Facebook danas slavi 15. rođendan, a iako su mu posljednji dani, tjedni, mjeseci popunjeni skandalima povezanima s upravljanjem privatnim podatcima svojih korisnika, njegov rekordan prihod pokazuje kako ništa od toga nije bitno.
Prije ravno 15 godina pokrenut je Facebook, tada zvan TheFacebook, kao mjesto za kreiranje web profila studenata s Harvarda. Ne treba duljiti mnogo o tim početcima. Svi već znaju, ako ništa drugo, zahvaljujući filmu Društvena mreža koji je temeljen na istinitim događajima iz tog perioda, da je sve krenulo godinu ranije, 2003., projektom Facemash kojim su se uspoređivali njegovi studentski kolege po atraktivnosti.
Naravno, kako je projekt dobivao na popularnosti, to je mladog Marka dovelo u nevolje sa sveučilištem, ali i inspiriralo da razmisli o tome kako staviti profile svojih kolega na internet, stoga je 4. veljače 2004. godine pokrenuo ono što danas znamo kao društvenu mrežu koja je napravila revoluciju u načinu na koji koristimo internet te komuniciramo s ljudima oko sebe i na drugom kraju svijeta.
Kako se i sam Zuckerberg prisjetio u nedavnom komentaru koji je napisao za Wall Street Journal, braneći poslovni model ove društvene mreže:
Kada sam pokrenuo Facebook, nisam pokušavao izgraditi globalnu tvrtku. Shvatio sam da se na internetu može naći gotovo sve – glazba, knjige, informacije – osim onoga što je najvažnije, ljudi. Stoga sam izgradio servis putem kojega se ljudi mogu povezivati i učiti jedni o drugima. Tijekom godina, milijarde su shvatile koliko je to korisno, stoga smo izgradili još usluga koje ljudi diljem svijeta vole i koriste svakodnevno.
Mark Zuckerberg izgradio je tehnološko carstvo – jer je mogao…

Usprkos tome, ponekad mi se čini da se nije mnogo toga promijenilo od zloglasnog Facemasha, preteče Facebooka. Razlog zbog kojeg je mladi Zuckerberg izgradio banalni projekt koji ocjenjuje koji je student zgodniji od drugog je jednostavan – jer je to mogao. Bez obzira na posljedice koje takav projekt može imati, bilo da bi mogao biti izbačen sa sveučilišta, bilo da može utjecati na psihičko zdravlje onih koji su predmet glasovanja. Izgradio je i sve ono zbog čega danas i hvalimo i kudimo njegov životni projekt, društvenu mrežu koja je direktno ili indirektno utjecala na živote gotovo svake osobe na ovom planetu jer – može. Čak i kad nije mogao, našao je način (ili ga je kupio).
Mark Zuckerberg je na Harvardu, uz računalne znanosti, studirao i psihologiju. Kombinacija je to vještina i interesa koja mu je omogućila da kreira nešto što je svijetu bilo potrebno – online mjesto gdje će ljudi upravljati svojim digitalnim identitetom te ga koristiti za druženje, zabavu, informiranje. Zapravo, za sve ono što inače rade i u “stvarnome” svijetu, a Facebook se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu te se, zahvaljujući razvoju tehnologije, danas našao u džepu, na ruci, u glavi valjda svakog trećeg stanovnika Zemlje, ako je vjerovati posljednjim brojkama mjesečno aktivnih korisnika.
Moć kreiranja takvog proizvoda može djelovati opijajuće, zasigurno i jest opojna, što pokazuje kako je Zuckerberg posljednjih 15 godina samo kreirao, kreirao, kreirao – zahvaljujući svojim i tuđim vještinama i znanju, dostupnoj tehnologiji, tehnologiji kojoj je mogao kupiti i svoj sili podataka koje smo mu svojevoljno, a većinom nesvjesno dali.
Nije to moglo proći bez neželjenih posljedica, a one su danas tolike da su teško mjerljive. No, ono što je više zabrinjavajuće je činjenica da se danas teško može boriti protiv tih negativnih posljedica. Ne zato što se ne može, nego zato što se nikome – ne da.
…jer nikoga nije briga
Naime, za 15. rođendan sam Facebooku htjela posvetiti veliku “čestitku” posvećenu traljavom upravljanju zapanjujuće ogromnom bazom podataka koju ima o svojim korisnicima. No, onda je došla vijest o njegovoj rekordnoj zaradi te, posljednično, rastu vrijednosti dionica. Shvatila sam da zapravo gotovo nikoga zapravo nije briga za zaštitu podataka i skandale povezane s njihovim curenjem, zlouporabom i slabim namjerama da se nešto promijeni na tom planu.
U redu, možda krajnje korisnike u načelu jest briga za to kako se i u koje svrhe koriste njihovi podatci, ali rijetko tko je mrdnuo prstom po tom pitanju. Možda i oglašivačku industriju, kojoj Facebook može zahvaliti prihod od 16,91 milijardi dolara samo u posljednjem kvartalu 2018., počinje polako biti briga, samo zato što se u konačnici njihovi korisnici, najčešće zahvaljujući negativnom publicitetu koji kao tamni oblak posljednju godinu-dvije-tri slijedi Facebook, osvještavaju o tome za koje se svrhe koriste njihovi podatci i kako se to može zlouporabiti. No, i ta će industrija zasigurno će “musti” tu kravu dokle god mlijeka daje, jer i sama mora opravdavati svoje investicije u društvene mreže.
Možda jest briga regulatore koji sve češće šalju masne kazne tehnološkim gigantima koji su prešli sve granice i propisa i zdravog razuma u korištenju osobnih podataka svojih korisnika, ali redovito, ako stavimo iznos tih kazni u kontekst vrijednosti, prihoda i zarade tih tvrtki, vidjet ćemo da je riječ samo o packama koje nemaju utjecaj kakav bismo željeli.
Da parafraziram KUD Idijote, svi su ovdje samo zbog para i ništa drugo ih ne zanima. Interesi dioničara i investitora tehnoloških tvrtki na prvom su mjestu, a oni žele isključivo rast i profit, a osobe poput Zuckerberga, to će im i omogućiti, to će i izgraditi. Jer to – pazi čuda – mogu.
Obrana jabukom

Paradoksalno je što se posljednjih dana zaziva jednog drugog tehnološkog giganta da stane na kraj problematici s privatnosti koju izaziva Facebook.
Facebook je, naime, uoči svog 15. rođendana razljutio Apple.
Ova je društvena mreža objavila aplikaciju za iPhone namijenjenu istraživanju, koja je omogućila ovoj društvenoj mreži da dođe do raznih podataka korisnika u zamjenu za novac – aplikacija je za samo 20 dolara mogla pratiti korištenje drugih aplikacija, privatne poruke, lokacije i štošta drugo, a targetirale su se osobe od 13 godina nadalje. To je protivno Appleovim pravilima privatnosti, ali kako je Facebook zaobišao App Store, pustivši ovu aplikaciju kroz kanal za developere, to je prošlo ispod radara.
Dok nije dospjelo na radar, a Apple je potom Facebooku povukao poslovne certifikate za developere, napravivši ovoj društvenoj mreži mini-kaos koji je trajao dva dana.
I tako je Appleov CEO Tim Cook proglašen posljednjim bastionom obrane privatnih podataka.
Kako zaštititi one koji i dalje nisu svjesni da im zaštita treba?
Što je zapravo samo dobra (marketinška) priča za malu i veliku djecu, svu on koja je voljna prodati svoju privatnost za nekoliko dolara ili za bolje targetirane oglase ili za lakše igranje Farmvillea, Candy Crush Sage (ili koja je već igra koja stvara ovisnost aktualna među korisnicima Facebooka).
Kako zaštititi korisnike kojima je zapravo svejedno? Nikako, očito, zbog čega zapravo rekordan Facebookov prihod, mahom od oglasa koji masovno koriste korisničke podatke, ne bi trebala biti iznenađujuća. Kako piše Reuters, udarci koje je Facebook zaprimio prošle godine nisu naškodili njegovom oglašivačkom biznisu, koji čini većinu prihoda:
Iako su cijene oglasa pale, Facebook zapravo pokazuje više oglasa, posebice na Instagramu, jer njegovi korisnici toliko žude za dozom dnevnih vizualnih novosti od prijatelja, obitelji i korisnika, da im ne smeta prikazivanje reklama svakih nekoliko sekundi.
I to je cijela mudrost – dokle god korisnici dobivaju svoju dozu onoga po što su došli na društvene mreže, Facebookovo će ponašanje prolaziti ispod radara. Jer može.
Pozdravite novog člana svoje obitelji – Facebookovu obitelj aplikacija!
Hoće li to potrajati idućih 15 godina? Možda neće za sam Facebook, ali njegovoj “obitelji aplikacija”, kako će se od sada predstavljati Facebook, Instagram, WhatsApp i ostali, zasigurno hoće.
Naime, možemo očekivati da ćemo uskoro prestati vidjeti informacije o tome koliko korisnika ima određena društvena mreža, nego će se Facebook fokusirati na grupne brojke. To nije ni čudno jer će brojke samog Facebooka zasigurno padati u budućnosti, ali moguće da će to prestati biti bitno, posebice kad se sve njegove aplikacije povežu bolje “ispod haube”, što je najavljeno prije nekoliko dana.
Nemojte me shvatiti krivo – ovaj će tehnološki gigant zasigurno biti pod povećalom u buduće vrijeme. I sama najava da će u pozadini povezati Messenger, Instagram i WhatsApp pokrenula je pitanje o sigurnosti podataka. Naime, ne znam kako vi, ali ja sam korisnica Instagrama i WhatsAppa postala debelo prije no što su oni postali vlasništvo Facebooka, a samim time i prije no što su prenijeli sve podatke koje su od mene prikupili ovom tehnološkom gigantu.
Sreća Facebooku ne treba
No, Facebook i njegova “obitelj aplikacija” toliko su se duboko ukorijenili u naše korisničke navike, a Zuckerbergov modus operandi, koji će izgraditi ili kupiti nešto novo, vrlo vjerojatno neće prestati i nestati idućih 15 godina. Jer ne mora, jer ga nitko na to (bar ne jako) ne tjera.
Stoga, Facebooče, ne moram ti poželjeti sreću za tvoj 15. rođendan. Imaš je i previše. Potpomognuta je snalažljivošću tvojeg osnivača, naivnosti i apatičnosti tvojih korisnika te novcem oglašivačke industrije. Očekujem da ću o tebi pisati i za iduće rođendane, možda čak i za 30. Doduše, ako u međuvremenu u potpunosti ne progutaš medijsku indsutriju. Jer, zahvaljujući i njenoj dosadašnjoj apatičnosti, to – možeš.
Dodatno za čitanje: Ako ne možete otvoriti Zuckerbergov originalni komentar na Wall Street Journalu gdje “objašnjava” poslovni model Facebooka, preporučujem njegovu interpretaciju kroz pero kolumnista New York Timesa, Quartza i Slatea.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Damir First
05. 02. 2019. u 9:43 am
Dosta apatican clanak za clanak koji pise o apaticnosti korisnika FB :). Zasto ne napraviti eksperiment skinuti se sa FBa ili znacajno smanjiti svoju prisutnost i pisati o iskustvu ? Takvi clanci mogu imati puno pozitivni ucinak.
Da se razumijemo kvalitetno napisan clanak kao i uvijek ali glavna poruka da je FB svemocni gigant a mi korisnici skroz nemocni ista promijeniti nije bas konstruktivna pa cak niti istinita.
Mia Biberović
05. 02. 2019. u 12:42 pm
Apatična sam, istina, jer ne vidim u ovom trenutku promjenu ni želju za promjenom, baš zbog razvoja događaja koje opisujem u tekstu. 🙂 Korisnici nisu nemoćni, dapače, ali bojim se da smo postali previše ovisni o društvenim mrežama da uopće želimo nešto promijeniti. Radije se održava status quo.
Što se tiče “skidanja” s društvenih mreža (opet idemo u ovisničke metafore), već sam radila takve eksperimente i pisala o njima, a evo i moj zadnji doprinos na tu temu objavljen u Jutarnjem: https://www.jutarnji.hr/magazin/zivio-sam-tjedan-dana-bez-pametnog-telefona-novinar-jutanjeg-podvrgnuo-se-komunikacijskoj-detoksikaciji-bio-je-to-jedan-mali-vrtuljak-emocija/8288267/
No, sve se svodi na upravo to, na eksperimente, ne na dugotrajnu promjenu.