Bilo je to negdje 2013. godine kad sam napustio siguran inženjerski posao da bih se konačno uključio u projekt na kojem sam honorarno i volonterski radio već više godina u slobodno vrijeme.
Radilo se o specijaliziranom portalu koji je ujedno bio i baza tvrtki koje su se bavile djelatnošću vezanom uz teme portala. Trudili smo se što bolje predstaviti naše klijente i što bolje pozicionirati njihove usluge i proizvode. Bilo je to razdoblje kada su se ta grana industrije još uvijek probijala na tržištu i kada je svatko tko je radio na tom polju u neku ruku bio i aktivist.
Klijente smo puštali da se upišu besplatno u bazu i nakon toga pokušavali stupiti s njima u kontakt i telefonski prodati pakete promocije pokušavajući se prilagoditi njihovim potrebama. Bio nam je običaj svakog ponedjeljka oko podneva nazvati buduće klijente koji su nam se prijavili u bazu tijekom petka i vikenda. Cilj nam je bio saznati čime se bave i probati vidjeti kakav oblik oglašavanja bi ih zanimao. Tada se nismo trudili ništa prodati, nego se čisto čuti koja je njihova motivacija i razlog prijave i kakva su njihova očekivanja od našeg portala.
Tog ponedjeljka doživio sam jedan od najmučnijih prodajnih razgovora u životu.
Dobar dan, ovdje taj-i-taj s portala takoitako.com. Vidim da ste nam se u petak prijavili u bazu, pa sam s Vama htio kratko popričati i vidjeti čime se bavite i kakva su Vaša očekivanja…
Pripremio sam se na razne situacije, ali ne i na ovu
Na drugoj me strani dočekala tišina i odrastao čovjek koji mi plačnim glasom odgovara:
Nemojte se ljutiti, ali noćas mi je izgorjelo skladište sa svom robom koju sam imao, a tek smo nedavno krenuli u posao.
Ne znam što da napravim, ne znam kako da izvršim isporuke, ne znam…
Propao sam…
Dalje se u slušalici čuo samo nerazgovjetan plač i ridanje i ni sam nisam znao što da napravim. Ispričao sam mu se što sam mu uopće smetao i rekao da mu neću više smetati i da mu želim da se što prije izvuče iz ove teške situacije.
Izdržao sam i to da mi poklapaju, ne javljaju se, ne saslušaju, ignoriraju, ne odgovaraju na mailove, ne uplaćuju, imaju nerazumne prohtjeve, ne šalju na vrijeme tekstove za članke koje su uplatili i još stotinu drugih stvari.
Ali ovaj me je trenutak doslovce prelomio.
Došao sam raditi kao autor i urednik i prihvatio ulogu CRM-a da bih na kraju preuzeo i dobar dio prodaje. I sve je išlo glatko jer smo sve naše klijente držali kao kap vode na dlanu. No ova situacija mi je pokazala koliko je prodaja zapravo kruh sa sedam kora.
Ovaj je tekst dio serijala povodom noći vještica u kojemu objavljujemo anonimne “Horor priče iz industrije”. Više priča svojih kolega možeš naći ovdje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Djani
02. 11. 2022. u 1:03 am
i?
Milan Tatalovic
30. 12. 2022. u 7:12 pm
Malo nedorečeno, zar ne?