Horor priča iz industrije: U potrazi za savršenim nosom

Horor priča iz industrije: U potrazi za savršenim nosom

Moj posao kao direktorice marketinga startupa bio je da se moji tekstovi i materijali koje je razvijao naš dizajner sviđaju. Svima. Od voditeljice ureda do partnera drvoprerađivača.

Kad sam prihvatila posao voditeljice marketinga u jednom startupu koji je razvijao softverska rješenja za prerađivačke industrije ja sam pogrešno mislila kako je moj zadatak povećati metrike prodaje i svijesti o brandu i buzzom oko nas stvoriti pomamu u broju prijava za posao služeći se raznim alatima, među kojima su i kampanje putem raznih kanala.

U stvari, moj je posao bio razvoj materijala koji bi se timu sviđali. Da im se sviđa copy i da ga drže jezično i pravopisno ispravnim prema svojim interesantnim poimanjima engleske gramatike i pravopisa. Cijeli startup došao bi iza leđa dizajneru i komentirao sviđa li im se vizual i treba li pisati „wow!“, „WOW““ ili samo wooow!!!

“Manekenka ima malo čudan nos”

Rekla je to voditeljica ureda, a svi su se nagnuli i zamijetili da je to stvarno istina. U donjem lijevom kvadrantu objave na Appleovom ekranu lice manekenke doista nije imalo baš prestižan nos. Nisam uspjela objasniti realnost mreža – da ljudi skrolaju i da je bitno da privučemo pažnju i napravimo da ljudi kliknu, a da putem poštujemo zadani brand identitet – jer je diskusija poprimila vrlo glasne razmjere.

Tada sam još strepila nad rezultatima, mislila sam da je moj posao publika i prodaja i pokušala sam reći upravi da vrlo vjerojatno vrijeme uloženo u popravak nosa neće opravdati uloženo vrijeme mene, dizajnera i svih ostalih ljudi koji su kampirali iza velikog Apple ekrana u smislu prodajnih rezultata. Nisam uspjela. Odlučeno je da se mijenja manekenka neadekvatnog nosa. Pa sam dala brief dizajneru:

Molim te, pronađi manekenku koja ima pravilniji nos.

Umorno mi je kimnuo glavom i prionuo tražiti manekenku pravilnog nosa.

Sve može čekati… pravi nos

Prezentacija za konferenciju mogla je čekati. Mogla je čekati i kampanja koju smo radili, a zbog koje su me iz medija već tri puta zvali da kasnimo. Bitno da se timu sviđa manekenkin nos u lijevom donjem kvadrantu objave za mreže.

Pola sata kasnije dizajner, ja i nekoliko ljudi iz startupa sužavali smo izbor manekenki adekvatnog nosa.

A ovaj nos?

Možda je preširok.

Ovaj?

Ma ovo izgleda plastično.

Teško je bilo naći dovoljno dobar nos koji će se sviđati svim članovima tima. Tako je protekao jedan od mojih prvih dana u poziciji direktorice marketinga startupa s velikim svjetskim ambicijama.

Malo pojačaj boju… malo manje… malo više…

Za par dana ponovno su svi, nagurani jedan do drugoga iza leđa dizajnera komentirali novu objavu, razvučenu preko metra ekrana, a namijenjenu skrolanju na uređaju veličine dlana. Ovaj put je problem bio više teoretske prirode. CEO se pitao:

Govori li ovaj vizual o našim ambicijama i o tome koliko mi svoj posao radimo bolje od drugih?

Mudro smo gledali vizual koji je trebao biti dio brand awareness kampanje i ja nisam imala odgovor na to pitanje. To je jedno od onih neodgovorivih pitanja mimo svih postojećih kategorijalnih aparata.

U jednom trenutku smo radili co-brending s jednom firmom i dizajnerovu ruku navigirao je vlasnik malog biznisa koji se bavio drvoprerađivačkom industrijom s kojim smo pregovarali o digitalnoj transformaciji pilane. Trebalo mu je poboljšati zastario logotip, a CEO je predložio naš tim za taj posao u ime dobrog početka suradnje.

Razvili smo ono što bih neuka i nesposobna ja rekla da je odličan logotip. Ali sviđanje je izostalo. Drvoprerađivač je odlučio pomoći dizajneru da to popravi:

Malo povećaj ovo deblo!

Dizajner bi povećao deblo, ali rezultat nije bio baš ono što je čovjek htio:

Maaalo manje… malo više… malo pojačaj boju….

Uhhh… neee…. – možda da dodaš rub ovom listu? Auuu neee… A list? Možda fali još jedan list?

Dizajner je dodao list. Logotip je bio još čudniji. Sa svakom novom sugestijom dizajner je sve dublje disao, a klijent bio sve razjareniji nesposobnošću dizajnera. Ja sam sjedila nemoćno jer je CEO htio da budem uključena u proces. Dok je ono što ja, naivna i neuka, držim marketinškim zadacima čamilo čekajući.

Što je posao voditeljice marketinga?

CEO mi je zabrinuto prišapnuo:

Misliš li ti da onaj naš dizajner zna posao?

Pa ja bih rekla da je sjajan!

Zaustila sam da dam sugestiju da puste čovjeka da izradi logotip, ali me dočekao zid i pogled u prazno.

Polako sam počela shvaćati da moj posao kao voditeljice marketinga nije da ostvarujem grafove iz svojih vlažnih snova, iz analitike iščitavam trendove i testiram razna rješenja koja ću ponosno prezentirati kao porast prodaje.

Moj je posao bio da se moji tekstovi i materijali koje je razvijao naš dizajner sviđaju. Svima. Od voditeljice ureda do partnera drvoprerađivača. I sustavno sam u tome failala.

Sviđanje nisam školovala

Istina je da su rezultati u smislu brojeva bili odlični, ali sve što sam ja razvijala bilo je “ružno, glupo i nekreativno”, a koristili smo u oglašavanju jer nije bilo vremena da se razvije nešto kako treba – “zbog moje nesposobnosti”.

Otkaz sam dala stojeći još jedan dan iza velikog ekrana i slušajući komentare što je sve ružno, glupo i nedovoljno ambiciozno i što sve krivo piše. Dan nakon što sam dala otkaz izbrisala sam to iskustvo s LinkedIna.

Od tad pri prihvaćanju freelance posla imam razgovor o tome što od mene očekuju – rezultate ili da im se marketinški materijal sviđa. Sviđanje nije marketinška kategorija i to ne radim. Naime, sviđanje #nesamškolovala.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Prikaz

Native Teams u Hrvatskoj: Kako olakšavaju brigu o porezima, doprinosima i zapošljavanju u inozemstvu?

Native Teams, platforma za freelancere i digitalno plaćanje koju globalno koristi gotovo sto tisuća ljudi, u Hrvatsku je stigla prije dvije godine. Otkrivamo kako im je izgledalo širenje na regiju te što su u međuvremenu nova uveli.

Zabava i zanimljivosti

Hrvati napokon mogu glasati elektronski, i to zahvaljujući Samu Altmanu (i botovima)

Već niz godina naklapa se i navija za uvođenje elektronskog glasanja u Hrvatskoj. Ako nismo tijekom pandemije koronavirusa, kad ćemo, pitaju se mnogi. Ova superizborna godina, u kojoj nas čekaju parlamentarni, europski i predsjednički izbori jedina je još sila (ne)prilika koja bi mogla nagnati Državno izborno povjerenstvo da poduzmu mjere po tom pitanju.

Digitalni marketing

“Želim samo logo za svoj brend” je kao naručivanje hrane bez soli i začina

U dinamičnom svijetu poslovanja, gdje nam se svakodnevno servira tona sadržaja i reklama i gdje se prvi dojam često stvara jednim pogledom – dobro osmišljen logotip izuzetno je važan. Međutim, put kroz brendiranje ide daleko izvan stvaranja logotipa.

Što ste propustili

Startupi

Tim MediBoost pobjednik je inovacijskog natjecanja AI4Health.Cro

U natjecanju je sudjelovalo 28 timova, od kojih je 10 ušlo u veliku završnicu te dobilo priliku natjecati se za prve tri nagrade, a pobjedu je odnio tim MediBoost.

Intervju

Moran Cerf: Vrijeme je da marketinška industrija uporabi alate koje su neuroznanstvenici stvorili!

Moran Cerf znanstvenik je koji je revidirao protokol lansiranja nuklearnog oružja, a na Danima komunikacija najavio je marketing budućnosti – marketing u našim snovima. I nije riječ o sanjarenju!

FinTech

Regulativa vs. korisničko iskustvo: Kako banke identificiraju korisnike na daljinu?

Pravilnikom Ministarstva financija o uvođenju novih klijenata u bankarski sustav industrija je zadovoljna, ali kako provjeriti identitet klijenta na daljinu - i dalje ostaje veliki problem za banke.

Novost

Cancel kultura: Tko (ni)je dosad otkazan?

U novoj epizodi podcasta komentiramo dvije prilično kontroverzne teme - otkazivanje i politiku.

Analiza

SDP najviše potrošio na digitalno oglašavanje od stranaka, a od pojedinaca – Andrej Plenković

Dan prije izborne šutnje predstavljamo vam tko je bio najglasniji, barem što se tiče trošenja novca, na internetu.

Analiza

E-glasovanje: Dobro za malu Estoniju i veliki Brazil, ali ne i za Hrvatsku. Zašto?

Iako ima više razloga zašto bi ga trebalo modernizirati, izborni je proces u Lijepoj našoj i dalje jedno od čvrstih uporišta otporu digitalizaciji.