Što učiniti kada vas hakira Anonymous ili kako sam bio ‘bad example’?

Poprilično neugodno iskustvo je kada vam kao “malom od weba” provale na server, a još je nezgodnije kada ste odgovorni za sadržaj na nekakvoj većoj stranici ili, ne daj bože, portalu. To se dogodilo meni, a o tome sam održao predavanje na 20. ZGPHP-u. Ono što ovu priču razlikuje od ostalih je činjenica da su ovaj puta hakeri bili – Anonimousi.

Anonymous?

Anonymous, strašna riječ koja plaši mnoge i podiže mnogo medijske prašine. No, tko su oni zapravo? Ono što većina ljudi zna o njima je da koriste kao logotip masku Guya Fawkesa i plaše ljude kako će srušiti internet i Facebook (što bi nekim netokratima i moglo značiti smak svijeta :)), a  predstavljaju se kao moderni Robin Hoodovi, koji smjelo napadaju bogate i daju sirotinji. Fora je u tome što, u neku ruku, svatko može biti jedan od njih, zato što svi “nose maske”, što daje za pravo svakome da bude jedan od „onih“, sakrivajući svoj pravi identitet.

Hakeri jučer i danas

Svi smo čuli za hakere, a u online svijetu, Anonimuse možemo staviti u te okvire. Prije desetak ili petnaestak godina bio si haker samim time što si se uspio spojiti sa 14 400 modemom na IRC kanal #hackers i tamo čitati što je starija ekipa pisala, pratiti BBS-ove i newse i pokušati kopirati ono što su oni radili. U to je doba počela podjela na WhiteHat i BlackHat hackere.

WhiteHat hakeri bili su, u pravilu, sistem administratori, koji bi uočili sigurnosni propust te ga podijelili sa zajednicom, kako bi što prije pokrpali propuste. Istovremeno, BlackHatovi su bili, pogađate, oni koji su takve propuste iskorištavali da bi ostvarili nekakvu svoju korist – pristupili serveru, pokupili podatke – i obrisali sadržaj, pritom uništavajući nekome važne dokumente ili, u najmanju ruku, kreirajući dodatan posao administratorima koji su bili lijeni krpati takve stvari na vrijeme.

Kada padnu maske

Ono što se meni dogodilo je da sam prije sedam godina napravio stranicu jedne banke, uz stotinjak drugih webova, a zbog krize, i drugačijih proriteta, bio sam prisiljen zatvoriti mali obrt za računalne i srodne djelatnosti prije nekih godinu dana. Znači, postojala je stranica koja je funkcionirala i služila svrsi, ali nije bila redovito održavana niti patchana. Jasno je da problemi nikada ne dolaze kada si pripremljen, a tako je i hakiranje počelo kada sam bio na godišnjem odmoru. Dobivam poziv iz banke: Stranica nam je hakirana od Anonimusa!!!

Nije baš bilo ugode u glasu, a i meni nije bilo svejedno, tako da sam prionuo poslu. Pogledao sam stranicu na kojoj je sav sadržaj bio obrisan, a na sredini stranice je stajalo – Mi smo Anonymous. Zamislim se i  kažem – pa baš su mogli “risajzati” sliku da stane u centar, a ne da potrga cijelu stranicu. Zovem svoje partnere kojima sam povjerio hosting (Plus hosting iz Pule – i ovom prilikom im se zahvaljujem na podršci!) i kreću konzultacije oko toga što treba napraviti. Prvo da vidimo kakvu štetu su napravili – gotovo nikakvu u smislu uništenih podataka (jasno da je cijena brendinga i secure-breacha bila ogromna), jer postoji dnevni backup, koji se vrati unutar minute. OK, idemo poskenirati da nisu ostavili nekakav backdoor na serveru. E, tu smo pronašli skriptu za rootanje, koja zbog sigurnosti servera – nije radila. IP adresa tu nije pomogla jer je cijeli napad bio izveden s američkih servera.

U tom mi je trenutku bilo jasno sa kim imam posla – script kiddies. Script kiddies je naziv za wannabe hakere, koji koriste tuđe skripte za razbijanje lozinki, probijanje u sistem itd. Kako sam upoznat sa njihovim načinom rada, odlučio sam postaviti mamac. Konzultiram se s bankom i hosting providerom te postavljamo sve natrag točno onako kako je bilo – bez mijenjanja lozinki, ali s jednom razlikom – obrisanim skriptama koje su postavili i uključenim svim mogućim logiranjima.

Bad example

Dok smo čekali da se haker “uplete” u mrežu, išao sam vidjeti kako je uspio pristupiti CMS-u te pokrpati ono što se nije “krpalo” proteklih nekoliko godina… Za više detalja što sam “krpao” i kako pogledajte video s mojega predavanja na 20. ZGPHP-u.

Kratkim guglanjem potpisa Anonymousa, Squad No35, dolazim do njihove Facebook stranice (koja je u međuvremenu ugašena) i surfam malko po njihovim hackovima. Uglavnom se sve svodi na ono što sam i pretpostavio – na script kiddiese koji prenose hackove od drugih hackera. I nailazim na pastebin, sa svim mojim podatcima – korisničkim imenom, lozinkom i svime ostalim što se nalazilo u bazi podataka. Sada ide bad example –  imao sam istu lozinku na svim stranicama i nisam ju mijenjao sedam godina. Iako je lozinka imala osam znakova i sastojala se od velikih i malih slova te brojeva, uspjeli su ju probiti i dekriptirati. Uz to ide i lista od dvadesetak webova na koje se može upasti preko toga. Zanimljivo je to da je samo još jedan web bio defacean, dok drugima nitko nije ni pristupao. Provjeravam mail, a tamo – mail od hakera!

From: anonymoussquadno035@gmail.com

Pozdrav Ivane Mi smo Anonymous Squad No. 035 Zelimo da vas upozorimo da vam je obezbedjenje sajtova veoma lose Naime,svaki vas sajt je ranjiv i veoma je lako upasti u njih Ukoliko zelite konsultacije i testove po pitanju obezbedjenja vasih sajtova, kontaktirajte nas na ovaj mail ili na fb stranicu http://www.facebook.com/AnonymousSquadNo.035.

Loš srpsko-hrvatski – hm, pokušavaju mi pomoći tako što su klijentima srušili stranicu, koju ni ne održavam? Hvala, ali ne hvala.

Nije prošlo niti dva sata, dobivam poziv od system administratora – imamo ga! Dobivamo IP adresu, tako što je hacker uploadao sliku putem POST metode. OK, idemo vidjeti otkuda je. Geolokacija – prvi hop Beograd, drugi hop Kragujevac.  Dobro da mi nije pokazalo i na kuću iz koje je hakirano…

Suma sumarum

Na kraju nisu probili samu banku ili sustav njihovog poslovanja, nego su samo zagrebali po površini web stranice. Sve je više nalikovalo pokušaju u kojem bi crvenim sprejem na fasadi ispisali kakvu parolu… Hakirali su stranicu jedne banke te podigli svijest o sigurnosti unutar nje, a napravljena je i procjena sigurnosti web stranice. Banka je angažirala savjetnika za cyber sigurnost, a mene su natjerali da konačno promijenim lozinku…

Nekada su se djeca igrala Betmena, Supermena, Hulka, Zagora a danas su postali “Anonimusi”. No, i dalje se skrivaju iza maske.