Dječji pametni satovi: Više sigurnosti ili izloženost hakerima?

Dječji pametni satovi: Više sigurnosti ili izloženost hakerima?

Ključić oko vrata nekad je bio simbol školarca koji je sam kod kuće dok roditelji rade, a danas bi to mogao biti - pametni sat na ruci. Kad ne bi bilo sigurnosnih propusta.

Dječji pametni satovi čine se kao savršeno rješenje – fiksni telefon na koji bi mogli nazvati i provjeriti što dijete radi dok je samo kod kuće ili ga podsjetiti na obaveze danas ima malo tko, a većina roditelja ne usudi se prvašiću još dati mobitel sa svim funkcionalnostima. Ne samo jer su svjesni opasnosti korištenja društvenih mreža i aplikacija bez nadzora, nego i iz vrlo praktičnog razloga – tako mala djeca mobitel će zaboraviti ponijeti i lako će ga izgubiti ili oštetiti.

Za roditelje koji žele uvijek znati gdje je dijete

Zato je uređaj koji stoji oko ruke, lagan je, dizajniran da bude atraktivan djeci i ima samo bitne funkcionalnosti izbor mnogih roditelja kad kod polaska u školu dijete više nemaju pod svojim nadzorom svo vrijeme. Izbor je ogroman (jedne godine ih je prodavao čak i Lidl!), a najpopularniji izbor uglavnom su no name modeli koji na stranim web trgovinama koštaju par desetaka eura, a na domaćima od 200-tinjak do 500-tinjak kuna ili Myki sat kojeg telekomi nude u raznim povoljnim paketima i tarifama.

Tehničke značajke su ionako svima slične – praćenje lokacije djeteta putem GPS-a, slanje i primanje poziva i poruka određenom, ograničenom broju odobrenih kontakata, SOS pozivi i postavljanje ‘virtualne ograde’, odnosno obavještavanje roditelja ako se dijete nalazi izvan zadanog područja.

Kratkom anketom među roditeljima doznajem da odluka o kupnji takvog uređaja najviše ovisi o tome imaju li logističkih izazova kod organizacije dječje nastave i aktivnosti te jesu li od onih roditelja koji ne mogu biti mirni ako ne znaju uvijek gdje im se dijete nalazi i ako ga ne mogu uvijek kontaktirati.

Kupujete li sigurnost ili sigurnosne propuste?

Kod kupnje se uglavnom raspituju o tehničkim karakteristikama i iskustvima drugih roditelja, koliko se određeni model lako potrga, koliko internetskog prometa troši ili koliko mu dugo traje baterija. Baš nitko od roditelja koje sam pitala za iskustva s takvim uređajima, a ni onih koji na tu temu raspravljaju na roditeljskim forumima nije spomenuo pitanje sigurnosti, niti znao da se dječji pametni satovi sve češće spominju kao prijetnja, a ne doprinos sigurnosti djece. Toliko da je u Njemačkoj regulatorna agencija još 2017. zabranila prodaju pametnih satova za djecu.

O takvim uređajima kao sigurnosnoj prijetnji oglašavala su se društva za zaštitu potrošača i u drugim europskim zemljama, a Europska komisija prije dvije godine naredila je da se pametni sat jednog proizvođača povuče s tržišta jer su se podaci između uređaja na dječjoj ruci i aplikacije na roditeljskom mobitelu izmjenjivali bez enkripcije. U prijevodu – svaki malo vještiji haker je mogao pratiti gdje se i kad kreće dijete ili izravno komunicirati s njim.

S obzirom na to da se većina roditelja za pametni sat odlučuje s idejom sigurnosti na umu – dijete je sigurnije ako roditelji uvijek znaju gdje je, a uređaj s organičenim i jednostavnim funkcionalnostima sigurniji je nego mobitel, trebali bi biti svjesni da su razni pametni i Internet of Things uređaji među najranjivijima, najslabije reguliranima i donose najveće sigurnosne rizike. Ovi kojima je naređeno da povuku proizvod vjerojatno nisu jedini s tako ozbiljnim sigurnosnim propustima, nego su samo jedini koji su uhvaćeni: istraživanje jednog njemačkog sveučilišta objavljeno krajem 2020. pokazalo je da pet od šest testiranih brendova ima ozbiljnih sigurnosnih propusta. U istraživanju upozoravaju i da je sve teže ustanoviti koji su brendovi sigurni, a koji ne jer se često radi o uređajima istog proizvođača koji se prodaju pod različitim brendovima.

Škole: prisluškivanje, ometanje, varanje, nejednakost…

Protiv pametnih satova za djecu sve se češće bune i zabranjuju ih i škole. U školskim kućnim redovima obično je eksplicitno zabranjeno koristiti mobitele, ali pametni satovi se ne spominju. Iako su limitiranih mogućnosti, učitelji se sve više bune i protiv njih jer jednako mogu “zvrndati” tijekom nastave i ometati učenike. Također, neki od pametnih satova namijenjenih djeci imaju mogućnost snimanja zvuka na daljinu pa se učitelji pozivaju na zaštitu svoje privatnosti i ne žele da ih roditelji mogu prisluškivati ili snimati nastavu. A iako ih najčešće koriste najmlađi školarci, teoretski se takvi uređaji mogu koristiti i za varanje na ispitima.

I ne najmanje važno, psiholozi upozoravaju da kupovinom pametnog sata djeci roditelji potiču nejednakost. Iako je većina roditelja koje sam pitala za takav uređaj sprema izdvojiti što manje kuna jer očekuju da će ga dijete korisititi vrlo kratko (većina djece između 10 i 12 godina ionako dobije vlastiti mobitel) i uglavnom se kupuju no name modeli s osnovnim funkcionalnostima, uvijek postoji mogućnost da se djeca u razredu podjele na one koji takav sat imaju i one koji nemaju.

Koja razina roditeljske kontrole je prihvatljva?

Glavne rasprave među roditeljima kad su u pitanju pametni satovi za djecu vrte se oko toga trebaju li ih roditelji (i djeca!) uopće. Mama jednog osmogodišnjaka kaže mi da pametni sat koriste cijele godine, ne samo kad je škola i da se pokazao vrlo praktičnim:

Mene ni ne zanima praćenje djeteta putem GPS-a, to zapravo niti ne gledam. Najbolje kod tog pametnog sata je što ide na ruku i ne zahtijeva nikakve torbice ili ruksake, niti se treba posebno paziti. Dijete ima slobodne ruke, može otići voziti bicikl s prijateljima ili se igrati oko zgrade, a može se javiti ako treba.

Druga mama pak odbija bilo kakvo praćenje lokacije djeteta, a protivnica je i navikavanja djece da se stalno moraju javiti da su stigli u školu ili kući te želi da dijete misli svojom glavom, a ne da ga roditelj stalno zove i podsjeća na obaveze:

Ne želim biti jedna od onih koja poteže ‘kako smo mi mogli bez toga’ argument, jer bi jednako tako mogli i na poslu odbijati računala jer je generacija prije nas i bez njih obavljala posao. Nema smisla otežavati život sebi i djeci odbijanjem tehnologije, prvenstveno jer si možemo komunicirati promjene planova i lakše se dogovarati.

Međutim, kod praćenja kretanja djece povlačim granicu, ta razina kontrole mi je neprihvatljiva. Uostalom, mislim da pretjerano oslanjanje na uređaje i aplikacije nije pedagoški i da djecu treba navikavati da su odgovorni, da poštuju dogovore i da sami misle na to trebaju li doći kući.

Rješenje za komunikaciju sa svojom devetogodišnjakinjom našla je u – prastarom, nepametnom telefonu koji im služi samo za pozive. Taj je telefon manji i praktičniji za nositi od modernih pametnih telefona, robusniji i manje osjetljiv na padanje, a jedna od prednosti je što nema bojazni da će ga netko htjeti ukrasti.

Čini se da je manje tehnologije nekad stvarno bolje rješenje!

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome)
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime (Hrvoje Lončar) ili barem ime i inicijala (Hrvoje L.) te pravu email adresu. Kako koristimo podatke koje tamo ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Jozo

    Jozo

    07. 09. 2021. u 2:59 pm Odgovori

    Ja sam taj sat uzeo djetetu samo da moze na 1 zovniti mamu i tipkom 2 tatu, nista vise mi i ne treba. Djetetu je 6 god, novo joj je sve, strah me ako teta iz produzenog zapne u guzvi kad je vrijeme ruzno ili slicno, da djete ne ceka samo ispred skole, i da se ne prepadne. Taj sat sam mislio da koristi mjesec dva dok se ne privikne i to je to.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Brate, trebam li stvarno uzeti Šaomi?

Xiaomi je u relativno kratkom vremenu postao brend koji se daleko najviše preporučuje u Hrvatskoj i regiji. Zašto?

Kolumna

Što će nam uopće kriptovalute?

Iako o kriptovalutama slušamo već godinama, rijetko kad nam je netko dao suvisao odgovor na pitanje, a što će nama kriptovalute zapravo? U vremenima kada se centralizirani sustavi poput banaka igraju s našim povjerenjem, nikada nije bilo jasnije. Evo odgovora...

Izrada web stranica

Kad vam u 2021. padne server, što očekivati od svog hosting poslužitelja?

Po muci se poznaju junaci pa tako i hosting poslužitelji. Kako izgleda posao s druge strane vašeg weba, otkrili smo.

Što ste propustili

Digitalni marketing

Sean Ellis: “Prošlo je vrijeme kad jedan jedini growth hacker može dobiti vrtoglave rezultate”

Skovan kao termin prije više od 10 godina, growth hacking je osigurao strelovit rast mnogim poznatim firmama u tehnološkom svijetu, ali mu je ta popularnost osigurala i dozu notornosti. O kontroverzama i budućnosti ove metodologije imala sam priliku pričati s njenim utemeljiteljem, Seanom Ellisom, koji će uskoro nastupiti i uživo u Zagrebu na konferenciji SuperMinds: Don’t Code What You Don’t Understand.

Digitalni mediji

Što svaki developer treba znati o web analitici

Svaki put kad netko kaže da je web stranica gotova i “sad možemo instalirati analitiku”, analitičaru negdje na svijetu pametni telefon padne na pod, kaže stručnjak za web analitiku Robert Petković.

Startupi i poslovanje

Head of Growth: Ima li takvih superjunaka u Hrvatskoj?

Domaćim tehnološkim tvrtkama ojačanima investicijama na putu prema rastu trebaju iskusni multidiscplinarni stručnjaci koji će taj rast ubrzati. Analiziramo kako Head of Growth razmišlja, što treba znati te gdje ga i kako naći, a svoja razmišljanja dali su i Filip, vlasnik growth agencije te Tana, suosnivačica Bazzara, koji upravo zapošljava jednog.

Sponzorirano

eCommerce nakon pandemije? Najveće okupljanje industrije otkriva nam korijenske promjene

Svjedoci smo povijesnih preokreta u digitalnoj trgovini i promjena koje će imati dalekosežne posljedice. Kako se pripremiti za postpandemijski svijet eCommercea, Neuralab ekipa donosi saznanja sa središnjeg eCommerce događaja - RetailXa u Chicagu.

Startupi i poslovanje

Superology i Sportening: Želimo odgajati vrhunske product managere u Hrvatskoj

Jedan je prošao put od programera preko 'Katice za sve' do voditelja razvoja proizvoda, a drugi je nakon doktorata i akademske karijere u Kaliforniji radio u Googleu u Zürichu pa se vratio u Zagreb biti suosnivač startupa. Otkrili su nam što čini dobrog product managera, što dobri produktni tim i koji je najkraći put do inovacije.

Kultura 2.0

Velimir Grgić: “Ljudski mozak (i sve njegove mane) postao je transparentniji nego ikada, a sve zahvaljujući internetu.”

Velimir je kao novinar, pisac, scenarist i producent prošao zbilja sito i rešeto toga, ali teorije zavjera ostale su mu trajna inspiracija još od ranih dana. Zašto itko promišlja o zemlji koja je ravna ploča, hoće li teoretiziranje o zavjerama ikada prestati te koja teorija je njemu osobno najintrigantnija - saznali smo od autora netom rasprodane knjige "Teorije zavjera 21. stoljeća".