Bio je to tipični poziv u petak popodne uoči kampanje koja starta u ponedjeljak.
Bilo je to u vrijeme kad sam imao sam nekoliko odgovornosti u marketingu, a odgovornost za digitalni marketing sam dijelio s nekoliko drugih kolega. Tada nas je dosta iz industrije radilo na sličnim pozicijama, bila su to vrlo zanimljiva vremena gdje se dosta toga testiralo i bilo je poprilično kreativno.
U pripremi je bila jedna full scale ATL (“Above The Line”) i BTL (“Below The Line”) kampanja koja je uključivala i digitalne kanale. Kolege iz drugog odjela su bile zadužene za to, moje je bilo da pratim budžete i da sve bude prema godišnjem planu.
Kampanja je morala dobiti odobrenja s više instanci, i sve je prošlo izvrsno, no tada je došao poziv. Bio je petak. Tipični poziv u petak popodne uoči starta kampanje koja je trebala krenuti u ponedjeljak.
Ona je imala komentare na kampanju
Pozvao me tada kolega (usto i direktor), u svoj ured i rekao da je dobio poziv od kolegice koju on ne zna, no ja je dobro poznajem. Ona je imala komentare na kampanju, što je bilo čudno jer je kampanja prošla sva odobrenja, a ona nije bila nikakav faktor u lancu odlučivanja.
Unatoč tome, htjela je podijeliti sa svima svoje mišljenje da kampanja ne može ići van. Odlučili smo da će je ponovo nazvati pa da vidimo što se dogodilo.
I tako ja sjedim, on vodi razgovor, ali u jednom trenutku, stavlja telefon na mute i meni kaže:
Znaš li da ona ima neki problem s tobom?
Ja u tom trenutku nisam imao pojma o čemu priča. Stavi je on na speaker bez da naglasi da sam u sobi i ja, direktno čujem kako me ona pred njim ogovara navodeći stvari koje su prema njezinom mišljenju pogrešne. Pritom uopće ne zna zašto je tako dogovoreno i kako je krajnja kampanja bila izričita želja najviše ingerencije i ne pod mojom direktnom kontrolom…
Što je najvažnije, kampanja je bila fenomenalna, od copyja, kanala, budžeta i svega. Na kraju se tako i ispostavilo kada smo vidjeli rezultate.
Zašto se uopće petlja?!
Kako nije prestajala i bila je uporna da takva kampanja ne može ići van, uz što je svesrdno tračala mene, optužujući me za neznanje, kolega direktor je na kraju presjekao razgovor pitanjem tko je ona uopće da radi takvo što…
Zašto bi zaustavljala kampanju koja je već dogovorena i koja je prošla sva odobrenja? Zašto se uopće petljaš?
Ne zbog sadržaja, ni profesionalnosti, nego očitog animoziteta prema meni. Nakon prekida razgovora samo smo se pogledali i onako u tišini otišli. Još dan danas si razmišljam, zašto bi to netko napravio, je li to bio pokušaj nadmoći, znak ugroženosti ili samo tipična ljudska zloba.
No tada sam naučio, naša industrija, puna je amoralnih duša koje ne prezaju ni pred čim. Na kraju, jedino što mogu reći, prije ili kasnije, sve dođe na svoje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Mirko Mirkic
30. 12. 2022. u 8:16 pm
Di vi zivite i koliko godina imate da mislite da je vase iskustvo posebno po bilo cemu?
Get ready for the real world, boy.