Facebook fanovi na kile – koliko i kome se najviše isplati?

Facebookovih 500 milijuna aktivnih korisnika čini fejs najpopularnijom društvenom mrežom ne samo u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji, već i u svijetu. Nije ni čudo što ih tvrtke pokušavaju skupiti što više na svojim fan stranicama... Tisuću, 10 tisuća, 100 tisuća! Društvene mreže postaju trka u “nabijanju” fanova u kratkom roku, bez kriterija. Pretjeruju li brendovi i tvrtke u potrazi za što većim brojem fanovima i zaboravljajući one koji su im mnogo važniji - kupce i korisnike?

Facebookovih 500 milijuna aktivnih korisnika čini fejs najpopularnijom društvenom mrežom ne samo u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji, već i u svijetu. Nije ni čudo što ih tvrtke pokušavaju skupiti što više na svojim fan stranicama… Tisuću, 10 tisuća, 100 tisuća! Društvene mreže postaju trka u “nabijanju” fanova u kratkom roku, bez kriterija.

Pretjeruju li brendovi i tvrtke u potrazi za što većim brojem fanovima i zaboravljajući one koji su im mnogo važniji – kupce i korisnike?

U svom članku posvećenom tome kako je Splitska banka zakoračila na društvene mreže, srpska PR-ovka Dragana Đermanović prozvala je zagrebački iStudio za sumnjive marketinške metode na Facebooku. Temom su pozabavili i REP.hr te Tportal.

Što više fanova, to bolje?

Dragana je u iStudio prozvala izravno za “kupovanje” Facebook fanova i otvaranje grupa koje vode na stranice njihovih klijenata. Samo za Netokraciju, iStudio službeno odgovara o korištenju “posredničkih mostova”:

U slučaju navedenome na blogu Dragane Đermanović stranica je korištena kao posrednički most prema našoj stranici, ali – ponavljamo – preko te stranice korisik ne može postati fan konkretno Jane niti bilo koje druge. Za takvo nešto moraš doći na stranicu, gdje se jasno vidi o kojoj je stranici riječ i tek tamo stisnuti lajk, a to je opet osobni odabir svakog člana na Facebooku. Da povučemo paralelu, puno puta se sa strane pojavljuju Facebooku adsi koji služe kao teaseri i vode na stranice gdje se posebni content prikazuje tek lajkerima stranice. Posredničke stranice su poput teasera na adsima ako se govori o željenim ciljanim konačnim efektima. Sve što radimo, radimo u najboljem interesu naših klijenata i njihovih potrošača.

Fanovi su bitna stavka svake Facebook stranice, kao što su followeri bitni za Twitter, gledatelji za TV, čitatelji za novine, a slušatelji za radio. Kao što stalno naglašavamo, oni su dugoročna investicija u građenje odnosa sa potrošačima na neformalnijoj bazi za svaki brend. Međutim, isto tako naglašavamo da sami fanovi na stranici ne znače ništa bez kvalitetne interakcije i visoke kvalitete stranice na kojoj inzistiramo te se to vidi i na stranicama koje vodimo.

Posredničke stranice? Hm… Koje su granice pri nabavljanju fanova?

Fan? Sitnica

Ni strane tvrtke nisu imune na sindrom što većega broja fanova u što kraćem roku. Dapače, zapad je tu otišao mnogo dalje s uslugama tvrtki poput uSociala. Za samo 197 dolara možete dobiti 1000 “ciljanih” fanova, dok za gotovo pet tisuća dolara možete prestići 24sata sata sa 100 tisuća fanova u tjedan dana. Dakako, popust je uključen.

Cijena fana? Sitnica…

Iako uSocial i druge tvrtke koje prodaju fanove (bez PDV-a) jamči da ćete naručene fanove dobiti unutar sedam radnih dana, nitko vam ne garantira da će oni to i ostati. Dapače, nitko vam ne jamči ni da će biti korisni, aktivni te da vas neće “hejtati”, tj. ostavljati negativne komentare.

Zamislite da vam netko u tvrtku dovede 100 tisuća ljudi koji se nisu k vama uputili. Sigurni ste da će vas svi dočekati s osmjehom? Jedan po jedan otići će svaki na svoju stranu, na neku drugu fan stranicu. Zašto ih uopće onda kupovati?

Kome koriste fanovi (na kile)?

Nitko ne bi kupovao fanove niti bi ih agencije poput iStudija nastojale dovesti što veći broj da od njih nema koristi. Ne za brendove, tvrtke i proizvode, već pojedince koji će upravo brojem Facebook fanova omastiti brk. Kome konkretno koriste stotine tisuća fanova na Facebooku?

  • Account menadžeru u agenciji koji uz brendiranje i media planove mora negdje ubaciti i taj prokleti fejs. Za dnevne novine može spomenuti naklade, a televizija je… televizija. Fejs? Fanovi se najlakše prodaju – cijela država će vas lajkati!
  • Osobi u social media agenciji koja ne zna klijentu kvantificirati koristi od Facebook fan stranice ni u jednom drugom obliku od broja fanova. Analiza prometa, kupnje, prodaje. Tek rijetke tvrtke u Hrvatskoj i u regiji uopće razumiju da mogu pratiti ROI (return on investment), a oni ne čine većinu klijenata;
  • Direktorima tvrtki koji nikad nisu otvorili ni blog, a kamoli neku društvenu mrežu, ali su čuli su da na tom nekom fejsu svi imaju puno fanova. Mora ih i on imati, zar ne? Kao i sliku u novinarama na kojoj se njegovo ili njezino rumeno lice vidi bolje od proizvoda.

Medijima će više pageviewova odnosno pogleda sigurno koristiti, ali za sve druge brendove klik bez učinka nema dugoročnu vrijednost. Dapače, radi se o trošku za marketinški odjel kojem tada postaje teže moderirati veći broj osoba koje možda ne žele biti tamo.

Apsurdom do uspjeha

Kvalitetne tvrtke i agencije, marketinški profesionalci i poduzetnici oduvijek su znali što im se isplati, a što ne. Oni znaju da ne smiju kompromitirati svoje tvrtke i brendove nabijanjem fanova bez smisla. Znaju da ih nabavljanje novog fana manje vrijedi i više košta od kupca. S druge strane dolazimo do apsurdnih situacija u kojima tvrtka ima više fanova na Facebooku nego kupaca ili korisnika. Situacije poput fanova za e-commerce projekte koje čine klinci koji uopće ne mogu koristiti kreditnu karticu

Je li vam fan… kupac?

Zamislite situaciju u kojima ljudima plaćate da uđu u vaš dućan, ali vas nije briga hoće li nešto kupiti. Facebook fanovi na kile? Ista priča.

Društvene mreže omogućuju brendovima izravnu komunikaciju s kupcima uz izravno praćenje učinkovitosti. Imate li medij, možete znati što čitaju i što žele. Dapače, kao novinar možete iskoristiti društvene mreže za istraživanje. Ukoliko prodajete proizvode ili usluge, društvene mreže poput Facebooka dopustit će vam da lajkanjem shvatite svoje kupce.

Veći broj fanova na Facebooku i followera na Twitteru je koristan i poželjan, ali sam po sebi ništa ne znači… Lako je lajkati, ali jeste li sigurni da će – kupiti?

Što vi mislite o različitim metodama nabavljavanja fanova na Facebooku i društvenim mrežama? Vidite li u tome smisla?

 

ponuda

Komentari

  1. Ivana

    Ivana

    18. 10. 2010. u 11:33 am Odgovori

    Dobra tema. Bila sam svjedokom nekoliko nagradnih igri koje su na Fejsu organizirale Hrvatske tvrtke koje su pošle u jako krivom smjeru zbog korištenja “like exchange” i sličnih tehnika. Naime, natjecatelji su npr. razmjenjivali lajkove sa strancima, tako je recimo jedna Hrvatska auto kuća završila s nekoliko tisuća fanova iz Španjolske, Kine i sl.

    Pravi marketing manager bi znao da Facebook zabranjuje organiziranje nagradnih igara u kojima je cilj skupiti “ljakove” za određenu sliku ili komentar, a u biti skupiti što više fanova za određenu Facebook stranicu. Čudim se ljudima koji plaćaju takozvane social media managere kojima je jedina tehnika za dobivanje fanova organiziranje nelegalnih nagradnih igara koje se onda pretvore u lakrdiju.

  2. Matej

    Matej

    18. 10. 2010. u 11:42 am Odgovori

    Stanje sa FB likom je ne educiranost tvrtki i pojedinaca koje marketinske kampanje narucuju. Kao sto je bilo do nedavno sa web-om, ljudi nisu znali sta je web, sta im moze pruzit i sta od njega zele (neki idalje neznaju). Tako je danas sa facebook, svi bi na njega ali neznaju kako. Kako ocjenit dal je kampanja bila uspjesna, treba im neka brojka. A koja je to brojka!? Broj fanova! Naravno da je to totalno pogresno. Ali neki srednji menager sad ne zna drugacije i trebat ce mu vremena dok ne nauci. A trenutno stanje stvari iskoristavaju firme sa “nizom razinom morala” i na dovodenju beskonacnog broja fanova “mlate pare”. Sve ce sjest sa vremenom na mjesto i takvi ce postat stvar proslosti.

  3. Eniac

    Eniac

    18. 10. 2010. u 11:58 am Odgovori

    Kao sto znaš više puta sam bio u ovoj situaciji i jako je nezgodno odgovoriti u istoj. Klijenti tvrdoglavo zahtevaju više lajkova, čak i onda kada ih svesno upozorite da je to loše za njihov biznis. Njih ne interesuje targetiranje i novac, već zadovoljavanje sujete kroz nešto na šta ne obraćaju puno pažnju poput Interneta. Retki su oni koji će priznati grešku posle par meseci i pustiti vas da radite kako dolikuje.

  4. Zeljko ( @zriha)

    Zeljko ( @zriha)

    18. 10. 2010. u 12:00 pm Odgovori

    Hi,

    ajd IBB drago mi je da se malo vise pise o tome. Prvi puta sam se susreo s ponudama o kupovini fanova u predsjednickoj kampanji. Samo u takvoj utakmici, bitan ti je svaki glas a ne svaki lajk ;).

    Like da vidis ovo ili ono je u najmanju ruku jadno, i vise steti brandu nego sto koristi.

    Drago mi je da si povezao prodaju sa facebookom, na kraju price, tvrtke zele svoj proizvod prodat. A da ne kazem da postoje i razni FB botovi na prodaju putem raznih warez foruma koji doslovno kreiraju ljude, njihove slike, prijatelje i slicno.

    Dobra FB kampanja, prisutnost i fer pristup su najbolji, pa bilo to 800 fanova ili 80.000 bitno je da su kod tebe zato jer to zele i zato jer zele komunicirati s tobom.

  5. SadClown

    SadClown

    18. 10. 2010. u 12:16 pm Odgovori

    Baš sam prekjuče pričao o tome sa drugarom koji radi trenutno u marketing timu u Microsoft Srbija. Konkretno, rade sad na organizovanju Sinergije (godišnja MS konferencija za neupućene) i uposlili su firmu da im nabaci 25000 fanova. Kada je on pokušao da im objasni zašto je to pogrešno, oni su mu odgovorili u stilu: “A, pa znamo mi to, ali nam je nebitno, fora nam je da imamo brdo fanova” 😀

  6. Dragana Djermanovic

    Dragana Djermanovic

    18. 10. 2010. u 12:16 pm Odgovori

    Point polemike s moje tačke gledišta je uputiti kolegijalnu kritiku! Poslujemo u veoma transparentnom mediju; nemamo više od jedne šanse da upropastimo sopstvenu reputaciju ili da umanjimo dobre namere klijenta! Obzirom na stepen edukovanosti klijenata – za neprofesionalni SM aktvizam odgovornim smatram isključivo agencije koje vode SM posao!!! Sledeće godine ću sigurno razmišljati drugačije.

    Da li neko (od vas kolega) može da mi objasni sintagmu “posrednički most?”

    Ja se ne razumem ni u šta sem u organsku konverzaciju pa mi je ovaj termin nepoznat…

    Hvala u napred.

  7. Nebojša Grbačić

    Nebojša Grbačić

    18. 10. 2010. u 12:47 pm Odgovori

    Apropos nagradnih igara, da, Ivana je to lijepo sročila. One bi se trebale prijaviti poreznoj upravi, ministarstvu i sl. No, postoji nešto što se zove “nagradni natječaj” i što je legalno. 🙂

  8. SadClown

    SadClown

    18. 10. 2010. u 12:54 pm Odgovori

    @Gaga Đermanović
    Upravo mi je drugar kojeg sam spomenuo to pojasnio.
    Naime, te firme koje skupljaju drugima po nekoliko desetina hiljada fanova imaju svoju bazu fanova, tj gomilu stranica sa gomilom (10, 20 i više hiljada) članova/lajkova. Te stranice su najčešće neke gluposti i njihovi članovi su najčešće klinci koji lajkuju sve što im padne šaka. Pa kad firma (recimo iStudio) radi za nekog (recimo za Microsoft), oni samo okače na wallove tih svojih glupih stranica link sa porukom lajkujte… i ljudi lajkuju 😀 Te glupe stranice koje im izigravaju bazu fanova su “posrednički mostovi”.

  9. Dragana Djermanovic

    Dragana Djermanovic

    18. 10. 2010. u 1:02 pm Odgovori

    @SadClown: hvala puno. Tako nekako sam razumela… i sada mi se cela sintagma još manje dopada… ali i primena u praksi tih “posredničkih mostova” je tek nešto o čemu ne želim ni da komentarišem!

  10. Luka Vida

    Luka Vida

    18. 10. 2010. u 1:43 pm Odgovori

    Ne mislim da je prikupljanje kila fanova ispravna stvar, ali mislim da je neusporedivo korisnija od forsiranja Twitter komunikacije kao nečeg što standardni surferi koriste. U usporedbi sa prikupljanjem fanova meni je puno gore prodavanje Twitter edukacije firmama za masne pare, tako da mogu tvitnuti “dobro jutro twitteraši” za svih svojih 86 followera ili svih 1000 aktivnih twitter korisnika u Hrvatskoj (ako netko retvita jel).

  11. Ivana

    Ivana

    18. 10. 2010. u 1:45 pm Odgovori

    @Nebojša Grbačić Nisam mislila na legalnost u smislu zakona RH, nego u smislu Facebookovog TOSa koji izričito zabranjuje organiziranje takvih igara.

    3.9.
    You will not offer any contest, giveaway, or sweepstakes (“promotion”) on Facebook without our prior written consent. If we consent, you take full responsibility for the promotion, and will follow our Promotions Guidelines and all applicable laws. – http://www.facebook.com/terms.php .

    Jako mi je glupo kad vidim kampanje koje vode neki naši “ugledni” social media manageri, a koje organiziraju takve “natječaje” bez odobrenja Facebooka. Kršiti uvijete platforme o kojoj ti ovisi posao je u najmanju ruku debilno.

    Ljudi, ako ne možete privući fanove ničim drugim osim nagradnim natječajima, nemojte niti imati Facebook stranicu. Na takve natječaje se najčešće javljaju lovci na nagrade, a ne istinski ljubitelji vaših proizvoda i usluga. Ako već ogranizirate natječaje i nagradne, onda jasno definirajte pravila i ne dopustite da vaši istinski fanovi trpe zbog toga. Nagledala sam se primjera gdje su zbog “nagradnog natječaja” tvrtke gubile reputaciju kao mutave.

    IBBov BonBon je sjajan primjer za dobro odrađenu kampanju. Kombinacija svih medija pomalo i u malom vremenu se sakupilo 9000+ fanova. Bez nagradnih igri! Znači može se, samo treba biti kreativan!

  12. Ivan Brezak Brkan

    Ivan Brezak Brkan

    18. 10. 2010. u 1:52 pm Odgovori

    @Luka Vida – …i da mogu prodati svoje proizvode i usluge među tviterašima koji actually kupuju online. Mogu ti reći da se Twitter itekako isplati Kolektivi, a i firmama koje ciljaju na opionon makere koji čine te tisuće korisnika 🙂 Fora je što većina firmi rado plaća “masne pare” ako mogu zaraditi “masne pare”. Kod nas mnogi nisu spremni platiti kvalitetnu uslugu, jer im poslovni model uopće ne dopušta zaradu putem društvenih mreža i drugih kanala 🙂

    @Ivana Heh, drago mi je što je onda Bon bon dobar primjer po tvom mišljenju 🙂

  13. Luka Vida

    Luka Vida

    18. 10. 2010. u 2:23 pm Odgovori

    @IBB: Mislim da twitteraši u hr nisu baš neki opinion-makeri bez obzira što Jutarnji fura neke članke o twitterašima i kako su kul i kako se druže. Vidim Twitter zajednicu kao skupinu web-profesionalaca koji su po pomalo odvojeni od vanjskog svijeta. Ne mislim to negativno, meni je super followat ljude koji su mi zanimljivi na twitteru, ali mislim da nema smisla očekivat da informacija na twitteru ima širok doseg (osim akcije prikupljanja dijelova računala za onu obitelj, no to nema veze sa korporativnim twitanjem). Kolektiva je super, ali Facebook 10500 – Twitter 1100. Osim toga, kako da ja, opinion-maker prosljedim svoj opinion? Facebookom 😉

  14. Hrvoje Mihajlic

    Hrvoje Mihajlic

    18. 10. 2010. u 2:37 pm Odgovori

    broj followera i lajkova na fejsu postala je valuta kojom agencije jeftino kupuju povjerenje neiskusnih korporacija, čije je čelnike zbog vrlo male količine znaja u ovom prilično novom segmentu, iznimno lako prevariti.

    S druge strane nitko ne razmišlja da svi ti silni lajkovi i followeri ni na koji način ne jačaju brand korporacije, već ga doslovno ruše, jer od šume lažnih obožavatelja, više nitko ne vidi drvo.

    Ali tržište će se, kao i svaku puta, nakon jednog vremena samo regulirati, u smislu da će ovi prevareni nakon jednog vremena shvatiti da gube reputaciju (tek kad im jako padne prodaja, ili kad jednom odluče napraviti detaljno istraživanje tržišta – ali tako to ide… ) a do tada će agencije koje razumiju stvari, s normalnim brojem followera i lajkova, polako ali sigurno jačati brandove svojih klijenata.

  15. Ivan Brezak Brkan

    Ivan Brezak Brkan

    18. 10. 2010. u 2:39 pm Odgovori

    @Luka Što se tiče Kolektive, poanta je ROI tj. return on investment po osobi. Mogu ja imati desetke tisuća fanova na Facebooku kao neki koji imaju ispod 18 godina, i što mi to vrijedi? Mislim, poanta svega i jest u tome da brojke ne znače ništa u praksi ako ne vrijede. A 100 tviteraša u praksi vrijedi više aktivnošću, brzinom, engagementom i novčanikom od nebrojano više fejsbukaša…

    Što se tiče opinion makera, pogledaj gdje ćeš prije naći medijskog profesionalca, direktora ili marketingaša spremnog za raspravu… Twitteru ili Facebooku? Yeah, I thought so 🙂 Ti ne znam gdje ćeš se izraziti (5min blog?), ali tviteraši će se na svojim blogovima, u medijima za koje pišu itd.

  16. Nebojša Grbačić

    Nebojša Grbačić

    18. 10. 2010. u 2:43 pm Odgovori

    Ivana, u pravu si u većini stvari. Osim u ovome za bonbon. Koji ima genijalnu kampanju, sve super rade i kombiniraju, social im je ODLIČAN, ali, jedan veliki ALI, zaboravljamo li hrpetinu para uloženu u oglase? Ono, tv, internet, radio, svugdje su. Rast na Faceu je onda prirodan. 🙂

    Luka, osjećam se prozvano po pitanju tviteraša u Jutarnjem (i Globusu) i teze da su oni opinion makeri, a koju zastupam.

    Vidi, ako twitter zajednica i nije opinio making zajednica, čine ju ljudi koji jesu. Simple as that. 🙂

  17. nina

    nina

    18. 10. 2010. u 2:47 pm Odgovori

    @Ivana – pravila za promociju su na http://www.facebook.com/promotions_guidelines.php

    You do not need our prior written approval if you are publicizing a promotion that is administered completely off of Facebook.

    You can: Use a third party application to condition entry to the promotion upon a user providing content. For example, you may administer a photo contest whereby a user uploads a photo through a third-party application to enter the contest.

  18. Luka Vida

    Luka Vida

    18. 10. 2010. u 3:12 pm Odgovori

    Kolektiva je valjda krenula sa iPad nagradnom igrom radi širenja na područje ne-twittera, inače bi imali nekakvu twitter nagradnu igru, ne? Dakle bitno je širenje prema van.
    A ako su twitteraši kako kažete većinom opinion-makeri, a ako je firmama cilj prezentirati usluge opinion-makerima, onda mislim da nije potrebno toliko drame oko toga i toliko twitter-ovo-ono po offline i online medijima. Twitter je po meni loša platforma sa dobrim ljudima (redizajn pokazuje da 140 znakova nije dovoljno dobro za kvalitetnu komunikaciju).
    (Ovo je moje osobno mišljenje i nema apsolutno nikakve veze sa firmama za koje radim niti njihovim klijentima.)

  19. Ivan Brezak Brkan

    Ivan Brezak Brkan

    18. 10. 2010. u 3:25 pm Odgovori

    @Luka Zapravo ne… iPad nagradna igra nema veze s Twitterom i njegovom vrijednošću, već e-mailoma koji su drugi kanal. Tu ne mogu diskutirati, jer se radi o internim podacima, ali miješaš bit različitih kanala. Nema tu veze širenje prema “van”, jer “vani” ne postoji. Ne postoje neka generalna publika, već postoje publike prema kojima komuniciraš…

    Što se tiče opinion makinga, naravno da ime veze po kojim su medijima. Definicija opinion makera je osobe koja komunicira svoje mišljenje prema drugim publikama, a najveću publiku imaju osobe koje su jake u medijima, bile to novine, internetski magazini ili njihovi Twitter profili s velikim utjecajem.

    Ne vidim uz koje argumente zaključuješ da je Twitter loša platforma, ni po čemu je 140 znakova loše? Dapače, izvrsno je jer tjera tvrtke i pojedince da budu kratki i jasni. To tvrtkama recimo štedi vrijeme u kominaciji i povećava kvalitetu.

  20. Luka Vida

    Luka Vida

    18. 10. 2010. u 3:44 pm Odgovori

    Možemo unedogled, ali evo da ne ostavim neodgovoreno.
    Kad kažem “van” mislim van twittera, van platforme koju koristi relativno malo ljudi. E-mail, SMS, Facebook, to su velike publike i njih smatram “van” jer mi je twitter previše izdvojen od svakodnevice širokih masa.
    Twitter je loša platforma je jer ima komunikaciju kodiranu sa hashtagovima, nekakvim zagradama, +1, RT-ovima, dvostrukim RT-ovima, a ponekad i n-terostrukim RT-ovima što čitanje i dešifriranje čini nepotrebno komplicranim i dugim. To razumije geek ekipa, za sve ostale to je malo blesavo. Novi sidebar koji integrira komunikaciju, replyeve i sadržaje pokušava riješiti te probleme, a novi retweet pokazuje kako “staro” retwitanje postane neupotrebljivo već nakon korak dva.
    Eto, neka se twitteraši ne uvrijede, ali većinu truda u svojim marketing pokušajima ću ipak preusmjeriti na facebook svjetinu, a za twitteraše ću ostaviti onih nekoliko kvalitetnih linkova koji nas čine još boljima u onome što radimo 🙂

  21. Toni Aničić

    Toni Aničić

    18. 10. 2010. u 3:50 pm Odgovori

    @Luka:

    Twitter i Facebook su dva vrlo razlicita kanala, Twitter je otvoren, Facebook je zatvoren. Na Facebooku su mi prijatelji, na Twitteru su ljudi koji stvarno zele cuti sto imam za reci. Ogromna razlika. Facebook po definiciji ne može stvarati opinion makere na razini na kojoj ih Twitter stvara baš zbog svoje zatvorenosti.

    Naravno, Twitter kao kanal na našem tržištu ne možeš koristiti za probijanje mass market proizvoda krajnjim korisnicima, ali nije ni ideja da kroz taj kanal dopireš do krajnjeg korisnika vec do ljudi koji onda dopiru do krajnjih korisnika. Malo je teško objasnit ako nisi iskusio i sam 🙂

  22. Nino

    Nino

    18. 10. 2010. u 3:53 pm Odgovori

    MojBonbon svakako nije mjerljiva s ostalim kampanjama na socijalnim mrežama, prvenstveno iz razloga što su imali “masno” plaćenu offline campaign u obliku partyja u Katranu kamo je pozvano 1000 ljudi, poznatim tviterašima i novinarima podijeljeni su mobilni uređaji s Bonbon brojem kako bi ovi odmah mogli twitati i hvaliti Bonbon (dovoljno je pogledati tko je samo spomenuo @mojbonbon prva 2 dana), na televizijama se stalno vrte reklame…Dakle, u startu je uloženo više od 100.000 kuna, bez da u to ubrajamo TV kampanju, PR članke itd.

    IMHO premalo fanova za previše novca

  23. Ivana

    Ivana

    18. 10. 2010. u 3:53 pm Odgovori

    @nina Ne kužim što želiš reći?

    Nisam ništa niti rekla protiv onih koji organiziraju nagradne putem aplikacija (koje nisu hostane na Fejsbuk serverima) ili na nekoj drugoj platformi. Ali pogledaj jedan Konzum (http://www.facebook.com/pages/Konzum/106741592705616?v=wall), organizirali su natjecanje za najbolju sliku dirketno na Fejsu. Pogledaj rezultat tog natječaja – http://www.facebook.com/photo.php?fbid=128892357157206&set=a.128519777194464.16121.106741592705616&pid=148507&id=106741592705616 (prouči lajkove, vijdet ćeš dosta kineza, španjolaca i sl.) . Znači jedna firma poput Konzuma si dozvoli da krši pravila platforme. Baš me zanima kako bi oni reagirali kad bih ja došla u njihovu prodavaonicu i organizirala nagradnu igru bez njihovog dopuštenja.

    @Nebojša Grbačić – Problem je što naši stručnjaci misle da ako nemaju isti broj fanova kao jedan Bon Bon nisu isto vrijedni kao Bon Bon. NEWSFLASH: Niste vrijedni kao Bon Bon. Ako je Bon Bon nacionalni mobilni operater iza kojeg stoji jedna ogroma multinacionalna kompanija, onda je i za očekivati da će imati više fanova. Kod nas svaka lokalna birtija mora imati 10000 fanova. E pa to ne ide tako. Ako lokalna birtija ima 500 pravih fanova kojima je stalo do njihovog najboljeg mjesta za izlazak, onda je tih 500 fanova vrijedno isto koliko i 9000 Bon Bonovih fanova. Ljudi, morate igrati u svojoj ligi. Ako ste lokalna britija, normalno je da nećete plaćati reklame na nacionalnoj televiziji, radiju, novinama i sl. Te stvari ostavite za nacionalne igrače poput Bon Bona, a vi se bazirajte na svoj segment (ma koliko mali on bio).

    Recimo Nissan Hrvatska http://www.facebook.com/nissan.hrvatska. Nissan Hrvatska je isto organizirao nagradnu igru “na lajkove” s željom da se dokopa što većeg broja fanova. Završio je sa 7000 fanova od kojih su 5000 kinezi i španjolci. Znači da nisam ima relano 2000 fanova koji razumiju o čemu se priča na njihovom wallu. Dali je Nissanu bitno da na Fejsu ima tisuće lažnih fanova? Nije. No, tako ne misle u Nissanovoj marketing službi. Oni vjerojatno misle da će netko od ovih 5000 Špnjolaca i Kineza skoknuti u Hrvatsku kupiti novi automobil? Nissan je u autoindustriji. Njima je dovoljno da prodaju 1000 automobila godišnje i opravdali su sve troškove i još zaradili gazdi za par novih Bentlya :D. Zašto bi onda Nissan koji ima 1000 prodaja godišnje (samo primjer, stvarnu broju ne znam) ima više od 1000 Fanova na Fejsu?

    Kad naši “stručnjaci” shvate da Facebook nije mass media alat kao TV, nego isključivo sredstvo za komunikaciju biti će kasno. Mnogi su mislili da je email mass media pa ih sad svrstavamo pod jedan koš a to je SPAM (email se danas u većini ozbiljnih kompanija shvaća kao komunikacijski alat :))

    Prateći ovu raspravu tek sad vidim koliko malo ljudi koji su u tom biznisu znaju. Praviti se stručnjakom je jedna stvar, a biti stručnjak je druga. Što se prije otrijeznite biti će bolje za sve.

  24. Ivan Brezak Brkan

    Ivan Brezak Brkan

    18. 10. 2010. u 4:35 pm Odgovori

    @Nino Argument ti ne stoji ako uzmemo u obzir da postoji itekako ohoho brendova s nacionalnim kampanjama i partijima koji su frišku figu napravili na društvenim mrežama 🙂 Klasični mediji mogu, ali ne moraju ništa značiti. Za Twitter pretpostavljam da ciljaš da je išlo jer su neki jači tviteraši razglasili, ali to nije bilo zbog kampanje ili zbog nas dvojice koji smo surađivali s Bon bonom, već zato što je Bon bon zaista bio aktivan 🙂

    @Nebojša See above answer Ninu 😉

  25. Nino

    Nino

    18. 10. 2010. u 4:39 pm Odgovori

    Ivana u mnogočemu ima pravo u svom pisanju, izuzev komponente Klijent koji nerijetko nameće ritam i pravila SM poslovanja.
    Klijenti su tvrd orah koji žele čuda, pritom ne želeći poslušati druge, naučiti nešto novo. Njihov um vodi brojka, brojka fanova u ovom slučaju, a posao Sm-u diktira dostizanjem ciljane brojke.
    SM je most između Klijenta i Korisnika, i to most na mnogo goroj vjetrometini od Masleničkog mosta u RL.

  26. Hrvoje Mihajlic

    Hrvoje Mihajlic

    18. 10. 2010. u 4:43 pm Odgovori

    @Nino – ne znam za ostale, ali reći ću svoje iskustvo. Ja sam za Bonbon pisao jer su očigledno prvi shvatili bit društvenih mreža i njima se posvetili u svim segmentima.

    nitko mi za to nije ništa platio, niti sam dobio ikakav mobitel…

    ovo je za mene bila jednostavno dobro odrađena kampanja, koja se za razliku od Smileyevog dosađivanja po televiziji i bacanja novca u vjetar, posvetila izravno ljudima – što i jest bit društvenih mreža.

  27. Damir 2

    Damir 2

    18. 10. 2010. u 5:06 pm Odgovori

    Vidim netko je napisao: ‘Na Facebooku su mi prijatelji, na Twitteru su ljudi koji stvarno zele cuti sto imam za reci?. hehe… nit su ti na FB prijatelji nit na Tw ljudi žele čuti što imaš reći (99% njih). Obje grupe ustvari veže zajednički nazivnik – dosada i višak slobodnog vremena.

    FB je zamišljen ok, kao komunikacijski kanal studenata, pa onda rodbine, pa onda prijatelja. OK, ali nakon toga iz petnih žila od njega pokušavaju napraviti cash cow ili marketinški power plant. Rezultat je da će se sve to urušiti. Ako bude sreće ostat će prvobitna komunikacija, a ako ne onda kao MySpace… gone

    Sva ta lajkanja, fanovi kompanija itd su potpuno neprirodni. Apsolutno mislim da je tu više štete nego koristi. Tu pribrajam i spam zvan Fb oglasi, 90% toga je čisti spam. OD zanimljive stranice napravili su mastodont koji više ne služi ničemu (ionako 75% njih igra igrice koje izvorno nemaju veze sa FB). Nismo mi korisnici blesavi, dok je zabavno zabavno je. Ali kad mi pokušavaš uvaliti neke gluposti, promocije, lajkove, neželjene fanove gotov si. Svatko razmišlja slično osim onih najmlađih kojima je sve zanimljivo (prvo vrijeme).

    Twitter ima isti problem, dobar u prvobitnoj namjeri slanja kratkih poruka. Ali nadogradili su na to svašta nešta i postoji realna opasnost da se sve uruši. Komercijalizacija zasad stoji Twitteru kao kravi sedlo. Možda u budućnosti nađu bolje odijelo, ali ovo je loše

    Po meni dugoročno Tw:FB rezultat 2:1

  28. dzigi

    dzigi

    18. 10. 2010. u 5:46 pm Odgovori

    Zanimljiva “činjenica” koja se svuda provlači: Facebook NEMA 500 miliona KORISNIKA, već 500 miliona – naloga 🙂
    Korisnika nema verovatno ni pola (i to u optimističnoj varijanti).

  29. Jelena Jovanović

    Jelena Jovanović

    18. 10. 2010. u 8:34 pm Odgovori

    Ja na fan stranice gledam kao na medijski prostor. Ima dosta načina da se uveća eksponiranost brenda među facebook populacijom, i svaka grupa koja ima mnogo fanova je platforma za uticaj na fanove. I tu je priči kraj – sve što se radi radi promocije FB stranice tj, brenda na njoj vodi ka – još većoj promociji.
    Ono što je iStudio uraido je legitimno, i u pravu su – svako je birao da li će lajkati ili neće. Šta će s tim dalje uraditi admini fan stranica odlučiće o rezultatu.
    ps. Igre na sreću su ono što mora da se prijavi, nagradne igre u cilju promocije – ne. Osim ako ne premašuju određenu sumu novaca koju još, koliko vidim, niko nije premašio u .rs i .hr i osim ukoliko nagrade nisu novčane, u tom slučaju se plaća porez na dobit (recimo ako neko deli milijun kuna, stan i kola, to se oporezuje).

  30. Ivan Paradinović

    Ivan Paradinović

    19. 10. 2010. u 12:00 am Odgovori

    @Damir 2 Ne slažem se s tobom. Ne znam koliko ljudi koji me prate na Tw uistinu želi ćuti što ja imam za reći, ali mene uistinu zanimaju svi oni koje ja tamo pratim. Što se tiće FB većina ljudi tamo su mi stvarni prijatelji ili rodbina a ostatak( možda nekih 20 %) su mi poznanici. Zato i jesam povezan sa svega 100njak ljudi a ne sa 1327 imaginarnih frendova.

  31. Toni Aničić

    Toni Aničić

    19. 10. 2010. u 8:26 am Odgovori

    @Damir 2,

    Ovo je vec ne znam koji post na kojem proturjecis sa dosta kontroverznim argumentima ali se i dalje skrivaš iza nicka. Dok se ne odlucis potpisivati sa imenom, prezimenom i linkom, preskakat cu sve sto pises.

  32. Damir 2

    Damir 2

    19. 10. 2010. u 11:38 am Odgovori

    @Toni

    sori ali kaj je tu tebi kontroverzno, da li je kontroverzno ono sa čim se ti ne slažeš. Napisano je moje mišljenje i moje iskustvo, zar treba stavit OIB ili JMBG za svoje mišljenje koje je različito. Da nisi možda ti ulagač u Twitter i FB pa ti ne ide na ruku 🙂

    Prvo pravilo pametnih već godinama na Internetu je, ne prijavljuj se svojim imenom i svojom standardnom adresom (osim ako nisi bloger koji želi da se zna za njega). To što raja na FB dijeli sve svoje sa svijetom je njihova odluka i njihov problem.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kultura 2.0

Afera Orašar: Samo hrvatski mediji od baleta mogu napraviti dramu

Cijeli cirkus koji se digao oko kupovine ulaznica za Orašara najmanje govori o Hrvatskom narodnom kazalištu i njegovom sustavu za kupovinu ulaznica, a najviše o domaćim medijima.

Digitalni mediji

RedViewMedia postao većinski vlasnik oglašivačke platforme Linker (Media)

Platforma za otkrivanje sadržaja, Linker.hr, postaje Linker Media, nakon investicije oglašivačke agencije RedViewMedia. Agencija je preuzela 51% vlasništva platforme, a Diana Dumanić, direktorica RV-a, pridružila se u upravu Linker Medije uz dosadašnjeg partnera/suosnivača Branimira Prskala.

Intervju

Di si bio ’97.? Ekipa iz HINLA-e organizirala je prva hrvatska esport natjecanja

Možda niste nikada čuli za HINLA-u, ali ovo natjecanje iz Hrvatske jedno je od prvih punopravnih esport natjecanja u čitavoj Europi.

Što ste propustili

Izvještaj

200 posjetitelja okupilo se u Osijeku na konferenciji posvećenoj poduzetnicama Lean On Yourself

Drugo izdanje konferencije Lean In u Osijeku održalo se u petak, dok je subota bila rezervirana za praktičnu radionicu za poduzetnice početnice.

Startupi i poslovanje

Startup vs. startup: OmoLab i Silver Monitor dokazuju da je najbolje rješavati probleme iz okoline

OmoLab razvija alate koji olakšavaju, poboljšavaju i potiču čitanje osoba s disleksijom i drugim teškoćama čitanja. Silver Monitor pametna je narukvica i softverska platforma za praćenje zdravlja starijih pacijenata. A njihovi osnivači, Petar Reić i Tihana Petričević, nakratko su napustili uloge startupera i našli se u ulozi novinara.

Novost

Vojska SAD-a imat će svoj esport tim.

Jeste li kad igrali Call of Duty ili Counter Strike i razmišljali kako bi bilo super da to radite zapravo, a ne samo u igri? E, pa sad možete. Super?

Startupi i poslovanje

3D printana golferica Prudence visoka je 1.90m i dolazi iz Zagreba

Koliko sati treba da biste napravili 3D printanu osobu od dva metra? Znaju iz Mikrotvornice gdje su stvorili Prudence, golfericu koja je jedna od najvećih 3D printanih skulptura na ovim prostorima.

Kolumna

Cijelu svoju digitalnu karijeru dugujem(o) igrama poput Warcrafta 3

Otac mi je jednom dobroćudno predvidio da neću zauvijek igrati “igrice”. Nisam tada kao tvrdoglav klinac mogao pretpostaviti koliko će biti u pravu - i koliko će upravo te igre usmjeriti moj život i karijeru.

Intervju

Heureka! Jeftinije.hr postao dio najveće CEE grupe ecommerce platformi za usporednu kupovinu

Platforme poput jeftinije.hr omogućuju pronalazak Best Buy proizvoda za svakoga, ali i veću transparentnost cijena na tržištu. Otkrivamo znači li ulazak u grupaciju Heureka nužno i poboljšanje takvog iskustva.