Odnos freelancer-jedan klijent: Nezavisni profesionalci otkrivaju prednosti i zamke

Nedavno smo pisali o digitalnom stručnjaku Tomislavu Pancirovu koji je nakon agencijskog života, digitalno nomadstvo odabrao kao sljedeći korak u svojoj karijeri, a kako je opisao u svom iskustvu za Netokraciju, na to ga je potaknula želja za slobodom, fleksibilnošću i zaradom. Međutim, Tomislav je nedavno krenuo u suradnju s domaćom agencijom Media Val, gdje upravlja digitalnim odjelom, ali i dalje ostaje u odnosu freelancera, a ne redovnoga zaposlenika. Tomislav o toj odluci kaže:

Već sam tada planirao surađivati s agencijama, ali ne kao zaposlenik, nego kao samostalni suradnik. Valjda možeš izvući čovjeka iz agencije, ali ne i agenciju iz čovjeka. 😉

Tomislav će s njihovim agencijskim timovima raditi na digitalnim projektima, od osmišljavanja do provedbe, a prvi interni projekt je već realiziran.

Nisam cijelo vrijeme u agenciji, već dolazim po potrebi i dogovoru, a sve ostalo radimo online. Naravno, trudit ćemo se da suradnja dugoročno funkcionira. Bitno je da su klijenti zadovoljni i da imamo transparentan odnos, što je sada u potpunosti tako.

Priznaje kako je na početku suradnje bio oprezan jer nije očekivao da će njegovo nomadstvo biti dobro prihvaćeno, ali i da je agencija imala potpuno razumijevanje za njegove potrebe. Vjeruje da će tržište sve više prihvaćati fleksibilnost, dok god su tu i rezultati.

Imati samo jednog klijenta nosi i – zamke

Međutim, ono što se vani naziva one-client freelancerom, svakako otvara mnoga pitanja, od toga utječu li ovakvi aranžmani na integritet nezavisnoga profesionalca do toga, skrivaju li ovakvi odnosi brojne zamke, koje možda idu na štetu freelancera. Naime, tanka je granica između freelancerskog rada za klijenta ili agenciju i odnosa gdje freelancer praktički ima obveze zaposlenika, ali puno manje prava. Počevši od zdravstvenoga i mirovinskoga osiguranja do godišnjeg odmora.

Uz to, radom samo za jednog klijenta, freelancer se lako može dovesti u situaciju da mu prihodi ovise o financijskoj situaciji klijenta ili projekta – ili će u nekom trenutku klijent zahtijevati sve više i više vremena i pažnje kao da je riječ o redovnom poslu. Što nas vraća na ono o malim pravima tih istih freelancera. Također, postavlja se pitanje, koliko takav odnos može biti ravnopravan?

Matija Raos, iz Hrvatskoga društva nezavisnih profesionalaca, kaže kako nipošto nije riječ o banalnom problemu. Nasuprot, ova tema može za sobom povući velike negativne konotacije vezane uz prikriveno samozapošljavanje, odnosno prikriveni rad, što HDNP strogo osuđuje jer baca negativno svjetlo na prave freelancere. Matija objašnjava kako se sindikati služe time kao kontra argumentom za fleksibilizaciju tržišta rada jer se vrlo često radi o prisiljavanju radnika na samozapošljavanje kako mu se ne bi plaćala socijalna davanja niti imalo obaveze vezane uz zakon o radu.

Slučaj Uber i gig ekonomija

Također, dovoljno je spomenuti posljednja događanja oko Ubera, gdje je sud u Velikoj Britaniji presudio u korist tužitelja, odnosno taksista koji su zahtijevali minimalnu plaću i plaćeni godišnji odmor (dok se kod nas još raspravlja je li Uber taksi kompanija ili ne). Prema odluci suda, taksisti nisu samozaposleni, već je riječ o zaposlenicima Ubera. Slučaj je to, za koji mnogi kažu kako bi mogao utjecati na budućnost rastuće gig ekonomije, budući da na sličnom modelu posluju i druge kompanije.

Matija objašnjava da je načelna logika da pravi freelancer, odnosno samozaposlena osoba, ima na godišnjoj razini najmanje tri klijenta. Dodaje kako neke zemlje čak imaju i zakone koji služe kao mehanizam socijalne zaštite pri čemu freelancer nikada ne sjedi u uredu klijenta, nema radno vrijeme i ne koristi njegovu opremu.

Međutim, što ako freelancer radi preko neke online platforme, možemo li tada reći da radi za jednoga ili više klijenata? Slična je stvar ako radi preko posredničkih agencija, freelance kolektiva ili zadruga, pita se Matija. Dodaje kako bi odnose freelancera i agencija trebalo regulirati kvalitetnim ugovorom koji jasno definira što se naručuje, rokove i plaćanje, ali i potencijalne situacije gdje stvari ne idu po planu.

Članovima naglašavamo da kada jednom pristanu na uvjete ugovora da onda nemaju pravo biti nezadovoljni i širiti negativnost jer je to osnova profesionalnosti. Jasno je da se agencije i freelanceri često nalaze u love&hate situacijama, no međusobno su logički povezani i stavljaju jedni drugima ‘kruh na stol’. HDNP se ovom problematikom do sada bavio kroz suradnju s HURA-om te smo već u nekoliko prilika sve karte stavili na stol s ciljem unapređenja pozicija obje strane, a kvalitetan ugovor smatramo osnovom dobrog poslovanja te će naša suradnja nastaviti u tom smjeru.

Ljudi su kreativni unatoč ograničenjima

Za iskustva smo se obratili i dizajneru Vedranu Klemensu koji je agencijski rad zamijenio onim freelancera. Otprilike pola projekata radi direktno s klijentima, a drugu polovicu s marketinškim agencijama, pri čemu se svaki projekt zasebno dogovara, od zadataka, rokova do naknade. S obzirom na njegovo iskustvo, zanimalo me i kada freelancer radi za agenciju, u kojoj mjeri može biti slobodan i kreativan? Vedran kaže da, neovisno o tome radi li direktno za klijenta ili preko agencije, mu se čini kako je manje-više riječ o istim ograničenjima.

Ograničenja slobode uvijek postoje kad ste unajmljeni da radite za nekoga. Onaj tko se s tim ne može pomiriti i treba više slobode mislim da nema druge nego da potraži sreću u umjetnosti. Međutim, i u umjetnosti postoje ograničenja. Potpuna sloboda izražavanja je iluzija. Mislim da ljudi nisu kreativni onda kad nema ograničenja nego su kreativni baš njima unatoč.

Nadalje, objašnjava da obično surađuje s agencijama na složenijim projektima, koji zahtijevaju suradnju više različitih vrsta kreativaca i menadžera.

Na takvim projektima je moj doprinos tek jedan dio u stroju pa ih bez agencije ne bih ni mogao odraditi. Stoga, kad surađujemo, unaprijed prihvatim da ne mogu očekivati potpunu autonomiju u odlučivanju pa onda ne vidim u tome problem. Naprotiv, obično zajedno napravimo bolje nego da se nismo udružili.

Stvari nisu crno-bijele

Koliko god digitalno nomadstvo i freelancerski rad imali svojih prednosti, posebno kad je riječ o fleksibilnosti, ne treba zaboraviti da stvari nikada nisu crno bijele. S jedne strane freelanceri, odnosno nezavisni profesionalci imaju velike mogućnosti odlučivati što će, kako i za koga raditi. Međutim, taj put može imati različite izazove, od nerealno kratkih rokova, loše iskomuniciranih ciljeva do plaćanja s odgodom. Također, i klijenti se mogu naći u situaciji da nisu na istim valnim duljinama s freelancerima koje su angažirali.

No, odnos freelancer-klijent može skrivati i mnoge zamke, kako financijske, tako i pravne, posebno u situacijama kad freelancer ovisi o jednome ili tek nekolicini klijenata.

Kao što pokazuje i nedavni slučaj Ubera, rastuća gig ekonomija ne prolazi bez kontroverzi i svakako će otvoriti još mnoga pitanja oko budućnosti rada, ali i onih koji ju predvode. A kako će to utjecati na prave i “neprave” freelancere i kod nas? Još ćemo vidjeti.