#DigitalnaKarijera: Put koji odlikuje velika neizvjesnost, ali i velike mogućnosti

Moja je karijera započela 2010. godine kada sam, usporedno sa studijem ekonomije, počela raditi u jednoj od prvih privatnih tvrtki za menadžment i konzalting u Crnoj Gori. Kao osoba koja se po prvi put našla na fakultetu, u novom gradu u kojem nije znala gotovo nikoga, u okruženju koje su odlikovali počeci krize, bila sam izuzetno zahvalna na prilici da učim i sve ono o čemu slušam na predavanjima primijenim u praksi. Počela sam, kako to obično biva, raznošenjem letaka i prevođenjem dokumenata, da bih skoro pet godina kasnije i sama vodila treninge za zaposlene na nižim menadžerskim razinama.

Radila sam puno i naučila sam puno, a onda sam, na iznenađenje većine, odlučila nešto promijeniti. Izaći iz svoje zone komfora. Okušati se u nekom potpuno novom okruženju i testirati svoje sposobnosti. Tako sam se, s pet godina iskustva, diplomom ekonomskog fakulteta i bez nekog velikog plana, našla na tržištu rada.

Kada bih god razmišljala u čemu bih se to voljela okušati, nisam imala jasan smjer. Bila sam otvorena za sve što bi mi omogućilo da nastavim učiti. Tako je moja digitalna karijera počela neplanirano, s ponudom da pokušam napisati nekoliko blog postova za .ME, koji se primarno obraća američkom tržištu. Ja kao ja, entuzijastično sam ugrabila priliku i umjesto jednog – napisala osam. Vjerojatno sam nešto uradila dobro, jer je svih osam s vremenom objavljeno, a ja sam počela raditi kao Content and Campaign Manager za full-service digitalnu marketinšku agenciju Alicorn koja radi na end-user marketinškim kampanjama za .ME.

Dobila sam mnogo više nego što sam se nadala da ću ikada dobiti. Priliku da učim, putujem i bavim se mnogim drugim izazovnim projektima. Od 2014. godine sam dio organizacijskog tima konferencije Spark.me, jedne od najvećih marketinških i poslovnih konferencija u Jugoistočnoj Europi, i dio udruge Digitalizuj.Me koja želi približiti digitalne tehnologije široj zajednici. Danas, zahvaljujući svemu tome, dobitnica sam stipendije Chevening koja će mi omogućiti da iduću godinu provedem na magisteriju bihevioralne ekonomije na London School of Economics and Political Science.

Radno mjesto nisam birala razmišljajući o svim prednostima i izazovima koje rad u digitalnom svijetu može imati. Odabrano je usprkos dijelovima okoline koji ne znaju što je to što ja točno radim i koji bi vjerojatno bili mnogo sigurniji i mirniji da radim neki “konkretniji posao”. Ispostavilo se da je to bio savršen odabir za mene. Sada bih se vrlo teško odlučila na izgradnju karijere kakvom je doživljavaju naši roditelji, prvenstveno jer vjerujem da karijera kao takva više ne postoji.

Velika kletva milenijalaca

Zovu nas milenijalcima, pod time podrazumijevajući generaciju nezahvalnih, egocentričnih i narcisoidnih mladih ljudi, rođenih 1980-ih i 1990-ih godina, koji žele sve sada i odmah, koji se ne mogu smiriti na jednom poslu i očekuju da im sve bude posluženo na pladnju. Paradoksalno, istovremeno nas smatraju generacijom koja je izuzetno obrazovana, koja ne oklijeva preuzeti odgovornost za svoje odluke, koju odlikuje autentičnosti, etičnost, inovativnost i koju, više od novca, motivira svrha u onome što rade.

Generacijski jaz povijesna je forma odnosa između roditelja i djece i prenosi se vjekovima. Te su razlike najveće poslije velikih promjena kao što su ratovi (generacija Baby Boomersa je bila itekako prezrena od strane svojih roditelja kao neposlušnih buntovnika koji su voljeli rock i koristili droge, ali su ipak podigli SAD i Europu na noge poslije ratova) ili se pojavljuju uslijed velikih tehnoloških promjena (internet, anyone?). Ono što je pak najveći razlog za zabrinutost naših roditelja danas je to što ne možemo naći “siguran” posao u državnoj službi i sklopiti ugovor na neodređeno. Ili to ne želimo.

Karijera – napredak u jednoj tvrtki? Ne i za našu generaciju

Dok svatko ima svoje viđenje što pojam karijere znači, jedno je isto – riječ karijera se veže za impozantno, za poslovni uspjeh i najčešće, za rad i napredak u jednoj tvrtki. Realnost nam govori da to nije slučaj za generacije koje dolaze. Istraživanje organizacije Future Workplace “Multiple Generations @ Work” pokazalo je kako prosječni milenijalac na svom poslu ostane manje od tri godine, što znači da će promijeniti 15 do 20 radnih mjesta tijekom svog radnog vijeka. Na našim bi prostorima ta cifra vjerojatno bila dosta manja, ali opet veća od 1.

Mladi se ljudi danas ne boje napustiti posao ako im on ne odgovara i sve se više odlučuju na rad u digitalnoj sferi koja je od strane okoline najčešće doživljena kao nešto apstraktno.

Generacije prije nas svoj su radni vijek započinjale vjerujući da će u istoj tvrtki dočekati svoju mirovinu. Ovakav se način razmišljanja slavio, smatrajući kako odražava posvećenost i odanost kompaniji. Ako imaš ugovor na neodređeno, zaštićen si kao bijeli medvjed i nisi “lud” da ga napustiš. Ili jesi?

Čak ni ekonomska nestabilnost nije neutralizirala stigmu koja prati napuštanje posla, iako smo na primjeru rodbine mogli vidjeti koliko se lako postaje tehnološki višak te da nas nitko ne može spasiti ako firma u kojoj radimo ode u stečaj. Nitko nikada i nije bio nezamjenjiv, samo je to mladim ljudima danas mnogo jasnije.

Kako smo od rada u jednoj tvrtki od prvog zaposlenja do mirovine došli do rada u većem broju tvrtki možda upravo pokazuje koliko je vrtoglava promjena kroz koju prolazimo. Ta promjena obuhvaća i evoluciju pogleda na idealnog zaposlenog i povećanje potrebe za učenjem i prilagođavanjem. Vjerujem da način na koji rad u digitalnoj sferi funkcionira predstavlja svojevrsni nagovještaj kako će izgledati tržište rada budućnosti, bez obzira na naš poziv.

Što znači biti idealni zaposlenik – u vrijeme naših roditelja i danas

Naši su roditelji ponosni članovi generacije mladih ljudi koji su završili svoje studije oko 1980. godine. S diplomom pod miškom i nešto sezonskog radnog iskustva, odlučno su stupili na tržište rada tragajući za tvrtkom u kojoj bi našli svoje mjesto pod suncem i proveli svoj radni vijek radeći u struci. Bili su svjesni da svatko svoje mjesto pod suncem mora zaslužiti i nisu se bojali rada. Upijali su znanje od svojih starijih kolega, redovno su čitali novine kako bi bili u tijeku s događanjima, a kad je prijatelj prijatelja najbolje prijateljice išao u inozemstvo, molili su ga da donese najnoviju knjigu iz struke. Vremenom su se specijalizirali za svoj posao i postali jako dobri u onome što su radili. Penjali su se po korporativnoj ljestvici i ostajali usko vezani za svoje područje. Oni su ono što menadžment teorija naziva “I-zaposlenima” (I-shaped employee), profesionalci koji imaju zavidno znanje i ekspertizu u jednom području.

U 2017. godini, situacija je malo drugačija. Kao nedavno završeni studenti koji traže posao ili završavaju svoj pripravnički staž, nalazimo se pred potpuno drugim skupom izazova. S jedne strane smo vrlo privilegirani, sve znanje sveta nam je nadohvat ruke i jedino što je potrebno jest da je ispružimo. Nema potrebe za nabavljanjem i čekanjem knjiga iz inozemstva pored Amazonove opcije One-click. S druge strane, u situaciji kada svi imaju relativno jednak pristup znanju, ne samo na lokalnom, nego i na globalnom nivou, ono što nas razlikuje od konkurencije jest kako ćemo to znanje primijeniti.

Kada tvrtka posluje na dinamičnom i turbulentnom tržištu, što su atributi koji odlikuju globalno tržište danas, ono što je potrebno su ljudi koji posjeduju široku lepezu znanja i vještina i koji probleme mogu sagledati iz različitih perspektiva. Tvrtka koja je popularizirala “T-zaposlene” (T-shaped employee) je Valve Corporation koja se bavi proizvodnjom i distribucijom video igara kao što su Counter Strike, Half Life i Portal. Valve ima tržišnu vrijednost od oko 3 milijarde američkih dolara (Forbes, 2012. godine) i oko 330 zaposlenih, a cilj im je da svi oni budu oblika slova T.

U svom “Priručniku za novozaposlene”, Valve otvoreno kaže kako traži ljude koji su ujedno i generalisti (visokokvalificirani za široku lepezu poslova) i eksperti (među najboljima u svom području). Ovo je iz razloga što tvrtka smatra da previše usko specijalizirana osoba često ima poteškoće sa suradnjom s drugim osobama, dok generalist nije dovoljno upoznat s jednim određenim područjem da bi mogao pružiti svoj pun doprinos.

Ako malo razmislimo, vidimo da su, čime se god bavimo, zahtjevi isti. Moja digitalna karijera zahtijeva da, pored specijalizacije u jednom području koja mi omogućuje da doprinesem tvrtki na meni svojstven način, posjedujem i znanja iz velikog broja drugih područja kako bih mogla uspješno surađivati s članovima svog tima. Isto vrijedi i za bilo kog od mojih kolega ili partnera iz Crne Gore ili inozemstva.

Da bi netko bio dobar UX dizajner, mora poznavati sociologiju i psihologiju, pored svog tehničkog znanja koje ima. Da bi bio dobar copywriter, uz već spomenutu sociologiju i psihologiju, mora imati smisla za pismeno i vizualno izražavanje, jer je na njemu da osmisli i predstavi cijeli jedan scenarij.

Inovativne i uspješne tvrtke današnjice ne liče više na silose i nisu im potrebni zaposleni koji se dobro igraju samo u svom dvorištu. Radiš u bankarskom sektoru? Isto se odnosi i na tebe. Najbolje rezultate daju oni koji surađuju s kolegama iz drugih sektora i koji mogu brzo naći rješenje za dani problem.

Učenje kao osnova #DigitalnaKarijera ali i Karijere

Filozof i futurist Alvin Toffler rekao je:

Nepismeni u XXI stoljeću neće biti oni koji ne znaju čitati i pisati, nego oni koji ne znaju učiti, zaboraviti neprimjenjivo i naučiti novo.

Dok ovo vrijedi čime god se bavili, ljepota rada u digitalnoj sferi jest što te tjera da razmišljaš na ovaj način od samog početka. Svjestan si da činjenica da si dobar u tome što radiš danas ne znači kako ćeš biti jednako uspješan za 5 godina. Odnosno, ako ne budeš učio i usavršavao se, sigurno nećeš. Tehnološki napredak ne čeka nikoga i tjera te da stalno učiš i mijenjaš se.

Imala sam privilegiju nekoliko puta uživo slušati predavanja J. B. Kassarjiana, jednog od najpriznatijih svjetskih stručnjaka u području liderstva i upravljanja promjenama. Jedna od poruka koje su na mene ostavile najveći dojam jest da, kada smo najsigurniji u sebe i kada nam je najkomotnije, trebamo uraditi nešto drugačije. Jer samo kada nam je nelagodno, kada nas žulja i kada nas je pomalo strah, zaista učimo.

S izuzetkom malog broj poslova koji se mogu smatrati dijelom “digitalne industrije”, većina znanja koja su vam potrebna za uspješnu digitalnu karijeru ne uči se u školi, niti na fakultetima. Pa čak ni na onim najboljim. I možda upravo zbog toga digitalna ti karijera pruža toliko mnoštvo mogućnosti.

Digitalna karijera predstavlja suprotnost obrazovnom sustavu koji vuče svoje korijene u industrijskoj revoluciji. Ona ti omogućuje da rasteš koliko možeš, u smjeru koji najviše odgovara tvojim sposobnostima i interesima. Bez obzira na to jesi li programer, dizajner, virtualni asistent ili youtuber.

Ako si ikada razmišljao ili razmišljala posao potražiti van svoje zemlje, digitalna ti karijera omogućuje da se okušaš na globalnom tržištu, istovremeno se ne odričući svega onoga što imaš kod kuće.

Činjenica da si povezan s ljudima širom svijeta omogućuje ti da unovčiš svoje znanje pa čak i ako je to majstorstvo u proizvodnji origami čestitki za rođendan, jer te povezuje s ljudima kojima upravo to treba. Ali, ako ne učiš i ne napreduješ, pa čak i u pravljenju origamija, uskoro će se pojaviti 10 ljudi koji rade jednako dobro ili bolje od tebe i više nećeš biti konkurentan.

Isto vrijedi za većinu industrija svijeta, jer tehnološke promjene iz korijena mijenjaju jednu po jednu.

Iza svakog uspješnog čovjeka stoji… tim

Koliko god se tržište rada promijenilo u posljednjih tridesetak godina i koliko god se naše karijere razlikovale od onih naših roditelja, jedno je ostalo isto. Možda najbitniji faktor uspješnosti naše karijere su ljudi kojima ste okruženi. (I ovdje jedno veeeeliko srce i veliko hvala mojim ljudima, posebno mojim roditeljima i timu u kojem radim, na svoj ljubavi i podršci.)

Veliki sam pobornik stava da malo što danas zaista možeš postići sam. U najmanju ruku, uvijek postoji netko čiji bi input mogao biti vrijedan, čija bi ti perspektiva mogla ukazati na nešto što bi inače predvidio ili tko bi ti mogao pružiti prijeko potrebno samopouzdanje. Iz tog razloga, jako je bitno pažljivo birati svoj tim, pri čemu ne mislim samo na tvrtku u kojoj radiš, već na ljude kojima se generalno okružuješ, od partnera pa do prijatelja. Rizik je mnogo lakše podnijeti kada znaš da oko sebe imaš ljude koji su tu da te uhvate ako padneš i koji su spremni s tobom bezgranično debatirati o svim ludim idejama i željama.

Ako na posao ne dolaziš s osmijehom, sve je ostalo manje bitno. Biraj ljude koji su bolji od tebe jer će te oni tjerati da budeš najbolji što možeš biti; biraj tim ljudi koji su drugačiji od tebe jer će ti otvoriti oči. Čak i ako si introvertan kao ja, biraj pozicije koje će ti omogućiti suradnju s različitim ljudima – da, čak i ako imaš tremu, čak i ako je nekada teško, jer ćete tako svi postići više.

Na kraju, nađi mentora i budi mentor. Mentorski odnos nešto je što omogućuje svima koji u njemu sudjeluju da rastu. Točno je da imamo sve znanje ovoga svijeta na raspolaganju, ali je neizmjerno vrijedno kada imaš nekoga tko će ti pomoći da te informacije filtriraš i pretvoriš u nešto korisno. Na kraju, to je prijateljstvo koje ostaje zauvijek.

Što možemo očekivati u budućnosti

Za razliku od karijera prijašnjih generacija, naša karijera nije vezana za tvrtke u kojima radimo, već za nas i ono što možemo pružiti. Očekujem da će naša karijera ličiti na sve osim na linearnu putanju, bez obzira na to radimo li u jednoj tvrtki ili više njih. Stoga nemoj brinuti ako ni u svojim kasnim dvadesetima još uvijek ne znaš što želiš biti kada narasteš.

Ako pogledamo samo 10 godina unazad, vidimo da neka od najtraženijih zanimanja danas tada nisu postojala. Kada su me gledali kako pravim svoje prve korake, moji roditelji sigurno nisu zamišljali da ću se baviti osmišljavanjem kampanja i kreiranjem sadržaja koje vide milijuni ljudi širom svijeta. Ne možemo znati što će nam donijeti sutra. Ono što je sigurno jest da ćemo mijenjati poslove, industrije, pa čak pozicije u okviru iste tvrtke i zadržavati se na njima sve dok nas ispunjavaju i pružaju nam onoliko prednosti koliko mi u taj posao ulažemo napora. Jer tradicionalno zaposlenje, jednostavno, polako ponestaje.

Dok to sa sobom donosi veliku neizvjesnost, donosi i veliki broj mogućnosti, jer smo slobodni sami krčiti svoj put. Tvoja karijera si ti. Možda radiš za drugog, da, ali i dalje prvo radiš za sebe. Uz svoje sposobnosti, gradiš i svoj osobni brend. Nemoj se okretati svom CV-u samo kada tražiš posao, budi u svakom trenutku spreman pokazati to na čemu si radio i koje sve sposobnosti posjeduješ. Nemoj da čekaš da ti se stvari dogode, preuzmi rizik i budi proaktivan, traži mjesto koje ti odgovara. Jer ako postoji jedna stvar koju digitalne tehnologije nisu promijenile, to je da svako svoje mjesto pod (digitalnim) suncem mora zaslužiti. Naravno, malo sreće nikada nije na odmet. 🙂

Vidimo se na Digitalnoj karijeri powered by bonbon u Osijeku i Zagrebu!

Upravo ćemo o temi ostvarenja digitalne karijere govoriti danas, u srijedu, 18. listopada, na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a potom i u Zagrebu, 7. prosinca. Prijavite se na Facebook događaj kako biste pratili sve novosti o predavačima te popratnom sadržaju u Osijeku, a pridružite se i zajednici #DigitalnaKarijera besplatno kroz sljedeću prijavu:

[yikes-mailchimp form=”18″]