Kako su FOI-jevci u 24 sata kreirali aplikaciju koja osobama oštećenog sluha olakšava video pozive?

Na trećem izdanju HACK IT DAYZ-a Hrvatskog Telekoma, timovi su se natjecali u izradi rješenja na temu video – filtera, asistenta, društveno odgovornog poslovanja, i svih ostalih primjena video tehnologija kao budućnosti komunikacije.

Pobjedu je krajem studenog 2018. odnio tim Emoji s aplikacijom koja prepoznavanjem znakovnog jezika osobama oštećenoga sluha omogućava komunikaciju video pozivima. Ekipa studenata 2. godine diplomskog studija na FOI-ju u Varaždinu, koju čine Monika Tenšić, Kristijan Gašljević, Ivan Solić te Igor Rinkovec, opet su tema našeg razgovora, ali ovaj put s voditeljem Kristijanom idemo u detalje o pripremama i važnosti natjecanja za profesionalni razvoj.

Savjet za hackathonce – dobra ideja je najbitniji i najteži dio posla!

Najteže se odvažiti na prvi korak pa dok razmišljamo o posljedicama i rezultatima ode prilika. Nekada je upravo trenutak brze odluke ono što nam treba. Ako se i vi mislite prijaviti na neko natjecanje, Kristijanova priča o prijavi i očekivanjima može biti dobar motiv – nekad samo treba krenuti:

Sama prijava je bila posve spontana. Vidio sam oglas, poslao ostatku ekipe link s porukom – “Ajmo”. Popunili smo prijavu i eto, ispalo je na najbolji mogući način. Neki unaprijed definirani plan nismo imali uopće. Ivan, Monika i ja smo prvi put sudjelovali na hackathonu pa nismo ni znali što nas čeka. Rekli smo sami sebi da idemo dati sve što možemo, naučiti nešto i zabaviti se te da nam rezultat uopće nije bitan.

Iako se njihov način možda tada činio kao da žive moto ‘kud puklo da puklo’ (ilitiga YOLO), nema sumnje, ističe Kristijan, da im je u konačnici pomoglo znanje stečeno na faksu, ali i smjernice mentora.

Uz spontanu prijavu, pratila ih je i spontana ideja. Dan pred hackathon, na aplikaciju za prepoznavanje znakovnog jezika inspirirao ih je tadašnji Google Doodle koji je obilježavao 306. godišnjicu Charles-Michel de l’Épéea, edukatora i filantropa poznatog i kao “Oca gluhih”.

A kada pričamo o samom procesu “hakiranja”, zanimalo me i kako su izdržali ta 24 sata i da li se prisjeća kakvih tenzija:

Ne znam je li bilo ijednog lošeg trenutka. Svi smo bili vrlo pozitivni i nismo se zamarali nebitnim stvarima. Bilo nam je zabavno raditi, ideje su dolazile same od sebe, kako nešto poboljšati, napraviti drugačije i slično. Bili smo stvarno opušteni jer nismo imali što izgubiti. Znali smo da nam je ideja dobra i to nas je guralo naprijed bez nervoze i panike. Savjet za druge – dobra ideja je najbitniji i najteži dio posla!

Njihova ideja zbilja je zadovoljila i premašila ocjenjivačke kriterije. Aplikacija koju su predstavili u završnici, prevođenjem znakovnog jezika u glasove, pomaže kako osobama sa slušnim poteškoćama tako i osobama koje možda ne poznaju znakovni jezik. Prvima tako da prate govor sugovornika kroz tekstualni ispis, a drugima tako što osobu sa slušnim poteškoćama mogu čuti putem automatski generiranog govora.

U svakom slučaju, njihov uspjeh, ali i dobar timski rad ovisi i o odnosima među članovima:

Moglo bi se reći da samo uhodani kao tim jer smo svi članovi Studentskog zbora FOI-ja pa zapravo surađujemo već gotovo dvije godine, a i van fakulteta smo dobri prijatelji.

Što to FOI-jevci imaju, a drugi ne?

Da me netko pita otkud skoro uvijek varaždinski FOI u vijestima s hackathona ja bih rekla kako sigurno održavaju skrivene super treninge za svoje studente. I ne bih bila daleko od istine. Iako nemaju izvannastavnu sekciju posvećenu samo tome, o angažmanima i pripremama ekipe s FOI-a na hackathonima već smo pisali.

Zanimalo me stoga, i od najnovijih pobjednika, otkud uvijek neki FOI-evac na tim natjecanjima, jesu to dobre generacije ili FOI ima neki poseban režim da budi proaktivnost u studentima, a Kristijan (u smijehu) objašnjava:

Vjerujem da je oboje. U gotovo svakoj generaciji na FOI-ju pojavi se nekolicina studenata koji svojim radom i proaktivnošću doprinose ugledu fakulteta te osvajaju natjecanja ili se već nekako istaknu svojim radom i zalaganjem. Nezahvalno bi bilo misliti da je to samo dobra generacija jer studenti FOI-a već godinama osvajaju natjecanja, a tome sigurno doprinosi poticanje Fakulteta da se studenti odvaže. Osim toga FOI kombinira IT i business pa dobijemo znanja iz obje sfere i to nam stvarno odlično dođe na natjecanjima.

Što jedan student ima od hackathona (osim dobrog džeparca)?

Hackathoni i slična natjecanja mogu pomoći sudionicima u profesionalnom razvoju na mnogo načina, priča mi Kristijan, a ističe i za njega nekoliko najvažnijih:

• Svaki sudionik može vidjeti kako stoji s vještinama i znanjem s obzirom na druge sudionike koji su mu zapravo konkurencija i van natjecanja – prilikom zaposlenja.
• Spoznajemo koje su nam jače strane, a koje slabije, gdje trebamo “pokrpati” svoje znanje i usavršiti se.
• Upoznajemo druge ljude iz našeg sektora, čujemo zanimljiva razmišljanja i zanimljive priče/zgode.
• Upuštamo se u nešto novo i probijamo granice svoje comfort zone što donosi itekako važno iskustvo.
• Širimo svoju osobnu poslovnu mrežu.

Budućnost ideje, ali i videa?

Za kraj razgovora, zanimalo me i što Kristijan vidi kao budućnost video tehnologija, a potvrdio je moje mišljenje da će interaktivnost video sadržaja imati sve veću važnost:

Smatram da je budućnost video tehnologije u većoj interaktivnosti i proširenim mogućnostima koje se dosad nisu iskorištavale previše, a konkretno se to odnosi na virtualnu i proširenu stvarnost. Isto tako, budućnost je zasigurno i uključivanje svih ljudi u video komunikaciju, bez obzira na nedostatke!

Upravo im je i taj način razmišljanja donio pobjedu. A prvim mjestom, osim nagrade od 30.000 kuna, tim Emoji osvojio je i dvodnevnu radionicu u hub:raumu DT-a u Poljskoj, gdje će uz vrhunske stručnjake imati mogućnost dodatno razraditi svoju pobjedničku ideju, ako žele:

Nismo još bili na radionici, ali jedva čekamo, bit će nam to još jedno iskustvo više. O budućim planovima s proizvodom nismo još ozbiljnije razgovarali budući da smo svi trenutno zatrpani obvezama. Trenutno smo koncentrirani na to da faks privedemo kraju, a onda kad sve riješimo oko toga, vidjet ćemo. Veliki je to korak i odgovornost i tomu se treba u cjelosti posvetiti pa nema brzanja. 🙂

Nakon radionice, postoji mogućnost da se uključe u neki od investicijskih programa hub:rauma, kako bi mogli prvotnu ideju pretvoriti u finalan proizvod pa se nadamo da će fakultetske obveze s vremenom popustiti ako i odluče ulagati svoje vrijeme i znanje u aplikaciju.