Hrvati skupo plaćaju spor internet – i ostali naši ‘digitalni’ problemi prema EU

Opći pregled digitalizacije pokazao je kako se nalazimo na samom začelju kolone, no trebalo bi pogledati i odnos elemenata digitalne kulture. On je više-manje proporcionalan u svim državama članicama, s pokojim izuzetkom.

Hrvatska tako u odnosu na susjedne države na ljestvici neproporcionalno zaostaje kada je riječ o povezivosti – iako se hvalimo kako imamo bolju pokrivenost internetom no opskrbom vodom, stvari u praksi nisu tako bajne. Razbijemo li to na segmente, vidjet ćemo da smo podbacili i s mobilnim mrežama i širokopojasnim internetom, da imamo nižu brzinu interneta od europskog prosjeka te da nas povezanost na internet više košta. Ukratko, skupo plaćamo spor internet.

Kada je riječ o vještini kojom koristimo blagodati interneta, kakav god on bio, u svakom pogledu blago zastajemo: bilo da je riječ o osnovnim vještinama, broju korisnika interneta ili ICT stručnjaka – zanimljivo je ipak da je najmanje odstupanje od europskog prosjeka upravo u naprednim računalnim vještinama i developmentu, pa zahvalimo našim stručnjacima što nam popravljaju prosjek.

Dobra digitalna vlada, loši digitalni građani?

Nekoliko je i dobrih vijesti: u integraciji digitalnih tehnologija možemo se pohvaliti desetim mjestom na ljestvici, ali i prilično neobičnom situacijom u kojoj nam je ecommerce jača strana od digitalizacije poslovanja – slučaj je to još u Češkoj, Njemačkoj i Estoniji.

I u digitalizaciji javnih usluga (e-vlade i e-zdravstva) pratimo europski napredak, što možemo ponajviše zahvaliti činjenici da nam dobar dio digitalizacije “nametnut” Digitalnom agendom Europske unije i njenim zakonodavnim okvirima o upotrebi informacija javnog sektora. No napredak ne znači ujedno i da imamo europske rezultate – poprilično smo se popravili, no da dostignemo razinu digitalizacije javnih usluga morat ćemo ubrzati tempo.

Centralni portal gov.hr, otvaranje podataka – zahvaljujući i ovim projektima ne zaostajemo toliko za Unijom, iako bismo ipak mnogo mogli naučiti od drugih država, poput Estonije koja pokazuje znatno veću razinu digitalizacije javnih službi u odnosu na svoj digitalni indeks. No osim statistika i prosjeka, podaci ukazuju na jedan društveni fenomen – čini se da bismo malo za promjenu optužujući prst trebali maknuti s države, koja je svoj danak digitalizaciji dala i prati europske standarde, ako je vjerovati podacima koje pruža DESI.

Trebamo ga okrenuti na sebe, jer kao umreženo pučanstvo zaostajemo u korištenju mogućnosti koje nam pruža e-građanstvo. Tu ulaze i usluge koje smo digitalizacijom nekih procesa dobili, ali i korištenje javno dostupnih podataka, o čemu se pričalo prošlog petka na konferenciji Principi vlasti za 21. stoljeće.

Digitalizacija zdravstva područje je gdje smo zauzeli visoko sedmo mjesto i to zahvaljujući samo jednom aspektu – u korištenju elektronskih recepata i uputnica apsolutno prednjačimo, no transfer informacija digitalnim putem, prilično bitan za zdravstvo i za brze i informirane reakcije pri liječenju, na niskim je granama.

Skloni smo online transakcijama, ali ne i kupnji preko interneta

Najveća svjetla točka je već spomenuta integracija digitalnih tehnologija, što uključuje i internetsku trgovinu kojom se bavi Netokracijina konferencija OMGcommerce. Podaci pokazuju kako sve više manjih i srednjih poduzeća koristi e-trgovinu u Hrvatskoj, a taj pozitivan trend znatno nadilazeći europski prosjek. To se može objasniti činjenicom da je Hrvatska sama po sebi malo tržište pa je logično posegnuti za onim većim europskim, kada je tek nekoliko klikova udaljeno, ali i činjenicom da se digitalizacija trgovine u drugim europskim državama dogodila ranije pa nema ni toliko prostora za rast.

S druge strane, u kupovini preko interneta smo ipak smo još sramežljivi, a o zadrškama koje u tome imamo prošle je godine na OMGcommerceu pričao Tonino Picula – riječ je ponajprije o nepovjerljivosti, ali i o drukčijim i nepovoljnijim pravilima za hrvatske kupce u odnosu na druge građane EU.

Jedna je ipak situacija prilično neobična – dok u Europskoj uniji online bankarenje bilježi blagi, ali konstantan rast, u Hrvatskoj je učestalost takvih transakcija nešto manja od prosjeka, no još je zanimljiviji podatak da je broj ljudi koji koriste neku vrstu e-bankarenja u blagom padu.

To nas stavlja na prilično čudno i usamljeno mjesto na grafu (pogled na jedinu točku u donjem desnom kutu) koje pokazuje kako ecommerce volimo više od prosjeka, ali ne i transakcije preko interneta koje nam ga olakšavaju.

Sve u svemu, prostora za razvoj ima napretek i u gotovo svakom području, a na mjestima gdje ipak u digitalizaciji nadilazimo prosjek morat ćemo se potruditi da to tako i ostane. Treba ipak imati na umu da je ovo prva godina u kojoj smo uvršteni u ovaj indeks – dok je to dobar pokazatelj trenutačnog stanja u odnosu na druge zemlje članice, kako se snalazimo u digitalizaciji biti će najbolje vidljivo u sljedećim izvješćima, gdje ćemo moći vidjeti napredujemo li ili nazadujemo.