Arena, veliki video zaslon, na tisuće navijača, spiker najavljuje događaj godine... Ne, niste na nekom boksačkom eventu. Dobro došli na eSports natjecanje, gdje glavni igrači sjede za računalima i sa slušalicama na ušima nastoje uništiti svoje protivnike za nagradu od nekoliko tisuća dolara.
Elektronički sport (e-sport) natjecanja su na tragu onih u tradicionalnim sportovima, osim što su discipline u kojima natjecatelji sudjeluju različite igre.
Ta praksa seže još u sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća, koje su bile su rezervirane za ATARI natjecanja u igri Space Invaders i pokoji turnir s Donkey Kongom i Pac-manom u glavnim ulogama.
Devedesetih stupaju na scenu uobičajeniji e-sportovi, svima nama dragi DOOM te, naravno, Starcraft! Nintendo je 1990. godine održao i prvi World championship turnir u sklopu promocije svog (tada) novog sustava Nintendo 64.
Veći turniri, veće nagrade, veća industrija
Nešto bliže ovom stoljeću nastaju nova natjecanja kao što su Intel Extreme Masters, World Cyber Games i Major League Gaming, a dodajmo i kako Battle.net ima svoju ligu za Starcraft 2.
U zadnjih par godina, scena je sve veća – postala su popularna MOBA natjecanja koja popunjavaju stadione s više od 15000 sjedećih mjesta, a league of Legends i DoTA2 žare i pale na sceni ovih dana. Trenutno se održavaju ljetna natjecanja koja sa sobom nose preko milijun dolara nagrade.
Gamerska je zajednica velika, a znamo kako se dobar dio gaming industrije osim igara vrti i oko zanimljivih gadgeta, specijaliziranih tipkovnica, miševa, “gamerskih” slušalica, matičnih ploča, radnih memorija. Svemu i svačemu se nalijepi “gamerska” etiketa, dobrim dijelom i zbog ovakvih natjecanja, jer su tvrtke koje opremu proizvode sponzori natjecanja koja privlače dovoljno gledaoca, online i offline.
Svaki sport ima svoja pravila
Problem kod ovog teksta bio mi je prvotno na što se fokusirati – na natjecatelje, igre koje nisu ništa zanimljivije od običnih tower defense igara, o pripremama koje su nekad napornije čak i od onih profesionalnih sportaša?
Sve to zajedno zna biti prilično rigorozno. Južna Koreja, primjerice, prednjači u pretjerivanju kada je riječ o esportsu, krenuvši od vježbanja po 16 sati dnevno za natjecanja pa sve do iskorištavanja igrača koji pucaju pod pritiskom.
Gameri, kao i obično, imaju svoj stav, a većina ima i ne tako debele živce te često bivaju kažnjavani zabranom sudjelovanja u natjecanju kada kažu ono što ne bi trebali. Probajte napisati nešto što se ne svidi sponzorima na nekim od silnih foruma ili Redditu i ostat ćete bez istih u roku od sekunde.
Ovdje nema testova za drogu, niti kažnjavanja osoba koje ju koriste za povećanje fokusa ili ostajanje budnima. Ipak, svi načini varanja, namještanja natjecanja ili čak klađenja van natjecanja najstrože se kažnjavaju
Nema neprijatelja, samo natjecatelja
Pitate se gdje onda ljepota ovog načina natjecanja?
Na temelju svih prohtjeva i zahtjeva koje stvaraju developeri najpopularnijih igara na tim natjecanjima dobivamo i novi “hardveraj”, za koji niste sigurni je li skulptura ili komponenta u računalu.
Ljepota je i u tome što nema navijačkih uvreda. Gameri možda jesu žestoki prilikom igranja, ali uživo je to miroljubiva masa ljudi koja navija za svoje timove.
Na kraju krajeva, tu nema neprijatelja u pravom smislu te riječi, već samo igrača koji su vas pošteno porazili ili koje ste vi pošteno dobili.
A da biste se natjecali i sudjelovali u multiplayer igrama iz svog doma, potreban vam je brz internet! B.net ti nudi mogućnost nadogradnje brzine do čak 120 Mbit/s. Doznaj više!
