
Hrvatskoj za (digitalni) uspjeh treba generacija digitalnih sociologa, ekonomista, dizajnera, lingvista…
Želimo li uspjeti u digitalnoj ekonomiji kao ne samo pojedinci i organizacije, već i zemlja, našim kolegama programerima trebat će generacija stručnjaka u društvenim znanostima koja će moći nadograditi inovacije u digitalnoj ekonomiji.
Hvalevrijedni projekti poput Hrvatska stvara i Croatian Makersa pomažu upoznati generacije djece širom Hrvatske s novim tehnologijama kroz radionice programiranja i robotike. Nažalost, jedna nepredviđena posljedica, kako hypea oko STEM-a, tako i medijskih objava o uspjesima tehnoloških tvrtki jest svojevrsna poruka koja se širi je da osobni uspjeh u digitalnoj ekonomiji leži gotovo isključivo u STEM zanimanjima i inženjerskim poslovima – što je daleko od istine.
Poruka nije “Svi trebamo biti programeri”
Vjerojatno ne znate da sam kao klinac isto razmišljao o tome da postanem programer. Ispravak, poput klinaca koji sudjeluju u radionicama programiranja i robotike, a u skladu s tezom STEMI-jevog Marina Troselja da se djecu treba učiti kroz igru, htio sam stvoriti nešto “fora”.
Prije više od deset godina to nisu bili Marinovi roboti ili Albertove konzole, već web stranice. Radionica u školama nije bilo, ali dobro se sjećam te prve radionice PHP-a koju je održavao “Kongi” s WebMajstori foruma na kojoj sam – zaspao. Iako sam kao webmaster svog Warcraft 3 klana mislio da želim naučiti više, ispalo je da iako mi je bilo fora stvarati web stranice i projekte, nisam ih htio programirati. Moje znanje s tog tečaja, kao i silne knjige o PHP-u koje sam kupio, ostali su neiskorišteni.
S vremenom sam shvatio da ne moram biti programer da bi stvarao u digitalnoj ekonomiji. Dapače, suradnja s mnogo talentiraniji programerima poput mog prijatelja Nikole te dizajnerima poput Lucijana i Emanuela otkrit će mi danas očito istinu: Uspjeh u digitalnoj ekonomiji se samo dijelom sastoji od frontenda i backenda, ali o tome detaljnije malo kasnije…
Družeći se doduše s drugim ‘geekovima’ na Gameru, Webmastorjima i mi3-ju, shvatio sam s vremenom da imam jedan drugi talent. Pisanje. Povezujući svoju ljubav prema digitalnim tehnologijama i talent “u prstima” naslijeđen od mame, a kasnije i razumijevanje društvenih fenomena kroz studij sociologije i antropologije, našao sam se u ulozi novinara i blogera koji – za razliku od drugih, razumije zašto će društvene mreže biti ključne za marketing i da hrvatski startupi nisu samo mali “appovi”, već da će rasti i uspjeti. Možda nisam znao pisati kod, ali bogami – morate znati da znam pisati – o “kodu”.
Tržište, ali i društvo trebaju digitalne stručnjake za tržište, društvo…
Kao što za pisanje o tehnologiji trebate novinara, tako i za druge aspekte digitalne ekonomije i društva trebate druge stručnjake društvenih znanosti koji mogu nadograditi inovacije svojih kolega inženjera. Inovacije, ne samo – rad.
Naime, koliko god hrvatske tehnološke tvrtke danas bile uspješne kao svojevrsni šampioni gospodarstva koji dominiraju dodjelama nagrada poput Zlatne kune, EY Poduzetnika godine i Liderovog popisa uspješnih menadžera, one su i dalje uvelike – uslužne tvrtke. Velike su i uspješne za hrvatske pojmove, ali taj uspjeh se i dalje temelji na prodaji radne snage, a ne proizvoda.

Takav outsourcing u vidu tržišta rada nije ništa drugačiji od razvojnih ureda stranih tvrtki poput Ericssona ili potrebe za ‘slobodnjacima’ preko Toptala i sličnih servisa: Traži veliki broj dobro plaćenih inženjera, ali rijetko drugih struka. Dapače, u takvim su sustavima voditelji projekata, HR-a, marketinga – odnosno bilo koja uloga koja se ne može naplatiti kao programerski sat – prečesto kvalificirani kao trošak.
Nemojte me krivo shvatiti…
Razvoj koncepata i rješenja za strane proizvođače uz showroom primjerak Concepta One je Rimac Automobilima omogućio da osiguraju investiciju, rastu, zapošljavaju i pojačaju proizvodnju komponenti, Greypa, ali i druge generacije svog superautomobila. Infinum temeljem višegodišnjeg agencijskog iskustva razvija vlastiti softver za vođenje projekata, dok je Five razvijao Shoutem kako bi se sad prebacio na nove projekte poput 57hours.
Prva faza uspjeha hrvatske tehnološke industrije temeljila se na uslugama
Usluge su odličan način za stvaranje stabilnih prihoda na putu prema razvoju digitalnih proizvoda. Stalno se pitamo gdje su nestale sve te tvornice u gradovima širom Hrvatske, ali vrlo rijetko se pitamo što možemo napraviti kako bi stvorili tvornice, a ne samo manufakture digitalnih proizvoda.
Upravo digitalni proizvodi su, za razliku od usluga, znatno skalabilniji i dugoročno profitabilniji, ali donose cijeli novi niz izazova, jer ne radite s “klijentima”, već krajnjim privatnim i poslovnim kupcima. Kako piše direktor tvrtke Vidyard koja je osigurala 60 milijuna dolara za razvoj “YouTubea za tvrtke”, Michael Litt:
Nakon što smo prošli Y Combinatorl brzo smo shvatili da je “izrada” platforme bila zapravo lakši dio u usporedbi s otkrivanjem što korisnici žele. Korisnici nikad neće prihvatiti vaš proizvod ako ne razumijete njihove potrebe i motive. Kvantitativna analiza ne dolazi samo od podataka, već instinktivnog, kritičnog razmišljanja i razumijevanja ljudske prirode.
Usluge su (relativno) lake, ali proizvodi zahtijevaju istraživanje tržišta, “pakiranje” digitalnih proizvoda, marketing, analizu. Recentni primjer takvoga je LittleDot, projekt nastao u suradnji doktora Milana Jovančevića i tehnološkog poduzetnika Daria Šimovića, koji je osigurao 600 tisuća dolara investicije od SouthCentral Ventures. Na žalost, struke koje prirodno razumiju i mogle bi riješiti izazove na koje će naletjeti LittleDot i drugi digitalni proizvodi – nisu uključene u digitalnu zajednicu.
Društvene znanosti i vještine moraju se digitalizirati, ne prekvalificirati
Stvaranje lažne dihotomije između STEM-a i društvenih i humanističkih znanosti u kojoj kompetencije potonjih nisu toliko značajne, o kojima je na Netokraciji već pisao Nikola Plejić, svakako nije pomoglo u sljedećem koraku koji je potreban, a to je suradnja u digitalnoj ekonomiji. Prečesto smo u sklopu prošlogodišnje turneje projekta #DigitalnaKarijera u Zadru, Osijeku, Splitu i Varaždinu od studenata čuli da ispada da se moraju prekvalificirati u programere, da bi uopće imali šanse za uspjeh na tržištu rada.

Valerie Strauss za Washington Post otkriva kako je isti problem prisutan i na vječitom tržištu-uzoru tehnološke industrije, SAD-u, gdje kaže da dok se STEM agresivno promovira, društvene znanosti političari, ali i roditelji podcjenjuju.
Nije da su si u praksi društvene i humanističke znanosti previše pomogle, posebno u Hrvatskoj. Iako je i za mog studija na Filozofskom fakultetu postojao predmet posvećen društvenoj strani tehnologije, većina studija se i dalje vrlo sporo osvrće na implikacije digitalnog društva na njihova područja.
Jedan od razloga tome je vjerujem i tradicionalna orijentiranost posebno humanističkih znanosti društvu te svojevrstan prezir prema tržištu prema kojemu su više orijentirani tehnološki ili pak ekonomski fakulteti.
Upravo su se potonji odmah nakon tehničkih uključili u digitalnu ekonomiju kroz potrebu za digitalnim marketingom i zahvaljujući inicijativama poput CEO konferencije ili studentskih startup natjecanja udruge eStudent. Moj Filozofski mi tada nije pružao priliku da se digitaliziram, već sam to radio samostalno kroz praćenje digitalne industrije putem Interneta, ali i druženje s inženjerima koji će kasnije stvoriti neke od najzanimljivijih digitalnih projekata u Hrvatskoj.

Vremena se, srećom, mijenjaju, tako da sam u veljači imao priliku sudjelovati na prvim Danima otvorenih vrata Filozofskog fakulteta u Zagrebu u kojoj je u panel bila uključena i kolegica koja je studirala informatologiju, a danas radi u Infobipu.
Budite digitalno interdisciplinarni, ne fah-idioti 2.0
Ne želimo li postati zemlja isključivo outsourcinga tehnološkog talenta za dobru paru za Amerikance (kojima smo omiljena alternativa Indiji), Nijemce ili uskoro Kineze, moramo se usredotočiti na razvoj cijelog niza digitalnih vještina, ne “samo” programiranja i STEM-a. Čak i ako se hrvatske tvrtke usredotoče na uslužne djelatnosti, za rast im nedostaje netehničkih vještina, kao što je za ZDnet još prije dvije godine naveo iskusan poduzetnik i jedan od najvećih promotora regionalne tehnološke scene Bogdan Iordache:
Dok itekako ima tehničkih talenata u istočnoj Europi, nedostatak poslovnog znanja je veliki problem. Većina osnivača tehnoloških tvrtki ne zna ništa o razvoju proizvoda, poslovanja te distribuciji.
Moramo i dalje poticati djecu da razumiju da digitalno stvaranje nije samo programiranje ili robotika, već i umjetnost, pisanje, komunikacija koji također nalaze svoje mjesto u digitalnoj ekonomiji. Poznati tehnološki investitor Mark Cuban prošle je godine izjavio kako vjeruje da će za 10 godina studij filozofije biti znatno vredniji od tradicionalnog programerskog.
Dapače, koliko god u kasnijoj karijeri kroz iskustvo i rad pomaže specijalizacija, nemojmo mladima govoriti da se specijaliziraju preusko, prerano, bez uvida u druge discipline. Ne želimo generaciju fah-idiota koji se ograničavaju bilo na inženjerstvo, bilo na društvene znanosti.
Jedan od najboljih uzora za digitalnu interdisciplinarnost je, možda ćete se iznenaditi, osnivač Tesle Elon Musk. Iako poznat kao osnivač tehnoloških tvrtki, Musk je studirao fiziku i ekonomiju, a kako otkriva autor Michael Simmons, Musk je čitao ne samo o znanosti i tehnologiji, već i filozofiji, religiji, dizajnu proizvoda itd. Simmons naziva Muskom “stručnjakom generalistom” koji znanje iz više različitih polja povezuje na nove načine.

U praksi to znači da kao inženjer možete stvoriti nove vrijednosti poznavanjem primjerice načela dizajna, kao lingvist možete poput Nevene Erak Camaj stvarati chatbotove, kao psiholog analizirati digitalne proizvode poput Roberta Petkovića, kao dizajner ili osnivač stvarati budućnost turizma poput Airbnbovog direktora digitalnog iskustva Tina Kadoića ili pak Rentlijevog Marka Mišulića, kao Milan Račić kojem je studij ekonomije, psihologije i filozofije pomogao da izgradi karijeru u avijaciji, financijama kako bi danas u Gideon Brothers radio na AI rješenjima – ili pak kao novinar poput mene pisati o svim vašim pothvatima u digitalnoj ekonomiji.
Tek kad sami shvatimo i pomognemo mladima da shvate da mogu biti dio digitalne ekonomije digitalnim oplemenjivanjem već postojećih talenata (koji ne moraju nužno biti programiranje), možemo računati na uspjeh sljedeće generacije hrvatskih digitalnih stručnjaka i organizacija te društva čiji su dio po uzoru na zemlje poput Estonije i Češke čiji primjeri poput Pipedrivea i Socialbakersa pokazuju što inženjeri, ekonomisti, marketingaši, sociolozi i druge struke mogu stvoriti – zajedno.
P.S. Sljedeći koraci za uspjeh u digitalnoj ekonomiji
- Roditelji; nemojte u stilu vlastitih roditelja djecu navesti na krivi put time što ćete im govoriti da moraju biti programeri ako im se to ne sviđa. Niti ste vi morali biti doktori, niti će očito studij sociologije ili dramske akademije ikada prestati biti percipirani kao besmisleni.
- Studenti; društvenih i humanističkih fakulteta; Ne morate prekvalificirati samo zato što vam nitko na fakultetu ili u medijima (osim Netokracije) ne pokazuje kakve sve poslove možete raditi s time što studirate. Nemojte ni očekivati da će vas faks držati za ručicu, već se samostalno informirajte i družite s kolegama tehničkih struka
Netokracija je prošle godine krenula s inicijativom kojoj je cilj stvoriti svijest o potencijalu digitalne karijere za mlade i studente koje zanima tehnologija, ali i društvo. U 2018. nastavljamo s nadograđenim projektom #DigitalnaKarijera 2.0 u kojoj ćemo organizirati za početak organizirati:
- 10 vrhunskih radionica digitalnih vještina poput digitalne analitike i stvaranja video sadržaja u Zagrebu, Osijeku i Zadru u sklopu kojih ćemo stvoriti;
- Prvi hrvatski YouTube serijal #DigitalnaKarijera o digitalnim vještinama koje trebate za uspjeh u digitalnoj ekonomiji.
Spremni za svoju #DigitalnaKarijera?
Zanima li vas sudjelovati na radionicama, popratiti serijal ili jednostavno želite biti dio digitalne ekonomije kroz postojeću struku, ostavite svoj email na sljedećoj formi:
Napomena: Ako ste se prošle godine prijavljivali na #DigitalnaKarijera, već ste na popisu!
Želite svoj brend uključiti u #DigitalnaKarijera?
U prvom izdanju #DigitalnaKarijera imali smo podršku odličnih brendova, a u drugom se veselimo i vašoj. Pridružite se dobrom društvu vrhunskih tvrtki poput Bayera koji kao globalni lider u farmaceutici i naš Zlatni partner već godinama ulaže u startupe i razumije važnost digitalne karijere. Javite nam se na info@netokracija.com!
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Seljanin opcine Josani
20. 04. 2018. u 4:50 pm
Mi smo more krvi prolili za nase bratstvo i jed…
Ma zajeb’aen se… Ivane, svako dobro:-)
Andreja Tonč
21. 04. 2018. u 7:17 am
Dragi Ivane,
Hvala puno za ovaj članak. Moj posao uključuje savjetovanje za osobni rast i razvojne projekte. Glavni izazov na svakom projektu je nepostojanje softwarea koji bi pratio provedbu projekta, tzv. monitoring. U panici da je izrada takvog pomoćnog sredstva skupa,sve ostaje na Excel tabelama i sličnim pomagalima. Svakih 6 mjeseci je drama jer podatke treba kompilirati umjesto jednim klikom dobiti podatke koje ćemo analizirati i graditi oko njih neku zanimljivu priču (npr. koji su najčešći problemi ili upiti korisnika, što smo im do sada savjetovali i što bi mogao biti novi pristup u radu). Osobno želim učiti o različitim aspektima rada s ljudima, a ne o programiranju. Zainteresirana sam svakako učiti onoliko koliko je potrebno da bi ušla u proces. Zanima me što bi bio vaš prijedlog, od kuda da krenem da dođem do osmišljavanja jednog takvog programa ili koja bi mi edukacija bila odgovarajuća.
Srdačno,
Andreja
Marina Filozofski
21. 04. 2018. u 2:35 pm
Programiranje je zakon
Mali od PC-a
23. 04. 2018. u 7:51 pm
Ko želi programirati kako spada neka se pripremi na 3-4 godine odricanja i 5-12 sati kvalitetnog učenja dnevno za početak. Danas je više tehnologija nego ikad i više su međuzavisne jedna od druge. A i više su nedorađene pa se ti snađi u svemu tome.
Pa tako prvo naučiš javascript da bi shvatio da sa tim uglavnom nemaš šta raditi. Pa moraš naučiti još Node server jer sa njim frontend js radi. Ali za Node moraš naučiti i Mongo bazu. I sve to naučiš a još uvijek sa tim ne možeš ništa napraviti. A dodatno shvatiš da ti treba npm sistem add-on modula jer bez njih Node ne radi, a moduli sa novijim verzijama često mijenjaju sintaksu pa ti nekad uopće više ne rade.
I onda skužiš da uz html i css moraš naučiti i neki front-end framework tipa Angular, React ili Vue. Najbolje svo troje. I skužiš da je to zapravo puno kompliciranije za naučiti nego su ti rekli. I naravno otkriješ da za te platforme moraš naučiti međusklop jezik webpack koji to sve prepakira ali je vrlo težak za održavatii podešavati. I trebaš babel jer koristiš najnoviju sintaksu javascripta koji ne radi svugdje pa ga babel prepakirava u stariju varijantu. A trebaš i github za pohranu i dijeljenje fajlova sa kolegama. plus još malu hrpu tehnologija za isporobavanje, testiranje i slično. Sve u svemu suludo, nije za svakoga.
A mislio si na početku da će biti jednostavno kao PHP i html. I onda vidiš da Indijci rade cijele sajtove za 50 USD. Nije to lagan kruh.
Ante
30. 04. 2018. u 9:47 am
Mali od PC-a, istina je to što govoriš. Programiranje je puno kompleksnije nego što izgleda u reklamama privatnh škola koje prodaju tečajeve. Nije to posao za svakoga. Plaće su naizgled dobre ako gledaš hrvatski prosjek, ali kad gledaš kako izgleda posao, kako izgleda obuka za taj posao, kakva je tajnost (prolaznost) znanja… nije baš isplativo.
Prednost je jedino ako želiš pokrenuti nešto privatno, tada ti znanje programiranja i web dizajna može biti dobar alat u vođenju biznisa, osobito ako imaš zanja i iz internet marketinga. Tada pokretanje nekog skroz desetog biznisa koji nije informatički u svojoj osnovi možeš pogurati, izreklamirati, optimizirati sa gore navedenim znanjima. Ali oni koji misle završiti tečaj i odmah imati plaću soma i dvjesto eura, varaju se.