Hrvatski Agrivi osigurao 100.000 eura da postane ‘Basecamp’ poljoprivredne proizvodnje EU

Agrivi je novi hrvatski tehnološki startup baziran u Kutini koji želi postati ‘Basecamp za poljoprivredu’ na europskom i američkom tržištu, za što je pokretač Matija Žulj osigurao seed investiciju od 100 tisuća eura. Žulj i njegov mali tim rade na projektu već godinu dana, a danas ga pokreću te ekskluzivno predstavljaju upravo na Netokraciji.

Dok mnogi regionalni startupi malo predoslovno shvaćaju mantru da se bave vlastitim problemima nakon čega se usredotočuju na tržišta s premalim potencijalom, Žulj s Agrivijem želi promijeniti način na koji mali i srednji poljoprivrednici proizvode hranu.

Promišljenost prije svega

Mnogo startupa s kojima sam pričao tijekom godina hvali se kako su zaista promislili svoju strategiju i istražili tržište, ali već na prvim mentorstvima, na događajima poput Seedcampovog čiji će se Mini Seedcamp održati u Ljubljani drugom polovicom ove godine, postaje očito da zapravo ne znaju o čemu pričaju: Ne znaju tržište, nemaju s njime iskustva, nisu razgovarali s kupcima.

Onda kreće moj razgovor s Matijom Žuljem, kojeg sam upoznao kao direktora ClickAttack sustava za oglašavanje na mobilnim telefonima, pri čemu je prije toga nekoliko godina radio kao digital marketing menadžer u zagrebačkom NTH-u gdje je nadgledao tim od 25 ljudi. Prije toga, Žulj se već “igrao” sa svojim prvim startup projektom, Getwappsom za bookmarkiranje, čiji je bio suosnivač. Matija se kao pokretač u projekt uspio iz prilično dobre pozicije u kojoj je imao siguran posao, dobra primanja, menadžersku poziciju, a kao oženjen čovjek ipak je bio u životnoj situaciji u kojoj se mnogi ne bi upustili u poduzetništvo, kamoli tehnološko. Srećom, kao FER-ovac s poslovnim iskustvom nakon istraživanja i razmišljanja o tržištu znao je da se radi o području koje ne samo da nudi potencijal, nego i poziciju za još jednog igrača.

No što Žulj zna o poljoprivredi? Kao pravi IT Moslavčanin, Žulj je u svojoj okolini primijetio kako poljoprivredna imanja nasljeđuju i preuzimaju potomci vlasnika koji su ipak upoznatiji i spremniji koristiti nove tehnologije. Predvidio je da je došao trenutak za ‘cloud’ informatizaciju manjih poljoprivrednika, kako u Hrvatskoj, tako i u Europskoj uniji, tako i SAD-u; tržištima koja najviše nude po pitanju veličine i povrata na uloženo. Naravno, na tim tržištima Agrivi čeka konkurencija, kako Žulj priznaje:

Imamo i globalnu i lokalnu konkurenciju, i svaki konkurent cilja (svjesno ili nesvjesno) određeni segment korisnika. Dobar dio rješenja svodi se na evidenciju poljoprivredne proizvodnje i pripremu izvještaja koje poljoprivrednici moraju dostaviti vladinim institucijama, te koja svakako ima svoj tržišni segment i zadovoljit će potrebe određenog dijela korisnika.

Agrivi se, po Matijinim riječima, od konkurencije razlikuje kao cjelokupno rješenje za planiranje i praćenje proizvodnog procesa, od financija, zaliha, ‘todoa’ pa sve do dokumentacije. Ukratko, spakirate Basecamp, dodate malo “laganog” Google Drivea ili Boxa te usput uključite CPP, pri čemu je sve, dakako, prilagođeno za poljoprivrednike. Žulj naglašava kako poljoprivredni proizvođači na koje Agrivi cilja nemaju vremena za desetine različitih aplikacije neprilagođenih poljoprivrednoj proizvodnji:

Poljoprivredni proizvođači nisu softveraši koji mogu koristiti 20 različitih aplikacija, snalaziti se u njima i sinkronizirati podatke između. Kad bi koristili, recimo, Asanu za ‘task management’, mogli bi uspješno organizirati zadatke, ali ne bi mogli konstruktivno pratiti doslovno ništa vezano za te zadatke, od primjene gnojiva, zaštitnih sredstava, i slično. A to je samo jedan segment. Poljoprivrednicima treba jedan cjelovit i integriran sustav koji će im pružiti sve na jednom mjestu i biti njihov online svijet.

Naravno, neki će kao i u slučaju osječkog Farmerona pitati kakve šanse Agrivi ima na međunarodnom tržištu. Srećom, za razliku od raznih startup eksperata i novinara koji bi voljeli razumjeti startup svijet, a koji nisu upoznati s specifičnim tržištem određenog projekta, Žulj je temeljit. Odlučio se obratiti struci…

Diplomirani agronomi kao reselleri

Agrivijev razvojni proces usko je vezan za krajnje kupce, koncept koji mnogi startupi često zaboravljaju, da bi se kasnije čudili kako se njihova očekivanja ne slažu s očekivanjima onih koji moraju platiti proizvod. Za razliku od mnogih industrija, proizvodnja hrane je industrija gdje i Hrvatska, koliko god bila mala, ima ljudi koji itekako znaju što se događa u Europi, ali i svijetu – posebno što se tiče malih i srednjih proizvođača na koje Agrivi cilja. Matija ponovno naglašava važnost smjene generacija:

Trenutno se u svijetu zahuktavaju stvari u agrotehnološkoj industriji, jer je do nedavno poljoprivreda bila gotovo lišena tehnologije u smislu IT rješenja. To ne znači da nije bilo ideja i pokušaja, već nije bilo masovnog tržišta jer korisnici nisu bili spremni na IT rješenja iako su znali prednosti koje im tehnologija donosi, no teško je mijenjati se ako imaš 50+ godina. Danas djeca tih korisnika imaju 20+ godina, uključuju se aktivno u poljoprivredna gospodarstva i žele napraviti iskorak dalje.

Žulj zna da koliko god razgovarao sa svojim potencijalnim kupcima, upravo će agronomi biti ti koji ih najbolje poznaju. Ukoliko pak hrvatske kupce uvjeri da koriste Agrivi, rast na razvijenijim tržištima gdje je otvorenost prema novim rješenjima veća bit će utoliko lakši. Matija objašnjava:

Od početka i same razrade ideje surađujem s agronomima koji čine važan dio mog tima, jer oni imaju snažno domensko znanje. Oni izgrađuju bazu znanja za Agrivi koja je ključna u našoj misiji prenošenja znanja kroz tehnologiju, a imat će i važnu ulogu u prodajnoj strategiji koju smo pripremili.

Integrirano znanje uz lokalni pristup

Baza znanja koju Matija spominje popis je savjeta u proizvodnji integriran u Agrivi. Korisnik odabire kulturu kojom će se baviti nakon čega se Agrivi “puni” zadacima predviđenim za nju, zajedno sa savjetima kako postići najbolje rezultate. Savjeti su temeljeni na mreži agronoma u Hrvatskoj koji istovremeno djeluju kao Agrivijevi preprodavači, ljudi od povjerenja kojima krajnji kupci zaista vjeruju i pitaju ih za savjete. Matiju i njegove kolege možda nikad u životu nisu vidjeli, ali agronomu koji im je godinama savjetovao vjerovat će da možda ima smisla isprobati Agrivi.

Radi se o modelu suradnje koji je Matiji dobro poznat iz “klasične” tehnološke industrije gdje su upravo konzultati za rješenja, bila ona Microsoftova ili SAP-ova, najzaslužniji prodavači na lokalnim tržištima. Web neće prodati Agrivi, ali agronomi hoće. Pri tome obje strane profitiraju, a Agrivi na novim tržištima dobiva ključne saveznike za širenje što je itekako bitno na fragmentiranim tržištima poput zemalja Europske unije.

API za voće i povrće

Kad poljoprivrednici putem Agrivija krenu pratiti svoj rad, unutar sustava će upisivati i koliko su proizveli, čime Agrivijeva baza postaje neiscrpan izvor informacija o poljoprivrednim proizvodima dostupnim na tržištu određene zemlje. Pristup takvim podacima u pravom trenutku, organiziran u jednu bazu, itekako je koristan velikim kupcima za B2B kupnju, ali u krajnjem slučaju – i malim krajnjim korisnicima koji žele svježe proizvode.

U Agrivi već investirano 100 tisuća eura, danas kreće s radom

Cijela priča ne bi bila možda ni toliko zanimljiva da Žulj i njegov tim na sustavu ne rade već neko vrijeme i da već nisu osigurali preko 100 tisuća eura seed kapitala od nezavisnih investitora koji vjeruju u potencijal projekta. Matija navodi kako se ipak radi o B2B segmentu koji je kapitalno intenzivan i kako ciljani kupci neće reagirati na oglašavanje, već ih treba uvjeriti uživo – zbog čega su se odlučili na pristup putem agronoma te drugih prodajnih kanala s kojima su potencijalni kupci već upoznati. Zaključuje kako će najveći dio kapitala u budućnosti upotrijebiti upravo na razvijanje prodajne mreže.

Agrivijev razrađeni pristup tržištu zahvalan je, jer omogućava ovom startup više poslovnih modela. ‘Basecamp’ plaćaju proizvođači za prva prava primanja, dok pravi novac leži u transakcijskim troškovima koje plaćaju kupci odnosno prodavači u maniri marketplaceova dobro poznatih kao kvalitetnih tehnoloških tvrtki u raznim industrijama, od Airbnba do odavno poznatog Ebaya.’

‘Basecamp’ dijelom svog rješenja Agrivi rješava pitanje punjenja baze proizvođačima, najveći problem većine startupa koji žele stvoriti marketplace. Čak i ukoliko je krajnja vizija pretjerano ambiciozna, Agrivi s projektnim rješenjem može razviti kvalitetnu agrotech tvrtku. Vizija će pak zadovoljiti investitore koji, poput Farmerovog Davea McClura, vide veliki potencijal u industriji proizvodnje hrane. Žulj , ponovno vrlo praktično, zaključuje:

Praktična vizija je kreirati globalni poljoprivredni online ekosustav koji će poljoprivrednim proizvođačima omogućiti sve što im treba na jednom mjestu, a sustav za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom je samo početak. Krajnja vizija nam je promijeniti način na koji se proizvodi hrana i napraviti pozitivan utjecaj na više od milijardu ljudi. Mnogi će reći velika i utopijska vizija, ali mi duboko vjerujemo da to možemo postići.

Agrotech je očito područje u kojem ćemo u Hrvatskoj, a možda i regiji vidjeti sve više zanimljivih projekata. Farmeron je pokrenuo taj val svojim sustavom koji se temelji na analizi podataka i najviše profitira od velikih korisnika, dok Agrivi ide na puno širi segment korisnika prvenstveno u Europskoj uniji. Možda u Hrvatskoj nikad nećemo vidjeti Facebooka i Basecampa, ali ‘Facebook za krave’ i ‘Basecamp za seljake’ očito su već tu. Sretno Agriviju u testiranju hrvatskog tržišta…