Digitalizacija nije izbor, već nam je obveza: Barem za račune od 1. srpnja.

Uskoro nam se približava 1. prosinca, vrijeme kada će većina lampica biti na svome mjestu, a na snagu će stupiti i Zakon o elektroničkom izdavanju računa. U kontekstu toga, konferencija DOCLOOP 2018, u organizaciji servisa Moj-eRačun, prilika je da se napomene na nadolazeće obveze.

Zakonom je propisano da svatko od naručitelja u okviru javne nabave može izdati eRačun sa sigurnošću da ga druga strana mora i primiti – iako možda preferira papirnati. Od 1. srpnja, preferencija neće biti pitanje, naručitelji će biti i obvezni slati elektroničke račune i prateće isprave u postupcima javne nabave.

S obzirom na to da Zakon obuhvaća 60 tisuća aktivnih pravnih subjekata, tvrtki, obrta i samostalnih zanimanja, ističe Marko Emer, direktor servisa Moj eRačun, nije iznenađenje da oni u sustavu već imaju 125 partnera koji se pripremaju na prve korake neizbježne digitalizacije.

Da digitalizacija ne bude samo računalo u uredu, primjer neka bude država

Upravo zato nastala je i ova konferencija, s fokusom na panel o digitalnoj transformaciji kako bi partnerima, pa ovim putem i široj javnosti, predstavili daljnji tijek ostvarivanja zajedničkog cilja – potpune digitalizacije poslovanja u svim gospodarskim granama.

Jer, ide nam u redu, ali može i bolje, a eRačuni bi mogli biti dobar poticaj za ubrzanje.

Već smo čuli onu poznatu, pa tako i ovaj put, kako se mnogo o digitalnoj transformaciji priča, a malo tko je zbilja provodi.

Spomenuli smo ove godine dio rezultata indeksa koji su dobri pokazatelji tih digitalnih integracija i transformacija. Hrvatskoj, za razliku od 2017., ne ide baš dobro u kategorijama povezivosti pa ni digitalnih javnih usluga gdje smo ostali na istome, a tek nešto rastemo u okvirima ljudskog kapitala i korištenja internetom.

Ono gdje padamo su integracije digitalne tehnologije, kategorija koja označava digitalizaciju poduzeća i e-trgovinu. Jako lijepo se to da objasniti komentarom Vedrana Antoljaka iz Sense Consultinga koji je sudjelovao na panelu:

Samo 17% tvrtki u Hrvatskoj izuzetno je digitalizirano, dok je njih 84% u kategoriji digitaliziranog. A znate što tih 84% znači? Da imaju kompjuter. Pred nama je izuzetno velik put.

Ono gdje smo ipak malo bolji u prosjeku EU jesu te digitalne javne usluge, koje se odnose na usluge e-uprave. Kad smo kod toga, više o tome kako se provode digitalne promjene u državnoj upravi spomenula je Maja Radišić Žuvanić, voditeljica službe za digitalno gospodarstvo u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta.

Digitalizacija nije izbor, već nam je dužnost.

Neće nikome biti na iznenađenje da se u državnoj upravi te promjene uvode polako, započela je Maja uvodeći u to koliko im je trebalo da od 2015. dođu do ovog Zakona čiji su bili resorni nositelj:

Za neke stvari u upravi treba puno guranja, puno treninga, puno edukacija, puno uvjeravanja. I to baš u eRačunima, moram priznati. Prije dvije godine to je bilo gotovo nemoguće.

Nismo ni svjesni kakvi su to bili otpori kada je Vlada odlučila donijeti ovu odluku, objašnjava Maja, kada su htjeli prisiliti sva ministarstva i središnja državna tijela da budu prvi koji će početi zaprimati te račune ako im se on i pošalje:

Od svih ministarstava, iz njihovih ureda za financije i računovodstvo, prvi odgovor je bio: “Ja to NEĆU. Meni to ne treba, imam 150 ulaznih, 0 izlaznih računa, kaj će to meni?'”Jedna djelatnica je izjavila da ona to neće nikad u životu prihvatiti pa ni da dođe zakon. Ali, uglavnom, IT je uvijek govorio, ma OK – budemo.

No zaključuje kako je ova godina 2018. stvarno bila prijelomna. Digitalizacija je postala buzzword, a time se i širilo razumijevanje tematike kao i prvi dobri primjeri. Sve ono što se od početka ikakvih novih tehnoloških rješenja govori – treba prvo informirati i uvjeriti pojedince. Sada MINGO zapravo drugi zovu kada će više taj zakon i integracija, a neki čak drže fige da im nitko ne pošalje papirnati račun.

Ako vam bude loš dan, prisjetite se da postoje zaposlenici javne uprave koji dobiju word dokument koji a) najprije isprintaj pa b) skeniraju stranicu po stranicu i onda c) šalju stranicu po stranicu, kao fotografiju.

— Kuhs 🐧 (@KuharH) November 29, 2018

A kako ne ostati dužan građanima?

Ne čudi stoga što postoji otpor digitalizaciji, čak i zanemarivanje, kada i samo Ministarstvo gospodarstva ima problema.

Srećom, imamo one koji reagiraju na vrijeme. Svjesni nadolazećih promjena, iz Moj eRačuna od 2014., danas s preko 50 zaposlenika, pripremaju i održavaju najveću infrastrukturu za razmjenu eRačuna i drugih eDokumenata u jugoistočnoj Europi. Proširili su se ove godine i u Srbiju, a s internacionalnijim nazivom DOCLOOP dalje će ciljati mađarsko i poljsko tržište.

Dobra vijest koju je Maja spomenula jest da kao CEF koordinatori imaju pristup fondu za digitalizaciju, vrijedan 3 milijarde eura. Nije kompliciran za prijavu kao strukturni i kohezijski i nema jake revizijske kontrole, istaknula je.

No, manje vesela, zapravo tužna vijest, je i pokretanje projekta START koji bi trebao poslužiti budućim poduzetnicima da otvore poduzeće od bilo gdje – kafića, kuće – bez javnog bilježnika, bez administrativnih troškova, obilaženja institucija i trošenja vremena. Zašto je tužno? Možda jer već imamo portal HITRO koji je to navodno obavljao!

A možda jer novi projekt nijednom poduzetniku neće značiti apsolutno ništa kada mu prijete novoizglasani doprinosi s kojima jedina opcija može biti da HITRO naprave poduzetnički START u drugoj državi.

Ali, draga državo, veselimo se promjenama, i željno ih iščekujemo. Od nekud se mora krenuti, čak i ako su to samo računi.