Autori su za, autori su protiv filtriranja interneta. Tko će sutra “pobijediti”?

Sutra se u Europskom parlamentu glasuje o Direktivi o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, a čini se da kreativna zajednica i dalje nije nimalo jedinstvena u stavu oko spornog članka 13.

Prema podacima kampanje UK Music, čak 85% korisnika posjećuje YouTube upravo zbog glazbenih sadržaja koji su tom video servisu u 2017. donijeli preko 2,33 milijarde funti prihoda. Istovremeno, YouTube za jedno emitiranje kreativcima plaća tek 0,00054 funte, odnosno, otprilike 0,0044 kune.

Stoji to u priopćenju koje je prošli tjedan stiglo od Hrvatskog društva skladatelja, u kojemu se opisuju razlozi zbog kojih domaći glazbenici i autori, a među njima su istaknuti Neno Belan, Tamara Obrovac i Branimir Mihaljević, podržavaju predložene promjene Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, posebice sporni članak 13.

I, doista, citirana računica naočigled nikako nije pravedna, a tehnološke kompanije i njihove platforme poput Googlea, YouTubea, Facebooka, Instagrama… uvelike su promijenile svijet kreiranja, izdavanja i distribucije autorskog sadržaja – moglo bi se reći da su ga uzdrmale do temelja.

Kreativci protiv platformi, protiv članka 13, za članak 13…

No, ipak je zanimljivo kako su u priopćenju kreativci i nositelji kreativnog online sadržaja stavljeni s jedne, a tehnološke korporacije s druge strane. Istina je da kreativci u jednu ruku gube bitku s tehnologijom koja je promijenila način na koji konzumiramo (digitalni) sadržaj (doduše, ima mnogo kreativaca koji su zahvaljujući upravo tim promjenama i tehnologiji imali priliku doći do svoje publike na način na koji ranije nikada ne bi mogli).

Istina je i da platforme, koje su nekoć mnogima djelovale obećavajuće za njihovo poslovanje (imajte na umu da ovo piše urednica i partnerica u online mediju u doba kada je poslovne modele novinarske industrije internet okrenuo potpuno naglavačke), zapravo uzimaju velik komad oglašivačkog kolača od onih čiji sadržaj koriste, ali čini se da je za ovakve intervencije zapravo prekasno te da one sa sobom, danas i u ovakvom obliku, nose više štete nego koristi, kad se sagleda šira slika.

“Ne i u naše ime!”, tako je na slične stavove britanskih kreativaca (Society of Authors), koji su slični hrvatskima koje HDS u priopćenju predstavlja, regirao Cory Doctorow s bloga BoingBoing, objasnivši zašto europski kreativci zapravo trebaju biti protiv članka 13. Sličnog stava su i kreativci okupljeni u pokretu Create Refresh, gdje su se ujedinili u misiji obrane slobode izražavanja i otvorenog interneta. Kreativnost ne može biti cenzurirana, viču, a upravo bi se to dogodilo potpunom implementacijom spornog članka 13 Direktive o kojoj se sutra glasuje.

Naime, u slučaju izglasavanja spornog članka na području i za sadržaj iz EU tehnološke bi platforme, poput YouTubea ili Facebooka, morale implementirati filtere, čime bi se trebao pregledati i identificirati sadržaj koji krši autorska prava još prilikom njegova učitavanja.

Možete samo zamisliti koliki bi prostor za grešku bio, a i što bi to značilo za manje servise, koji nemaju kapaciteta za implementaciju takvih filtera.

Memovi će možda umrijeti, ali će i – uskrsnuti! No, koliko dana kasnije…?

U kampanji za osvješćivanje oko ovog problema najviše su se za primjer uzimali memovi koji bi mogli izumrijeti. No, ne bojte se, Europska komisija ima rješenje – memovi mogu uskrsnuti!

Naime, EK tvrdi da tu parodije, poput memova (jer se ova direktiva popularno nazivala ubojicom ove vrste sadržaja), ipak neće “stradati” – samo će se sve dodatno iskomplicirati. Kako ističe Miran Pavić u svojoj kolumni na Telegramu koja nepravedno nije dovoljno odjeknula u javnosti, ako vam, recimo, Facebook obriše kakvu parodiju u formatu GIF-a na kojemu ste radili, “Europska Komisija ima ingeniozan odgovor: možete se žaliti i čekati da vam Facebook odgovori“.

Već znamo da ovakve platforme nerijetko gube bitku s lažnim vijestima ili govorom mržnje, a ponekad je potrebno poprilično mnogo vremena da reagiraju na prijave takvog sadržaja te da ga uklone. Što mislite, koliko će vremena proći da reagiraju na vašu prijavu da je neki GIF koji ste postavili, a koji je cenzuriran, zapravo parodija i da ga treba vratiti na platformu? Kako će taj proces uopće izgledati u pozadini? Čini se da će na kraju stradati ipak krajnji korisnik.

Profit je bolna točka kreativaca, ali članak 13 nije rješenje

HDS se, razumljivo, ali ponešto pogrešno usmjereno, u svom priopćenju fokusira najviše na profit, što je bolna točka svih kreativaca. Tako se citira skladatelj, producent i autor hrvatske pjesme predstavnice na Eurosongu 2018 Branimir Mihaljević:

Iako je za krajnjeg korisnika taj sadržaj besplatan, YouTube okreće milijunske cifre prikazujući oglase ljudima koji su došli gledati naš autorski rad. Nažalost, novac koji YouTube isplaćuje je toliko mizeran da me je sramota napisati ga, no još uvijek je veći od iznosa koji za istu stvar isplaćuju društvene mreže poput Facebooka koji je točno nula. Autorski i umjetnički rad temelji su kulture svakog naroda i ne smijemo dopustiti da velike kompanije poput Googlea i Facebooka diktiraju pravila po svojim željama i uvjetima bez da poštuju autore čiji rad eksploatiraju i pritom zarađuju milijarde!

Tehnološke platforme, istina je, zarađuju ogroman novac na sadržaju koji kreiraju (većinom) ljudi, a mnoge od njih ne nude nikakvu kompenzaciju ili je ona nesrazmjerna trudu uloženom u kreiranje sadržaja. Kod digitalnih medija situacija je još luđa – osim što su platforme medijima oduzele dio oglašivačkog kolača, mediji još plaćaju oglase tim istim platformama ne bi li tamo bile vidljivije i dosezale svoje ciljane skupine! Teatar apsurda, rekli bi neki, ali moramo staviti ruku na srce i priznati da smo se i sami uvukli u tu zamku dopuštajući da o takvim platformama ovisimo.

Trenutna situacija nije logična, nije pravedna, naši su kreativci tu u pravu, no to ne znači da situaciju treba dogurati do krajnjeg apsurda izglašavanjem i implementacijom Direktive koju opet, čini se, guraju određene interesne skupine. Prema svemu sudeći, članak 13 prije će zakomplicirati, ako ništa drugo, onda svakodnevno korištenje interneta, ograničiti njegove slobode, kao i slobode korisnika u kreiranju i objavljivanju sadržaja, te dodatno smanjiti konkurentnost već spore i birokracijom zagušene Europe u usporedbi s SAD-om i ostatkom svijeta.

Ili, da kažemo laički – neće se obogatiti nitko na članku 13, a Miran Pavić dao je odlične primjere o tome što se događalo s dosadašnjim pokušajima zakonske borbe protiv digitalnih platformi.

Skupina belgijskih izdavača 2006. godine tužila je Google radi, kako su kazali, neovlaštenog izlistavanja njihovih članaka na Googleovoj tražilici (od čega su ti isti izdavači dobivali klikove i posjetitelje, odnosno prihod).

Nema problema, kazao im je Google i poslušno uklonio članke. To su, usput, mogli napraviti i sami izdavači, pošto Google nudi jasne upute kako to napraviti. Micanje s tražilice odmah je rezultiralo osjetnim padom posjećenosti i prihoda portala koji su to tražili; poniženi, belgijski izdavači bili su prisiljeni zamoliti Google da ih ipak vrati.

I to nije jedini takav slučaj.

Samo najveće platforme moći će doskočiti članku 13, a što je s malima?

Nažalost, daljnje priopćenje HDS-a samo taksativno nabraja “prednosti” članka 13, ali ne nudi i obrazloženje tih tvrdnji. Tvrdi se da članak 13 ne ograničava javnost ni generalne korisnike interneta te da se obveze odnose na online platforme i nositelje prava. Međutim, banalni primjer procesa kreiranja memova, uploada, filtriranja i potencijalne zabrane postavljanja takvog sadržaja (potom žalbe na tu odluku, revidiranje žalbe te odobrenje ili neodobrenje ponovnog učitavanja sadržaja…) dokazuje suprotno – a gdje je ostalo kreiranje i konzumiranje sadržaja koje je postala svakodnevica (a i ostat će u ostatku svijeta)? Samim time ne drži vodu ni tvrdnja da “članak 13 olakšava javnosti da kreira i dijeli kreativni sadržaj online”, a nije ni pojašnjeno zašto se naglašava da su sigurni startupi i male tvrtke, ako će to otežati njihovo poslovanje. Da se ponovno poslužim primjerom Mirana Pavića:

Koji će entuzijast ići smišljati novi Yelp, ako zna da odmah mora investirati u takav sustav filtriranja, ili se pripremiti za isplatu znatnih sudskih troškova radi mogućeg kršenja direktive?

Opet će sredstva za filtriranje moći izdvojiti samo velike tehnološke tvrtke, čime se problem samo produbljuje.

Ne treba ni spominjati, jer je naša Leina Meštrović opetovano o tome pisala, da je članak 13 samo dio problematike Direktive – tu je i problematika nazvana “porez na linkove”, sadržana u članku 11, gdje bi velike platforme morale plaćati autorima ako prikažu isječak ili nešto više od samog isječka (još su u tijeku prijepori oko toga što je podložno “oporezovanju”) sadržaja na koji poveznica vodi (naslov, sliku, uvod…). Također, sporna je i odredba u članku 3 koja se odnosi na data mining, o čemu se manje pisalo, a što bi ograničilo korištenje podataka na ovaj način samo u znanstvene svrhe.

Zvuči dobro u teoriji te je zbog nedavnih događaja jasno zašto se ovaj dio mora , ali što je s, primjerice, istraživačkim novinarstvom? Kako će se razvijati AI u Europi u kojoj je data mining ograničen samo za istraživačke svrhe? Kako će Europa postati tehnološki inovator uz ovakva ograničenja?

Alternative članku 3, 11 i 13 Direktive sutra su na izglasavanju

Problematika je višestruko kompleksna, a naši kreativci su u pravu kada kažu da se nešto poduzeti mora. No, to ne znači da je predloženo rješenje dobro – može i mora bolje. Često citirana u ovakvim temama Europarlametarka Julia Reda sažela je prijedloge, odnosno amandmane, koji bi mogli poboljšati sporne članke. Evo o kojim će alternativama postojećem prijedlogu glasovati članovi Europskog parlamenta – neki od njih poprilično su logični.

Tako, primjerice, Odbor Europskog parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbor Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Zeleni/Europski slobodni savez kod upload filtera predlažu da se napravi jasna razlika između platformi koje tretiraju autore nepravedno i onih koje ne mogu spriječiti uploadanje materijala koji krši autorska prava, ali to ni ne ohrabruju. Istodobno, kod data mininga Europarlamentarka Marietje Schaake uspoređuje “rudarenje” podataka s čitanjem – ako možete čitati, možete i “rudariti” podatke!

Glasovanje o tim i drugim prijedlozima je sutra, a još stignete poručiti našim parlamentarcima koju bi, po vašem mišljenju, od ponuđenih opcija trebali odabrati. Direktiva će nakon izglasavanja proći popriličnu proceduru prije no što bude implementirana u nacionalne zakone, ali to ne znači da danas ne trebamo misliti na to kako će internet izgledati za dvije godine.

ponuda

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Društvene mreže

Kojem se direktoru isplati visiti na Facebooku? Bakiću, Varteksovom influenceru, itekako!

Nakon što je uložio u svoj Facebook profil kroz Croatian Makerse i stvorio bogatstvo pratitelja, Bakić "isplaćuje" dividende dosega za Varteksov "influencer" marketing.

Intervju

Ida Prester: Nisam se usudila ići na porodiljni dopust zbog specifičnosti svog posla

Idu Prester znamo kao glazbenicu i voditeljicu, a jedan od njenih idućih voditeljskih zadataka bit će Netokracijina konferencija Ladies of New Business. Tema? Izazovi (ali i prilike) koje donosi majčinstvo u dinamičnoj digitalnoj i IT industriji.

Internet marketing

Zabrinjavajuće je (a možda i protuzakonito) što nam domaći ‘influenceri’ promoviraju upitne kredite

“Influencanje” je postao pravi biznis, a pravi znak za to je to što dio njih već mjesecima na Instagramu reklamira - kredite. I to od internetske banke s Malte. Zabrinjavajuće je to, a možda i ne baš u skladu sa zakonima, iz više razloga. Na um mi, na prvu, padaju tri.

Što ste propustili

Kultura 2.0

PewDiePie više nije prvak YouTubea ili?

Prvi put od kada je 2013. dobio titulu najpopularnijeg YouTubera, kanal Šveđanina Felixa Kjellberga izgubio je vodstvo po broju pretplatnika - na par sati.

Kultura 2.0

Napad na Novom Zelandu optimiziran je kako bi se što brže širio društvenim mrežama

Događaji poput nedavnih napada na Novom Zelandu pokazuju tamnu stranu društvenih mreža - kako na to uopće utjecati?

Kultura 2.0

Pinterest i Instagram ‘krivci’ su što nam svi kafići, uredi i stanovi izgledaju – jednako

Craft pivnica u Brooklynu izgleda jednako kao ona u Berlinu, Zagrebu ili Singapuru. Svaki kafić mora imati bakinu fotelju i tepih, a gotovo svi stanovi zadnjih godina prate neki ‘industrijski loft’ stil. Krivci? Instant-dizajneri, Pinterest i Instagram.

Startupi i poslovanje

Vino na pretplatu: Mogu li hrvatske vinarije izvesti poslovni model po uzoru na Flaviar i Vinebox?

Pretplatni paketi postaju sve zanimljiviji način otkrivanja novih proizvoda i usluga, posebno kada su u pitanju različiti okusi svijeta. Može li sličan model zaživjeti u Hrvatskoj i kome bi to uopće bilo isplativo, korisno i zanimljivo?

Društvene mreže

Kriminalistička istraga protiv Facebooka trebala bi biti izvanredna vijest, a ne pad njegovih usluga

Na naslovnicama mnogih portala upravo vrišti vijest da Facebook od jučer doživljava najveći pad u svojoj povijesti, koji je zahvatio korisnike diljem svijeta. Istodobno, jučer je proširena kriminalistička istraga protiv ove društvene mreže zbog odavanja naših podataka raznim tehnološkim tvrtkama kao što su veliki proizvođači mobitela.

Startupi i poslovanje

Blockchain from the Bloc(k) 5: Kako uopće izgleda blockchain (startup) scena na Balkanu?

Jeste li znali da se blockchain tehnologija u regiji primjenjivala i istraživala već 2009. kada se ni regionalna startup scena još nije izgradila?