvorila Rovio kakvim se Finci danas ponose, već čovjek koji će kao uspjeh navoditi šalice i tematske parkove uslijed dramatičnog pada Rovijevih prihoda.

Moram li uopće spominjati da Finska nije morala uložiti milijune u Angry Birds “poticajima”, već je uložila u infrastrukturu koja im omogućava uspjeh? Po čemu je PhotoMathov uspjeh odjednom poticaj za… poticaj, a primjerice Nanobitov veliki uspjeh na tržištu igara nije? Zato što se Nanobit ne hvali milijunima preuzimanja, već strahuje od posljedica uspjeha u Hrvatskoj? Je li to zato što je PhotoMath navodno uspio “zbog” državnih poticaja, a Nanobit unatoč državnim nametima? I MicroBlinkov PhotoMath i Nanobitove igre (o kojima ćemo uskoro pričati) oboje su zaslužile sve lovorike uspjeha, ali i dalje vjerujem da će se osnivači, ne samo tih tehnoloških tvrtki, već i drugi složiti da je bolje da država, umjesto poticaja, pozitivne komentare “kupi” na stvaranju boljih uvjeta za poslovanje hrvatskih poduzetnika. I da umjesto slušanja finskih direktora, sluša finske i hrvatske poduzetnike te čita TechCrunch… možda i Netokraciju.