Zabavni HGSS na Twitteru i Facebooku u ozbiljnoj je misiji – spašavanja života

“Dragi turisti, Hrvatska je puna života, a mi nećemo tratiti vaše vrijeme. Naprotiv, spasit ćemo vam život!” Sadržaj je to posta koji je Hrvatska gorska služba spašavanja objavila prije dva dana na svojoj Facebook stranici i Twitter profilu, kao reakciju ne baš najbolji engleski jezik kojim na istim društvenim mrežama barata Hrvatska turistička zajednica.

Croatia will waste your time!
Deciding which of the 8 national park is your favorite 🙂#CroatiaFullOfNature pic.twitter.com/mB7SzjL9vY

— Croatia Full of life (@Croatia_hr) February 15, 2016

Dear tourists, #Croatia is #fulloflife, and we will not waste your time. On the contrary, We will save your life!… https://t.co/j9RBapvh2g

— Hrvatska GSS (@HrvatskaGSS) February 15, 2016

Ako premotamo sve još malo unatrag, do ljeta, neki će se sjetiti i pisamca koje je HGSS uputio neopreznim turistima koji se znaju “popeti na planinu u japankama, preplivati do susjednog otoka usred noći, otići istraživati prirodu, a da sa sobom nisu ponijeli vodu ili okušati se u slobodnom penjanju”.

I kada to činite, velika je vjerojatnost da ćemo vas mi spasiti – i to besplatno, ali isto tako postoji velika mogućnost da ćete postati dio prirodne selekcije – također besplatno.

Članovi HGSS-a s iskustvom u odnosima s javnošću

I iza tog zabavno-ozbiljnog sadržaja, a i onog čisto ozbiljnog, stoje članovi Komisije za informiranje i analitiku, točnije dvije osobe koje paze na društvene mreže.

Zapravo, povremeno treća osoba preuzme komunikaciju s obzirom da smo svi volonteri, imamo svoje živote i nekad jednostavno nije spretno pisati objave dok voziš klinca u vrtić ili dok plaćaš spizu na kasi u trgovini ili dok je netko u špilji ili na brdu sa psima.

Na upit o profilu osoba koje stoje iza Facebooka, Twittera i YouTubea, HGSS-ovci odgovaraju da su “u najboljim godinama, situirani obiteljski ljudi više i visoke stručne naobrazbe, a u isto vrijeme spasitelji, odnosno članovi HGSS-a s puno godina iskustva i velikom brojem odrađenih akcija”. Privatno su prisutni na društvenim mrežama i imaju iskustva s odnosima s javnošću, stoga su svoje znanje iskoristili za organizaciju komunikacije kroz društvene mreže. Tu se obraćaju široj javnosti, a djelomično i onoj stručnoj izvan Hrvatske. Najčešće teme vezane su uz temeljnu djelatnost, novosti ili događaji u kojima je HGSS sudjelovao na bilo koji način, a tu su i upozorenja ili savjeti vezani uz nadolazeće događaje ili situacije, poput promjene vremena, opasnosti od lavina ili generalne smjernice o ponašanju tijekom boravka u prirodi.

Treće informiranje vezano je za neku akciju u tijeku, kao što smo komunicirali s javnošću za vrijeme poplava, snježnog nevremena u Dalmaciji ili pojedinih potražnih akcija. I četvrto, komentari nekih događanja, aktualnih, gdje pokušavamo iskoristiti pojedinu situaciju kako bismo naglasili neke druge stvari koje možda na prvi pogled ne izgledaju povezane, a tiču se onog što HGSS predstavlja i radi. Takve objave zapravo služe za skretanje pozornosti šire javnosti.

Zamislite kletvu: “Dabogda HGSS došao po tebe”. Strašno.

https://www.facebook.com/HrvatskaGSS/posts/816499858460281

HGSS financira država i lokalna samouprava, stoga im je obaveza transparentno pokazati ono što rade i kako to rade, kažu moji sugovornici, a dok su pripremali pokretanje profila na društvenim mrežama otkrili su da javnost zapravo zna jako malo o njima. Prvo, mnogi ne znaju članovi Službe volonteri, a potom ni kako i gdje doći do informacija koje se tiču sigurnosti boravka u prirodi ili kako se ponašati na skijalištima ili gdje pronaći planinarske karte… Zbog toga su krenuli s informiranjem, što se pokazalo efikasnim, a efikasnost u ovom slučaju znači prevenciju slučajeva u kojima je intervencija HGSS-ovaca potrebna. Efikasnost znači spašavanje života. I upravo je to cilj HGSS-a:

Možda vam je to čudno, ali ključni pokazatelji uspješnosti našeg rada na društvenim mrežama, prije svega Twitteru i Facebooku, je manji broj intervencija na terenu i informiranost javnosti. Vrlo jednostavno. Veća informiranost javnosti dovodi do osvještavanja o opasnostima na terenu i u prirodi i svjesnosti o tome što se zapravo može dogoditi. I što napraviti kad se dogodi. Dakle prije svega prevencija. Populacija planinara, kako niskogorskih tako i visokogorskih, već ima osviješten taj dio. Međutim, danas sve više ljudi nastoji provoditi svoje slobodno vrijeme u prirodi u bilo kakvoj aktivnosti. Naša je obaveza informirati takvu populaciju koja se, na svu sreću, širi kako bi zapravo uživali u prirodi, a ne da završe tako da ih mi pratimo kući. Mi generalno jesmo dobro društvo, ali iskreno ne želite da dolazimo po vas. Zamislite kletvu “Dabogda HGSS došao po tebe!”. Strašno.

Putem YouTubea prikazuju što HGSS radi, kako i zašto je bitno da postoji i dalje. Bez obzira na to što je riječ o volontiranju, iz videa se da zaključiti kako je to odgovoran, izrazito zahtjevan fizički i psihički posao, a ne zanimacija vikendom. Objašnjavaju kako netko može postati spasitelj – potrebno je stažirati, odraditi nekoliko izrazito zahtjevnih tečajeva koji traju pet do sedam dana i onda izaći na ispit koji traje od nekoliko sati, ponekad i cijeli dan, a podrazumijeva i praktični i teorijski test. Nije to hobi. Definitivno je to način života, kažu.

A sve što rade pokušavaju iskomunicirati na široj javnosti razumljiv i zanimljiv način.

Vrlo jednostavno; mi smo dio puka. Ovakvu komunikaciju puk razumije puno bolje nego suhoparne obavijesti ili tehnička naklapanja. Kako se obraćamo široj javnosti, onda tako biramo i vrstu komunikacije koja je ciljanoj javnosti jasnija. Ljudi u Hrvatskoj su svaki dan zatrpani nejasnim porukama, a nejasnost u našem poslu (traganju i spašavanju) dovodi do žrtava, materijalnih i osobnih. Pored toga, uspjeli smo u onom što smo htjeli – privukli pažnju šire javnosti, prenijeli poruku i ozbiljno su nas shvatili. Nas ne zanima politika. Ne zanimaju nas etiketiranja, već samo sprječavanja ugroze i spašavanje ljudskih života. Svaka naša poruka nije hir pojedinca ili dežurnog administratora. Svaka poruka koja ide vani se razmotri više puta. Neke se odbacuju, dok se neke preformuliraju.

Neka Hrvatska ostane puna života!

Let's keep Croatia full of life! #HGSS #112 pic.twitter.com/iMQDstTQfP

— Hrvatska GSS (@HrvatskaGSS) July 29, 2015

Vrckavost u komunikaciji možda je blaža verzija cinizma koji svi u HGSS-u nose u sebi, priznaju. Kanaliziranje frustracije koja se nagomilava kroz sve akcije spašavanje kada svjedoče ljudskoj neodgovornosti, neozbiljnosti ili pretjeranoj samouvjerenosti zbog koje ugrožavaju svoj život ili život bližnjih. Osvrću se i na “pismo” turistima koje su ljetos objavili:

To vam je tipičan primjer: nakon par dana i nakon nekoliko akcija od kojih su neke graničile s bizarnima, jednostavno smo morali skrenuti pažnju. Morali smo se obratiti javnosti i naglasiti koliko se jednostavno zavaraš i zaboraviš da priroda ne prašta, a samim time izazivaš pogibelj i činjenicu da mi radimo volonterski i ne naplaćujemo svoje aktivnosti, a svaka je ta intervencija koštala državu i porezne obveznike. Znajući da je tako jedan na neki “neformalan” način obraćanja bolje prihvaćen od opće javnosti, odlučili smo tako nastaviti raditi i pokazalo se kao pun pogodak. Reakcije su bile i više nego povoljne. A i mediji su to u sezoni “kiselih krastavaca” objeručke prihvatili. 🙂

Osim tih trenutaka, HGSS-ovcima je posebno drago kad dobiju privatnu ili direktnu poruku zahvale od nekoga koga su spasili ili od članova njihove obitelji. Naime, dok akcija traje, često spašeni ili njihovi članovi obitelji ne stignu ni zahvaliti od prevelikog šoka i komešanja, stoga se zahvale često upućuju naknadno, putem društvenih mreža.

Dva lica tehnologije

Društvene mreže mogu biti i itekako korisne i tijekom kakvih akcija, što smo mogli vidjeti i za vrijeme poplava.

U tijeku akcija spašavanja izvještavamo javnost o samim činjenicama vezano za akciju, a time na neki način olakšavamo vođama akcije spašavanja komunikaciju s, primjerice, medijima. Teško je biti vođa i u akciji i još pritom komunicirati s medijima te smo na neki način produžena ruka ili PR našim kolegama koji prije svega imaju na umu spašavanje života. Također, u nekim slučajevima molimo građane područja u kojem se akcija događa za suradnju ili, recimo, da svoje pse drže na povodcima i pod kontrolom ako se radi o potrazi s potražnim timovima pasa HGSS-a i ili da zamolimo korisnike ako su vidjeli nestalu osobu da jave na 112 i slično.

No, tehnologija može stvoriti i probleme, stoga HGSS-ovci apeliraju da se akcije spašavanja ne fotografiraju i ne dijele na društvenim mrežama, posebice zbog obitelji i prijatelja unesrećenih.

Vječno pitanje

I, pitanje za kraj, je li im draži Facebook ili Twitter?

Teško je reći, no kad već trebamo odabrati, onda Twitter. Traži čistoću. Preciznost. Moraš osmisliti ono što pišeš kao i poruku koju želiš poslati da bi složio dobar tvit, za razliku od pisanja na Facebooku kada upadaš u zamku epsko-narativnog karaktera.

Još jedan argument više za ostanak ograničenja broja znakova na 140 na ovoj društvenoj mreži – sažetost informacija te njihov brz, ali kronološki protok, mogu biti ključni u akcijama spašavanja. Naravno, uz zdrav razum na prvome mjestu, bilo da ste na terenu ili u udobnoj fotelji za računalom ili s mobitelom u rukama. Vjerovali ili ne, ali doista nečiji život može ovisiti o tome. Pitajte HGSS-ovce, sigurno će vam brzo odgovoriti na Facebooku ili Twitteru. 😉