Doba digitalnih nomada: Kako je posao postao mobilniji, a život puno zanimljiviji?

Digitalni nomadi nerijetko izazivaju zavist onih osuđenih na klasično radno vrijeme i nekoliko tjedana godišnjeg odmora, odnosno onih čeznutljivo priželjkuju slobodu, fleksibilnost i pitaju se: “Može li bolje i više od ovoga?”

Moderne karavane sastoje se od kreativaca različitih vrsta odreda zaposlenih u digitalnoj industriji, developera, freelancera i pokretača startupa koji se sve češće odlučuju istovremeno raditi i putovati svijetom, stjecati nova iskustva i poznanstva, upijati okuse i mirise novih kultura. Obično se kreću prema Tajlandu, Baliju i drugim egzotičnim lokacijama gdje su životni troškovi niski, temperature ugore, a internet lako dostupan, o čemu je Netokracija već pisala.

Čime god da se bavili, digitalni nomadi sami odlučuju koliko i kada će raditi, a kada istraživati novi grad. Zanimljivi ljudi, mjesta koja tek treba otkriti, hrana koju tek treba isprobati golicaju maštu i ne iznenađuje kako ovakav životni stil privlači mnoge poklonike. Rutina i iscrpljenost prepuštaju mjesto kreativnosti i inspiraciji.

Tehnologija kao “krivac”

Nomada novog doba ne bi bilo bez napretka tehnologije koja je promijenila ne samo način kako radimo, nego i odakle. Tradicionalno uredsko okruženje zamjenjuju neka nova mjestima, od plaža, hostela s pogledom na rižina polja do coworking prostora čijoj sve većoj popularnosti svjedočimo.

Istovremeno, mijenja se i tradicionalna ideja zaposlenja. Podaci pokazuju kako je u SAD-u 53 milijuna freelancera, odnosno 34 posto radne snage, a taj broj bi do 2020. trebao porasti do 40 posto što bi u sljedećim desetljećima moglo promijeniti tamošnju ekonomiju do neprepoznatljivosti. Porast freelancinga i samozapošljavanja nije isključivo zapadni trend. Iznenađujuće, ali prema Globalnom monitoru poduzetništva (GEM), Uganda je na prvom mjestu zemalja u kojima cvate poduzetnički duh, a ni ostale zemlje na vrhu ljestvice nisu ništa manje zanimljive.

Razmišljanje izvan okvira

Za nomadsko-digitalni životni stil potreban je određeni mentalni sklop i razmišljanje izvan okvira koji će nas nagnati da živimo punim plućima i sami stvaramo svoje prilike. U suprotnom ćemo neprestano tražiti i pronalaziti izgovore zašto nešto ne bismo trebali ili nismo učinili. Jer puno je lakše ostati unutar sigurnosne zone i vlastitog svijeta koji smo izgradili nego se istaknuti i biti drugačiji. I da nismo slučajno bojili izvan crte – jer se to ne radi. Poput prvih moreplovaca koje je pustolovni duh vodio u nepoznato pa sve do startupa danas, nomadskih poduzetnika i freelancera, potrebna je doza ludosti i prihvaćanja rizika za odvažiti se krenuti u nepoznato.

E pa, novovjekovni nomadi ruše predrasude i govore kako je moguće i drugačije. Možda se na prvi pogled čine poput razmaženih neradnika jer odbijaju unaprijed određeni slijed životnih zbivanja (čitaj: faks, posao, ženidba) i navodnu sigurnost radnog mjesta. No, tko može jamčiti da je posao od 9 do 17 siguran i kako će predani rad minimalizirati životne rizike i osigurati dobru mirovinu kad ćemo napokon raditi ono što smo priželjkivali desetljećima prije? Apsolutne sigurnosti nema, niti je ona ekvivalent za zadovoljstvo poslom. S druge strane, lažna sigurnost ima veliku cijenu, a to je žaljenje kad obično ne možemo puno toga napraviti. Na prvi pogled, nomadi novog doba puno riskiraju, no ako gledamo širu sliku zapravo preuzimaju kontrolu i odgovornost za svoje živote. Osjećaj da ovisite samo o svojim sposobnostima može biti zastrašujuć, ali paradoksalno iznimno poticajan i ispunjavajući.

Mogu li biti digitalni nomad i ako nisam na Tajlandu?

No, što ako jednostavno ne možete samo tako napustiti dosadašnji život i kupiti kartu u jednom smjeru za toplije krajeve? Jer uz sve dobre strane, ‘punokrvno’ digitalno nomadstvo gdje ste neprestano u pokretu i bez baze kojoj se vraćate možda nije životni stil za svakoga. Ili imate obitelj, pa selidba na drugi kraj svijeta jednostavno nije opcija iako ima i takvih primjera.

Dobra je vijest da smo svi digitalni nomadi… Na neki način i to opet zahvaljujući tehnologiji. Dolazak na isto mjesto svaki dan u točno određeno vrijeme više nije preduvjet da bismo mogli razmjenjivati ideje ili informacije. S fleksibilnim poslovima u digitalnoj sferi ili kao članovi neke startup odiseje, ne moramo raditi s neke plaže u jugoistočnoj Aziji da bismo pripadali nomadskoj zajednici današnjice.

Bilo da putujete svijetom ili ga istražujete uz udobnosti doma i pidžame, dio ste online svijeta gdje fizičke i kulturalne barijere nisu važne. Trenutno više od 3 milijarde ljudi koristi internet, a dvije milijarde ima pametne telefone što pruža neslućene mogućnosti povezivanja i slobode.

Ured je stanje uma, a ne mjesto

Ekonomija zajedništva i usluga na zahtjev također polako utire put drugačijem shvaćanju rada i radnog mjesta. Uz to generacija Y iznimno cijeni fleksibilnost, suradnju, kreativnost i globalne mogućnosti, što su karakteristike novih nomada, gdje god oni bili.

Zbog toga su stare urede zamjenjuju onim virtualnima, coworking prostorima, startup inkubatorima ili njihovim kombinacijama. A tu su ideje i poput Airbnba za poslovne prostore gdje sobu ili dvije viška u stanu može iznajmiti nekom piscu ili dizajneru nomadu.

Hoće li sve ovo uskoro označiti smrt ureda kakvog poznajemo i promjenu razmišljanja o poslu kao mjestu gdje idemo raditi? Umjesto toga, sve više ćemo ga doživljavati kao virtualno mjesto kojem pristupamo s mobitela ili laptopa?

Izraz “idem na posao” već danas dobiva jedno novo značenje. Možda bi preciznije bilo reći: Radim od tamo gdje se danas nalazim (i gdje postoji internet)!

Jeste li i vi #digitalninomadi?

Postoji li bolje mjesto za prikazivanje životnog stila i rada digitalnih nomada od Instagrama? Objavite sliku ureda, bilo da je on ispod dekice ili na vrhu planine uz hashtag #digitalninomadi – i zavirite kako i gdje drugi rade!

Digitalne nomade i freelancere podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.