Što Google želi to Facebook ima, što Facebook želi to ima – Google. Na to se prije dva mjeseca, u sklopu svog predavanja na konferenciji Blogomanija, osvrnuo Bojan Bernik, a upravo bi se to moglo primijeniti na današnju novost – da Facebook konačno predstavlja svoj društveni čitač Paper.
Što Google želi to Facebook ima, što Facebook želi to ima – Google. Na to se prije dva mjeseca, u sklopu svog predavanja na konferenciji Blogomanija, osvrnuo Bojan Bernik, a upravo bi se to moglo primijeniti na današnju novost – da Facebook konačno predstavlja svoj društveni čitač Paper.
O tome se već mjesecima šuškalo, tako da novost nije bila toliko neočekivana. No, upravo se zbog toga ponovno postavilo ono pitanje, koje si periodično postavljamo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci – zašto se, pobogu, Google odlučio povući iz svijeta čitača, ugasivši svoju uslugu Google Reader?
Prisjetimo se tijeka događaja. Google je, na iznenađenje mnogih, u ožujku prošle godine najavio ukidanje svog RSS čitača. Korisnici diljem svijeta izražavali su žaljenje, potpisivali peticije za njegov spas, a kao gljive počele su nicati alternative. Tu je Flipboard, Feedly i Feedly Pro, Digg Reader i more, more drugih, a čak je i Google donekle nastavio svoju uslugu kroz uslugu Kiosk, koja je zapravo više lijepa, no što je korisna. Cijelo se to vrijeme šuškalo i o Facebookovoj inačici čitača, koji bi, naravno, bio društven – u vrijeme kada je Instagram predstavio video opciju, pretpostavljalo se da je riječ o Facebookovom čitaču. Zuckerberg je neprestano news feed na svojoj društvenoj mreži predstavljao poput „novina“, čiji su urednici sami korisnici. Doduše, tu je i drugi urednik, zloglasni algoritam prikazivanja sadržaja, koji bi trebao povećavati njegovu kvalitetu, na kojemu se (na štetu mnogih poslovnih korisnika) konstantno nešto radi, što itekako utječe na doseg sadržaja na ovoj mreži. No, Paper je predstavljen tek danas, nakon što su gore spomenuti čitači dobili zapažen broj korisnika, koji su ostali bez svog omiljenog čitača.
Googleov loš tajming
Čini se da je Google Reader otišao u najgore moguće vrijeme (doduše, u najbolje za druge igrače). Sadržaja je na internetu sve više, sve teže nalazimo ono što nas zanima. Sve rjeđe odlazimo na sam izvor sadržaja, češće biramo sadržaj za koji želimo da do nas dopre. Također, sve smo više mobilni – želimo pristup sadržaju gdjegod se nalazimo. Uz to, želimo i da sve bude upakirano u lijep dizajn. Mnogim se tim stavkama Googleov nekadašnji čitač nije mogao pohvaliti, ali upravo je njegov minimalizam odgovarao dijelu korisnika.
Facebookov Paper i Googleov Reader su, doduše, dvije potpuno različite stvari. I tu se vraćamo na onu vječnu borbu – Facebook želi informacije koje ima Google i obrnuto. Facebook sadrži daleko više osobnih informacija o svojim korisnicima, a i njegovim interesima, dok Google zna što pretražujemo. S vremenom su se neke od usluga i saznanja ovih dvaju giganata počeli preklapati, pa je tako i Facebook razvio svoju tražilicu (Graph Search), a Google putem svoje društvene mreže G+ pokušava doznati što više informacija o nama.
Zašto Google nije poradio na unaprijeđenom čitaču?
I upravo je tu Google možda napravio svoju veliku pogrešku – umjesto da ili zadrži Reader u onom starom, jednostavnom obliku ili kreira neku novu sličnu uslugu, koja bi koristila ono što već Google radi, prati svoje korisnike putem interneta i kroz svoje razne servise, te nam uz pomoć tih informacija pruža sadržaj koji bi bio najrelevantniji za nas, on je u potpunosti odustao od čitača, što su drugi igrači brzo iskoristili. Mogla se tu čak i implementirati bolje ona misteriozna g+1 usluga, kako bi se utjecalo i na ranking sadržaja, barem među osobama koje su međusobno povezane putem Google plusa. Moglo se tu štošta… Ali nije. I nije poznato zbog čega. A sad bi kraljevstvo čitača moglo pripasti Facebooku.
Doduše, još trebamo vidjeti kako će Facebookova usluga izgledati, kako će njen algoritam funkcionirati i hoće li doista moći ponuditi relevantan sadržaj za svakoga korisnika. Googleova je prednost bila u tome što je nudio mogućnost korisniku da na jednostavan način sam odabire izvore koje želi pratiti, bez oslanjanja na društvenu komponentu, što mnogima odgovara. No, s druge strane, mnogi su željni otkrivanja novog, fantastičnog sadržaja, uz pomoć zajednice na društvenim mrežama i drugim internetskim mjestima. I to sve u pokretu. Osobno, Flipboard je na putu da uspije u tome pružiti najbolji balans, posebice uz posljednju nadogradnju, ali prostora za poboljšanje ima. Posebice kad si kralj Facebook, koji ima više informacija o svojim korisnicima no što većina njih može sanjati.
I sve se nekako ne mogu oduprijeti misli da je, nakon što se situacija razvila u korist čitača, netko u Googleu ispustio tihu psovku nevjerice. Ako ne i glasnu.