Horor priče iz industrije: Community manager na tjeralici

Puno je mini horror priča u mom digitalnom svijetu, ali samo sam zbog jedne skoro završila na tjeralici.

Bio je prosinac, a ja sam uzela godišnji i otputovala u Ameriku. “Dobra” strana moje pozicije community managera bila je to što mogu raditi čak i kad nisam u uredu… čak i kad sam na godišnjem. No, uz dobru pripremu se sve lako podnese.

Osim kad ti je nadređen čovjek koji nema pojma što radi.

Bodlje njegove agresije osjetila sam čim je došao na poziciju na kojoj je imao 5 puta veću plaću od moje – usudila sam se ispraviti njegov mail napisan na jezivom engleskom, što je on interpretirao kao znak nepoštovanja.

Prenapuhani ego nadređenih podnosim poprilično dobro – sve dok direktni produkt tog ega ne postane minus na mom računu.

Your card has been declined.

Saznala sam to peti dan svog boravka u Americi i bila u šoku jer sam očito potrošila puno više nego što sam mislila.

Imala sam drugu karticu, ali nikako mi nije bilo jasno kako imam 5000 kuna manje nego što sam mislila.

Objašnjenje je jednostavno, kao i mozak mojeg nadređenog koji je za vrijeme mojeg boravka u Americi odlučio ukloniti Mastercard firme za koju radim kao platežno sredstvo za Facebook oglase.

Nije to nikome javio, a meni je kao adminu stranice Facebook sjeo na prvu sljedeću slobodnu karticu – moju privatnu.

I tako sam u dan i pol ostala bez 5000 kuna na privatnom računu.

Skužila sam odmah, prijavila glavnom šefu, vratio mi je novce čim sam došla u Hrvatsku, sve je bilo OK. Moj nadređeni mi je umjesto isprike ponudio: “ne moram ja tebi javljati kad maknem karticu, ja sam tvoj šef”, što je jedna topla ljudska priča o kompleksima, ali u ovoj horor priči ima tek sporednu ulogu.

Nakon što je Facebook skinuo 5000 kuna s moje privatne kartice i time ju ispraznio, prebacio je naplatu na prvu sljedeću opciju – karticu mojeg klijenta kojem sam vodila fan page.

Otišao je u banku i vidio da mu Facebook skida novce iako u zadnje vrijeme nije platio ni boost, ni ad.

Kontaktirao je Facebook. Dobio ispis s imenom firme koja mu je s kartice za potrebe Facebook oglašavanja skinula 12.000 kuna – moje firme.

Otišao je na policiju, pitali su ga poznaje li nekoga iz firme na ispisu. Ubrzo su došli do mojeg imena.

Zvao me, ali nije me mogao dobiti jer sam u mobitelu imala američki broj.

Policija je sugerirala da me prijavi, pa će me netko dočekati čim sletim.

Srećom, umjesto da mi organizira sastanak s policijom, poslao je mail. “Srećom”, ja sam na vlastitoj koži samo nekoliko dana prije osjetila isti problem pa sam mu odmah znala objasniti da nisam kriva ja, nego moj egomanijak od nadređenog.

Kad sam se vratila s godišnjeg, uz suvenire za kolege, na posao sam morala donijeti i dokaze da smo moj klijent i ja oštećeni za 12 i 5 tisuća kuna.

Glavni šef je sve riješio brzo i ugodno, klijent me nije ubio, a nadređeni egomanijak me samo pitao zbog čega uz posao radim i druge poslove (jer imam 5 puta manju plaću od tebe, ZATO!)

Par mjeseci kasnije, egomanijak je dobio otkaz – ispostavilo se da zapravo nema pojma o stvarima zbog kojih je angažiran i da se samo skriva iza velikih riječi koje zvuče važno, tipa “KPI” i “scrum”.

Naravno, sve je moglo završiti puno gore – da mi je to bila jedina kartica, loše bih se provela u Americi.

A mogla sam i završiti na tjeralici.

Sve zbog jednog malog, nesposobnog “šefa” koji danas zagorčava živote u nekoj drugoj firmi.