Zašto foodtech startupi teško skaliraju u Hrvatskoj?

Iako su danas u središtu startup investicija projekti povezani s umjetnom inteligencijom, to ne znači da su izazovi održivosti i upravljanja otpadom koji su do nedavno bili buzzword scene, nestali. Naprotiv, oni su iz sfere trendova prešli u domenu stvarnih, često skupih problema koje treba sustavno rješavati na što se rijetko tko odluči.

Neka od konkretnih hrvatskih rješenja, mogli smo vidjeti na FoodTech Startup natjecanju koje je poslužilo kao okvir za širu raspravu o tome zašto velik broj foodtech ideja nikada ne uspije prerasti početnu fazu testiranja i razviti se u održiv, skalabilan biznis te zašto mnogi projekti, unatoč dobrim idejama i inovativnim pristupima, zapnu prije ozbiljnog tržišnog rasta.

Što nakon pitcha?

Jedno od poznatijih domaćih foodtech rješenja je aplikacija koja restoranima i pekarnama omogućuje prodaju viška hrane uz popuste koji idu i do 70 posto. Ideja je jednostavna, ali adresira ozbiljan problem: u Hrvatskoj se godišnje proizvede više od 286 tisuća tona otpada od hrane, što je oko 71 kilogram po stanovniku od čega je čak 40 posto toga i dalje jestivo.

Motiviran tim podacima, osnivač Crumbsa, Antonio Matušan objasnio je da njihova platforma nije nastala iz potpuno nove ideje, već iz prepoznavanja prilike da se provjeren model prilagodi lokalnom tržištu.

Najveći izazov, kaže, nije bio uvjeriti krajnje korisnike jer tko ne želi kvalitetnu hranu po nižoj cijeni nego partnere iz tradicionalne industrije:

Pravi izazov bio je uvjeriti sustav koji godinama funkcionira na isti način da prihvati inovaciju.

Industrija, dodaje, reagira sporije i često čeka da prvi veliki igrač pokaže da model funkcionira prije nego što se i sama odluči na promjenu.

Pitanje mentorstva i važnosti povratnih informacija otvorio je osnivač Grunteka, Tino Prosenik, koji je naglasio da startup timovi često postanu previše vezani uz vlastite ideje, što može zamagliti realnu sliku tržišta.

Vanjska perspektiva mentora, partnera i investitora zato je iznimno važna jer omogućuje pravovremenu ispravku smjera prije nego što pogreške postanu skupe. No pogreške su, svakako, neizbježan dio razvoja te upravo kroz njih dolazi do iteracije i učenja. Ali jednako je važno i realno upravljati očekivanjima jer preoptimistični planovi lako stvaraju pritisak i mogu zakočiti napredak, dok jasno postavljeni, ostvarivi ciljevi stvaraju prostor za stabilan i održiv rast.

Skalabilnost je veći problem od tehnologije

Za fondove rizičnog kapitala, bez obzira na industriju, ključan je povrat ulaganja. U foodtechu koji često uključuje kombinaciju hardvera, logistike i softvera put do tog povrata znatno je složeniji nego u klasičnom SaaS-u, ističe Dražen Oreščanin iz NVision Venturesa:

Ako radite čisti software, u mnogim slučajevima nemate ograničenja kakva postoje u foodtechu. Kod hrane morate proizvoditi, imati logistiku, distribuciju, zalihe i kapital za financiranje svega toga. To foodtech čini izuzetno kompleksnim.

Dobra ideja i inovativna tehnologija tek su početak. Investitori već u ranoj fazi procjenjuju može li startup rasti izvan lokalnog tržišta i ima li kapacitet nositi se s operativnim izazovima koje takav rast donosi. Globalna ambicija zato nije luksuz, već preduvjet za ozbiljna ulaganja, objašnjava Božidar Pavlović iz AYMO Venturesa:

Gotovo nikad ne vidimo da startup s dobrom idejom postane globalan preko noći, bez da je prethodno ostvario lokalni uspjeh.

Pavlović dodaje kako je ambicija fondova dvostruka: razvijati lokalni ekosustav i istovremeo osigurati povrat investitorima. Te dvije stvari ponekad zvuče suprotno, ali realnost je da bez održivog poslovnog modela nema ni kapitala za rast:

Besplatan novac ne postoji. Iza fondova stoje investitori koji očekuju povrat ali vjerujem da je to u Hrvatskoj izvedivo jer interes za domaće startupe kontinuirano raste.

Problem prije proizvoda

Pobjedu na natjecanju odnio je startup Foodwaste Hrvatska, čiji pitch nije krenuo od tehnologije, nego od problema s kojim se svi suočavamo. Predstavnica tima Barbara Šebalj otvorila je pitch s pričom o neugodnim mirisima otpada, kontaminaciji i visokim troškovima zbrinjavanja. Sve su to simptomi šireg problema bacanja hrane:

Jedna kora banane u spremniku za papir može uništiti vrijednost cijelog kontejnera. Kad hrana uđe u sustav otpada, kontaminira sve ostalo.

Rješenje koje razvijaju usmjereno je na sprječavanje nastanka otpada od hrane već na samom izvoru, u kućanstvima i profesionalnim kuhinjama uz mogućnost smanjenja volumena otpada do 90 posto unutar 24 sata. Kroz kombinaciju tehnologije i specijaliziranih uređaja, platforma omogućuje učinkovitije gospodarenje ostacima hrane, smanjenje troškova zbrinjavanja te poticanje održivijih praksi u svakodnevnom radu.

Investitorima je bilo važno što ovaj sustav već funkcionira u praksi: pilot-projekti, mjerljivi rezultati i korisnici u više zemalja pokazali su da se ne radi o teoriji, već o testiranom rješenju. Za razliku od mnogih foodtech ideja koje ostaju na razini pojedinačnog proizvoda, Foodwaste je od početka razmišljao sustavno, s ciljem skaliranja na razinu cijelih gradova:

Ako uklonimo bacanje hrane iz kućanstava i profesionalnih kuhinja na razini jedne ulice ili kvarta, nestaje smrad, smanjuju se troškovi i cijeli grad funkcionira bolje.

Kombinacija hardvera, softvera i jasnog poslovnog modela primjenjivog na globalnom tržištu ono je što investitori prepoznaju.

Gdje foodtech startupi najčešće zapnu?

Neuspjeh skaliranja foodtech startupa rijetko leži u samoj ideji. Za razliku od čistog softvera, foodtech uključuje proizvodnju, logistiku, zalihe i kapital. Sve su to slojevi koji rast čine znatno zahtjevnijim.

Startup bez jasnog plana upravljanja tim slojevima teško prelazi fazu pilot-projekta. Već u ranoj fazi traže se konkretni odgovori: postoji li realan put do globalnog tržišta, može li model podnijeti rast i ima li tim kapacitet za izvedbu. Proces evaluacije pritom je i test pretpostavki.

Investitori sustavno propituju tržište, kupce i operativne detalje upravo ondje gdje se najčešće pojavljuju pukotine. Savjeti investitora te osnivača koji skaliraju svoja foodtech rješenja svode se na nekoliko ključnih smjernica: razmišljati globalno od početka, graditi model spreman za rast, održavati operativnu disciplinu, biti realan u planiranju i aktivno koristiti podršku ekosustava – pitati stručnjake, osnivače, investitore za savjet jer mnogi će rado pomoći.