E-Predmet na GitHubu: Mogli bismo imati djelotvornije sudstvo, ali ne bez kvalitetnih podataka

Na repozitoriju GitHub pojavio se zanimljiv projekt s nemalom količinom ambicije. Cilj mu je, naime, ponuditi provjerive podatke i statistike o radu sudaca u domaćem pravosudnom sustavu.

Projekt je izvorno nastao na inicijativu odvjetnika koji je htio ostati anoniman, a koji je došao na ideju automatskog praćenja sudskih predmeta na usluzi e-Predmet kako bi se otkrilo jesu li se dogodile kakve promjene, poput novog datuma ročišta. Tijekom rada na toj ideji došlo se do zaključka da bi se moglo pokušati dohvatiti podatke za što je više moguće predmeta dostupnih na e-Predmetu i potom izračunati statistike djelotvornosti pojedinih sudaca.

Nikola Banić, jedan od inicijatora projekta, komentira za Netokraciju:

Prema riječima mnogih pravnika za građanstvo je najvažniji dio pravosuđa sudstvo, a najvažniji dio sudstva su suci. Kako bi ih se moglo konstruktivno kritizirati, na što je nedavno u svojem priopćenju za javnost pozvala i Udruga hrvatskih sudaca, potrebni su provjerivi podaci. Ovim projektom smo ih htjeli omogućiti javnosti.

Stručnjaci iz područja prava uključeni u projekt

Nikola, inače mladi inženjer s diplomom zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva – skupa s Marinom Maržićem – prije dvije godine privukao je pozornost javnosti softverom koji automatski broji sudionike velikih javnih okupljanja i događanja.

Osim Banića i anonimnog odvjetnika u razvoju projekta sudjelovala je još jedna osoba, koja je također željela ostati nepoznata široj javnosti. Odvjetnik je bio zadužen za pravne i praktične aspekte, drugi anonimac pomogao je savjetima i motivacijom pri rješavanju pojedinih ključnih problema, dok je Banić na sebe preuzeo programerski dio posla.

Bio je uključen i jedan sudac kako bi se provjerilo koliko su u skladu prikupljeni podaci o njemu s njegovom vlastitom evidencijom, kao i nekoliko drugih odvjetnika koji su dijelili svoja razmišljanja, pravnici i drugi.

Temelj za analizu i usporedbu, ali i uočavanje problema

Što je sve dostupno zahvaljujući ovom nesvakidašnjem projektu? Primjerice, možete vidjeti koliko prosječno treba vremena da se neki predmet riješi na nekom sudu, razlike između vrsta predmeta, ali i između pojedinih sudova, kao i razlike u izvedbi između različitih sudaca istog suda.

Pogledaju li se na primjer parnični postupci (imaju upisnik P), može se vidjeti kako postoje značajne razlike kod brzine rješavanja na primjerice Općinskom građanskom sudu u Zagrebu ili na Općinskom sudu u Bjelovaru. Tako je, recimo, moguće vidjeti i da na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu brzina ovisi o onome tko vodi postupak pa tako primjerice viši sudski savjetnik Goran Felja na istom sudu rješava predmete puno brže od prosjeka suda.

Naravno, nije sve samo u brzini, niti bi to trebao biti ključno mjerilo pri ocjenjivanju rada sudaca, što je istaknuto i na stranici Banićevog projekta.

Nadalje, kao što se u statistikama može vidjeti, velika većina njegovih presuda na koje su postojale žalbe su potvrđene na sudu višeg stupnja.

Ovim statistikama se puno preciznije može prepoznati i lokalizirati potencijalna mjesta sporosti cijelog sustava, a građani mogu dobiti dodatne informacije o brzini rješavanja njihovih predmeta ovisno o sudu i sucu.

Moguće je možda dobiti i dojam o kvaliteti presuda nekog suca na temelju ishoda žalbi na njegove presude, kako bi procijenili treba li uložiti ili ne uložiti žalbu na neku odluku.

No, dodaje, moguće je prepoznati i druge vrste problema. Ako se pogledaju presignacije predmeta, odnosno njihova dodjela ciljanim sucima već samo za 2019. godinu, može se uočiti veliki porast u odnosu na prethodne godine.

To može biti indikator za više problema ili pojava. Možda puno sudaca daje otkaz pa njihove predmete treba dati drugima, možda se neke predmete ciljano daje baš nekim sucima, možda postoji problem učinkovitosti pa se rade preraspodjele poslova…

Čisti bootstrap

Projekt je, moglo bi se reći, čisti bootstrap. Pri izradi su korišteni besplatni alati (inačica operacijskog sustava Linux i programski jezik Python) te servisi (GitHub), tako da je trošak vezan tek uz Banićev rad, odnosno slobodno vrijeme svih uključenih.

Izrada programskog koda za razvoj vlastitih alata je uz skupljanje podataka trajala nekoliko mjeseci. Najvećim izazovom pokazalo se ostvarivanje što veće moguće automatizacije sustava za preuzimanje podataka o predmetima na usluzi e-Predmeta. kako priznaje Banić:

To je još uvijek uvjerljivo najsporiji dio sustava.

Također, izazovno je bilo točno i vremenski učinkovito pogađanje koji predmeti bi mogli biti prisutni na usluzi e-Predmet pošto, koliko je meni poznato, nigdje javno dostupno ne postoji njihov popis.

Na stranici projekta pri repozitoriju GitHub navedeno je kako su dostupne statistike indikativne, ali ne i potpune jer e-Predmet je prepun pogrešnih, djelomičnih kao i višeznačnih podataka, zbog čega mnogi predmeti nisu uzeti u obzir.

Kako o tome u velikoj mjeri ovisi koliko su dobiveni rezultati relevantni, zanimalo nas je koliki je udio zanemarenih u ukupnom broju predmeta, kao i kako su odlučili koje predmete zanemariti, a koje ne.

Udio zanemarenih predmeta ovisi o statistici koja se želi izračunati. Primjerice, ako se želi izračunati koliko je nekom sucu prosječno trebalo dana od datuma kad mu je predmet dodijeljen pa do datuma kad je donio odluku, onda nema koristi od predmeta kod kojih bi taj broj bio negativan, odnosno kod kojih se prema e-Predmetu donošenje odluke dogodilo prije zadnje dodjele. Takvih je, primjerice, bilo oko šest posto.

Skroz čudan sustav

Kako dolazi do tih negativnih brojeva? Pa, to nije baš posve jasno.

Kod puno predmeta je datum zadnje dodjele predmeta sucu poslije datuma donošenja odluke. Nisam siguran zašto je tomu tako, a nisam dobio ni odgovore od ljudi za koje znam da rade tamo.

Ima i drugih anomalija pa, recimo, sudski predmet počne nakon što je već donesena odluka. Skroz je to čudno.

Zbog toga za neke suce nisu u obzir uzimani svi predmeti koje se dohvatilo.

Poseban problem je i to što neki upisnici, odnosno vrste predmeta, nisu dostupni na e-Predmetu pa se niti ne može vidjeti koliko su neki suci djelotvorni u njihovu rješavanju.

Zbog toga su statistike koje smo objavili i grupirane po upisnicima. Sudac kojeg poznajemo usporedio je naše rezultate s vlastitom evidencijom. Rekao je kako su naše statistike za njega i kolege koje je mogao pitati uglavnom točne.

Dodao je kako mogu napraviti sve što se može na temelju javno dostupnih podataka na e-Predmetu.

Statistike koje smo objavili su relativno jednostavne, ali pozivamo bilo koga tko bi imao dodatne korisne ideje za nešto složenije projekte da se slobodno javi s prijedlogom. Možemo ga pokušati ostvariti.

Nekvalitetni podaci su problem

Među većim problemima je i kvaliteta dostupnih podataka, o čemu uvelike ovisi i točnost statistika ovog i mogućih sličnih projekata. Tako se, primjerice, na e-Predmetu može naći više predmeta nego što su ih neki sudovi bili prijavili za neke godine, kao i predmete bez dovoljno podataka.

S druge strane, niti godišnja izvješća o stanju sudbene vlasti koja podnosi predsjednik Vrhovnog suda nisu potpuno točna, istaknuo je Banić. U njima, primjerice, postoje sumnjive brojke, kao i pogrešno korištenje ili objašnjavanje metrika koje se koristi, što može dati vrlo varljivu sliku o stanju u pravosuđu.

Kao primjer sumnjivih podataka navodi podatke o radu Visokog trgovačkog suda iz izvješća o stanju sudbene vlasti za 2013. i 2014. godine, prema kojima je prosječna starost 18353 predmeta od 31.12.2013. pa do 01.01.2014. umjesto za jedan narasla za blizu 250 dana, upozorava.

U različitim izvješćima o radu sudbene vlasti za iste predmete u praktično istom razdoblju koriste se različite prosječne starosti.

Zadnje dostupno izvješće kao metriku za duljinu trajanja postupka koristi tzv. disposition time, pri čemu je navedeno kako je to “očekivano vrijeme trajanja postupka”. Ali, kaže Banić, tomu nije tako. U stručnoj je literaturi jasno navedeno kako je to maksimalni procijenjen broj dana potrebnih da predmet u tijeku bude riješen na sudu.

Znači, ne koliko se rješavalo, već koliko se pretpostavlja da bi rješavanje moglo trajati. Još k tome koriste i pretpostavke koje potpuno krivo predočavaju koliko se brzo zapravo predmeti rješavaju.

Problematične su i sumarne tablice s predmetima. Kad se zbroje predmeti na početku godine i broj novopridošlih predmeta, i potom od tog broja oduzme broj riješenih predmeta, često se ne dobije iznos naveden kao broj neriješenih predmeta već neki put veći, a neki put manji broj. Točnih brojeva te vrste ima, ali oni su iznimka, ne i pravilo, navodi Banić.

Domaći je pravosudni sustav, čini se, zreo za sveobuhvatnu digitalizaciju i uvođenje jedinstvenih standarda za praćenje rada i mjerenje učinkovitosti pojedinih sudova i sudaca pojedinačno. Takvo bi preslagivanje poslovnih procesa – uz maksimalno moguće otvaranje pristupa podacima – dalo jasniji uvid u to gdje stvari škripe, ali i značajno olakšalo posao svima koji su, poput Banića, voljni uložiti svoje vrijeme, trud, vještine i znanje za opće dobro.

Pitanje je, naravno, je li to doista svima u interesu…

Monetizacija? Zasad ne, ali tko zna?

Banić i njegov tim zasad planiraju osvježavati trenutno objavljene podatke koliko im vrijeme to dopusti, ali namjeravaju izraditi i druge potencijalno korisne statistike.

Monetizacija u dogledno vrijeme nije predviđena.

Svima nam je u interesu jačanje Hrvatske, za što može poslužiti i ovakvo pružanje provjerljivih obrada podataka kako bi se omogućila što kvalitetnija i konstruktivnija kritika sudstva.

Ali, to ne znači kako su u potpunosti odustali od unovčavanja projekta.

Prihode bi bilo moguće ostvariti, primjerice, ukoliko bi netko htio da našim sustavom automatski pratimo promjene na nekom predmetu na e-Predmetu.

Mehanizacija i korisničko sučelje za to već postoje i koriste se jer je sustav upravo i bio razvijen u te svrhe. Taj dio korisničkog sučelja trenutno nije javan. Ako postane, njegovo korištenje za praćenje predmeta bi se vjerojatno naplaćivalo, zato što bi se u tom slučaju moralo ulagati vrijeme za održavanje sustava, potrebne prilagodbe i unaprjeđivanje.