
Od agencije do freelancinga: 8 savjeta za život i posao koje sam naučio težim putem
A kako vi ne bi morali, stiže jedna poučna usporedba oblika poslovanja kroz stvarna iskustva.
U Hrvatskoj je bilo 3 ujutro. Na Tajlandu, tamo gdje sam “pobjegao” od hladnoće bilo je 9. Do tada sam već bio na jutarnjem plivanju i pojeo doručak i taman sam otvorio laptop da krenem raditi na klijentskim projektima. Okružen palmama, radio sam na terasi KoHuba – vjerojatno najboljeg coworkinga na Koh Lanti, razmišljajući bih li za ručak radije jeo Pad Thai ili Green Curry. Idilično, zar ne?

Tajland sam posjetio u veljači 2017. kad je Hrvatsku pogodio ledeni val, međutim nisam ga posjetio turistički. Za mene je najbolji način putovanja kad mogu spojiti ugodno s korisnim. I prije i poslije Tajlanda više sam puta putovao Europom, nekad posjećujući prijatelje koje sam upoznao putem predavanja i konferencija koje sam pomogao organizirati, a nekad zbog same prirode posla kojim se bavim – UX dizajnom.
Ali nije sve tako idealno. Da bih došao do toga da (ponekad) mogu otputovati i raditi na putu, trebalo je proći mnogo godina, mnogo neprospavanih noći i mnogo (čak i previše) osobnog odricanja. U ovom tekstu želim vam dati presjek dobrih i loših strana freelanceanja ali i rada (i upravljanja) u agenciji, razlika u radu s domaćim i stranim klijentima te kako doći do trenutka kada ćete i sami uživati negdje u jugoistočnoj Aziji dok u Hrvatskoj pada snijeg.
Ah, te ružičaste agencijske godine…
Svoju prvu tvrtku otvorio sam s prijateljima krajem 2003. godine. Često defetistički kažem da je to u startu bilo osuđeno na propast, a propalo bi i ranije da sam je otvorio sâm. Naime, s 22 godine jednostavno nisam bio spreman voditi tvrtku, a poseban je problem predstavljao moj donekle idealiziran pogled na poduzetništvo i stav “ja se želim baviti dizajnom – ponude, računi, naplata me ne zanimaju previše”…
No, svako je iskustvo važno pa tako i ta prva poduzetnička avantura koju sam poslije “nadogradio” kad sam s Lucijanom pokrenuo našu agenciju Blagonic Brothers, pa zatim kad smo krenuli zapošljavati prvu “braću i sestre” pa i na kraju, kad se sve spektakularno urušilo 😎 (a čije posljedice osjećam i danas). Da se danas mogu vratiti u prošlost neke bih stvari svakako promijenio.

Prije rada za sebe – radite za nekoga
A prva promjena bi bila ova. Rijetki su oni koji odmah nakon fakulteta mogu (uspješno) otvoriti tvrtku i krenuti raditi. Ne kaže se bez razloga kod nas u Istri “moraš ti još puno maneštre pojesti”. Osim što će vam trebati neki početni kapital, trebat će vam i kontakti, a što je još važnije – iskustvo. Da sam, recimo, na početku radio dvije godine u nekoj agenciji na poziciji juniora pa onda i recimo još dvije-tri godine na poziciji seniora, imao bih puno više iskustva kojeg sam ovako morao stjecati na vlastitim pokušajima i pogreškama.
Naravno, ovo pravilo ne vrijedi za svakoga (a čak i ja koji kažem da bih to danas promijenio, ne znači da bih poslušao svoj savjet 😃), ali svakako može pomoći stjecanje iskustva u podmazanom mehanizmu neke manje ili veće agencije.
Niste najpametniji na svijetu
Često se kaže da su najproduktivnije godine tamo negdje kad zakoračimo u naše tridesete pa do četrdeset i pete. S pravom, jer tad smo dovoljno zreli i iza sebe imamo dovoljno iskustva da možemo donositi kvalitetne odluke. Međutim, kako to obično biva, tko će čekati do tridesete i proći uobičajen put učenja i napredovanja da bi došao do nečega?
Kad smo u našim dvadesetima najpametniji smo na svijetu (to govorim iz vlastitog iskustva). U dvadesetima sam uživao život, trošio koliko sam mogao (pa čak i malo više), radio od 0-24. Da se danas mogu vratiti na početak, brže bih donosio odluke i ne bih toliko dugo čekao da “prerežem” situacije koje mi nisu bile po volji. Stariji – pametniji.
Riskirajte onoliko koliko se osjećate sigurno

Svi smo različiti pa dok se neki riskirajući osjećaju sigurno (ja sam svakako jedan od njih), drugi neće riskirati apsolutno ništa. Biti poduzetnik, a još važnije – biti dobar poduzetnik, znači da ćete morati naći onaj “sweet spot” između rizika i potencijalne nagrade. Riskirate li premalo nagrada će izostati, a riskirate li previše nagrada će vas možda pogoditi u glavu i onesvijestiti.
Kad govorim o riziku prvenstveno govorim o financijskog sigurnosti. Biti poduzetnik znači nemati (često) preveliku financijsku sigurnost. Vodite li agenciju postojat će pritisak fiksnih troškova, ali i troškova plaća (imate li zaposlenike, a vjerojatno ćete ih imati ako želite rasti) tako da je najbolje što možete napraviti ostaviti nešto novaca sa strane “za crne dane”. Ja sam, nažalost, riskirao više nego što sam trebao, zaigravši se u krivim trenucima što sam na kraju morao plaćati godinama. Lesson learned. (Ili ne?)
Budite spremni potegnuti ručnu kočnicu
Ovaj savjet se nadovezuje na prethodna dva. Nekad jednostavno donosimo pogrešne odluke, najčešće na temelju naše osobnosti. Vjerujemo li previše ljudima, živimo li u iluziji “da će biti bolje”, mislimo li da će zauvijek sve biti savršeno – bez obzira na razlog, čim krenu problemi treba ih rješavati brzo. Jako, jako rijetko se problem riješi sam od sebe, a vjerojatnije je da će vam dodatno zakomplicirati kompliciranu situaciju.
Kod rješavanja problema zapišite na papir sve pluseve i minuseve te donesite odluku bez emocija. I… nema na čemu! Da mi je netko dao taj savjet prije desetak godina uštedio bih dovoljno novca da se danas vozim u novoj Tesli 🙂.
Klijenti na prvom mjestu
Ovaj savjet vrijedi bez obzira planirate li raditi samostalno kao freelancer ili otvarati agenciju. Obzirom na to da je IT dobrim dijelom uslužna djelatnost, prema klijentima se uvijek treba odnositi s poštovanjem. Naravno, to poštovanje je potrebno i zaslužiti te stoga uvijek kažem da je najbolji odnos koji možete imati s klijentima – partnerski odnos, jer jedino u toj vrsti odnosa i klijent i vi možete pružiti i dobiti maksimum.

Freelanceam od danas do sutra…
Nakon avanture (i velike količine stresa) s agencijom, odlučio sam probati freelanceati.
Mislim, na neki se način od samih početaka osjećam kao freelancer, ali danas, 16 godina kasnije, postao sam freelancer u pravom smislu te riječi. Biti freelancer u Hrvatskoj nije naročit problem, pogotovo radite li s klijentima iz inozemstva jer htjeli mi to priznati ili ne, klijenti iz inozemstva žive i rade u nešto drugačijoj okolini, gdje kašnjenje uplata ili miješanje u kreativni proces nije nešto što ćete često doživjeti. Međutim, razgovarajući s kolegama (i onima koji su još u Hrvatskoj i oni koji su joj rekli zbogom), mogu potvrditi da biti freelancer svakako nosi svoje izazove.
Što je to slobodno vrijeme?
A prvi i najveći izazov je kontroliranje vlastitog (slobodnog) vremena. Radeći u svijetu gdje ne postoji radno vrijeme, može se lako dogoditi da ćete završiti tako da ćete raditi po cijele dane. Moja je preporuka da bez obzira na projekte koje imate sami sebi odredite radno vrijeme i da se toga pridržavate. Navika je ipak majka uspjeha te ćete samim time imati vremena za rad, ali i za posvetiti se hobijima, obitelji i prijateljima.
Da budem potpuno iskren, ja nemam problem s radom od 8 do 16 (to je moje “standardno” radno vrijeme kad sam dostupan za rad na klijentskim projektima), međutim i danas znam raditi izvan tog radnog vremena. Glavni razlozi tako nečemu su manjak kreativnosti, potreba da se popije jutarnja kava s prijateljima ili jednostavno želja da lijep dan provedem na moru ili u prirodi.

Ne zavaravajte se – problemi postoje svuda
Malo prije sam možda ostavio dojam kako su strani klijenti bolji od hrvatskih. Nisu! Klijenti su klijenti i dokle god se prema njima odnosite s uvažavanjem nećete imati problema.
Najveća greška koju freelanceri rade je što sebe i svoj rad ne cijene dovoljno. To rezultira niskom cijenom rada, što nadalje rezultira time da vas klijenti ne shvaćaju ozbiljno. Najmanje sam problema imao s onim klijentima koji su platili veću (odnosno realniju) cijenu. Nemojte se bojati reći koliko vrijedite te uvijek argumentirajte ono u što vjerujete. Ono gdje su strani klijenti bolji je što ima (najčešće) manje pregovaranja oko cijene i puno manje miješanja u kreativni proces. Međutim, ako ne cijenite sebe i nemate dovoljno samopouzdanja imat ćete problema s klijentom bez obzira gdje se oni nalazili.
Pripremite se za najgore, nadajte se najboljem
Kao što rekoh kod freelanceanja ima jako puno odricanja. Iako vam moja priča s početka teksta o “radnom odmoru” na Tajlandu na prvu sigurno zvuči kao “san snova”, činjenica jest da sam te godine (a i početkom sljedeće) imao ogromnih novčanih problema. U jednom sam trenu imao dogovorene poslove za sljedećih 9 mjeseci, a već sam sljedeći mjesec bio bez posla.
Nekad je teško povući granicu i reći “ovaj ću posao prihvatiti, a ovaj neću”. Nekad ćete doći u napast da prihvatite svaki posao koji vam se nudi. Moje je pravilo da ako mogu odraditi posao (uz možda nekoliko ekstra prekovremenih sati) da ću ga preuzeti, ali posao smatram dogovorenim ne kad mi netko pošalje email da “pristaje na uvjete” već isključivo nakon uplate avansa.

Kontrolirajte troškove (jer neće uvijek biti posla)
Uz sve ovo što sam napisao nekad će zaista doći crna vremena kad nećete imati (gotovo doslovno) niti za kruh. Prošle sam godine bio pozvan da predajem na jednoj konferenciji u Nepalu te sam usput iskoristio priliku da prođem jedan od najpoznatijih trekova na svijetu, Annapurna Circuit. Međutim, ono što mnogi nisu znali je da sam u prvih šest mjeseci uspio naplatiti tek 20.000 kuna. Ovom se prilikom želim zahvaliti bratu na pomoći jer bez njega bi preživljavanje bilo bitno teže 😬, no najvažnija lekcija koju sam naučio bila je da sve nepotrebne troškove moram srezati na nulu, a životne troškove moram držati u prihvatljivim granicama, kako bih uz minimalne prihode mogao preživjeti 2-3 mjeseca tijekom kojih će se stvari (nadajmo se) normalizirati. Biti freelancer nije samo med i mlijeko, znate…
Uživajte u životu
Jedna od važnijih stvari koju sam sproveo u djelo je da kad god je moguće uživam u životu. Putujem i posjećujem prijatelje diljem Europe. Na taj način ostajem u kontaktu s ljudima sličnih interesa i onima koji su mi važni. Bez obzira je li to Milan iz Beograda, Maurizio iz Madrida, Petya ili Ivelina iz Sofije ili Luca iz Italije… Putovanja, druženje s ljudima i predavanje na konferencijama dio su mog životnog stila, a upravo zahvaljujući freelanceanju mogu putovati i istovremeno raditi.
Obitelj na prvom mjestu

A najvažniju stvar koju sam naučio zapravo me naučio moj sin. Nekad sam fokus stavljao na posao i priznat ću – posao i jest važan jer, kako i njemu često objašnjavam – posao mi omogućava da platim račune ili da nam priuštim iskustva koja ja kao dijete nisam imao (ovo smo ljeto nas dvojica dva tjedna putovali Europom gdje smo posjetili Amsterdam, Pariz, London i Dublin). Međutim, najvažniji su ljudi koji nas okružuju. Jer koliko god da radite pređete li onu granicu gdje vas ljudi do kojih vam je stalo ne vide dovoljno, pa čak i kad vas vide vi im ne možete posvetiti vrijeme koje zaslužuju jer ste fokusirani na nešto drugo – onda nešto radite krivo i kasnije bi vam zbog toga moglo biti žao.
Za one koji nisu pažljivo pročitali ostatak teksta…
Nema problema, evo nekoliko savjeta koje možete uokviriti i vratiti se na njih kad god poželite.
- Kad ste na početku karijere ne budite bahati. Ima mnoštvo ljudi koji su pametniji od vas. Poslušajte savjete starijih i iskusnijih, zaposlite se negdje gdje ćete uz plaću stjecati znanje i iskustvo. Pitajte što vam nije jasno i preispitujte odluke za koje mislite da nemaju smisla. Kad osjetite da ste spremni – krenite dalje. Nikome se ne trebate zakleti na vječnu vjernost!
- Nađite savršenu mjeru rizika. Riskirajući premalo osjećat ćete se kao da stagnirate. Riskirajući previše možda ćete imati više kratkotrajnog uspjeha ali se kasnije možete opeći. Rizik je važna komponenta poduzetništva, ali morate naći pravu mjeru. U procjenu rizika svakako uključite i ostale faktore, a ne samo novac – kako će rizik utjecati na obitelj i prijatelje te općenito na vaš osjećaj sreće.
- Klijenti su na prvom mjestu. Vodite računa o klijentima, ali nemojte dopustiti da utječu na vašu cijenu ili na proces rada. Odnos s klijentima mora biti partnerski kako bi oboje profitirali. Više savjeta u radu s domaćim i stranim klijentima saznajte u intervjuu na Netokracijinom YouTube kanalu. 👇
- Stalno se educirajte!
- U kriznim trenucima – brzo donosite odluke. Nekad nema smisla čekati da se stvari poprave (neće), kao što nema smisla previše razmišljati o sitnicama koje vas sprječavaju da donesete odluku. Najveća greška je bila što smo odluke nekad donosili presporo. Kasna je odluka nekad gora od pogrešne odluke.
- Definirajte si radno vrijeme i cijenite svoje slobodno vrijeme. Bez obzira radite li u nekoj agenciji ili kao freelancer, važno je znati koje je vaše radno vrijeme. Kad sam bio mlađi volio sam raditi i 12-14 sati dnevno, no kako nisam Elon Musk to i nije imalo previše smisla (osim što je utjecalo na moj privatni život). Nije sramota odrediti radno vrijeme i objasniti klijentima da vas ne zovu izvan radnog vremena. Broj puta kad su pozivi van radnog vremena zaista spasili nuklearnu katastrofu (iz mog iskustva) je nula.
- Kontrolirajte troškove. Nemojte računati na mirovinu. Troškove tvrtke, ali i osobne troškove držite pod kontrolom. Da, bilo bi odlično imati novi BMW X5 ili otići na Sejšele, ali i Passat je OK kao i odmor na Tajlandu 😁. Također – zaboravite na mirovinu. Ostavite novac sa strane za crne dane. Jeste li znali da država garantira za vaše štedne uloge do 100.000 eura?
- Obitelj je na prvom mjestu. Malo je onih koji žele proživjeti život stalno radeći i stavljajući novac sa strane. Prioriteti se svakako mijenjaju kad imate 20 ili 30 godina, međutim nađite ono što vam je važno u životu i posvetite se tome. Možda želite naučiti kiteati ili otići na putovanje u Indiju? Možda želite curu (ili dečka) povesti na romantično putovanje u Pariz? Što god da želite omogućite si to. Posao je tu da nam pruži mogućnost da u životu isprobamo nove i zanimljive stvari, a ne samo zato da plaća račune. Zadovoljstvo u životu na kraju će krajeva jamčiti i zadovoljstvo u poslu.
Jednostavno, zar ne?
Pregledi kroz različite oblike poslovanja i iskustva digitalnih nomada nastali su uz podršku A1. Ako planirate proširiti svoj tim freelancera ili digitalnih nomada, provjerite ponudu za poslovne korisnike i mobilne tarife krojene po vašoj mjeri, fiskalizirajte račune bez komplikacija i pronađite najnovije uređaje kako biste još jednostavnije poslovali, u coworkingu ili uredu!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Marko
04. 12. 2019. u 1:06 pm
Koja je poanta ovog teksta? Sorry Emanuel, al ovo vise zvuči kao tvoje jadikovanje, nego neki konkretni savjeti. Ok, skužili smo, biti sam svoj gazda je teško i financijski i u bilo kojem smislu, ali ovaj tekst sam više shvatio kao jadanje ili čak skretanje pažnje na tebe u stilu – look at me, ja sam bio pred bankrotom… who cares, daj nešto konkretno ako imaš za dati. Mala wordpress agencijica nikada ni nije imala neku budućnost i svatko tko smatra da to nije istina je u velikoj zabludi.
Isto se dogodilo tebi i tvojem bratu, žalosno, ali to je činjenično stanje.
Emanuel Blagonić
10. 12. 2019. u 3:11 pm
Bok. Žao mi je što nisi našao ništa korisno u ovom članku ali takav je život 🙂 Nekad naučiš nešto novo, nekad preskočiš. Sad, obzirom da ne znam tko si ne bih volio ulaziti u neke duge rasprave (izgleda mi kao trolanje), ali volio bih čuti imaš li ti kakav savjet?
A onda možemo raspravljati i o tome što freelanceri ili, kako ti to zoveš, “male WordPress” agencije, mogu napraviti na našem i inozemnom tržištu.
Dario
05. 12. 2019. u 1:12 pm
Emanuel je OK ali u vrijeme današnje visoke kompetitivnosti ne može se i putovati i uživati i provoditi vrijeme sa obitelji i biti uspješan poduzetnik. To je kompromis, ili ćeš biti uspješan poduzetnik ali će sve ostalo trpjeti ili ćeš se zaposliti kod drugoga uz skromnije prihode ali ćeš imati ovo ostalo.
Današnji biznis od čovjeka zahtijeva 16-20 sati dnevno. Znam to iz dugogodišnjeg iskustva, jer ako nećeš ti brzo će te prestići oni koji to prihvaćaju kao normalno. Biznis nije za svakoga niti je svatko za biznis.
Emanuel Blagonić
10. 12. 2019. u 3:16 pm
Ovaj je članak pisan iz moje perspektive. Ove godine sam izvan Hrvatske proveo neka 3 mjeseca i većinu vremena sam normalno radio. Dakle, vjerujem da se može. E sada, kako to uskladiti… pa mogu odmah reći da nije jednostavno. Meni je trebalo jako puno vremena. Mislim da je to kombinacija izlaska iz naše zone komfora i biti spreman raditi bilo kada, bilo gdje.
Iskreno, radio sam nekad i 12-16 sati dnevno (20 sati rijetko kad jer fakat nije zdravo) i ne bih se vraćao više na to. Uzelo je to svoj danak (iako kad danas gledam ne bih taj dio mijenjao jer bez tog iskustva ne bih naučio stvari koje sada znam te ne bih cijenio svoje vrijeme koliko ga danas cijenim).
Naravno, svi smo različiti – ono što funkcionira meni ne mora funkcionirati tebi, a možda i većini drugih. Ali opet – svijet se mijenja. Kad sam krenuo freelanceati (ozbiljnije) tamo negdje 2008., nije u Hrvatskoj bilo puno ljudi koji su radili na takav način, a danas je situacija bitno drugačija.
Ja danas radim oko 8 sati dnevno – nekad malo više, nekad malo manje. Neki novi klinci dolaze i vjerojatno su u nekim stvarima bolji od mene 🙂 to je normalno i očekivano. Shvaćam da sad kad sam stariji niti nemam volje toliko vremena provoditi ispred računala i želim ono što radim napraviti brzo i kvalitetno, dobro naplatiti i krenuti dalje.
Thx na komentaru.
Kresimir Koncic
08. 12. 2019. u 6:54 pm
Emanuel bok 🙂
Thx na opširnom tekstu. Htio bih samo opisati jednu stvar koje me ubola u oko. Kažeš negdje u sredini teksta da “… kašnjenje uplata ili miješanje u kreativni proces nije nešto što ćete često doživjeti” (kod klijenata iz inozemstva).
Za tu tvrdnju nema dovoljno objektivnog dokaza (kužim da je ovo tvoj osvrt no nije prosjek industrije). Naime, moment gdje ti klijent kasni s plaćanjem je više povezan uz vertikalu, veličinu i profesionalnost klijenta nego iz koje zemlje dolazi. Postoje neka istraživanja tipa koliko koja zemlja kasni s plaćanjima no ekstremno su nekonzistentna (hence neprimjenjiva). Ono na čemu agencija ili freelancer može raditi je posloženi agencijski sustav, upravljanje očekivanjima, dogovorene rate, transaprentni “milestonesi projekta” i ono što je najvažnije – odabir klijenta.
Dodatno, pravni okvir naplate od inozemstva prema hrvatskoj je nesigurniji i kompliciraniji od domaćeg. Ovo pogotovo vrijedi za SAD-a gdje se (nama u Neuralabu) dešava da klijenti daleko manje percipiraju fakturu iz naše USA podružnice kao validni dokument.
Ovo pišem čisto radi ljudi koji žele raditi s inozemstvom, a misle da će im strani klijenti riješiti problem naplate sami od sebe (nažalost neće).
Emanuel Blagonić
10. 12. 2019. u 3:09 pm
Načelno se slažem s tobom. Doduše, ovo sam pisao iz nekog svog iskustva. Od (vjerojatno) svih klijenata iz inozemstva s kojima sam radio niti s jednim nisam imao problema s naplatom kao ni s ulaženjem u kreativni proces. Razlog tome je – sad kad gledam unatrag – vjerojatno taj što sam s klijentima iz inozemstva krenuo raditi nakon što više nisam bio junior pa mi je to pomoglo da bolje posložim uvjete, očekivanja i slično.
No kao što rekoh – slažem se s tobom. Meni je “eye opener” bio kad sam prije nekih 4-5 godina bio na jednoj (unutar naše industrije) dosta popularnoj konferenciji u Amsterdamu i tamo sam razgovarao s frajerom koji organizira tu konferenciju, a inače je freelancer. Pričali smo upravo o problemima naplate i kreative i kaže mi da se i kod njih događaju takvi problemi. Puno rjeđe – ali događaju se.
Thx na komentaru 🙂