Hoćemo li uskoro igrati igre u oblaku ili ćemo se (u Hrvatskoj) još načekati?

Sjećate se videoteka? Ustvari, još bolje pitanje: kada ste posljednji puta kupili film na DVD-u ili BluRayu, ubacili ga u svoje kućno kino i pogledali te spremili na policu? Teško se sjetiti, zar ne?

Glazba, filmovi, serije i drugi sadržaji danas su nam bliži nego ikada prije, a zabava se više ne kupuje na način na koji smo to činili prije 10 ili 20 godina. Danas ih jednostavno streamate s interneta i time štedite mjesto na vašem hard disku, a trošite samo internet – koji ionako svi imamo neograničen. Zašto onda korisnici i dalje kupuju igre i gomilaju ih u digitalne zbirke kada bi iste principe digitalnog sadržaja mogli primijeniti i na njih? Još bolje, zašto ne koriste internet kako bi streamali igre bez da uopće troše novce na računala koja im trebaju da mogu pokrenuti te igre?

Takva pitanja si barem postavljaju tehnološki giganti, a upravo je jedan od najvećih, Google, jučer predstavio Stadia platformu koja bi trebala biti novi veliki korak u igranju.

Stadia bi trebala omogućiti stream igara gdje god se vi nalazili, bez obzira na to imate li računalo koje ih može pokrenuti. Uz mjesečnu pretplatu, na Stadiji biste mogli igrati do mile volje bilo koju od ponuđenih igara u zbirci, slično po principu kako možda plaćate Deezer ili Netflix. Iz Googlea, što se tiče mogućnosti da Stadia izdrži takav ogroman serverski napor, najavljuju kvalitetu, brzinu i nikakvo štekanje, ali to je možda moguće u Silicijskoj Dolini, ne u Dubrovniku ili Osijeku.

Googleova Stadia ambiciozan je projekt

Iako u Googleu priznaju kako i nisu neki gameri, teško je bilo odoljeti ogromnom potencijalu gaminga i vrijednosti industrije, stoga je Stadia logičan korak za tvrtku koja, ako ništa drugo, zna s tehnologijom.

Stadia je tako zanimljiv sustav koji nastoji biti alternativa klasičnom igranju na računalu ili konzoli, pomoću nekoliko zanimljivih značajki. Pošto se sama igra koju igrate na Stadiji nalazi na serverima u Google centrima (nama je najbliži u Belgiji), nema potrebe za instalacijom, već se igra samo pokazuje na ekranu, poput filma ili videa na YouTubeu. Kad smo već kod YouTubea, Google ga planira spojiti sa Stadijom tako da ćete u svakom trenutku moći uskočiti u igru nekog streamera kojeg pratite na YouTubeu i igrati ju od točke na kojoj je video stao (s opremom i vještinama tog streamerovog lika). Ustvari, na neki način, Stadia na vašem računalu simulira tuđi gameplay.

Ovo sve zvuči prilično optimistično i napredno, jer i jest.

Ali trenutno ima puno prepreka, najbolji primjer – Hrvatska.

Međutim, nakon lansiranja ove platforme, koja za sada ima podršku za samo jednu nadolazeću igru (novi Doom), najviše kritika i upita došlo je upravo na račun brzine komunikacije sustava i servera, odnosno takozvanog laga.

Naime, nije da ovo nitko nikada nije probao, a već sada možete u svom domu prenijeti igru s glavnog računala na laptop tako da jedno računalo obavlja teži dio posla, a drugo samo prenosi, no problem je u brzini interneta. Iako Google obećava da će se raditi o sustavu koji je nevjerojatno stabilan i brz te omogućava 4K igre, realnost je takva da će do takvih performansi biti izuzetno teško doći.

No, Stadia ima načina, navodno. Plan im je dinamično smanjivati rezoluciju ako dođe do pada brzine interneta te bi sve trebalo raditi kako treba – ako imate pristojnu internetsku vezu, ali u Hrvatskoj smo još daleko od toga. Jedno su testovi u kontroliranim uvjetima, a posve druga stvar je masovno korištenje još uvijek vrlo svježe tehnologije, pogotovo ako uzmemo u obzir da su prosječne brzine interneta u svijetu i dalje prilično spore. Ako govorimo o Hrvatskoj, i dalje se radi o samo trećini kućanstava koje ima optiku, a više od 100Mbps je daleki san za ogroman dio nas.

I drugi su pokušavali – bezuspješno.

Prethodnik Stadije, zvan Project Stream, trebao je minimalno stabilnih 25 Mbps brzine, a iako još ne znamo minimalne sistemske uvjete za Stadiu, sigurno ćete za stabilno igranje bez ikakvog zastajkivanja trebati duplo brži internet od minimalnog. Također, bolje će biti igrati putem “uštekanog” ethernet kabla nego putem Wi-Fija, posebno onog sporijeg od 2.4 gHz, a kako mobiteli i dosta novih laptopa nemaju internetski kabel, siguran sam da neće biti savršeno od prvog dana.

Stadia je ideja koja ima podosta smisla, pogotovo za giganta kao što je Google, ali nisam siguran koliko će biti ispolirana kada jednom dođe do prosječnih korisnika. Streaming servis vrlo sličan Stadiji nazvan xCloud priprema i Microsoft, stoga ćemo vidjeti hoćemo li za nekoliko godina umjesto PlayStationa i Xboxa biti fanovi  xClouda ili Stadije?

Pretplata na igre? Nije Google izmislio toplu vodu…

Kada je riječ o trenutnoj situaciji u industriji digitalnog sadržaja i tehnologijama koje danas imamo i ova priča se opet tiče pretplate, samo ovaj put u vezi skidanja igara na vaš PC. Prvak ovog načina je Origin Access, platforma za preuzimanje i distribuciju u vlasništvu Electronic Artsa, koja, iako uvijek nekako bude zaboravljena, zapravo je svojevremeno bila revolucionarna jer već odavno nudi upravo verziju gaming platforme o kojoj su mnogi giganti poput Amazona i Applea sanjali, a na čemu u posljednje vrijeme intenzivno rade.

Origin nudi dvije pretplate, takozvani “obični” Origin Access Basic koji košta 4 eura, i Access Premier za 15 eura mjesečno ili 100 eura godišnje. Slično je to načinu na koji funkcionira Netflix, a različite cijene nude vam i različite pogodnosti, ali možete igrati samo igre iz Originovog kataloga.To uključuje FIFA i Madden sportske serijale, Simse, sve Battlefield igre, ali i Anthem.

Katalog igara nije ni približno velik kao na Steamu, ali računica postoji. Primjerice, ako vas zanima FIFA, ona je rijetko na popustu i košta 60 eura, a ako tome dodate i Battlefield 5 već ste prešli godišnju cijenu Premiera, s time da će u godinu dana izaći i nova FIFA (a vjerojatno i novi Battlefield) tako da ćete svakako nagodinu morati kupiti nova izdanja ako ste obožavatelj serijala. Hipotetski ste potrošili već 120 eura, a za 100 ste mogli dobiti još hrpu drugih igara. Ukratko, isplati vam se ako volite EA igre, u protivnom i ne baš.

To nas dovodi i do problema nagomilavanja pretplata. Koliko je prosječnom korisniku dovoljno računa da pokrije sve što ga zanima? Kako vidimo, ni prema tome igre nisu iznimka. Slično kao što se s tim muče Netflix, Hulu i druge platforme, činjenica je da ne možete imati sve filmove i serije na istom mjestu, bilo to zbog autorskih prava, raznih internih dogovora i slično. Tako je i u svijetu igara. Ako u nekom danom mjescu želite igrati Counter Strike, League of Legends, Apex Legends i Fortnite, morate imati četiri korisnička računa na četiri različite platforme, a uz Discord i Epic koji imaju svoje trgovine, tržište će se još više granati. Pitanje je kako će svi ovi igrači u gaming svijetu prilagoditi svoje poslovanje dolasku Stadije i xClouda.

…ali ju možda jedini može usavršiti.

Ako u kući imate računalo na kojem spremate igre, a želite ih igrati negdje udaljenije odnosno ne direktno na njemu, danas vam ne treba Google Stadia već za to imate gomilu servisa za koje gotovo sigurno nikad niste čuli. Igranje u oblaku zaista nije ništa novo, ali ostaje pitanje hoće li Google riješiti probleme s kvalitetom slike, monetizacijom i sveukupnom dostupnosti igara za ovu platformu bolje nego što to planira napraviti konkurencija? U prilog Googleu ide što ima više od dva milijuna servera na raspolaganju, i sigurno je da nije stranac kada je riječ dostavljanju podataka na daljinu.

No, nemojte me krivo shvatiti što se previše pitam o izvedivosti projekta. Volio bih na laptopu u uredu igrati Assassin’s Creed, ali sam vrlo skeptičan oko toga kada će to točno biti moguće – bez problema. U praksi bi ovo značilo da zaista imate gotovo pa laboratorijske uvjete od servera do vašeg računala, a nisam siguran koliki je postotak gamera koji imaju odličnu brzinu interneta, geografsku lokaciju i sve ostale sitnice koje se poklapaju. Google je moćan, ali je li moćniji od Balkanske infrastrukture? 🙂

Sustavi za igranje u oblaku vrhunska su ideja koja se treba polirati, ali vjerujem kako je govor o “budućnosti igranja” i dalje malo previše optimistična izjava za nešto što još uvijek ima samo naznaku dvije igre koje će doći. Do kraja ove godine imat ćemo neku vrstu Stadie (iako ne znam hoće li doći u Hrvatsku), a vjerovat ću da je budućnost stigla tek kada dođem u kuću svojih roditelja s laptopom i upalim neki AAA naslov u maksimalnoj kvaliteti putem oblaka. Do tada je i dalje dobro uložiti u igre koje želite igrati, ili možda poneku pretplatu; ionako ih ima sve više.