Je li Hrvatska nacija jeftine IT radne snage ili prepoznajemo vlastite (proizvodne) potencijale?

Je li Hrvatska nacija jeftine IT radne snage ili prepoznajemo vlastite (proizvodne) potencijale?

Ne treba nam da budemo jeftina tehnološka radna snaga, pa ni radna snaga za 8000 eura! Možemo više - i to smo već dokazali...

Ovu kolumnu sam mislio napisati još sredinom prošlog tjedna kad je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da ćemo raditi preko interneta za 8 tisuća eura brutto, što sam komentirao za N1 Newsroom. Kasnije je otkriveno kako je navodno razgovarala s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom i da bi “startup nacija” zapošljavala “hrvatske sinove”. Valjda sam pretpostavio da takvu glupost neće ponavljati, ali

Unatoč tome što su izraelske tehnološke tvrtke prebacile već 20 tisuća radnih mjesta zbog nedostatka kadra i visokih troškova u istočnu Europu i Indiju, postoji nekoliko problema s vizijom daljnjeg razvoja hrvatskog tržišta rada u kojoj radimo za 8k preko interneta za Izraelce.

Neki su poprilično očiti.

Politička retorika u kojoj Grabar-Kitarović narodu prodaje prazne priče znajući da prosječan Hrvat nije kvalificiran za rad u digitalnoj industriji, kamoli senior pozicije, slične su pričama koje smo već čuli od prošlih Vlada, što lijevih, što desnih. U Srbiji Vučićev SNS preuzima zasluge za razvoj tamošnje tehnološke industrije u televizijskim spotovima koje je tamošnja tehnološka zajednica ismijala.

Prije 9 godina, upravo u ovo zimsko doba, vlada Jadranke Kosor govorila je o privlačenju Googlea u Hrvatsku. Gdje su Googleovi razvojni uredi? Ah, 9 godina kasnije imaju prodajni ured u Hrvatskoj, ali turistima tu nude Google Pay za plaćanje, jer eto – barem imamo more.

Ne trebate pomoć Vlade da bi našli kvalitetne remote poslove – i to se jasno vidi po broju kolega koji rade za tehnološke tvrtke u New Yorku, Berlinu, Dolini, Tel Avivu. Tvrtke koje rade isključivo “na daljinu”, poput Automattica koji stoji iza najvećeg svjetskog sustava za uređivanje web stranica ili WordPressa na kojem se vrti i Netokracija – nisu više rijetke, dok su alati poput Slacka samo dodatno olakšali rad na daljinu. Hrvati koji svojom digitalnom ekspertizom mogu postići plaće od više tisuća eura itekako koriste benefit da s jedne strane zarade fine pare, a s druge imaju bolji balans života i posla u Hrvatskoj. Ipak imamo to more. Još kad Slavoniju pretvore u golf teren.

Milanović stoga griješi kad kaže da se radi o poslovima za samo pet do šest ljudi, a Grabar-Kitarović isto tako želi preuzeti zasluge privatnog (premda stranog) sektora. Puno bi teže oboma bilo razmišljati, a kamoli obećati, bolju poduzetničku klimu u kojoj bi hrvatski tehnološki stručnjaci radili za hrvatske tvrtke i time stvarali jednu novu, digitalnu proizvodnju. Konačno, Izrael, na kojeg se predsjednica poziva, nije izgradio svoju lidersku poziciju kao outsourcing nacija.

Ne, ne. Izrael je startup nacija.

Welcome to Croatia, uslužni smo za turizam i programiranje

Osim Grabar-Kitarović, i drugi političari nas u Europi i svijetu prodaju ne kao startup, već kao naciju jeftine – iako, hajde, bar tehnološke – radne snage. Jeftiniji smo, a bliži od Indije. Priča je to koju je Rumunjska prodavala prije 5 godina, prije nego što su se u njoj razvile neke od najvećih europskih tehnoloških tvrtki poput jednoroga UIPatha, koji se bavi automatizacijom, a čija se pretpostavljena vrijednost temeljem dosadašnjih ulaganja procjenjuje na preko 7 milijardi dolara.

Kategorizaciji kao jeftine radne snage doprinose sukcesivne Vlade održavanjem katastrofalne poduzetničke klime koja sprječava uspješne hrvatske tvrtke da ostanu konkurentne na tržištu rada, a otežava razvoj novih startupa. Hrvatske tehnološke tvrtke se međusobno kolju u bitkama za i protiv paušalnih obrta o čemu smo pričali na Netokracija Podcastu (što izgleda neće dobro završiti), dok svi zajedno – gubimo digitalni rat – i ostajemo jeftina radna snaga za Amerikance, Britance, a uskoro i Izraelce.

Ne bi li htio raditi za 8 tisuća eura mjesečno? Ne bi li nešto više?

Naravno da plaća od nekoliko tisuća eura ne zvuči nimalo loše. Zapravo zvuči savršeno, ali nije sve u parama. Zvuči idealistički? Naravno, teško je gledati tako svijet ako ste već neko vrijeme u industriji, situirali ste se, digli kredit, djeca su već tu ili na putu. Želite uživati u životu, a ne patiti.

Rad za strane tvrtke, ali i razvojne centre stranih tvrtki dobro se plaća, ali kako mi je jedan kolega iz industrije nedavno otkrio na pivi – srceparajuće je gledati vrhunske ljude kako rade “shitwork” zato što razmišljaju o otplati kredita.

Njihovim mlađim kolegama odluka je još jednostavnija. Na početku svoje karijere vrlo vjerojatno će pristati na tisuću kuna veću plaću da si “zarade” i osiguraju se. Generacije koje su vidjele kako su im roditelji živjeli žele izbjeći tu sudbinu – i tko im to može zamjeriti?

Ej, ali – jesmo li mi više od ekipe koja rješava tuđe taskove i bugove? Ne bi li htjeli razvijati vlastita rješenja, vlastite ideje?

Istraživanje o generičkim kompetencijama.

Istraživanje koje su dr.sc. Katarina Pažur Aničić, docentica na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) te dr.sc. Vjeran Bušelić – viši predavač na Tehničkom Veleučilištu Zagreb (TVZ) proveli u industriji, među studentima TVZ-a i FOI-ja, ali i poslodavcima, pokazalo je očito: Tehnološke vještine se sada uzimaju kao očiti temelj, ali poslodavci su jasno izrazili kako studenti ne stječu sposobnosti rada, kreativnost i inovativnost pod pritiskom.

Već smo na fakultetu spremni za dobru plaću i da nam netko drugi kaže što da radimo, spremni da ako se sami ne outsourcamo, da nas Kolinda outsourca.

Jesu li nam Berlin, Dolina, Tel Aviv novi Beč, jer ne znamo misliti vlastitim glavama?

Iznenađujuće često u razgovorima koji se dotaknu politike čujem da bi možda bilo bolje da nama vlada Beč, jer nama treba jaka ruka. Nešto je duboko zakopano u psihi Hrvata i teško je oteti se dojmu da to ne utječe na našu modernu nesigurnost u vlastite sposobnosti.

Nema apsolutno ništa loše u radu za dobre pare za strance, ali ako vas taj posao ne ispunjava kreativno, ako mislite – želite – nešto više, zar ne bi bilo lijepo moći ispuniti tu svoju stranu?

Jednom kolegi su na razgovoru za posao u razvojnom centru doslovno rekli da je prekvalificiran, da u Hrvatskoj – ne tim riječima naravno – traže jeftinu radnu snagu koja će sjesti, slušati i možda jednog dana napredovati u tim lidera. Vizija te scene me neugodno podsjeća na epizodu serije Putovanje u Vučjak koju ste vidjeli ovih dana na HRT-u, u kojemu se hrvatski domobran prije 100 godina usudi reći da  neće biti topovsko meso po svjetskim ratištima za Cara u Prvom svjetskom ratu, na što mu austrijski maršal govori ‘Kuš!”. Kako se usuđuje misliti svojom glavom, pseto hrvatsko…

Hrvatska, nacija digitalnih proizvoda i zdrave poduzetničke klime?

Ne moramo biti originalni. Ne moramo poput sitne Slovenije imati najviše lokacija koje prihvaćaju bitcoin na svijetu i postati tzv. “crypto nacija”. Ne moramo ni poput Estonije postati sinonim za e-government u želji da okupimo milijune digitalnih građana koji će rezultirati stotinama tisuća radnih mjesta u našoj zemlji od nešto više od milijun stanovnika, koju su stoljećima gušili što Rusi, što Šveđani.

Rješenje nije dogovarati nacionalni outsourcing programerskog potencijala s političarima koji se trenutno bore zadržati premijersku fotelju usred suđenja za korupciju.

Kao što je Economist pisao još u rujnu, vladavina ‘kralja Bibija’ s kojim je Grabar Kitarović dogovarala plaće od 8 tisuća eura – je gotova.

Gotova je i vladavina Beča. Ni Bruxelles ne vlada nama, već s prvim minutama nove godine Hrvatska presjeda Vijećem Europske unije.

U 2011. Toni Đugum je u članku o paškoj Googlani pisao o tadašnjim visokotehnološkim tvrtkama koje su uspješno poslovale “neplatišama, visokim porezima i stimulativnoj austrougarskoj legislativi unatoč” poput Polara i Pet minuta (današnji Five). Deset godina kasnije se možda Vlada nije maknula s mrtvog mjesta i lakše joj je prodati naše programere vani nego olakšati hrvatskim tvrtkama da ih zaposle, ali šampioni hrvatskog gospodarstva upravo su tehnološke tvrtke poput Rimac Automobila, Infobipa, TestDomea, Gideon Brothersa, Infinumovog Productivea, Mediatoolkita, Top Digital Agencyja, Seek and Hita, Rentlija, TalentLyfta, SysKita

U 2020. nikad nije bilo lakše pisati ovaj popis, nikada nije bilo lakše dobiti dobar posao u tehnološkoj industriji, nikada nije bilo toliko product poslova u kojima se ne traži samo štrikanje koda (programiranje ionako postaje tzv. blue collar posao), nego i arhitektura, infrastruktura, dizajn, kreativa, marketing, strategija i sve ostalo

Tvrdoglavo i prgavo, uz mnoge failove po putu, često nesigurni u sebe, u posljednjih 10 godina arhiva Netokracije svjedoči kako smo odbili biti samo nacija jeftine tehnološke radne snage za kakvu nas političari žele prodati. U 2020. i daljnjem desetljeću neće biti lako i napatit ćemo se dok nam svima Vlada ne olakša rad i poslovanje, ali bit ćemo nacija digitalnih proizvoda – i još bitnije – ljudi koji ih stvaraju za sebe i svoje korisnike, za dobre plaće koje su si sami stvorili, a ne strane šefove jer nemaju drugog izbora.

Možemo imati sve, ne samo pare.

Komentari

  1. Nenad

    Nenad

    07. 01. 2020. u 5:19 pm Odgovori

    I koja je poanta ovog clanka. Osim naravno da vecina programera rade radi na necem svojem nego na tudem proizvodu. Ali upravo ce proizvodi koji placaju vise najcesce biti izazovniji i pruziti vise mogucnosti za napredak. A nisu svi poduzetnici. I sve navedene firme u Hrvatskoj placaju vecinu radnika daleko ispod 8000 eura, pa cak i u brutu. Isto kao i vani (tipa Berlinu) neke firme poput Amazona dobro placaju, dok neke su cisti prosjek. Americke firme najcesce placaju top place, a kod nas i neke druge strane. Po satu rada kod nas bolje placaju i uhljebnicke firme poput HEP-a. U skoro svakom scenariju je bolje nesto od gore ponudenog za radnika nego raditi za neku domacu firmu (radio za dvije domace i dvije strane do sada). Jedino sto je potrebno je porezno rasteretit i poslodavce i radnike u Hrvatskoj, ali i onda placa od 8000 eura ce ostati san jos dugo vremena za 99% programerske populacije.

  2. Denis

    Denis

    09. 01. 2020. u 11:51 am Odgovori

    Dobar članak ali propuša primijetiti da mi zapravo jesmo nacija jeftinog štrikanja koda. Ne zbog vlade koja ne stvara poduzetničku klimu. Nego zbog mentaliteta stranih slugu, nekreativnosti, nepoduzetništva, neinovativnosti, nesklonosti riziku a ima tu veze i opća inteligencija.

    Od sto domaćih IT ljudi sa kojima se susrećem jedva jedan razmišlja poduzetnički, vjeruje u nekakve startupe, ima iole smislenu ideju i općenito želi riskirati u poduzetništvu. To je manje nego u Burkini Faso. Zato odgovor je ne, ništa se neće promijeniti. I dalje ćemo biti nacija za jeftino štrikanje koda. Ostali ne da nemaju volje nego im ne pada napamet, bolje je imati 1000 EUR plaće zaboga a i plaćica sjeda redovno.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Prije otprilike godinu dana intenzivno sam guglala “kako postati (samouki) developer”. Danas sam u situaciji da sama pišem o tome. Iako je svačije iskustvo drugačije, nadam se da će ono što sam putem naučila biti korisno i inspirativno svima koji koketiraju s programiranjem i razmišljaju o karijeri u IT-u.

Intervju

Good Game Nikole Stolnika osigurao 2,2 milijuna kuna, među investitorima Sacha Dragić, Ivan Klarić i Bruno Kovačić

Esport organizacija Good Game nedavno je osigurala svoju prvu veliku investiciju od 300 tisuća eura, na krilima grupe investitora koja uključuje Ivana Klarića, Brunu Kovačića i Sachu Dragića.

Intervju

Što korisnici žele i očekuju od vaših proizvoda i usluga zna podatkovna znanstvenica

Iako je njezin karijerni put krenuo u smjeru računovodstva i financija, Maja Copak Smolčić vrlo je brzo shvatila kako ju više zanima statistika i analiza podataka. Bila je spremna na novi početak i učenje programiranja i novih vještina. Danas u A1 vodi odjel zadužen za poslovnu analitiku i data science.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Kobe Bryant: košarkaš, Oskarovac, investitor – ulagao je u tvrtke poput Alibabe i Epic Gamesa

Jučer je u 41. godini preminuo Kobe Bryant, jedan od najvećih košarkaša svih vremena koji je svojim uspjesima na terenu i izvan njega zauvijek obilježio ovaj sport.

Društvene mreže

Bartol Šimunić: Da će društvene mreže biti okosnica kampanje Zorana Milanovića odlučilo se još u svibnju

Bio je među prvim community managerima Vlade kad je 2011. došla na društvene mreže, a sada je jedna od ključnih osoba koja je stajala digitalne kampanje novog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.

Internet marketing

Podcast o specifičnostima podcasta u Hrvatskoj kao sadržajnom, ali i oglašivačkom formatu

Podcasti, iako postoje već godinama, očito su format koji će obilježiti digitalno tržište u Hrvatskoj u 2020. tako da je red pozabaviti se njihovim specifičnostima - u obliku podcasta!

Tehnologija

Hrvatska pošta u zraku: Dostava dronom u Hrvatskoj sve nam je bliža

Nakon eksperimentiranja s kriptovalutama, Hrvatska pošta poletjela je i u istraživanje bespilotnih letjelica koje bi mogle dostavljati pakete u udaljenim dijelovima Hrvatske.

Tehnologija

Gradionica – gdje zagrebački klinci grade LEGO robote i zajednicu spremnu za svijet budućnosti

Marljivi polaznici udruge Gradionica svoje zimske praznike nisu provodili pred računalima, mobitelima i konzolama. Nadvijeni nad LEGO kockicama, motorima, kabelima i senzorima planirali su što s novim zadatkom FIRST LEGO lige, na čijoj je svjetskoj završnici u Houstonu prošle godine bio upravo robot iz hrvatske (G)radionice.

Intervju

Hrvatski studio Tanais Games usred razvoja igre Saint Kotar rebrandirao se u Red Martyr Entertainment

Razviti igru u Hrvatskoj samo po sebi je teško, ali napraviti potpun rebrend studija usred razvoja posve je nov izazov.